3. P- 210/2024-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Kršul, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Hrvatska Poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene 17.listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 24.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB:87939104217, da tužitelju UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.821,18 EUR

(četiritisućeosamstodvadesetjedaneur osamnaestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena do isplate, a na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,88 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,44 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,74 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,50 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 17,78 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 18,58 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 16,68 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 16,40 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 13,43 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 10,81 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,72 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 15,04 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,97 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 22,49 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 21,83 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,07 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,11 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 39,14 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 36,40 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 46,67 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 41,25 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 37,18 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 49,57 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 57,22 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 51,67 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 52,48 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 48,50 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 49,73 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 63,28 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 65,19 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 80,20 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 74,75 EUR od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 66,26 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 66,04 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 65,11 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 68,19 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 71,59 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 71,69 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 69,55 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 70,42 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 71,69 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 70,32 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 70,44 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 69,17 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 66,83 EUR od 01.10.2012.do isplate,

- na iznos od 69,69 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 70,72 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 70,31 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 66,14 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 69,03 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 69,69 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 64,55 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 62,17 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 64,28 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 65,74 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 69,46 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 67,41 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 68,33 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 69,08 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 70,51 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 72,01 EUR od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 71,24 EUR od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 69,74 EUR od 01.05.2014. do isplate

- na iznos od 69,06 EUR od 01.06.2014. do isplate

- na iznos od 69,36 EUR od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 71,24 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 73,17 EUR od 01.09.2014. do isplate

- na iznos od 73,00 EUR od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 73,96 EUR od 01.11.2014. do isplate

- na iznos od 75,35 EUR od 01.12.2014. do isplate

- na iznos od 74,79 EUR od 01.01.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.02.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.03.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.04.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.05.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.06.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.07.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.08.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.09.2015. do isplate

- na iznos od 296,92 EUR od 10.09.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.146,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana 24. studenog 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 13.lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika Sberbank d.d. u kojoj tužbi navodi da dana 03. siječnja 2008. godine tužitelj i Volksbank d.d. Zagreb, pravni prednik tuženika, sklopili su Ugovor o kreditu br. 213433, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zdenke Pavelić - Musa u Osijeku pod brojem ovjere: OV-160/2008 dana 03. siječnja 2008. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.807,05 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan korištenja kredita. Gore navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 96 mjeseci, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Prema Ugovoru o kreditu prvi anuitet dospijevao je do 01. veljače 2008.g., a svaki sljedeći svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj JC je predmetni kredit isplatio u cijelosti. Tuženik je u Ugovor o kreditu od 03.01.2008.g. ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,30% koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi za vrijeme izvršavanja ugovora, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, samo jedna ugovorna strana tuženik je bila ovlaštena mijenjati ugovornu kamatu što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. Jednako tako ništetna je i ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to iz razloga jer tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane oduke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013.g. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.g., a u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. Vrhovni sud RH je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate odbio reviziju banaka protiv navedene drugostupanjske presude. Polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca,kao i na pravilo da ništavost nastupa ex lege i sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo ),tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio odnosno više naplatio od tužitelja na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj kao korisnik kredita ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao niti svim drugim dokumentima i podacima (aneksi ugovora, početni otplatni plan, otplatni planovi, sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izračun konverzije, tablični prikaz svih uplata po kreditu iz kojeg bi bio vidljiv datum svake pojedine uplate, iznos uplate u CHF i u HRK, važeća redovna kamatna stopa na dan svake pojedine uplate, podatak o tome koliki dio od iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu a koliko na kamatu, te podatak o tečaju za CHF na dan svake uplate, podatke o prijevremenoj otplati kredita) bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji tuženik mora vratiti, dok tuženik raspolaže svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu. Stoga, kako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva s osnova novčanog potraživanja koje mu mora vratiti tuženik, to isti podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b. ZPP-a te predlaže sudu da prvo donese slijedeće rješenje:

Nalaže se tuženiku SBERBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB:78427478595, u roku 8 dana dostaviti u sudski spis i izravno tužitelju UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], cjelokupnu dokumentaciju (anekse ugovora, početni otplatni plan, otplatne planove, preglede prometa po kreditu, sve obavijesti o promjenama kamatnih stopa, izračun konverzije, tablični prikaz svih uplata po kreditu, podatke o prijevremenoj otplati kredita i dr.) i sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovoga postupka.

Nakon što tuženik udovolji gore navedenom rješenju suda, te nakon što sud provede dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, sukladno čl. 186. b. st. 2. ZPP-a, tužitelj predlaže sudu da donese slijedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku SBERBANK d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB:78427478595 isplatiti tužitelju UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji će tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju odnosno sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovog spora i nakon što se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje, i to sa zakonskim zateznim kamatama na svaki više plaćeni iznos obroka (anuiteta) kredita, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa anuiteta pa do isplate, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba je u cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. Navodi da u bitnome, tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga:

a. Potraživanje tužitelja je u zastari;

b. Utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe; c. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;

d. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;

e. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;

f. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP)

g. Metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu je neosnovana

6. Tuženik će u nastavku obrazložiti svaki od navedenih razloga.

a. Potraživanje tužitelja je u zastari

7. Prije upuštanja u raspravljanje o osnovi i visini tužbenog zahtjeva, tuženik stavlja prigovor zastare utuženih iznosa.

8. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 13. lipnja 2019. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05- 29/18, dalje kao: „ZOO"), nastavno na pravnu kvalifikaciju predmeta spora iz Tužbe. 1) Stjecanje bez osnove

Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, kada bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se doista radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 kako slijedi: ,,Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći. Dosljednom primjenom ovog shvaćanja, a uzevši u obzir datum sklapanja Ugovora o kreditu, određeni dio potraživanja iz tužbe bio bi pod zastarom budući da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu. 2) Naknada štete: Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005; u daljnjem tekstu: ZOO), koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. 3) Povrat mjesečnih anuiteta:Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti, stoga sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Unatoč tome, tuženik će se u nastavku opreza radi očitovati i na ostale navode tužitelja.

b. Utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet U konkretnom predmetu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz Parnice Potrošač budući da je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje na okolnost jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „,prosječnog potrošača", ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu je zadatak suda utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. Nije pravno osnovano niti životno logično da se, primjera radi, diplomirani ekonomist s iskustvom rada u financijskom sektoru ili odvjetnik koji se bavi sporovima iz kreditnih odnosa, a koji bi bili korisnici kredita koji po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet Parnice Potrošač (CHF valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa), poziva na utvrđenja iz Presude VTS-a tvrdeći da mu odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Takav hipotetski potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen znanja i iskustva cjelokupnog znanja i iskustva koje je stekao radeći u struci. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle, u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a, a posebno vodeći se uputom VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Tuženik u prilogu ovog odgovora na tužbu dostavlja i presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-311/2018 od 9. siječnja 2018. Predmetnom presudom, drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tamo tuženice (OTP banke d.d.) i preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Šibeniku broj P-755/17 od 29. prosinca 2017. Bez pretjeranog ulaženja u sadržaj priložene presude, tuženik skreće pažnju sudu na obrazloženje drugostupanjskog suda. Naime, isti je istaknuo da ,,... ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja u smislu članka 296. ZOO, jer to ne proizlazi iz svih okolnosti ocijenjenih prema čl. 296. ZOO-a, budući da je ugovor o kreditu sklopljen na uobičajeni način na koji to čine i druge banke, tužitelj je kao stručna osoba bio svjestan što je ugovoreno i s tim se suglasio, te je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit...., Drugostupanjski sud praktično u cijeloj presudi problematizira činjenicu da je tužitelju bilo jasno što je ugovarao te da se ne može tretirati kao prosječni potrošač s obzirom da je ekonomske naobrazbe. Iz tog razloga, odredbe ugovora se ne mogu smatrati kao nejasne i nerazumljive a priori.

c. Nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a

Nesporno je da su tužitelj i pravni prednik tuženika 3. siječnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu, na razdoblje od 96 mjeseci u iznosu od 21.807,05 CHF. Također, nije sporno da je člankom 1. Ugovora određeno da se iznos isplaćuje u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća, da je člankom 8. određen način otplate mjesečnih anuiteta u kunama po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,30% godišnje. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva (a nije!), niti tada nema mjesta izravnoj i analognoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Od ključne je važnosti razlikovati (i) pravni odnos podnositelja kolektivne tužbe i tuženika (banke) u toj parnici; od (ii) pravnog odnosa tuženika (banke) iz tog kolektivnog spora i svake pojedinačne, fizičke li pravne osobe koja se s tuženikom nalazi u određenom ugovornom odnosu. Dok se u prvom slučaju radi o apstraktnoj pravnoj zaštiti koja, u konkretnom slučaju Parnice Potrošač, se ocjenjuje kroz apstraktnu osobu,prosječnog potrošača", u drugom se slučaju radi o konkretnom pravnom odnosu sa konkretnom osobom te konkretnim i specifičnim okolnostima koje variraju od slučaja do slučaja. Slijedom navedenog, neosnovano je i neobrazloženo pozivanje tužitelja na vezanost ovog suda utvrđenjima iz Parnice Potrošač.

d. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužbom su obuhvaćene odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Međutim, presudom VTS-a, na koju se tužitelj isključivo poziva u svojoj tužbi, većina tih odredaba tuženikovih ugovora o kreditu uopće nije utvrđena ništetnima niti je uopće dovedena u pitanje zakonitost tih odredaba. Tužitelj je vrlo slobodno i olako proširio učinke pravomoćnosti Presude VTS-a pa je tako svoju tužbu za ništetnost usmjerio i protiv ugovornih odredaba koje uopće nisu bili predmet Parnice Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na Presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u Parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Osim toga, nema nikakvog zakonskog uporišta, a niti uporišta u sudskoj praksi, da ugovorna odredba prema kojoj tuženik ima pravo promijeniti visinu kamatne stope ovisno o npr. promjeni tržišnih uvjeta i/ili boniteta korisnika kredita i/ili uslijed nepoštivanja odredaba ugovora o kreditu, bude ništetna. Ovo osobito imajući u vidu da promjena visine kamatne stope može značiti i sniženje kamatne stope. Nadalje, tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope, iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u Parnici Potrošač. U kolektivnom sporu bila je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope (a ne i sama promjenjivost) u skladu sa jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. To znači, da kada bi i utvrđenja iz presude u Parnici Potrošač bila primjenjiva na ovaj spor (a nisu!), njima nije utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope niti promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke. Članak 26. ZOO-a predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u kojem slučaju stopa takve promjenjive ugovorne kamate ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope. Iako je kamatna stopa doista rasla, uslijed promjena na tržištu kapitala, ona niti u jednom trenutku nije bila niti blizu najviše propisane stope zakonske zatezne kamate. Isto tako, materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi, izrijekom je predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15). Dakle, ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske. Iz svega navedenog jasno proizlazi da nema mjesta pozivanju na presudu u Parnici Potrošač, a osobito ne na ovako paušalan i neobrazložen način kako je to učinio tužitelj bez da je ponudio makar i jedan argument na koji bi se tuženik mogao očitovati, odnosno na koji bi mogao odgovoriti u ovom odgovoru na tužbu. Tužitelj je Tužbom jednostavno obuhvatio cijeli niz odredbi Ugovora o kreditu u kojima se makar i jednom riječju spominje sintagma „odlukom Kreditora“ i „,u kunskoj protuvrijednosti" ocijenio ih ništavima bez da tu svoju ocjenu temelji na nekoj logičkoj ili pravnoj osnovi. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelj je dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva. Da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; te naposljetku,

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja).

Niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena, niti je tužitelj ponudio bilo koji dokaz kako bi potvrdio svoje navode, iako je teret dokaza na tužitelju. Tuženik smatra da niti jedna od gore navedenih pretpostavki nije ispunjena. Prema tome, osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala pa nema mjesta primjeni odredbe članka 210. stavka 3. ZOO-a. Za početak, pogrešno je stajalište tužitelja o ništavosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu. Naime, tuženik ima potrebu na ovom mjestu još jednom naglasiti da materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i materijalno pravo koje je do danas ostalo na snazi u Republici Hrvatskoj, izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. To se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07, 79/09; dalje kao:,,ZZP"), tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15; dalje kao: „ZPK“). Dakle, tužitelj nije ovlašten tražiti da se ništetnim utvrdi dio Ugovora o kreditu koji je dopušten u skladu s pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj. Prema tome, netočno je tvrditi da je tuženik donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo, prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika (koja je odluka bila dostupna svima) te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Promjenjivost kamatne stope je uvriježena u pozitivnim propisima i u praksi u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora. S obzirom da je očito da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora i jasna, i uočljiva i razumljiva, njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a u skladu s prethodnim obrazloženjem tzv. testa razumljivosti u prethodnim paragrafima ovog odgovora. Opreza radi, tuženik u odnosu na načelo savjesnosti i poštenja i nepostojanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana tuženik napominje da je iz samog pogleda na to na koji način se kamatna stopa mijenjala vidljivo da nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja. Tuženik će pojednostavljeno i skraćeno objasniti metodologiju promjene kamatnih stopa. Naime, način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika, a pri tome se rukovodio kombinacijom sljedećih parametara. U razdoblju prije globalne financijske krize (jesen 2008.) ulaganja u cjelokupnu regiju srednje i jugoistočne Europe percipirala kao sigurna, a investitori su ulaganjima u promatranu regiji bili dodatno skloni uslijed relativno visokih stopa rasta BDP-a i domaće potrošnje. Međutim, globalna financijska kriza potvrdila je da gospodarski rast u regiji, pogotovo na jugoistoku Europe, nije temeljen na održivim temeljima. Uz pad gospodarske aktivnosti zemlje u regiji zabilježile su i probleme s javnim financijama te pritiske na stabilnost financijskog sustava. Istovremeno, središnje banke najrazvijenijih zemalja svijeta fokusirale su se na konvencionalne i nekonvencionalne mjere ekspanzivne monetarne politike, što je dovelo do polaganog pada referentnih kamatnih stopa na međunarodnim tržištima. Međutim, premija rizika za zemlje u regiji je ipak ostvarila znatno snažniji rast te je njena razina od početka 2009. godine postala ključni čimbenik u određivanju cijene zaduživanja svih domaćih sektora, pa tako i banaka. Većina izvora financiranja kreditne aktivnosti vezane uz CHF odnosila se na zaduživanje u inozemstvu, što je i očekivano obzirom na dominantnu sklonost građana Hrvatske da štede u stranoj valuti. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga. Da bi takva odluka bila nepoštena trebaju biti zadovoljeni ostali kriteriji koje izrijekom propisuje zakon, a u odnosu na koje (kriterije) je tuženik već gore dokazao da nije postupao niti suprotno načelu savjesnosti i poštenja, niti da bi svoje odluke donosio bez valjanog razloga. Predmetni spor uključuje puno širu problematiku od one koju je tužitelj ogolio na doslovno tumačenje propisa i ugovornih odredbi, te se stoga odredbe Ugovora o kreditu za koje tužitelj tvrdi da su nepoštene, treba sagledati u kontekstu razdoblja u kojem se predmetni ugovor ispunjava. Obzirom da je načelo savjesnosti i poštenja, kao opće načelo obveznog prava, svoju afirmaciju doživjelo u sudskoj praksi, na ovom mjestu tuženik opet citira recentnu presudu Županijskog suda u Puli Gž- 2658/12 od 11. studenog 2013. godine: Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da ugovor o kreditu nije protivan općim načelima Zakona o obveznim odnosima (ZOO, „Narodne novine" 35/05 i 41/08) iz članaka 4.,6. i 7. tog Zakona. Naime, spornim ugovorom nisu ugovorene kamate koje bi bile više od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata, te ugovor ne sadrži elemente zelenaškog ugovora, pa nije narušio načelo jednake vrijednosti činidbi.“. Isti stav podržao je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2462/03: "Dodatkom ugovora o kreditu koji se odnosi na kratkoročni kredit od 28. prosinca 1993.godine ugovorena je promjenljiva kamatna stopa, time da je u oba ugovora utanačeno da će se promjenljiva kamatna stopa obračunavati sa odlukama Banke. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl.399.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju kamata dana na kredite, te je bila ugovorena sukladno važećim poslovnim uvjetima i odlukama banke, kreditor je imao ovlaštenje kamatu obračunavati na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, jer je to bilo sukladno sa važećim propisima. Navedeno ujedno otklanja prigovor tuženika da bi kamatna stopa upućivala na elemente zelenaškog ugovora.". Slijedom toga, tuženik opravdano tvrdi da odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nisu ni uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana. Jednostavnim uvidom u odredbe moguće je utvrditi da je njihov sadržaj i određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Prema gore navedenom jasno proizlazi da tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu tužitelja bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga. Tuženik na kraju osobito naglašava ono što je već nekoliko puta naveo kroz ovaj odgovor na tužbu, a to je da tužitelj – na kojem je teret dokazivanja osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva - nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom sukladno ZOO-u pa drži da je tužbu potrebno odbiti kao neosnovanu bez raspravljanja o visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj mora ponuditi obrazloženja zašto bi utužene odredbe bile ništetne, a u protivnom se tužba mora odbiti.

f. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP).Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti da su ispunjene dvije pretpostavke - jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da je iznos odobrenog kredita 21.807,05 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama članka 8. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom dužnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP nije dopuštena. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi da jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju te da je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008. godine koje tužitelj navodi u tužbi. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti:

- nominalnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

- a koja neravnoteža mora biti značajna.

Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus).

Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovora o kreditu nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora o kreditu, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik na kraju osobito naglašava ono što je već nekoliko puta naveo kroz ovaj odgovor na tužbu, a to je da tužitelj - na kojem je teret dokazivanja osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva - nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi dokazao bilo koju od pretpostavki potrebnih za utvrđenje ugovorne odredbe ništetnom sukladno ZOO-u pa drži da je tužbu potrebno odbiti kao neosnovanu bez raspravljanja o visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj mora ponuditi obrazloženja zašto bi utužene odredbe bile ništetne, a u protivnom se tužba mora odbiti

g. Prigovor postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini. Opreza radi, ako bi sud ipak odlučio raspravljati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da manifestacijski zahtjev postavljen od strane tužitelja za dostavom podataka o visini njegova potraživanja nije osnovan. Tužitelj je u konkretnom ugovornom odnosu jedna od ugovornih strana (a ne treća osoba) koja bi kao savjestan i pošten sudionik takvog pravnog odnosa trebao i sam raspolagati dokumentacijom i informacijama relevantnima za precizno postavljanje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Tuženik u skladu s prethodnim navodima predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U pisanom podnesku od 4. kolovoza 2021. (stranica 57spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da je tužitelj dokumentaciju od tuženika potraživao osobno u poslovnici tuženika u nekoliko navrata o čemu ne posjeduje nikakav materijalni dokaz. Budući u trenutku podnošenja tužbe nije posjedovao dokumentaciju potrebnu za postavljanje tužbenog zahtjeva, postavio je stupnjeviti tužbeni zahtjev. Navodi da je tuženik na inzistiranje tužitelja tuženiku naknadno dostavio dokumentaciju (početni otplatni plan, otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice) te je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu,kao i to da je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica švicarski franak, te da je od tužitelja zbog izmjena kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valutne klauzule naplatio ukupno iznos od oko 35.000,00 kuna nego što je bilo prvobitno ugovoreno. Stoga tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu iznosa od 35.000,00 kuna , s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05. veljače 2008. godine.

Tužitelj navodi da na temelju dokumentacije koju mu je dostavio tuženik postavlja određeni tužbeni zahtjev, te predlaže da sud nakon provođenja predloženih dokaza donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku Sberbank d.d., Varšavsa 9, Zagreb, OIB:78427478595 isplatiti tužitelju UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 35.000,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 05. 02. 2008. godine i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove, sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. III Tužitelj ostaje kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, te predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja iznosa koje je tužitelj više platio tuženiku zbog jednostranih promjena kamatne stope i valutne klauzule od strane tuženika tijekom otplate kredita, a u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu.

4. U pisanom podnesku od 2. prosinca 2022. (stranica 119 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijsko- knjigovodstvene struke precizira tužbeni zahtjev, te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d. d. Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB:78427478595, da tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj kredita i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 36.325,16 kn spp / 4.821,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 6,64 kn/ 0,88 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 25,90 kn/ 3,44 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 43,21 kn/ 5,73 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 5,55 kn/ 0,74 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 9,98 kn/ 1,32 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 5,16 kn/ 0,68 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 113,27 kn/ 15,03 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 33,91 kn/ 4,50 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 122,01 kn/ 16,19 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 133,96 kn/ 17,78 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 139,98 kn/ 18,58 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 125,68 kn/ 16,68 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 123,60 kn/ 16,40 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 101,17 kn/ 13,43 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 81,44 kn/ 10,81 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 88,33 kn/ 11,72 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 102,97 kn/ 13,67 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 121,64 kn/ 16,14 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 113,35 kn/ 15,04 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 132,40 kn/ 17,57 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 150,45 kn/ 19,97 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 169,44 kn/ 22,49 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 164,46 kn/ 21,83 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 196,45 kn/26,07 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 188,21 kn/ 24,98 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 204,29 kn/ 27,11 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 294,88 kn/ 39,14 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 274,27 kn/ 36,40 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 351,61 kn/ 46,67 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 310,81 kn/ 41,25 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 280,13 kn/ 37,18 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 373,45 kn/ 49,57 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 431,14 kn/ 57,22 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 389,31 kn/ 51,67 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 395,44 kn/ 52,48 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 365,40 kn/ 48,50 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 374,68 kn/ 49,73 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 476,82 kn/ 63,28 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 491,17 kn/ 65,19 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 604,23 kn/ 80,20 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 563,19 kn/ 74,75 EUR od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 499,23 kn/ 66,26 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 497,57 kn/ 66,04 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 490,58 kn/ 65,11 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 513,80 kn/ 68,19 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 539,36 kn/ 71,59 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 540,12 kn/ 71,69 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 524,06 kn/ 69,55 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 530,58 kn/ 70,42 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 540,17 kn/ 71,69 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 529,83 kn/ 70,32 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 530,72 kn/ 70,44 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 521,19 kn/ 69,17 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 503,55 kn/ 66,83 EUR od 01.10.2012.do isplate,

