Poslovni broj: XXXII P-1043/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HEP – OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. iz [adresa], Elektroprimorje Rijeka iz Rijeke, Viktora Cara Emina 2, OIB 46830600751, protiv tuženika LEKSVIK LIMITED iz Britanskih Djevičanskih Otoka, Road Town, Tortola, Trident Chambers, PO Box 146, OIB 59322889937, radi isplate, izvan ročišta, dana 24. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Leksvik Limited iz Britanskih Djevičanskih Otoka, Road Town, Tortola, Trident Chambers, PO Box 146, OIB 59322889937 da isplati tužitelju HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Elektroprimorju Rijeka, Viktora Cara Emina 2, OIB 46830600751, iznos od 17.384,77 EUR (slovima: sedamnaest tisuća tristo osamdeset četiri eura i sedamdeset sedam centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. veljače 2025. godine do isplate, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Leksvik Limited iz Britanskih Djevičanskih Otoka, Road Town, Tortola, Trident Chambers, PO Box 146, OIB 59322889937 da isplati tužitelju HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], Elektroprimorju Rijeka, Viktora Cara Emina 2, OIB 46830600751, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 165,22 EUR (slovima: sto šezdeset pet eura i dvadeset dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2025. godine kao dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u korist računa tužitelja broj [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana.
Poslovni broj: XXXII P-1043/2025
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. svibnja 2025. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga predlažući donošenje platnog naloga kojim će se tuženik obvezati na isplatu 17.384,77 EUR, sa zateznim kamatama kako je to navedeno u tužbi, a predlaže i obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka.
2. Nakon što je ovaj sud rješenjem posl. br. Pl-446/2025 od 12. lipnja 2025. godine odbio izdati platni nalog te je nastavio voditi ovaj postupak kao parnični, određena je dostava tužbe s prilozima i pozivom za davanje odgovora na tužbu tuženiku na adresu sjedišta na Britanskim Djevičanskim Otocima.
3. Uz tužbu priložen je i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], kuću i dvorište površine 433 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojeg proizlazi da je prednik tužitelja Stella d.o.o. bio vlasnik nekretnine do 1. ožujka 2021. godine kada je vlasništvo nekretnine uknjiženo na tuženika. Osim toga, tužitelj je priložio i zahtjev tuženika za sklapanjem ugovora o korištenju mreže na obračunskom mjernom mjestu zbog promjene vlasništva od 3. srpnja 2024. godine, potpisanu izjavu tuženika od 3. srpnja 2024. godine radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu s ovjerenom dvojezičnom punomoći, uvjerenje o dodjeli OIB [osobni identifikacijski broj]a za tuženika, a priloženi su i računi broj 12202798912-2502201-0 na iznos od 3.437,98 EUR za siječanj 2023., račun br. 12202798912-2502202-8 na iznos od 3.160,20 EUR za veljaču 2023., račun br. 12202798912-2502203-6 na iznos od 3.437,98 EUR za ožujak 2023., račun br. 12202798912-2502204-4 na iznos od 1.561,81 EUR za travanj 2023., račun br. 12202798912-2502205-2 na iznos od 334,58 EUR za svibanj 2023., račun br. 12202798912-2502206-0 na iznos od 190,62 EUR za lipanj 2023., račun br. 12202798912-2502207-9 na iznos od 152,32 EUR za srpanj 2023., račun br. 12202798912-2502208-7 na iznos od 152,32 EUR za kolovoz 2023., račun br. 12202798912-2502209-5 na iznos od 147,18 EUR za rujan 2023., račun br. 12202798912-2502210-9 na iznos od 137,79 EUR za listopad 2023., račun br. 122027 98912-2502211-7 na iznos od 348,47 EUR za studeni 2023., račun br. 12202798912- 2502212-5 na iznos od 359,50 EUR za prosinac 2023., račun br. 12202798912- 2502213-3 na iznos od 1.063,57 EUR za siječanj 2024., račun br. 12202798912- 2502214-1 na iznos od 995,10 EUR za veljaču 2024., račun br. 12202798912- 2502215-0 na iznos od 1.063,57 za ožujak 2024., račun br. 12202798912-2502216-8 na iznos od 711,32 EUR za travanj 2024., račun br. 12202798912-2502217-6 na iznos od 43,63 EUR za svibanj 2024., račun br. 12202798912-2502218-4 na iznos od 42,70 EUR za lipanj 2024. i račun br. 12202798912-2502219-2 na iznos od 98,13 EUR za dio srpnja 2024.
4. Tuženiku je predmetna tužba zajedno s priloženom dokumentacijom uredno dostavljena 29. kolovoza 2025. godine te je tuženik pozvan u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu, s time što je upozoren da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ukoliko u navedenom roku ne dostavi odgovor na tužbu. Međutim, tuženik do dana donošenja ove presude, iako je višestruko protekao dodijeljeni rok od 30 dana, nije pisanim putem osporio tužbu ni tužbeni zahtjev, odnosno nije dostavio odgovor na tužbu.
