Broj: Pn-35/2022-43

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

20340 Ploče, Vladimira Nazora 14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu toga suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužiteljice VD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Pavlović, odvjetnik iz Zagreba, Bosutska 31, protiv tuženika KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 16. listopada 2025. prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), 24. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici VD, [adresa], 04177 Leipzig, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 30.896,64 EUR uvećan za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa, koje na iznos od:

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2016. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2016. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2017. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2018. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2019. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2020. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. studenog 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. prosinca 2021. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. siječnja 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. veljače 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. ožujka 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. travnja 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. svibnja 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. lipnja 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. srpnja 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. kolovoza 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. rujna 2022. g. do 31.12.2022.

- 429,12 EUR teku od 2. listopada 2022. g. do 31.12.2022. g.

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. U ostalom dijelu u iznosu od 7.724,16 eura tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parničene troškove u iznosu od 14.191,64 eura u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 2.517,07 eura tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasnica nekretnine u ZK ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. broj [katastarska čestica], zgrada i dvorište površine 585 m2 (zgrada 91 m2 i dvorište 494 m2), u naravi višeetažna kuća sa pripadajućim zemljištem. Vlasništvo ove nekretnine tužiteljica je stekla na temelju ugovora o darovanju sačinjenog u obliku javnobilježničkog akta JD iz ploča pod brojem: OU-35/16 9. rujna 2016. Tuženik je u posjedu predmetne nekretnine bez ikakvog pravnog temelja za posjed i ne plaća tužiteljici naknadu za korištenje iste. Prema odredbi članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženik je dužan platiti tužiteljici iznos najamnine kao nepošteni posjednik. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 7.300,00 kuna za svaki mjesec posjedovanja predmetne nekretnine u odnosu na razdoblje od uknjižbe prava vlasništva tužiteljice pa nadalje, u ukupnom iznosu od 255.500,00 kuna (35 mjeseci puta 7.300,00 kuna).

2.Tužiteljica u podnesku od 2.2.2020., a s obzirom na to da tuženik predmetnu nekretninu i dalje nesmetano koristi a da za to ne plaća nikakvu naknadu vlasniku, uređuje tužbeni zahtjev na način da pored isplate zatražene za razdoblje od listopada 2016. do kolovoza 2019. g. sada potražuje isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine i za razdoblje od kolovoza 2019. g. do siječnja 2020. g. slijedom čega uređeni tužbeni zahtjev u pogledu toč. I. petita glasi: „I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati ukupan iznos od 292.000,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznose od 7.300,00 kuna“ u navedenom razdoblju kako je pobliže označeno u ovom podnesku.

3. Tužiteljica u podnesku od 4. svibnja 2020. ostaje pri dosadašnjim navodima i prijedlozima te dodatno dostavlja u spis presliku presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 2 Gž-863/2017-2 od 14. ožujka 2018. g. iz obrazloženja koje je razvidno kako je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine koja je danas u vlasništvu tužiteljice i predlaže da sud po potrebi pribavi i izvrši uvid u predmet koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, pod poslovnim brojem P-1801/15 u pravnoj stvari tužitelja HD protiv ovdje tuženika, a u kojem postupku je dana 28. travnja 2016. g. donesena presuda koja je u cijelosti potvrđena predmetnom drugostupanjskom odlukom Županijskog suda u Dubrovniku. Nadalje, tužiteljica dostavlja u spis tlocrt zgrade koja se nalazi na predmetnoj katastarskoj čestici iz kojeg je razvidno kako je riječ o višeetažnom stambenom objektu, s pripadajućim zemljištem, stoga se predlaže da se očevid na licu mjesta izvede uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka financijsko-građevinske struke. S obzirom na to da tuženik i u razdoblju nakon podnošenja tužbe i za vrijeme ovog postupka, predmetnu nekretninu koristi kao nepošteni posjednik, bez valjane pravne osnove, to tužiteljica uređuje postavljeni tužbeni zahtjev koji sada glasi na ukupan iznos od 328.500,00 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznose od 7.300,00 kuna teku u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2020.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se navodima iz tužbe i predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Tužba je u cijelosti neosnovana, kako glede pravnog temelja tako i glede visine tužbenog traženja. Činjenica je da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica nekretnine, opisane u tužbi, međutim, a s obzirom na ukupnost međusobnih odnosa tuženika i prijašnjeg vlasnika, HD, te radnji i sklapanja pravnoga posla-Ugovora o darovanju između tužiteljice i prijašnjeg vlasnika, te stanje nekretnine u vrijeme kada je tuženik tu nekretninu kupio od legalnog vlasnika, sada pok. ŠD, tuženik smatra da je, a pošto je riječ o nekretnini koja uopće nije bila useljiva, tužiteljica podnijela ovu tužbu, ne vodeći računa o tim činjenicama. Naime, kod Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, vode se parnični postupci, i to: -parnični postupak po tužbi ovdje tuženika, a protiv tužiteljice i HD, a radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji,pod brojem:P-278/2019. Rasprava u tom postupku je zaključena i očekuje se presuda. S obzirom da je, u naprijed navedenom postupku meritum spora u pobijanju Ugovora o darovanju, tuženik smatra da od konačnog rješenja suda u tom postupku, nema nikakvih obveza prema tužiteljici,

-kod istoga suda u tijeku su parnični postupci koji se vode pod brojem:Pn-46/2018 i P 178/2020, a u kojim postupcima prijašnji vlasnik HD traži od istog tuženika pravno istovjetnu tražbinu. Slijedom navedenog, očito je da o odluci suda glede pravne valjanosti Ugovora o darovanju,sklopljenog između ovdje tužiteljice i HD, ovisi i rješenje ovoga spora, radi se, dakle, o prethodnom pitanju, pa se predlaže sudu prekinuti ovaj postupak do konačne odluke suda u predmetu P-278/19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ostaje potpuno nejasno kako je do mjesečne novčane svote od 7.300,00 kuna tužiteljica uopće došla, pa je stoga nemoguće polemizirati sa tim dijelom činjeničnog supstrata tužbe, kao i samim tužbenim zahtjevom. Naime, već sada je jasno da se radi o potpuno paušalno određenoj mjesečnoj novčanoj svoti, a što dokazuje najbolje i tužba ranijeg vlasnika u predmetu Pn-46/2018, gdje tužitelj traži,a na ime korištenja predmetne nekretnine, što se traži i u ovom postupku, mjesečnu novčanu svotu od 5.000,00 kuna. Dakle, to su činjenice koje jasno ukazuju i dokazuju da je ovakva tužba sasvim pogrešno instruirana, da je ona neosnovana, da tužiteljica ničim nije dokazala opravdanost zatražene visine mjesečne novčane svote za korištenje te nekretnine, te da je, barem za sada, sasvim upitno da li je tužba utemeljena na valjanom pravnom poslu, ili je u pitanju klasični oblik sklapanja pravnoga posla da bi se osujetilo,pa i onemogućilo potraživanje vjerovnika, u konkretnom slučaju tuženika, a koje potraživanje se temelji na pravomoćnoj sudskoj odluci toga suda broj:P-1801/15. Dakle, sudu se predlaže prvenstveno odlučiti o prijedlogu tuženika za prekid ovoga postupka,a tek nakon toga i ovisno o odluci suda nastaviti raspravljanje.