- na iznos od 525,05 kn/ 69,69 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 532,86 kn/ 70,72 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 529,74 kn/ 70,31 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 498,34 kn/ 66,14 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 520,11 kn/ 69,03 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 525,09 kn/ 69,69 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 515,31 kn/ 68,39 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 486,37 kn/ 64,55 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 468,40 kn/ 62,17 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 484,33 kn/ 64,28 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 495,31 kn/ 65,74 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 523,33 kn/ 69,46 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 507,90 kn/ 67,41 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 514,81 kn/ 68,33 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 520,46 kn/ 69,08 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 531,24 kn/ 70,51 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 542,53 kn/ 72,01 EUR od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 536,73 kn/ 71,24 EUR od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 525,46 kn/ 69,74 EUR od 01.05.2014. do isplate

- na iznos od 520,37 kn/ 69,06 EUR od 01.06.2014. do isplate

- na iznos od 522,60 kn/ 69,36 EUR od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 536,79 kn/ 71,24 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 551,28 kn/ 73,17 EUR od 01.09.2014. do isplate

- na iznos od 549,99 kn/ 73,00 EUR od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 557,27 kn/ 73,96 EUR od 01.11.2014. do isplate

- na iznos od 567,72 kn/ 75,35 EUR od 01.12.2014. do isplate

- na iznos od 563,47 kn/ 74,79 EUR od 01.01.2015. do isplate

- na iznos od 569,39 kn/ 75,57 EUR od 01.02.2015. do isplate

- na iznos od 569,39 kn/ 75,57 EUR od 01.03.2015. do isplate

- na iznos od 569,39 kn/ 75,57 EUR od 01.04.2015. do isplate

- na iznos od 564,72 kn/ 74,95 EUR od 01.05.2015. do isplate

- na iznos od 564,72 kn/ 74,95 EUR od 01.06.2015. do isplate

- na iznos od 564,72 kn/ 74,95 EUR od 01.07.2015. do isplate

- na iznos od 564,72 kn/ 74,95 EUR od 01.08.2015. do isplate

- na iznos od 564,72 kn/ 74,95 EUR od 01.09.2015. do isplate

- na iznos od 2.237,11 kn/ 296,92 EUR od 10.09.2015. do isplate

Tužitelj po punomoćniku sukladno pozivu suda usklađuje tužbeni zahtjev na način da u tužbenom zahtjevu zasebno iskazuje utužene iznose na ime pretplaćene kamate a zasebno po osnovi tečajne razlike, iskazano dvojno u eurima i kunama, sve sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute Republici Hrvatskoj.

5. U pisanom podnesku od 20.ožujka 2023. (stranica 128 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da sukladno pozivu suda usklađuje tužbeni zahtjev na način da u tužbenom zahtjevu zasebno iskazuje utužene iznose na ime preplaćene kamate a zasebno po osnovu tečajne razlike,te u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH,te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d. d. Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB:78427478595, da tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kredita sa osnove pretplaćene kamate isplati iznos od 2.470,57 kn / 327,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,a od 01.siječnja2023. godine određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 13,67 kn/ 1,81 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 28,50 kn/ 3,78 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,86 kn/ 1,84 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 13,31 kn/ 1,77 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 50,07 kn/ 6,65 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 63,49 kn/ 8,43 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 35,42 kn/ 4,70 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 63,97 kn/ 8,49 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 35,74 kn/ 4,74 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 49,28 kn/ 6,54 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 49,90 kn/6,62 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 77,06 kn/ 10,23 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 21,37 kn/ 2,84 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 51,68 kn/ 6,86 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 64,70 kn/ 8,59 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 37,73 kn/ 5,01 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 50,51 kn/ 6,70 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 62,74 kn/ 8,33 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,99 kn/ 4,91 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 81,93 kn/ 10,87 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 22,45 kn/ 2,98 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 50,19 kn/ 6,66 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 48,66 kn/ 6,46 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 61,69 kn/ 8,19 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 36,69 kn/ 4,87 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 50,35 kn/ 6,68 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 52,88 kn/ 7,02 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 50,97 kn/ 6,76 EUR od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 48,46 kn/ 6,43 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 60,77 kn/ 8,07 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 34,02 kn/ 4,52 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 59,37 kn/ 7,88 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 33,92 kn/ 4,50 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 45,81 kn/ 6,08 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 56,75 kn/ 7,53 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 44,06 kn/ 5,85 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 31,73 kn/ 4,21 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 53,84 kn/ 7,15 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 30,48 kn/ 4,05 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 40,58 kn/ 5,39 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 39,37 kn/ 5,23 EUR od 01.10.2012.do isplate,

- na iznos od 49,50 kn/ 6,57 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 28,17 kn/ 3,74 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 47,46 kn/ 6,30 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 26,40 kn/ 3,50 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 35,57 kn/ 4,72 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 44,01 kn/ 5,84 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 33,76 kn/ 4,48 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 23,82 kn/ 3,16 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 31,10 kn/ 4,13 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 30,51 kn/ 4,05 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 37,66 kn/ 5,00 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 21,73 kn/ 2,88 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 35,62 kn/ 4,73 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 27,48 kn/ 3,65 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 26,57 kn/ 3,53 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 19,07 kn/ 2,53 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 24,94 kn/ 3,31 EUR od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 23,88 kn/ 3,17 EUR od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 28,62 kn/ 3,80 EUR od 01.05.2014. do isplate

- na iznos od 21,73 kn/ 2,88 EUR od 01.06.2014. do isplate

- na iznos od 15,40 kn/ 2,04 EUR od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 19,89 kn/ 2,64 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 19,03 kn/ 2,53 EUR od 01.09.2014. do isplate

- na iznos od 17,98 kn/ 2,39 EUR od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 25,77 kn/ 3,42 EUR od 01.11.2014. do isplate