Poslovni broj: XXXII P-1043/2025
5. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, i 55/23, u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Dakle, tužitelj je ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi. Jedno od osnovnih načela u obveznim odnosima je i načelo savjesnosti i poštenja. Nadalje, člankom 3. stavkom 1. točkom 42. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ br. 111/21, 83/23 i 17/25) kupac koji nije kućanstvo (kupac iz kategorije poduzetništvo) je fizička ili pravna osoba koja kupuje električnu energiju koja nije za uporabu u njezinu vlastitom kućanstvu, uključujući proizvođače, industrijske kupce, mala i srednja poduzeća, poslovne subjekte i kupce na veleprodajnom tržištu, dok članak 3. točka 13. Zakona o energiji (“Narodne novine” 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) definira krajnjeg kupca kao kupca koji kupuje energiju za vlastite potrebe, odnosno vlastitu potrošnju. S obzirom da stranke nesporno nisu imale sve do srpnja 2024. godine reguliran ugovorni odnos kupoprodaje električne energije, od odlučne važnosti je i članak 93. stavak 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 100/22.; u daljnjem tekstu: Pravilnik) donesenih sukladno članku 59. Zakona o tržištu električne energije, kojim je izričito utvrđeno da se pod neovlaštenim korištenjem električne energije, između ostalog, podrazumijeva slučaj kada korisnik mreže preuzima električnu energiju preko brojila ili ostale mjerne opreme nakon privremene obustave isporuke električne energije iz članaka 106. i 114. ovih Općih uvjeta ili troši električnu energiju bez važećeg ugovora o opskrbi električnom energijom.
6. Iz dokaza dostavljenih uz tužbu, ponajprije povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga, proizlazi da je tuženik vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuće i dvorišta površine 433 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 1. ožujka 2021. godine, kada je prednik tužitelja Stella d.o.o. prenijelo pravo vlasništva na tuženika. Tuženik nije osporio tvrdnje tužbe o tome da bi bio vlasnik nekretnine još od 1. ožujka 2021. godine, a nije osporio niti da se obratio tužitelju sa zahtjevom za sklapanjem ugovora o korištenju mreže na obračunskom mjernom mjestu zbog promjene vlasništva, odnosno radi promjene krajnjeg kupca tek 3. srpnja 2024. godine. Konačno, tuženik nije osporio niti iznose utrošene električne energije prema dostavljenim računima tužitelja počevši od siječnja 2023. godine pa zaključno do dijela srpnja 2024. godine, odnosno nije osporio postojanje i visinu dugovanja prema tužitelju, kao i činjenicu da dugovanje nije platio. Tuženik nije osporio niti tvrdnju tužitelja da je električnu energiju koristio u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine, otkada na obračunskom mjernom mjestu ne postoji važeći ugovor o opskrbi, pa sve do 2. srpnja 2024. godine, kada je tuženik konačno regulirao ugovorne odnose u vezi korištenja mreže i opskrbe električnom energijom, a nije osporio ni tvrdnje tužbe da je njegov prednik društvo Sella d.o.o. dana 22. studenog 2022. godine brisano iz sudskog registra, slijedom čega je opskrbljivač Hep elektra d.o.o. izvijestio tužitelja kao operatora sustava o prestanku ugovora o opskrbi s ranijim vlasnikom. Nadalje, tuženik nije osporio niti da iako je vlasnikom nekretnine postao još 1. ožujka 2021. godine, o promjeni vlasništva nije izvijestio tužitelja, a nakon prestanka društva Stella d.o.o. i prestanka ugovornog odnosa tog trgovačkog društva i tužitelja, je nastavio trošiti električnu energiju bez obavještavanja tužitelja o tome da je upravo tuženik novi korisnik, i bez plaćanja računa, odnosno da je uslijed postupanja protivno važećim propisima imao pravni položaj neovlaštenog korisnika iz članka 93. stavak 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.
Poslovni broj: XXXII P-1043/2025
7. Prema tome, kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili općepoznatim činjenicama, pa kako ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su opravdani razlozi spriječili tuženika u podnošenju odgovora na tužbu, to je primjenom članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), odlučeno kao u točki I izreke presude.
8. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi troškove potrebne za vođenje postupka (članak 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP), pa je tuženik sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora od 17.384,77 EUR, obvezan naknaditi tužitelju trošak od 110,15 EUR sudske pristojbe na tužbu i 55,07 EUR na presudu zbog ogluhe, što je minimalni iznos pristojbe koju će tužitelj platiti, odnosno ukupno 165,22 EUR koliko je dosuđeno tužitelju.
9. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 24. studenog 2025.
S u t k i n j a :
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Poslovni broj: XXXII P-1043/2025