5. Tužiteljica u odnosu na tuženikov odgovor na tužbu drži nužnim iznijeti sljedeće:

Iako je tuženik formalno i paušalno osporio tužbu i tužbeni zahtjev isti ne osporava činjenicu da je tužiteljica upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine, stoga su navodi tuženika da je tužiteljica podnijela tužbu pritom „ne vodeći računa“ na „ukupnost međusobnih odnosa tuženika i prijašnjeg vlasnika, HD, te radnji sklapanja pravnoga posla-Ugovora o darovanju…“ u potpunosti bespredmetni i irelevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je vlasnica- neposjednica predmetne nekretnine koju tuženik kao nevlasnik bez ikakve pravne osnove koristi. Postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-278/2019, u pravnoj stvari tužitelja KD protiv tuženika HD i ovdje tužiteljice, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nije ni u kakvoj vezi i niti na koji način ne utječe na ovaj postupak. Dakle, u pravnoj primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima kojima je regulirano pitanje pobijanja dužnikovih pravnih radnji pravni posao između dužnika i treće osobe koji je predmet pobijanja se ne poništava već pobijanje ide samo za tim da se ograniči djelovanje pravnog posla i time otkloni štetni učinak u odnosu na vjerovnika. Nadalje, sklapanje pravnog posla da bi se izbjegla prisilna naplata dugovanja prema svom vjerovniku, nije razlog ništetnosti, već se takav pravni posao sklopljen s trećima na štetu vjerovnika može pobijati samo prema odredbama čl. 66. – 71. ZOO a jer u smislu odredbe čl. 70. ZOO-a pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan pa ni pobojan. Međutim, niti je Ugovor o darovanju od 9. rujna 2016. sklopljen kako bi prednik tužiteljice onemogućio ovdje tuženika u naplati potraživanja, a niti prednik tužiteljice zbog izvršenog darovanja ne bi imao druge imovine iz koje bi ovdje tuženik mogao naplatiti svoje potraživanje naspram njega. Stoga o odluci u postupku radi pobijanja darovnog ugovora ne ovisi rješenje ovog spora pa se tužiteljica protivi prijedlogu tuženika za prekidom ovog postupka do „konačne“ odluke u postupku P-278/19.

S obzirom na to da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ustraje u prijedlogu za izvođenjem dokaza na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka odgovarajuće struke i ističe kako je u potpunosti irelevantno koliki novčani iznos od tuženika, na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine, potražuje druga osoba i za drugo razdoblje. Raniji vlasnik može od tuženika potraživati na ime naknade za korištenje bilo koji novčani iznos ili pak uopće ne potraživati niti jedan novčani iznos, a što naravno ne utječe na pravo tužiteljice kao zemljišnoknjižne i stvarne vlasnice predmetne nekretnine da joj tuženik isplati naknadu za korištenje prema tržišnim prilikama. Kada tuženik već navodi da se u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Pn 46/2018, po tužbi tužitelja HD, potražuje naknada u mjesečnom iznosu od 5.000,00 kuna tužiteljica može navesti da u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-178/2020, tužitelj HD od ovdje tuženika potražuje mjesečnu naknadu u iznosu od 7.300,00 kuna, međutim da li i u kojem iznosu raniji vlasnik od tuženika potražuje naknadu za korištenje apsolutno nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak, niti je sud u ovoj pravnoj stvari na bilo koji način vezan odlukama iz tih postupaka.

6. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj:

Gž-1282/2022-2 od 18. listopada 2022., riješeno je: „Žalba tužiteljice u cijelosti se uvažava, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne služba u Pločama od 4. srpnja 2022. poslovni broj Pn 104/2019-29, se ukida.“ Ukinutim prvostupanjskim rješenjem određen je prekid postupka do pravomoćnog završetka postupka u predmetu Općinskog suda u Metkoviću - Stalne službe u Pločama poslovni broj P-144/2021 (prije P-278/2019).

6.1. U točki 8. drugostupanjskog rješenja se navodi: „Postupak koji se vodi po tužbi tuženika, a protiv tužiteljice i HD je postupak pobijanja dužnikove radnje i kojim tužbenim zahtjevom tuženik traži da se utvrdi da Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 9. rujna 2016. između tužiteljice u ovom predmetu i HD, a kojim ugovorom HD daruje tužiteljici nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište gubi svaki učinak prema tuženiku do visine njegove tražbine od 1.450.000,00 kn. Po ocjeni ovoga suda taj postupak, u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, ne predstavlja uopće prethodno pitanje, niti se u tom postupku raspravlja o nekom pravu ili pravnom odnosu koji bi bio odlučan u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice u ovom postupku. U postupku pobijanja dužnikove pravne radnje utvrđuje se samo da ta pravna radnja, u konkretnom slučaju ugovor o darovanju, gubi učinak prema tuženiku i to samo onoliko koliko je potrebno za ispunjenje njegove tražbine. Međutim, takvim zahtjevom se ne utvrđuje da je taj pravni posao, odnosno ugovor o darovanju, pravno nevaljan i presuda u tom predmetu ne može imati za posljedicu da će se taj pravni posao utvrditi ništetnim ili poništiti. Samo u slučaju da se u tom postupku može donijeti presuda kojom će se taj ugovor o darovanju utvrditi ništetnim ili poništiti u cijelosti, odluka u tom predmetu tada bi predstavljala prethodno pitanje za rješenje spora između stranaka u ovom predmetu.“

7. Tuženik je u podnesku od 30. ožujka 2023. ponovno predložio prekid postupka navodeći da je ugovor o darovanju ništetan pravni posao pa odluka u predmetu P-144/2021 predstavlja prethodno pitanje. Rješenjem ovog suda na ročištu od 5. travnja 2023. odbijen je (u biti odbačen) prijedlog za prekid postupka jer je o njemu već odlučeno rješenjem suda drugog stupnja, kako je prethodno obrazloženo.