- na iznos od 7,88 kn/ 1,05 EUR od 01.12.2014. do isplate

- na iznos od 18,75 kn/ 2,49 EUR od 01.01.2015. do isplate

- na iznos od 13,92 kn/ 1,85 EUR od 01.02.2015. do isplate

- na iznos od 12,80 kn/ 1,70 EUR od 01.03.2015. do isplate

- na iznos od 8,77 kn/ 1,16 EUR od 01.04.2015. do isplate

- na iznos od 2,06 kn/0,27 EUR od 01.05.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Nova hrvatska banka d. d. Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB:78427478595, da tužitelju JC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sa osnove tečajne razlike isplati iznos od 33.854,59 kn / 4.493,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,a od 01.siječnja 2023. godine određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 93,36 kn/ 12,39 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 26,29 kn/ 3,49 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 43,61 kn/ 5,79 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 24,20 kn/ 3,21 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 5,55 kn/ 0,74 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 84,77 kn/ 11,25 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 61,17 kn/ 8,12 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 108,15 kn/ 14,35 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 134,34 kn/ 17,83 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 140,36 kn/ 18,63 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 139,95 kn/ 18,57 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 110,29 kn/ 14,64 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 114,94 kn/ 15,26 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 81,87 kn/ 10,87 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 88,76 kn/ 11,78 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 103,41 kn/ 13,72 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 71,57 kn/ 9,50 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 49,86 kn/ 6,62 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 96,98 kn/ 12,87 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 86,48 kn/ 11,48 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 133,70 kn/ 17,75 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 115,18 kn/ 15,29 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 146,55 kn/19,45 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 111,15 kn/ 14,75 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 182,92 kn/ 24,28 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 243,20 kn/ 32,28 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 209,57 kn/ 27,81 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 313,88 kn/ 41,66 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 260,30 kn/ 34,55 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 217,39 kn/ 28,85 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 336,46 kn/ 44,66 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 349,21 kn/ 46,35 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 366,86 kn/ 48,69 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 345,25 kn/ 45,82 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 316,74 kn/ 42,04 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 312,99 kn/ 41,54 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 440,13 kn/ 58,42EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 440,82 kn/ 58,51 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 551,35 kn/ 73,18 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 512,22 kn/ 67,98 EUR od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 450,77 kn/59,83 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 436,80 kn/ 57,97 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 456,56 kn/ 60,60 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 454,43 kn/ 60,31 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 505,44 kn/ 67,08 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 494,31 kn/ 65,61 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 467,31 kn/ 62,02 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 486,52 kn/ 64,57 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 508,44 kn/ 67,48 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 475,99 kn/ 63,17 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 500,24 kn/ 66,39 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 480,61 kn/ 63,79 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 464,18 kn/ 61,61 EUR od 01.10.2012.do isplate,

- na iznos od 475,55 kn/ 63,12 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 504,69 kn/ 66,98 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 482,28 kn/ 64,01 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 471,94 kn/ 62,64 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 484,54 kn/ 64,31 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 481,08 kn/ 63,85 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 481,55 kn/ 63,91 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 462,55kn/ 61,39 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 437,30 kn/ 58,04 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 453,82 kn/ 60,23 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 457,65 kn/ 60,74 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 501,60 kn/ 66,57 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 472,28 kn/ 62,28 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 487,33 kn/ 64,68 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 493,89 kn/ 65,55 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 512,17 kn/ 67,98 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 517,59 kn/ 68,70 EUR od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 512,85 kn/ 68,07 EUR od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 496,84 kn/ 65,94 EUR od 01.05.2014. do isplate

- na iznos od 498,64 kn/ 66,18 EUR od 01.06.2014. do isplate

- na iznos od 507,20 kn/ 67,32 EUR od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 516,90 kn/ 68,60 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 532,25 kn/ 70,64 EUR od 01.09.2014. do isplate

- na iznos od 532,01 kn/ 70,61 EUR od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 531,50 kn/ 70,54 EUR od 01.11.2014. do isplate

- na iznos od 559,84 kn/ 74,30 EUR od 01.12.2014. do isplate

- na iznos od 544,72 kn/ 72,30 EUR od 01.01.2015. do isplate

- na iznos od 555,47 kn/ 73,72 EUR od 01.02.2015. do isplate

- na iznos od 556,59 kn/ 73,87 EUR od 01.03.2015. do isplate

- na iznos od 560,62 kn/ 74,41 EUR od 01.04.2015. do isplate

- na iznos od 562,66 kn/ 74,68 EUR od 01.05.2015. do isplate

- na iznos od 566,97 kn/ 75,25 EUR od 01.06.2015. do isplate

- na iznos od 564,92 kn/ 74,98 EUR od 01.07.2015. do isplate

- na iznos od 564,89 kn/ 74,97 EUR od 01.08.2015. do isplate

- na iznos od 564,85 kn/ 74,97 EUR od 01.09.2015. do isplate

- na iznos od 2.238,03 kn/ 297,04 EUR od 10.09.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove, sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, ,a od 01.siječnja 2023. godine određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

6. U pisanom podnesku od 3.svibnja 2024. (stranica 145 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da uređuje tužbeni zahtjev na način da kao tuženika označava Hrvatsku poštansku banku d.d. [adresa], OIB:87939104217, kao pravnog slijednika tuženika, te obzirom na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka Lidije Balog od 01.11.2022.g. u skladu s tim precizira tužbeni zahtjev, te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. [adresa], OIB:87939104217, da tužitelju UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj kredita i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.821,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena do isplate, a na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,88 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,44 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,74 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 15,03 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,50 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 16,19 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 17,78 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 18,58 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 16,68 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 16,40 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 13,43 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 10,81 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,72 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 16,14 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 15,04 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 17,57 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 19,97 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 22,49 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 21,83 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 26,07 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,11 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 39,14 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 36,40 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 46,67 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 41,25 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 37,18 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 49,57 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 57,22 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 51,67 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 52,48 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 48,50 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 49,73 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 63,28 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 65,19 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 80,20 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 74,75 EUR od 01.09.2011 do isplate,

