Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-578/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Mračiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mračić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Novokmet Smrček d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4247/2024-41 od 11. travnja 2025., 24. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4247/2024-41 od 11. travnja 2025. pod točkom I izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 967,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:

5,48 EUR od 31.03.2008.

5,35 EUR od 30.04.2008.

5,30 EUR od 31.05.2008.

5,37 EUR od 01.07.2008.

5,27 EUR od 30.08.2008.

5,33 EUR od 30.09.2008.

5,81 EUR od 03.11.2008.

5,47 EUR od 29.11.2008.

5,72 EUR od 29.12.2008.

7,69 EUR od 31.01.2009.

7,69 EUR od 31.01.2009.

7,72 EUR od 02.03.2009.

7,63 EUR od 31.03.2009.

10,49 EUR od 30.04.2009.

10,30 EUR od 31.05.2009.

10,22 EUR od 27.07.2009.

10,19 EUR od 31.07.2009.

10,26 EUR od 30.09.2009.

10,26 EUR od 30.09.2009.

10,19 EUR od 31.10.2009.

10,33 EUR od 30.11.2009.

10,47 EUR od 02.01.2010.

10,61 EUR od 31.01.2010.

10,57 EUR od 01.03.2010.

10,79 EUR od 31.03.2010.

10,75 EUR od 03.05.2010.

10,83 EUR od 31.05.2010.

11,53 EUR od 30.06.2010.

11,39 EUR od 31.07.2010.

11,96 EUR od 01.09.2010.

11,68 EUR od 30.09.2010.

11,43 EUR od 31.10.2010.

11,95 EUR od 30.11.2010.

12,61 EUR od 31.12.2010.

12,15 EUR od 31.01.2011.

12,33 EUR od 28.02.2011.

12,12 EUR od 31.03.2011.

12,42 EUR od 10.05.2011.

13,04 EUR od 31.05.2011.

13,01 EUR od 01.07.2011.

13,87 EUR od 01.08.2011.

13,49 EUR od 31.08.2011.

13,07 EUR od 30.09.2011.

13,03 EUR od 31.10.2011.

12,99 EUR od 30.11.2011.

13,19 EUR od 31.12.2011.

13,37 EUR od 31.01.2012.

13,39 EUR od 29.02.2012.

13,27 EUR od 31.03.2012.

13,35 EUR od 30.04.2012.

13,41 EUR od 31.05.2012.

13,31 EUR od 30.06.2012.

13,27 EUR od 31.08.2012.

13,27 EUR od 31.08.2012.

13,12 EUR od 30.09.2012.

13,28 EUR od 31.10.2012.

13,36 EUR od 30.11.2012.

13,29 EUR od 02.01.2013.

13,05 EUR od 01.02.2013.

13,17 EUR od 02.03.2013.

13,28 EUR od 31.03.2013.

13,19 EUR od 02.05.2013.

12,86 EUR od 31.05.2013.

12,83 EUR od 03.07.2013.

12,94 EUR od 02.08.2013.

13,05 EUR od 31.08.2013.

13,14 EUR od 31.10.2013.

13,14 EUR od 31.10.2013.

13,20 EUR od 30.11.2013.

13,27 EUR od 31.12.2013.

13,31 EUR od 31.01.2014.

13,41 EUR od 28.02.2014.

13,35 EUR od 02.04.2014.

13,26 EUR od 02.05.2014.

13,24 EUR od 31.05.2014.

13,24 EUR od 01.07.2014.

13,47 EUR od 01.09.2014.

13,47 EUR od 01.09.2014.

13,54 EUR od 31.10.2014.

13,54 EUR od 31.10.2014.

13,59 EUR od 30.11.2014.

13,55 EUR od 02.01.2015.

13,57 EUR od 31.01.2015.

12,64 EUR od 28.02.2015.

do isplate kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.637,66 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11.04.2025. do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos 7,69 EUR od 31.01.2008. do 30.01.2009., kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pod točkom I izreke tuženik je pravovremeno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o glavnoj stvari.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda u pobijanom dijelu nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom. Žalbenim navodima kojima tuženik obrazlaže taj žalbeni razlog nije dovedeno u sumnju da je tuženik imao kontradiktoran postupak, da je mogao iznijeti argumente i dokaze koje je smatrao relevantnima za ovaj postupak i da je imao priliku učinkovito osporavati argumente i dokaze koje je iznijela tužiteljica. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima u donošenju pobijane presude nije povrijeđeno niti jedno ustavno ili konvencijsko pravo koje tuženik nabraja u žalbi jer takvo što tuženik nije učinio vjerojatnim žalbenim navodima.

8. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg u žalbi ističe tuženik nije dopušten u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, u smislu članka 467. stavka 1. ZPP, niti se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti primjenjuju odredbe članka 370. ZPP (članak 467. stavak 2. ZPP).

9. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje i za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud i kada ima sumnji u tom pogledu ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

10. Radi navedenog svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda nisu razmatrani.

11. Nadalje, temeljem članka 467. stavka 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, zbog čega žalbeni navodi tuženika koji se odnose na elaboriranja o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP nisu razmatrani.