8. Tuženik u podnesku od 20. ožujka 2023. navodi da je tužiteljica promijenila u međuvremenu prezime te se sada preziva VD. Tuženik ističe da je u mjesecu rujnu 2022.godine, a nakon što je zaprimio podnesak od 21.rujna.2022., podnesen od ovdje tužiteljice,i to u pravnoj stvari koja se vodi kod ovoga suda pod posl.brojem:P- 144/2021,radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji(u kojem postupku je tužiteljica tuženica pod 2.,a tuženik je tužitelj), došao do saznanja da su tužiteljica i njezin otac HD **.**.2018. sklopili Sporazum o raskidu ugovora o darovanju nekretnine koja je upravo predmet ovoga prijepora. Naime, temeljem navedenog ugovora o darovanju, tužiteljica je ishodila pravo upisa vlasništva u zemljišnim knjigama u ZK ulošku broj: [broj ZK uloška], na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 1/1 i upravo joj je ova činjenica,dakle, činjenica da je ona vlasnica predmetne nekretnine bio pravni osnov na kojem temelji tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravoj stvari. Tužiteljica je podnijela tužbu sudu dana 7. kolovoza 2019.godine, te u svojoj tužbi navodi da je ona vlasnica predmetne nekretnine,koje vlasništvo je stekla sklapanjem ugovora o darovanju te upisa u zemljišnim knjigama temeljem navedenog ugovora,iako je taj ugovor ona sporazumno sa svojim ocem raskinula dana 14.rujna 2018.godine, skoro godinu dana prije podnošenja tužbe! Dakle, tužiteljica je u trenutku podnošenja tužbe ZNALA, jer ga je ona i sporazumno raskinula, da je ugovor kojim joj je darovana nekretnina koja je predmet prijepora raskinut, te da de facto ona više nije vlasnica na predmetnoj nekretnini, iako je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica sve do 13.listopada 2022.godine. I upravo je činjenicu upisa u zemljišnim knjigama koristila da bi potraživala ovom tužbom nešto što joj ,a sada je to i više nego jasno, ne pripada. Slijedom iznesenog,a s obzirom da je navedeni ugovor o darovanju predmetne nekretnine bio raskinut u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari,dakle, raskinut je ugovor kojim je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i temeljem kojeg se upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica na predmetnoj nekretnini, tuženik smatra da tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe ne samo da nije imala pravni interes za vođenje ove parnice,već nije bila niti aktivno legitimirana. Tuženik za ovu činjenicu nije znao,niti je mogao znati s obzirom da je tužiteljica u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica na predmetnoj nekretnini sve do 13.listopada 2022.godine, a iz zk izvatka, za vrijeme dok je tuženica bila upisana kao vlasnica, nigdje nije naznačeno da su tužiteljica i njezin otac sklopili Sporazum kojim se raskida predmetni ugovor o darovanju dana 14.rujna 2018.godine,već je za ovu činjenicu tuženik saznao upravo od tužiteljice,u pravnoj stvari koja se vodi kod ovoga suda pod posl.brojem:P-144/2021,i to tek u mjesecu rujnu 2022.godine. Tužiteljica je svjesno prešutila ovu činjenicu sudu, što jasno ukazuje na to da je sve radnje koje je obavljala,od sklapanja predmetnog ugovora o darovanju, upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama,pa do sporazumnog raskida citiranog ugovora, činila u dogovoru sa svojim ocem HD, da se radi o radnjama koje su protivne moralu društva,to jest da je predmetni ugovor o darovanju bio sklopljen isključivo u cilju da bi njen otac HD izbjegao naplatu duga od strane tuženika KD i da bi temeljem toga tužiteljica mogla ustati tužbom u ovoj pravnoj stvari,dakle, sve u cilju da se tuženika izbaci na ulicu,dovede na prosjački štap te da se uspije izbjeći naplata duga od strane tuženika,na koju naplatu tuženik ima pravo temeljem pravomoćne sudske presude u pravnoj stvari koja se kod Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama, vodila pod posl.brojem:P- 1801/15 od 28.travnja 2016.godine. Tužitelj smatra da se ovdje radi o fiktivnim, ništetnim pravnim poslovima, koji su sklopljeni protivno prisilnim propisima te moralu društva,a iz naprijed navedenih razloga. Slijedom iznesenog, predlaže se sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu zbog nepostojanja pravnog interesa na strani tužiteljice,odnosno ukoliko sud ovo ne prihvati, predlaže se sudu odbiti tužbu kao neosnovanu s obzirom da ne postoji aktivna legitimacija na strani tužiteljice za podnošenje ovakve tužbe.

