- 1 -              Rev 581/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 581/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. Ć., odvjetnik u V., protiv tuženika P. d.o.o., V., OIB:..., zastupan po zakonskom zastupniku M. Š., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. Ć. i G. Ć. u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-835/19-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. Pr-170/18-18 od 4. listopada 2019., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je nedopuštenim redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2018., te da tužitelju nije prestao radni odnos istekom jednog mjeseca od dana uručenja otkaza (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na poslove radnog mjesta konobara, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kuna (toč. II.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku ukinuti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kao radnik zasnovao radni odnos kod tuženika kao poslodavca 29. prosinca 2010. za poslove voditelja ugostiteljstva,

 

- da je kod tuženika došlo do reorganizacije tako što je Odjel ugostiteljstva spojen s Odjelom recepcije u novi Odjel recepcije i ugostiteljstva prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, koji je u primjeni od 28. travnja 2018.,

 

- da je nakon toga između tužitelja i tuženika sklopljen novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. lipnja 2018. za obavljanje poslova od strane tužitelja na radnom mjestu konobara s početkom rada dana 18. lipnja 2018.,

 

- da je tuženik taj ugovor o radu od 18. lipnja 2018. otkazao tužitelju odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika donesenom 30. listopada 2018.,

 

- da iz te odluke proizlazi kako tužitelju otkazni rok od mjesec dana počinje teći dostavom te odluke, bez prava radnika na otpremninu i oslobođenje radnika od obveze rada za vrijeme otkaznog roka, s pravom na isplatu naknade plaće i priznanje svih ostalih prava do prestanka ugovora o radu zadnjeg dana otkaznog roka,

 

- da kod tuženika nije izabrano radničko vijeće i ne djeluje nijedan sindikat tako da kod tuženika nema sindikalnog povjerenika s kojim bi se poslodavac mogao savjetovati prije otkazivanja ugovora o radu u funkciji radničkog vijeća,

 

- da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju davao pisane upute i nalog o obavljanju poslova radnog mjesta konobara, u kojim je tužitelju između ostalog nalagao i da kao konobar priprema hranu, uz redovite poslove posluživanja pića i hrane gostima bistroa u sastavu vinkovačkog dvoranskog plivališta „L.“,

 

- da se na te upute redovito očitovao tužitelj,

 

- da je tuženik tužitelju dao upozorenja na obveze iz radnog odnosa 27. rujna 2018. i 23. listopada 2018., u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu,

 

- da je tuženik pozvao tužitelja na iznošenje pisane obrane, koju je tužitelj dao,

 

- da tužitelj nije imao svjedodžbu o osposobljenosti za rad za pripremanje i posluživanje hrane,

 

- da je tužitelj osposobljen samo za obavljanje poslova voditelja ugostiteljstva i za protupožarnu zaštitu.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da se u opisu poslova konobara kod tuženika, a prema odredbi čl. 6. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, koji je u primjeni od 28. travnja 2018., nigdje izričito ne spominje pripremanje hrane. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju, obzirom je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme upravo za obavljanje poslova na radnom mjestu konobara i drugih poslova sukladno opisu poslova sadržanom u Pravilniku i pridržavajući se pravila struke, a poslovi pripremanja hrane u kuhinji su poslovi koje moraju obavljati kvalificirane osobe kuharske struke, za što tužitelj nije osposobljen, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika iz odredbe čl. 115. st.1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/13 i 127/17 - dalje: ZR).

 

9. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

10. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

11. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP, obzirom pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje, s jasnim i konkretnim razlozima o odlučnim činjenicama.

 

12. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio žalbene navode tuženika. Bio je dužan ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su i ocijenjeni.

 

13. Prema tome, drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP koju također sadržajno ističe tuženik.

 

14. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

15. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

16. Prema odredbi članka 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

17. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tuženik, na kojem je u smislu pravila iz članka 135. stavak 3. ZR, bio teret dokazivanja, u postupku nije dokazao odlučne okolnosti, tj. da je tužitelj odbio raditi poslove, koji ulaze u opis njegovog radnog mjesta konobara, zbog kojih mu je razloga otkazan ugovor o radu.

 

18. Pravilan je stoga zaključak nižestupanjskog suda da navedene okolnosti koje se imputiraju tužitelju u otkazu ugovora o radu ne predstavljaju opravdani razlog za otkaz u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, jer tužitelj nije u obvezi obavljati poslove koji ne ulaze u opis poslova radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu.

 

19. U odnosu na preostale revizijske navode, vezano uz dosuđeni trošak postupka, isti su neosnovani, te je trošak pravilno određen sukladno odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP.

 

20. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.