12. Međutim, tuženiku na opširna žalbena elaboriranja ipak valja i odgovoriti da u ovom postupku do zaključenja prethodnog postupka niti jedna stranka nije predložila izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice.

13. Na žalbene navode tuženiku valja odgovoriti da nije postavio procesnopravni prigovor radi prijeboja prema odredbi članka 333. ZPP do zaključenja prethodnog postupka (do kada se taj prigovor i samo može postaviti).

14. Predmet zahtjeva je isplata preplaćenih kamata na temelju u cijelosti otplaćenog ugovora o kreditu broj 466-005/2008 od 15. veljače 2008. sklopljenog između stranaka, kojim je tuženik, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrio kredit od 20.689,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan korištenja kredita (dalje: ugovor o kreditu), budući da je odredbom članka 3. ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa u visini od 5,60% godišnje, a prema članku 6. ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora zbog čega je ugovorena kamata višekratno mijenjana, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu.

15. Ocjenjujući osnovanom osnovu tužbenog zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovorom o kreditu, koji je otplaćen, ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 5,60% godišnje, koju je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao temeljem svojih odluka i da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrđeno i da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Svrha odredbe članka 138.a ZZP/07 jest da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača – da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli konkretno ostvariti u pojedinačnim postupcima, a kada bi svaki pojedini potrošač u takvim postupcima morao iznova dokazivati iste činjenice koje govore o ništetnosti (kod toga se naglašava da je predmetna ugovorna odredba istovjetna onima na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu), bez prave svrhe bila bi presuda kojom je rezultirao postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom smislu navodi: „Nema potrebe naglašavati da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već da se one donose u svrhu uređenja određenog pravno područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa se one trebaju smisleno tumačiti, polazeći od volje zakonodavca ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže“. U odluci poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. isti sud govori o potrebi vođenja računa o tome da potrošači trebaju moći ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu na temelju postupka kolektivne zaštite, a ujedno, referirajući se na presudu KŠĐ i KŠĐĆ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA, u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, navodi da je Sud EU u istoj utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, i to tako da prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora, da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, i da sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora, u načelu, imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, dok je treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, a tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13 EEZ. Također, treba navesti i da je odredbom članka 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Imajući u vidu sve navedeno, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika kojima osporava pobijanu presudu s aspekta je li sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, a niti je osnovano ukazivanje tuženika na presude Suda Europske unije broj C-415/11 i C-226/12.

19. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, a tuženik nije dokazao da se o navedenim ugovornih odredbama pojedinačno pregovaralo.

20. Osnovna posljedica ništetnosti ugovora prema članku 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (članak 1111. ZOO). U konkretnom slučaju ništetna je ugovorna odredba, odnosno njezin dio, zbog čega je shvaćanje ovoga suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj (u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe) obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača.

21. Na temelju provedenog financijskog vještačenja, zadatak kojeg je pravilno određen sukladno predmetu spora, utvrđeno je da razlika između visine kamata izračunatih za predmetno razdoblje po početnoj kamatnoj stopi (nije sporno da su stranke ovog postupka, ranije kao ugovorne strane, na dan sklapanja ugovora o kreditu ugovorile stopu redovne kamate od 5,60% godišnje, koja je jasna, lako uočljiva i potpuno razumljiva pa nije nepoštena niti ništetna) i kamata plaćenih u istom razdoblju, koje su izračunate po jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosi 967,34 eura, koja razlika predstavlja iznos više plaćenih ugovornih kamata uslijed jednostranog povećanja kamatne stope. Budući da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, tužiteljica je utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom stekla subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama u smislu odredbe članka 1115. ZOO prema kojoj nepošteni stjecatelj, kada vraća stečeno bez osnove, mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Upravo je tuženik nepošteni stjecatelj, kako ga je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, jer su na njegovoj strani utvrđeni razlozi nepoštenosti ugovornih odredbi.

22. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“. Tužiteljica predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivost kamatne stope. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Budući da je tužba u ovom postupku podnesena 20. veljače 2019. to je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe članka 371. ZOO.

23. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP naložio tuženiku da tužiteljici, koja je uspjela u parnici, nadoknaditi troškove parničnog postupka i pri tome pravilno primijenio materijalno pravo Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa) kako je to jasno i određeno navedeno u pobijanoj odluci što je tuženik očito propustio vidjeti kada navodi da nije navedeno koja je Tarifa primijenjena pa da to mora pretpostavljati.

24. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Tbr.

52. stavak 3. Tarife koji propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka) i pravilno utvrdio visinu troška koja se odnosi na trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici.

25. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio nadoknadu troška plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu, koje su plaćene u vrijeme kada tužiteljica nije bila po zakonu oslobođena njihovog plaćanja.

26. Slijedom svega navedenog primjenom članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

27. Tuženik sa žalbom nije uspio pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 154. stavak 1. ZPP i članak 166. stavak 1. ZPP).

28. Prvostupanjska presuda u ne pobijanom dijelu pod točkom II izreke nije ispitivana.

U Sisku, 24. studenoga 2025.

Sudac

Ivan Stipčić