9. Tužiteljica u podnesku od 29. ožujka 2023. navodi:

„II Nije sporno da je tužiteljica promijenila prezime uslijed sklapanja braka te se sada preziva VD. III Također nije sporno da je ovdje tužiteljica, a u predmetu koji se vodi pod posl. br. P-144/21 II-tuženica, uputila sudu podnesak kojim je izvijestila isti sud o raskidu ugovora o darovanju između nje i njezinog oca u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka. Međutim, kao što je i naznačeno u istom podnesku od 21.09.2022. godine, isti ugovor predan je nadležnom Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku na provedbu,a ista provedba je odbijena te je naknadno izvršena tek krajem 2022. godine. Samim time, s obzirom da je tužiteljica cijelo to vrijeme, odnosno utuženo razdoblje, bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine, ista je svakako aktivno legitimirana na podnošenje predmetne tužbe, odnosno vođenje istog postupka, a ovo posebno imajući u vidu da se isti postupak odnosi na razdoblje od kolovoza 2016. do kolovoza 2019. godine. prema potrebi pribava očitovanja Zemljišnoknjižnog odjela Ploče o zabilježbama na predmetnom zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da je tuženik mogao i štoviše - morao znati za navedeni sporazum o raskidu ugovora o darovanju, proizlazi upravo iz stanja zemljišnih knjiga, kao javnih knjiga, a obzirom da je sve do ponovne uknjižbe ranijeg vlasnika, odnosno oca ovdje tužiteljice HD u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba odbijenog prijedloga. S obzirom da tuženik upravo nezakonito boravi u predmetnoj nekretnini pak se iz toga razloga ovaj postupak i vodi, isti je svakako ne samo imao mogućnost, nego je i zasigurno provjeravao stanje u zemljišnim knjigama pa je tako, upravo uslijed provjeravanja zemljišnoknjižnog stanja i pokrenuo postupak koji se pred Naslovljenim sudom vodi pod brojem P-144/2021 obzirom na uknjižbu prava vlasništva ovdje tužiteljice, tako je, kao što je navedeno, mogao i morao znati za postojanje odbijenog prijedloga za uknjižbu prava vlasništva HD uslijed raskida ugovora. No, u svakom slučaju, imajući u vidu činjenicu da se cijelo to vrijeme upravo tuženik nalazi u nekretnini koja mu ne pripada te je koristi bez pravne osnove, tužiteljica i njezin otac nisu imali drugih mogućnosti nego ustati s predmetnom tužbom radi zaštite svojih prava. Tužiteljica svakako predlaže da se, s obzirom na sve navedeno u predmetni postupak kao umješača na strani tužitelja pozove HD iz [adresa], Marconistr. 9, Augsburg, OIB: [osobni identifikacijski broj]. V Ono što je u najmanju ruku apsurdno je da tuženik ima obraza navesti kako je tužiteljica ustala s tužbom u cilju da se tuženika izbaci na ulicu i dovede na prosjački štap, iako je tuženik itekako svjestan da se već više od desetljeća nalazi u nekretnini za koju je pravomoćno utvrđeno da je njezin vlasnik (prije i nakon razdoblja u kojem je to bila tužiteljica) HD, otac tužiteljice, a koji upravo zahvaljujući obijesnim i nemoralnim postupcima tuženika, cijelo to razdoblje živi u podstanarstvu u SR Njemačkoj, za što plaća izrazito velike troškove, dok se u posjedu iste kuće nezakonito nalazi ovdje tuženik. Tužiteljica ujedno ističe da je protiv tuženika upravo od strane Naslovljenog suda doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi radi iseljenja i predaje iste nekretnine u posjed gore spomenutog HD, oca tužiteljice, no tuženik se na isto rješenje oglušuje te i dalje boravi u istoj nekretnini, na štetu oca tužiteljice. VI Ujedno tužiteljica, imajući u vidu stanje na tržištu nekretninama, posebno u odnosu na predmetnu nekretninu, kao i činjenicu da je službena valuta Republike Hrvatske od 01.01.2023. godine postala Euro, specificira točku I. tužbenog zahtjeva na način da ista sada glasi: “I. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici VD, Raiffeisenweg 4, 84554 Aschau am Inn, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 22.500,00 EUR / 169.526,25 HRK uvećan za zatezne kamate od dospjeća svakog pojedinog iznosa, koje na iznose od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK teku od listopada 2016. do lipnja 2020., kako je pobliže označeno u tom podnesku.

10. Tuženik u podnesku od 30. ožujka 2023. poriče navode tužiteljice iz navedenog podneska. Prvenstveno se ustraje u tvrdnji da je Ugovor o darovanju kojim je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini fiktivan, ništetan pravni posao, koji je sklopljen protivno prisilnim propisima te moralu društva,kojem je jedini cilj bio da otac tužiteljice HD izbjegne plaćanje duga koje ima prema tuženiku,te da tužiteljica može uspješno ustati tužbom u ovoj pravnoj stvari. Uvidom u navedene spise sud će se uvjeriti kako je tužiteljica raskinula navedeni Ugovor o darovanju nekretnine i to 14.rujna 2018.godine, kojim ugovorom je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i temeljem kojeg je ishodila uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Raskidom navedenog ugovora, iako je ostala upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama, tužiteljica je prestala de facto i de iure biti vlasnicom predmetne nekretnine, u trenutku raskida tog ugovora. Tužiteljica upravo ističe ovu činjenicu u postupku P-144/2021 kao razlog da od raskida ugovora tuženik u navedenom postupku (tužitelj) nije imao pravni interes za vođenje spora, upravo iz razloga što je raskidom navedenog ugovora tužiteljica prestala biti vlasnicom na predmetnoj nekretnini. Ukazuje se sudu na činjenicu da tuženica u svojoj tužbi od 2. kolovoza 2019. uopće ne spominje sudu činjenicu da je navedeni ugovor već raskinula, već se upravo u tužbi samo poziva na navedeni ugovor, te da je upravo temeljem tog ugovora ishodila upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Sve ovo jasno upućuje da su tvrdnje tuženika da je navedeni ugovor fiktivan i ništetan pravni posao osnovane, da time i raskid ugovora nema nikakav pravni učinak, te da tužiteljica nikada