- na iznos od 66,26 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 66,04 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 65,11 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 68,19 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 71,59 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 71,69 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 69,55 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 70,42 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 71,69 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 70,32 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 70,44 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 69,17 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 66,83 EUR od 01.10.2012.do isplate,

- na iznos od 69,69 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 70,72 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 70,31 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 66,14 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 69,03 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 69,69 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 68,39 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 64,55 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 62,17 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 64,28 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 65,74 EUR od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 69,46 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 67,41 EUR od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 68,33 EUR od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 69,08 EUR od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 70,51 EUR od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 72,01 EUR od 01.03.2014. do isplate

- na iznos od 71,24 EUR od 01.04.2014. do isplate

- na iznos od 69,74 EUR od 01.05.2014. do isplate

- na iznos od 69,06 EUR od 01.06.2014. do isplate

- na iznos od 69,36 EUR od 01.07.2014. do isplate

- na iznos od 71,24 EUR od 01.08.2014. do isplate

- na iznos od 73,17 EUR od 01.09.2014. do isplate

- na iznos od 73,00 EUR od 01.10.2014. do isplate

- na iznos od 73,96 EUR od 01.11.2014. do isplate

- na iznos od 75,35 EUR od 01.12.2014. do isplate

- na iznos od 74,79 EUR od 01.01.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.02.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.03.2015. do isplate

- na iznos od 75,57 EUR od 01.04.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.05.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.06.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.07.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.08.2015. do isplate

- na iznos od 74,95 EUR od 01.09.2015. do isplate

- na iznos od 296,92 EUR od 10.09.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove, sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena do isplate.

7. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 17. listopada 2025. (stranica 153 spisa) zamjenik punomoćnika tužitelja naveo je da je omaškom u točki I. petita tužbe u četvrtoj rečenici odozgor iza riječi „kamatnoj“ izostavljena riječ „Stopi“, te stoga navedeno ispravlja i dodaje navedenu riječ, a u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

8.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Otplatnu tablicu po kreditu, Plan otplate u jednakim anuitetima, Izvadak iz registra Trgovačkog suda, rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, saslušao vještaka i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

9.Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

10.Uvidom u Ugovor o kreditu broj 213422 (str. 6 -11 spisa) utvrđeno je da je sklopljen dana 3.siječnja 2008. godine između Volksbank d.d. Zagreb kao kreditora i korisnika kredita ZC iz [adresa]. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 21.807,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 1). Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,30 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (stavak 1.).Efektivna kamatna stopa iznosi 7,02 % (st.2.) Interkalarna kamata naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope (st.3.).Redovna kamata po dospijeću je promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate (st.4.).Namjena kredita je kupnja vozila (čl. 3 ugovora).¸Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.).Rok otplate kredita je 96 mjeseci (čl.5),

Člankom 8. ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 279,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počev od 01.02.2008.,a korisnik kredita dužan je osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta. Kredit se otplaćuje uplatom na žiro račun banke.

11.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka dana 3.siječnja 2008.godine br.OV-160/2008 (stranica 12 spisa)

12.Nije sporno da je u tužbi označeni tuženik Sberbank d.d. pravni sljednik Volksbank d.d. ,te nije sporno da je zbog promjene tvrtke izmijenjen naziv tuženika u Nova hrvatska banka d.d.,dok je OIB ostao isti ,te da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt 23/25802-2 od 3.srpnja 2023. u sudski registar navedenog suda upisano pripajanje društva Nova Hrvatska banka d.d. dioničkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa]. Dakle, tužena je pravni sljednik Volksbank d.d., te sukladno odredbi čl.522.st.3. Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni sljednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

13.Tužitelj JC, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da 2008. godine se odlučio na kupovinu osobnog automobila, Automobil je odabrao u auto kući Zubak gdje su ga uputili na podizanje kredita kod Volksbank. Koliko se sjeća rečeno mu je da je to jedina opcija za podizanje kredita. Otišao je u Volksbanku čija poslovnica se nalazila u Ulici Hrvatske Republike u Osijeku, te zatražio kredit pri čemu je predočio ponudu auto kuće Zubak. Ponuđen mu je samo kredit u valuti CHF. Ne može se sjetiti detalja zbog proteka vremena. Dobio je ugovor koji je pročitao. U ugovoru je razumio kolika je rata i na koliko godina je otplata. Nije bilo naznačeno da je išta promjenjivo. Rečeno mu je da je ta rata i to je to. Nije mi rečeno da će se išta mijenjati glede visine rate, jer da je znao da će se rata povisivati ne bi kredit uzeo jer je imao mala primanja. Nije mu rečeno da će se kamata mijenjati. U tom ugovoru nije ništa mogao promijeniti. Sjeća se da je išao i kod javnog bilježnika, te mu tamo nije ništa objašnjavano. Ugovor je kod javnog bilježnika ovjeren. Njegov otac FC je bio sudužnik koji je išao sa njim zajedno kod javnog bilježnika. U vrijeme sklapanja ugovora bio je zaposlen u tvrtki Ekran, na radnom mjestu montažer klima uređaja. Nije imao svoju privatnu firmu, niti obrt. Kredit je sam otplatio. Sredstvima kredita je kupio automobil, odnosno kredit je isplaćen na račun auto kuće. Automobil je koristio za osobne potrebe. Tijekom otplate kredita rata je povišena skoro duplo što mu je prouzročilo značajne financijske probleme. Maltene je cijelu plaću davao za otplatu kredita, te je morao tražiti pomoć od roditelja. Kada je otplatio kredit automobil je morao prodati jer nije imao više financijskih sredstava. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije upozoren na rizik tečaja CHF, niti na promjenjivu kamatnu stopu, već mu je rečeno da će biti tijekom otplate kredita ta početna rata. Kao što je rekao da je znao da će se išta mijenjati kredit ne bi podigao, jer je imao mala primanja (stranica 154 spisa).

