Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Split, Domovinskog rata 4
Pp-14665/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji ovog Suda Ljiljani Vuko uz sudjelovanje Antonije Radunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv ŽĆ zbog prekršaja iz članka 82. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24) povodom prigovora na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split pod klasom: 211-07/25-4/65186, ur. broj: 511-12-36-24-2 od 1. srpnja 2025., izvan ročišta dana 24. studenog 2025.
r i j e š i o j e i p r e s u d i o
I.
U povodu prigovora okrivljenika, pobijani obavezni prekršajni nalog stavlja se izvan snage te uzima kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja.
II.
Na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)
okrivljenik ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljani RH,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
"što dana 26. 08. 2024. godine u 14:43 sati u mjestu [adresa] (vozila L3 marke Kawasaki registarske oznake [registarska oznaka]), navedeno vozilo parkirao na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakom na kolniku ili prometnim znakom"
čime da je počinio prekršaj iz članka 82. stavaka 1. točke 10. kažnjiv po članku 82. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom ovlaštenog tužitelja okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj opisan i pravno označen kao u izreci ove presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 30,00 eura uz obvezu snošenja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.
2. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, pa je predmet dostavljen ovom Sudu na odlučivanje na temelju članka 243. stavka 1. Prekršajnog zakona.
3. U prigovoru podnijetom zbog poricanja prekršaja ŽĆ u bitnome navodi da nije počinio prekršaj, ne osvrćući se na činjenični opis prekršaja za koji se tereti (parkiranje motocikla na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozilo javnog prijevoza putnika obilježen oznakom ili prometnim znakom), već ističe da je motocikl parkirao sa sjeverne stane zgrade kućnog broja 13 [adresa], gdje nema nikakvog prometnog znaka zabrane prometovanja, pješačke zone ili zabrane zaustavljanja i parkiranja.
4. U nedostatku procesne odredbe za slučaj kada sud u povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga donosi presudu zbog nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4. Prekršajnog zakona, sud je u smislu članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona najprije stavio izvan snage pobijani obavezni prekršajni nalog te ga uzeo kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja odgovarajućom primjenom članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona koji se inače odnosi na prekršajni nalog.
5. Ispitujući takav optužni prijedlog u smislu članka 161. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da doista postoji okolnost koja isključuje prekršajni progon, jer se prema stanju spisa ne može utvrditi kakav je prekršaj nepropisnog parkiranja počinio ŽĆ.
6. Naime, pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom tereti ga se da je svoj motocikl Kawasaki parkirao na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakom na kolniku ili prometnim znakom, što bi bio prekršaj iz članka 82. stavka 1. točke 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a prekršaj iz članka 82. stavka 1. točke 10. istog Zakona spominje se i u Obavijesti o počinjenom prekršaju od 26. kolovoza 2024. koja je poslana na adresu ŽĆ i kojom se od njega traže podaci o vozaču koji je taj prekršaj počinio (parkirao motocikl na obilježenom stajalištu za vozila javnog prijevoza putnika).
7. Iako je točno da je on po primitku navedene Obavijesti policiji poslao svoje osobne podatke (kao vlasnik predmetnog motocikla), iz pribavljene fotografije njegovog nepropisnog parkiranog motocikla utvrđeno je da je isti bio parkiran u prolazu (voltu) uz sam zid prolaza u [adresa] i da ima dovoljno širine za prolazak pješaka. Dakle, uopće se ne radi o tome da bi njegov motocikl bio parkiran na kolniku, odnosno na dijelu kolnika koji je prometnim znakom ili oznakom na kolniku predviđen kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika, a kako ga se tereti optužnim aktom.
8. S obzirom na navedeno, prema stanju spisa koji je dostavljen ovom sudu na odlučivanje, odnosno prema podacima iz pobijanog obaveznog prekršajnog naloga prihvaćenim povodom prigovora kao optužni prijedlog, prekršaj koji se stavlja na teret ŽĆ nema bitna obilježja prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 10. kažnjiv po stavku 4. istog članka Zakona, nego obilježja prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 9. kažnjiv po članku 4. istog članka Zakona.
8.1. Kako sud nije ovlašten sam potpuno izmijeniti činjenični opis djela, a prekršaj za koji se tereti nema sva bitna obilježja prekršaja iz članka 82. stavka 1. točke 10. kažnjivog po stavku 4. istog Zakona, to je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona ŽĆ oslobođen od optužbe.
9. Sud nalazi potrebnim reći nešto i o pravu na žalbu protiv ove presude. Naime, Prekršajni zakon za tri vrste odluka u postupku u povodu prigovora protiv obaveznoga prekršajnog naloga sadrži posebnu odredbu kada žalba nije dopuštena: protiv presude o prigovoru na izrečenu sankciju (članak 244. stavak 3.), protiv rješenja o odbacivanju prigovora (članak 243. stavak 4.) te protiv presude donesene nakon provedenog žurnog postupka, u povodu prigovora zbog poricanja prekršaja (članak 244. stavak 1.). Međutim, iz formulacije odredbe članka 244. stavka 1. Prekršajnoga zakona – prema kojoj će sud, ako nije odbacio prigovor koji je podnesen zbog poricanja prekršaja ili nije donio presudu zbog postojanja nekog od razloga iz članka 196. točke 1. do 4. toga Zakona, provesti žurni postupak (članak 221.) i donijeti presudu protiv koje nije dopuštena žalba – proizlazi da žalba nije dopuštena samo protiv presude donesene nakon provedenog žurnog postupka. Naprotiv, nije propisano da u slučaju da je sud donio presudu zbog postojanja nekog od razloga iz članka 196. točke 1. – 4. Prekršajnoga zakona, žalba također nije dopuštena, zbog čega se, u nedostatku iznimke, primjenjuje opće pravilo iz članka 191. stavka 1. Prekršajnoga zakona, prema kojem je žalba protiv presude suda prvoga stupnja uvijek dopuštena, osim ako je zakonom propisano drugačije.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona.
U Splitu 24. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Antonija Radunić,v.r.
Ljiljana Vuko,v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv rješenja pod točkom I. izreke žalba nije dopuštena (članak 238. stavak 9. Prekršajnog zakona). Protiv presude pod točkom 2. može se podnijeti žalba u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