nije niti bila vlasnica na predmetnoj nekretnini. No sve da je tužiteljica u pravu, ona nema pravo potraživati nikakav novčani iznos koji se odnosi na razdoblje od 14.rujna 2018.godine,dakle od dana kada je raskinut predmetni ugovor, jer upravo od tada tužiteljica je prestala biti vlasnica na predmetnoj nekretnini,i to upravo temeljem sporazuma o raskidu koji je ona sklopila, dakle, svojom voljom, pa je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznose koje ona potražuje nakon 14. rujna 2018.godine u potpunosti neosnovan. Tuženik još jednom ističe da nije mogao znati za raskid navedenog ugovora jer u zk izvatku se navodi samo podatak da postoji zabilježba da je odbijen prijedlog za uknjižbu HD, te se nigdje ne spominje raskid ugovora, za koji raskid je tuženik tek saznao iz podneska tužiteljice od 21.rujna 2022.godine, u postupku koji se vodi kod ovog suda pod brojem: P-144/2021. S obzirom da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama sve do 13. listopada 2022.godine, tuženik nije znao za činjenicu raskida ugovora jer se upis vlasništva u zemljišnim knjigama nije mijenjao,upravo do 13.listopada 2022.godine. Da je tuženik znao za ovu činjenicu,on bi, za razliku od tužiteljice i njenog oca, odmah o tome izvijestio sud, a dokaz da za to nije znao proizlazi i iz ovog spisa jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu dana 7.kolovoza 2019.godine, a tuženik je činjenicu raskida ugovora tek istaknuo nakon što je saznao upravo iz podneska tužiteljice od 21.rujna 2022.godine, da je isti raskinula. Pa valjda bi tuženik odmah sudu nakon primitka tužbe u ovoj pravnoj stvari istaknuo ovu vrlo važnu činjenicu,pa može se reći krucijalnu, za donošenje zakonite i pravilne presude u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je primio tužbu dana 25.rujna 2020.godine, što se sud može uvjeriti uvidom u spis, i sve to jasno ukazuje da tuženik tada nije znao za navedeni raskid, sve do primitka gore navedenog podneska tužiteljice. A što tek reći na navode tužiteljice iz podneska u kojima ona tvrdi da je tuženik znao za raskid ugovora kada je pokrenuo postupak koji se vodi pod brojem:P 144/2021? Ovi navodi samo potvrđuju osnovanost onoga što tuženik tvrdi cijelo vrijeme: da tužiteljica i njen otac cijelo vrijeme postupaju protivno načelu savjesnosti i poštenja,te protivno moralu društva. Naime,tuženik je pokrenuo navedeni postupak podnošenjem tužbe dana 24.svibnja 2018.godine,istina je da je prije podnošenja tužbe provjerio stanje u zemljišnim knjiga,a to je bilo gotovo četiri mjeseca prije sklapanja Sporazuma o raskidu ugovora o darovanju(raskinut 14.rujna 2018.godine!),što jasno potvrđuje da tada u zemljišnim knjigama nije mogao biti zabilježen ikakav sporazum o raskidu jer do njega još nije niti došlo(!). Sve ovo očito ukazuje na to da su tužiteljica i njen otac raskinuli ugovor nakon što su saznali za podnesenu tužbu, a sud o tome nisu htjeli izvijestiti misleći da će uspjeti u navedenom sporu,te da bi tužiteljica mogla pokrenuti ovaj spor, a činjenicu da su oni raskinuli ugovor su istaknuli tek nakon što im je drugostupanjski sud u postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odbio gotovo sve prigovore koje su isticali u tom postupku (P-144/2021),dakle, četiri godine nakon raskida istog(!!). Zašto tužiteljica sve do 21.rujna 2022.godine nije spomenula sudu činjenicu raskida predmetnog ugovora? Pa jasno je zašto,zbog svih naprijed navedenih razloga, dakle, nastojanja da njen otac izbjegne plaćanje duga prema tuženiku,i radi toga da bi ona mogla u ovoj pravnoj stvari uspješno ostvariti ono što potražuje tužbom. Predlaže se sudu pribaviti i spise iz ZK odjela O.S u Dubrovniku, kao i ovog suda broj:Z 10634/2018 i Z-2543/2022,koji se odnose na pokušaj upisa i upis DD kao vlasnika na predmetnoj nekretnini. Što se tiče obijesti, nemoralnosti i apsurdu o kojem govori tužiteljica, tuženik se nema uopće potrebe posebno osvrtati, već će samo reći da otac tužiteljice HD godinama izbjegava platiti dug tuženiku, o čemu je sud dobro upoznat,da se radi o novčanom iznosu koji prelazi 250.000,00 EUR-a, koji dug otac tužiteljice ima prema tuženiku,temeljem pravomoćne sudske odluke (P-1801/15). Toliko o moralu i poštenju. Stoga se prvenstveno predlaže sudu prekinuti ovaj postupak, sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod brojem: P-144/2021 jer se radi o prethodnom pitanju. Naime,u navedenom postupku se utvrđuje da li je navedeni ugovor o darovanju kojim je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini djelomično ništetan do iznosa koji otac tužiteljice duguje tuženiku to jest da li je predmetni ugovor fiktivan tj.ništetan pravni posao(alternativni tužbeni zahtjev), koji je sklopljen isključivo u cilju da bi otac tužiteljice, HD, izbjegao plaćanje duga tuženiku. Ukoliko se utvrdi da je ugovor o darovanju predmetne nekretnine ništetan pravni posao, smatra se da taj ugovor nikada nije niti proizveo pravne učinke to jest da tužiteljica nikada nije stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini,i da nema pravo potraživati iznose koje zahtjeva tužbenim zahtjevom koji se odnose na razdoblje od dana sklapanja tog ugovora pa do 2. srpnja 2020.godine,kako se to potražuje ovom tužbom. Ova činjenica dodatno potvrđuje da tuženik ima itekako pravni interes da uspije u navedenom sporu,jer bi u slučaju uspjeha u toj parnici tužiteljica izgubila i pravo na potraživanje koje zahtjeva ovom tužbom,pa su navodi tužiteljice i njenog oca da tuženik nema pravni interes u cijelosti neosnovani. S obzirom da i u ovom postupku tuženik ustraje u tome da je navedeni ugovor o darovanju ništetan pravni posao, predlaže se sudu prekinuti ovaj postupak jer odluka u ovoj pravnoj stvari ovisi o prethodnom rješenju pitanja da li je predmetni ugovor o darovanju, kojim je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, ništetan pravni posao, o kojem se upravo odlučuje u rubriciranom postupku (P-144/2021).

11. Tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka Ivice Marevića navodi:

Da je vještak Marević u svom vještvu utvrdio da je ukupna neto korisna površina predmeta prijepora-stambene zgrade 159,13m 2, što je u proturječju sa površinom predmeta prijepora koja je utvrđena u postupku koji se vodi kod ovoga suda pod brojem:P-178/2020. Naime, u navedenom parničnom postupku vještak građevinske struke, u svom vještvu izrađenom u listopadu 2021.godine, je utvrdio da je ukupna površina predmeta najma 146,84 m2, pa iz tog razloga tuženik prigovara utvrđenoj površini od strane vještaka Ivice Marevića, te predlaže sudu da vještak Marević u tom dijelu obrazloži na temelju čega postoji razlika u njegovom utvrđenju ukupne površine predmeta najma sa površinom koja je utvrđena u postupku broj:P 178/2020, te neka se vještak očituje kolika bi bila visina iznosa naknade najamnine u slučaju da je površina predmeta najma 146,84m2, kako je to utvrđeno u parničnom postupku broj:P- 178/2020, to jest da li bi visina iznosa najma bila manja od one koju je on utvrdio u svom nalazu i mišljenju. Također, u istom parničnom postupku je provedeno vještačenje i po novom vještaku građevinske struke, Mislavu Begi ,koji je jasno utvrdio da je prosječni najam za predmetnu kuću, u razdoblju između 2005 i 2010.godine bio između 176,00 eura(najniži) i 256,90 eura(najviši). Ovaj vještak je primjenjivao potpuno druge metode izračuna pomoću kojih je došao do visine najma, dakle isti se koristio poredbenom metodom,koristeći podatke porezne uprave, uzevši u obzir cijene najma usporedivih nekretnina iz ugovora sklopljenih u siječnju 2023.godine, prosincu i rujnu 2022.godine te usporedbom sa nekretninama na području Grada Ploča, što očito vještak u ovoj pravnoj stvari nije učinio, te tuženik smatra da je vještak u ovoj pravnoj stvari zbog toga pogrešno i previsoko utvrdio visinu najma predmetne kuće. Tuženik smatra da je vještak, pri utvrđenju mjesečnog iznosa najma, trebao provesti istraživanje lokalnog tržišta, te koristiti podatke realiziranih kupoprodaja za predmetno područje prikazano na stranicama eNekretnina, kao i podatke koji proizlaze iz zbirke položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda, Stalna služba u Pločama, te je trebao koristiti isprave koje je upravo koristio vještak u naprijed naznačenom predmetu, te koristeći poredbenu metodu, što isti nije učinio. Vještak u svom vještu ističe da mu je bilo dostupno samo jedno iznajmljivanje i to stana od 50,00 m2 po cijeni najma od 106,24 eura/mj. Tuženik predlaže sudu da pozove vještaka da se očituje kako je utvrdio da bi mjesečni iznos najma za stambeni prostor ukupne površine od 159,13m2 bio 536,40 eura/mj, ako prema podacima kojima je raspolagao, cijena mjesečnog najma stana od 50,00 m2 iznos 106,24 eura/mjesec. Tuženik smatra da je vještak , pri izračunu iznosa mjesečnog najma trebao uzeti u obzir i činjenicu da se nekretnina nalazi u gradu [adresa] koji nije turističko mjesto već lučki grad, te je visinu iznosa mjesečnog najma nekretnine trebao utvrditi prema vrijednostima koje su vrijedile za utuženo razdoblje,a ne za razdoblje koje se odnosi na vrijeme kada je vještački nalaz i mišljenje izrađeno, jer su danas cijene najma vrtoglavo narasle u odnosu na utuženo razdoblje, pa se predlaže vještaku da se u odnosu i na ovaj prigovor dodatno očituje. Tuženik također smatra da je vještak trebao pribaviti podatak od nadležne porezne uprave kolika je prosječna visina najma stana na području Grada Ploča, što isti nije utvrđivao, a isti je mogao doći do više ugovora koje bi koristio za utvrđenje točnog iznosa najma, jer je to upravo učinio vještak Mislav Bego u naprijed naznačenom predmetu. Stoga se ustraje u prigovoru da je iznos najma previsoko određen, te se predlaže vještaku da svoje vještvo dopuni na način da otkloni sve iznesene nedostatke, te da primjeni metodu naprijed navedenu, uz primjenu i pribavu naprijed navedenih isprava. 12. Tužiteljica u podnesku od 10.7.2024.navodi: I U gore označenoj pravnoj stvari, ovime tužiteljica potvrđuje primitak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. građ. Ivice Marevića od 13.11.2023. godine te se očituje kako slijedi. II Zadatak vještaka bio je očitovati se o visini najamnine za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2020. godine. Tužiteljica smatra da je vještak u cijelosti postupio u skladu s opisanim zadatkom te je gore navedeni nalaz i mišljenje objektivan, logičan, jasan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima struke te na isti nema primjedbi. III S obzirom na isto, temeljem navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka ing. građ. Ivice Marevića od 13.11.2023. godine, tužiteljica ovime uređuje točku I. tužbenog zahtjeva na način da zahtjeva ukupan iznos od 24.138,00 EUR uvećan za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa 536,40 EUR za sporno razdoblje od listopada 2016. g. do 31.12.2022., kako je pobliže označeno u podnesku, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog 13.Tuženik potvrđuje primitak podneska tužiteljice od 9.srpnja 2024.godine, te se protivi djelomičnom povlačenju tužbe, s obzirom da je tužiteljica u osnovnom tužbenom zahtjevu potraživala znatno veći novčani iznos nego što potražuje uređenim tužbenim zahtjevom.

12. Tužiteljica u podnesku od 1. kolovoza 2024. navodi:

„II U odnosu na podneske tuženika, ističe se kako se postupci među strankama vode već cijeli niz godina te tuženik konstantno pokušava sniziti vrijednost nekretnine, već kako mu to odgovara. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, iako je tužiteljica suglasna s nalazom i mišljenjem vještaka Marevića te istom nije prigovarala, može se čak reći i da je vještak možda i podcijenio vrijednost nekretnine, pak samim time navodi tuženika ni na koji način nisu osnovani. U odnosu na nalaz vještaka Bege na koje se tuženik, neosnovano poziva, isti nije sačinjen u ovom predmetu, niti za razdoblje na koje se ovaj predmet odnosi, već za puno ranije razdoblje, a upravo je činjenica da vrijednost nekretnina, a paralelno i recipročno s time i vrijednost najamnina, kroz godine raste (i to višestruko, što niti tuženik ne negira). U prilog tome, tužiteljica dostavlja ispise sa raznih internetskih portala za iznajmljivanje nekretnina iz kojih je vidljivo kako se slične nekretnine u bližoj okolici (čak i u istoj ulici) iznajmljuju kako u privatnom, tako i turističkom sektoru za značajno više iznose čak i od onog kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka Marevića. Pritom nije riječ ni o kakvim luksuznim objektima (s bazenima), niti objektima veće, nego upravo manje kvadrature). Uostalom, neka tuženik izvoli dokazati gdje bi se točno u [adresa], u utuženom razdoblju, mogla unajmiti nekretnina slične površine i drugih specifikacija, a za niži novčani iznos od onog kako je to utvrdio vještak Marević. Iako nalaz vještaka Bege ni na koji način ne bi trebalo uzeti u obzir, tužiteljica bi samo željela ukazati da je istim nalazom obuhvaćena i garaža te vještak vrijednost najma iste utvrđuje s iznosom od cca 100,00 EUR mjesečno, dok bi vrijednost najma kuće po njegovom izračunu bila samo oko 200 – 250,00 EUR mjesečno. Pritom “garaža” predstavlja samo gole zidove, bez vrata i ikakve infrastrukture, iz čega pak jasno proizlazi kako je riječ o nerealnom nalazu i mišljenju bez uporišta u stvarnom stanju. S obzirom na sve navedeno, jasno je da su prigovori tuženika u potpunosti neosnovani. III Vezano za navode tuženika iz podneska od 24.07.2024. godine, odnosno protivljenje navodnom djelomičnom povlačenju tužbe, ističe se kako tužiteljica nije niti djelomično povukla tužbu, nego je uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, obzirom da je ista laik te, do provedenog vještačenja nije isti niti mogla precizno postaviti, a sve sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Ističe se ujedno, s obzirom da se ranije postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje do 2019. godine, kada je tužba podnesena, odnosno naknadno obuhvaćeno razdoblje do siječnja 2020. godine, a tuženik i dalje, koristi predmetnu nekretninu kao nepošteni posjedni te s obzirom da je, s druge strane tužiteljica bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine do 13.10.2022. godine, ovime se tužbenim zahtjevom obuhvaća i daljnje razdoblje zaključno do 13.10.2022. godine IV Pritom se predlaže Naslovljenom sudu da, uz poziv vještaku na očitovanje na prigovore tuženika, ujedno dopuni svoje nalaz i mišljenje u odnosu u na daljnje razdoblje od siječnja 2020. godine do listopada 2022. godine. Tužiteljica ujedno pridržava pravo dodatno urediti tužbeni zahtjev ukoliko bi nalaz vještaka u odnosu na daljnje razdoblje u pogledu mjesečnih iznosa najma, bio različit od onih utvrđenih u osnovnom nalazu i mišljenju od 13.11.2023. godine. V Slijedom navedenog, ovime se uređuje tužbeni zahtjev i predlaže Naslovljenom sudu donijeti sljedeću presudu: ’’I. Nalaže se tuženiku SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici VD, [adresa], 04177 Leipzig, SR Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 24.138,00 EUR uvećan za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa, koje na iznose od 536,40 EUR teku od 2. studenog 2016. g. do 31.12.2022., kako je pobliže označeno u podnesku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.” VI S obzirom na sve navedeno, predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljici, a na teret tuženika.