14.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o koji je u pisanom nalazu i mišljenju (stranica 95-108 spisa) naveo:

Tužitelj je 03.01.2008. godine, kao korisnik kredita sklopio sa prednikom tuženika kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 213433.

Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 21.807,05 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, važećem na dan korištenja kredita.

Ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste Hrvatske narodne banke.

Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,30 % godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke.

Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF.

Tijekom otplate kredita kamatna stopa je mijenjana kako slijedi:

Od datuma Do datuma Postotak

07.01.2008. 01.09.2009. 5,30

01.09.2009. 01.04.2015. 6,00

01.04.2015. na dalje 5,19

Tijekom otplate kredita kamata je u pojedinim mjesecima tužitelju obračunata u manjem iznosu od kamate koliko je ista obračunata po inicijalnom otplatnom planu. Budući da tužitelj od tuženika zahtijeva povrat preplate po anuitetima, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno samo više plaćeni iznosi anuiteta (pozitivne stavke), pozitivna razlika plaćenih kamata iznosi 2.634,81 HRK, odnosno 349,70 EUR, dok manje plaćeni iznosi, odnosno negativne stavke razlike plaćenih kamata iznose ukupno 164,24 HRK, odnosno 21,80 EUR.

Tečaj CHF tijekom perioda otplate kredita bio je u pojedinim mjesecima manji od tečaja po kojem je tužitelju isplaćen kredit, te je u tim mjesecima tečajna razlika bila negativna.

Budući da tužitelj od tuženika zahtijeva povrat preplate po anuitetima, ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, odnosno samo više plaćeni iznosi anuiteta (pozitivne stavke), pozitivna tečajna razlika iznosi 33.898,94 HRK, odnosno 4.499,16 EUR, dok manje plaćeni iznosi, odnosno negativne stavke tečajne razlike iznose ukupno 44,35 HRK, odnosno 5,88 EUR.

15.U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještak je navela da tuženik iznosi primjedbe koje su pravne prirode, te se na iste ne može očitovati. Stoga u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja (stranica 123 spisa).

16.Dakle,kako je navedeno tužitelj tužbom traži isplatu preplaćenih iznosa zbog ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

17.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske ,prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosi se ne gasi.

19.Temeljem odredbe čl. 2. st.1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, međutim, sud je temeljem odredbe čl.327. ZOO ovlašten procijeniti je li pravno valjan odnosno ništetan pravni posao, ali razmatrajući ga samo kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (Z:Komentar ZOO - str. 485 spisa).

20.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je između tužitelja i prednika tuženika sklopljen Ugovor o kreditu dana 3. siječnja 2008.,koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku istog dana. Iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne.

21.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i prednik tužene u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

22.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, tete čl.96, 97, 98, 99,100, 101, 102 Zakona o zaštiti potrošača - NN 79/2007).

23.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

24. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.

25.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

26.Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

27. Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio tuženiku kako je naprijed navedeno, te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužitelju preplaćeno po navedenim osnovama u ukupnom iznosu od 4.821,18 EUR (više plaćeno zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 327,90 EUR plus više plaćeno zbog ništetnih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli od 4.493,28 EUR). Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.214. ZOO/91,čl.1115. ZOO;čl.29 ZOO,čl.1165 ZOO/05). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ),proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

28.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

28.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl. 245.s.t.1. ZOO) od dana pravomoćnosti navedene presude broj P-1401/12 u odnosu na prednika tuženika, dakle nakon 14. lipnja 2018. godine (Pž-6632/17),a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 13.lipnja 2019. godine, pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj:Su-IV- 33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

29.Za navesti je da je tužitelj u tužbi postavio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.186 b.st.2. ZPP te zahtijevao isplatu iznosa koje će odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju odnosno sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine koja je predmet ovog spora i nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te tijekom postupka navodio da je od tuženika potraživao dokumentaciju osobno u poslovnici tuženika u nekoliko navrata o čemu ne posjeduje materijalni dokaz,te nakon što mu je tuženik dostavio dokumentaciju u pisanom podnesku od 4. kolovoza 2021. (stranica 57 spisa) postavio određeni zahtjev za isplatu - a prije zaključenja prethodnog postupka, te po provedenom vještačenju dana 2.prosinca 2022 (stranica 119 spisa) specificirao tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, u pisanom podnesku od 20.03.2023. (stranica 128 spisa) odvojeno prikazao tražbinu po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te u pisanom podnesku od 3.svibnja 2024.uredio tužbeni zahtjev tako da je kao tuženika označio Hrvatsku poštansku banku d.d., pravnog sljednika tuženika (stranica 145 spisa),te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te je stoga sud donio rješenje kao u izreci (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

30.Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

31.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čL.154.st.1. ZPP (čl.155 ZPP).

31.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.146,50 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1) 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 04.08.2021.(Tbr.8.t.1.) 100 bodova,27.10.2021. (Tbr.8.t.1.)100 bodova, i 02.12.2022.(Tbr.8.t.1.) 100 bodova i 03.05.2024. (Tbr.8.t.4.) 25 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 06.07.2021. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, 03.06.2022. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova, i 16.10.2025.(Tbr.9.t.1.) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,

te troška puta na ročišta kod suda po Tbr. 50 za dolazak punomoćnika tužitelja na tri ročišta kod suda u ukupnom iznosu od 84,00 EUR. (Vukovar-Osijek 35kmx0,40= 14,00 EUR; Osijek-Vukovar 14,00 EUR).

Za napomenuti je da je tužitelj zahtijevao trošak prijevoza u ukupnom iznosu od 112,00 EUR, a dosuđen mu je iznos kako je navedeno, dok glede preostalog dijela zahtjev tužitelja nije specificiran, niti potkrijepljen računima.

32.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

33. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24. studenog 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190 ZPP).

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-tuženiku