13. Tužiteljica u očitovanju od 25. travnja 2024. na očitovanje vještaka na prigovore tuženika smatra da je isto objektivno, logično, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke te na isto nema primjedbi. Štoviše, ističe kako je i sam vještak u svojem očitovanju naveo kako je neto korisna površina stambene zgrade trebala biti i veća, imajući u vidu da predmetna kuća ima uređeno dvorište pa se i to moglo uzeti u obzir, no kako je sam vještak naveo isto nije uzeo u obzir, jer bi tada bilo još više prigovora. Tužiteljica navodi kako je u međuvremenu utvrdila da je u podnesku od 02.08.2024. godine u točki V, redu 5, slučajnom omaškom kao ukupan iznos ostavljen raniji iznos od „24.138,00 EUR”, umjesto ispravno „38.620,80 EUR”, stoga ovim putem ispravlja točku I tužbenog zahtjeva na način da zahtjeva taj iznos uvećan za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 536,40 EUR teku koje teku u spornom razdoblju, kako je pobliže označeno u podnesku. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. ”

14. Tužiteljica u očitovanju na dopunu vještačenja sudskog vještaka Ivice

Marevića od 12.05.2025. godine, navodi:

„Dopunom vještak je utvrdio da najamnina za predmetnu nekretninu iznosi 536,40 EUR mjesečno, odnosno isti iznos je zapravo identičan kao u nalazu i mišljenju od 13.11.2023. godine, a na koje nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi. Međutim kako u predmetnoj dopuni nalaza i mišljenja, iz tužiteljici nepoznatog razloga, vještak dodaje: „Ovaj iznos se odnosi na obiteljsku kuću sa uređenim dvorištem, iako je ovaj iznos gornja granica vrijednosti najma, dok bi donja granica iznosila 321,84 EUR mjesečno”, tužiteljica moli sud da pozove vještaka da se očituje li ostaje kod ranijeg nalaza i mišljenja da je mjesečni iznos najamnine za predmetnu nekretninu u tužbom i dopunom obuhvaćenom razdoblju upravo 536,40 EUR. Skreće se pritom pozornost, a imajući u vidu da vještak na kraju vještačenja uporedno navodi kako je za stan od 58,50 m2 prosječna cijena po godinama od 2016. do 2018. godine iznosila od 264,42 do 361,53 EUR mjesečno, a ovdje je riječ o obiteljskoj kući ukupne neto površine 159,13 m2, s uređenim dvorištem - iz čega proizlazi da je ranije utvrđeni iznos od 536,40 EUR, a temeljem kojeg iznosa je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev, upravo realan mjesečni iznos najma za predmetnu nekretninu pa je stoga radi preciznog uređenja tužbenog zahtjeva, odnosno donošenja presude, nužno očitovanje vještaka o istom.

15. U dokaznom postupku pregledani su: presuda ŽS Zadar Gž-857/2024-2, izvadak iz ZK (listovi 5-7 spisa), presuda ŽS u Dubrovniku Gž -863/2017-2 (listovi 25 31 spisa), skica prizemlja i prvog kata (listovi 32-33), presuda VS RH Rev 1726/2015- 2 ( listovi 59-61), presuda ŽS u Splitu Gž-1805/2019-2 (listovi 62-64 spisa), presuda ŽS u Koprivnici Gž 1980/09-2 (listovi71-73 spisa), sporazum o raskidu ugovora o darovanju nekretnina (listovi 103 105 spisa), izvadak iz ZK uloška [broj ZK uloška] (listovi110-113 spisa), zapisnik o očevidu od 10.11.2023. (listovi 127-132 spisa), vještačenje s prilozima (listovi 140-164 spisa), ispis oglasa (listovi 185-191 spisa), rješenje zk odjela Z-2543/2022 (listovi192-193 spisa), očitovanje vještaka na prigovor tuženika (listovi 200-202 spisa), dopuna vještačenja (listovi 213-214 spisa).

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u iznosu od 38.620,80 eura uvećan za zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 536,40 eura, kako je tužitelj pobliže naveo u podnesku od 25. travnja 2025. (listovi 210-212 spisa).

17. Nije sporno da je tužiteljica u spornom razdoblju za koje zahtjeva isplatu novčane tražbine bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada i dvorište i da tuženik koristi predmetnu nekretninu u razdoblju za koje se traži naknada.

18. U obrazloženju presude Županijski sud u Zadru Gž-857/2024-2 od 29. listopada 2024 u točki 8. obrazložena se navodi:

„ Prvostupanjski sud je utvrdio da iz presude Općinskog suda u Pločama broj P- 146/2003 i presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-2204/07 od 19. listopada 2009. proizlazi da je tužitelj (HD) vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno 646/2 k. o. [katastarska općina] u naravi kuća s pripadajućim zemljištem, dakle da tuženik neovlašteno koristi predmetnu nekretninu daleko prije razdoblja za koje se traži naknada za neosnovano korištenje. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Bege koji je dao egzaktan izračun iznosa najamnine za svaki pojedini mjesec u spornom razdoblju (od ožujka 2005. do veljače 2010.) , prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.556,68 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća do isplate koji se odnosi na vrijednost najma obiteljske kuće s okućnicom, dok je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.560,75 eura i 5.755,40 eura koji se odnose na vrijednost najma okućnice i garaže".

19. Stajalište ovoga suda da tužiteljica ima pravo na naknadu na temelju činjenice da je predmetnu obiteljsku kuću u vlasništvu tužiteljice tuženik koristio u razdoblju od listopada 2016. do listopada 2022.

20. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje ZOO/91) koji je vrijedio na početku promatranog razdoblja te odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO/05) propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, u odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

21. Odredbom čl. 219. ZOO/91 i odredbom čl. 1120. ZOO/05 je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

22. Imajući na umu sadržaj navedenih zakonskih odredaba i iznesenih utvrđenja ovog suda o upotrebi predmetne kuće od strane tuženika kroz utuženo razdoblje, utvrđeno je da je tuženik bez pravne osnove koristio kuću tužiteljice i da je za to korištenje dužan tužitelju platiti naknadu u visini najamnine koja se za korištenje kuće mogla ostvariti.

23. Tuženikov prigovor da je tužiteljica prešutjela činjenicu da su ona i njen otac sklopili sporazum kojim se raskida predmetni ugovor o darovanju 14.rujna 2018. i da je tuženik za ovu činjenicu saznao od tužiteljice u predmetu koji se u ovom sudu vodio pod posl.br.P-144/2021 " i to tek u mjesecu rujnu 2022", po mišljenju ovog suda nije bitan, pošto je tužiteljica nesporno bila upisana vlasnica predmetne nekretnine u spornom razdoblju sve do 13. listopada 2022. Tužiteljica uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine u predmetnom razdoblju za koje traži isplatu je aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

24. Visinu naknade u iznosu od 429,12 eura prvostupanjski sud je utvrdio prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Ivice Marevića koji je na ročištu od 16.listopada 2025. utvrdio da bi prosječna najamnina predmetne nekretnine iznosila 429,12 eura do kojeg iznosa je došao tako da je izračunao prosjek navedenih mjesečnih najamnina koje je naveo u svom pisanom vještačenju od 536,40 eura odnosno 321,84 eura, pa kada se zbroj tih najamnina podijeli sa dva dobije se prosječna najamnina u iznosu od 429,12 eura. U odnosu na prigovore tuženika (da je isto sačinjeno protivno pravilima struke i sudskoj praksi, pozivajući se na presudu ŽS u Zadru Gž-857/2024-2 bitno ističući da u tom predmetu nije prihvaćeno vještačenje GD jer taj vještak nije koristio poredbenu metodu, nije našao barem tri usporedne nekretnine u [adresa] i nije primijenio poredbenu metodu pribavljajući podatke od porezne uprave, niti je izvršio međuvremensko izjednačenje putem indeksa cijena stambenih objekata Državnog zavoda za statistiku), vještak je izjavio da se prilikom izrade vještačenja nije koristio poredbenom metodom jer je na raspolaganju na tom području, ali i uopće u Gradu Pločama imao samo jedan stan na raspolaganju. Nije koristio podatke porezne uprave jer ih porezna uprava nije unijela u e-nekretnine, a što je njena dužnost. Ne zna je li cijena najma 2016. bila ista kao 2022. i nije računao najam za turističko iznajmljivanje. Koristio je troškovnu metodu jer nije mogao koristiti vremensko izračunavanje cijene izgradnje pojedinih objekata. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 13. studenoga 2023. naveo da se za izračun vrijednosti nekretnine mogu koristiti: poredbena metoda, prihodovna metoda i troškovna metoda. Vještak je naveo da nije baš uputno koristiti poredbenu metodu jer je tržište nekretnina kao što je obiteljska kuća pomalo zamrlo, sa nedovoljno usporednih podataka. Za prihodovnu metodu nema uvjeta, niti podataka o postojanju takvih slučajeva osim najčešće dva mjeseca godišnje. Vještak zaključuje da je troškovna metoda najprimjerenija s obzirom na tržište i stanje objekta (tip gradnje).

25. Vještak Ivica Marević se usmeno saslušan očitovao na prigovore tuženika i argumentirano naveo razloge zbog kojih je vještačenje vršio koristeći troškovnu metodu, a ne poredbenu metodu kako je prethodno navedeno. Sud prihvaća argumente tužiteljice iz podneska od 1. kolovoza 2024. gdje navodi da je vještak Miroslav Bego vještačio u puno ranijem razdoblju, a da je vrijednost nekretnina, a s time i najamnina, kroz godine rasla. Stoga sud i iz tog razloga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Ivice Marevića.

26. U odnosu na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 24. srpnja 2024., po mišljenju ovog suda nije riječ o djelomičnom povlačenju, već je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, do čijeg nalaza i mišljenja nije mogla precizno postaviti tužbeni zahtjev. Tužiteljica je naposljetku postavila tužbeni zahtjev veći od postavljenog u tužbi u iznosu od 38.620,80 eura (što bi iznosilo 290.988,42 kune).

27. Zbog izloženog presuđeno je kao u izreci pod I. i II.

28. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29. Ocjenjujući omjer stranaka u sporu se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (38.620,80 eura), a ne prema tužbenom zahtjevu u tužbi (255.500,00 kuna), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, valja zaključiti da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom zahtjeva, a 80 % s visinom zahtjeva (30.896,64 eura u odnosu na 38.620,80 eura), tako da joj pripada 90 % troška zastupanja.

29.1. Ukupni troškovi zastupanja tužiteljice sastoje se od po 500 bodova za sastav tužbe i podnesaka od: 2.2.2020., 4.5.2020., 7.10.2020. i 5.11.2020. ili ukupno 2500 bodova (Tbr. 8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: OT), za sastav podneska 9.10.2020. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu 4.11.2020. 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podnesaka 13.11.2020. 200 bodova ili za svaki podnesak 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podnesaka: 7.4.2021., 2.6.2021., 7.9.2021., 17.1.2022. 100 bodova ili za svaki podnesak 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav žalbe 28.7.2022. 250 bodova ((Tbr. 10. toč. 3. OT), za sastav podneska 28.3.2023. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na ročištu 5.4.2023. 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podnesaka: 28.6.2023., 28.9.2023., 31.10.2023. 75 bodova ili za svaki podnesak 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na očevidu 10.11.2023. 500 bodova, za sastav podneska 7.6.2024. 25 bodova, za sastav podneska: 9.7.2024., 1.8.2024., 7.3.2024., 25.4.2025. 400 bodova ili za svaki podnesak 100 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podnesaka 10.6.2025. i 11.7.2025. 200 bodova ili za svaki podnesak 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 1.8.2025. 100 bodova, za zastupanje na ročištu 15.10.2025. 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ili ukupno 5975 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda (2,00 eura) daju 11.950,00 eura i uvećani za porez na dodanu vrijednost što iznosi 2.987,50 daje 14.937,50 eura.

29.2. Razmjernom trošku zastupanja od 13.443,75 eura (90 % od 14.937,50 eura) treba pribrojiti trošak vještačenja od 530,89 eura i trošak sudske pristojbe presude od 217,00 eura, koji se tužitelju priznaju u cijelosti, tako da primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP tuženiku treba naložiti da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.191,64 eura. Tužiteljica nije platila sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 432,66 eura pa joj sud taj trošak nije priznao.

30. U ostalom dijelu u iznosu od 2.517,07 eura tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova je odbijen osnovan.

U Pločama, 24. studenog 2025.

S u d a c:

Darko Jelčić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1.Punomoćnik tužiteljice Dejan Pavlović, odvjetnik u Zagrebu, Bosutska 31

2.Punomoćnici tuženika Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama,

Vukovarska 6