Posl.br. Pn-299/2022-83
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Trg slobode 14A, Zlatar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Tomislav Miličević i ostali odvjetnici iz OD Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE d.d., Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Lui i ostali odvjetnici iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Tomislava Miličevića i zz punomoćnice tuženika, odvjetnice Petre Glavinić, dana 24. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, da plati tužitelju SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.007,04 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 195,42 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje d.d. Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, da tužitelju SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 3.798,86 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje,za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je 07. svibnja 2020. u [adresa] u [adresa] stradao u prometnoj nesreći kao vozač bicikla te je zadobio tjelesne ozljede. Navodi da je za nezgodu odgovoran vozač nepoznatog vozila, koji je suprotno prometnim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cesti, tužitelju oduzeo pravo prednosti kretanja, prešavši u njegovu prometnu traku, zbog čega je tužitelj pokušavajući izbjeći vozilo, pao s bicikla, a što je dovelo do nastanka predmetne štete.
2.Kako tuženik, sukladno čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odgovara za štetu nastalu od nepoznatog vozila, a tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio štetu zbog zadobivenih ozljeda , to tužitelj od tuženika zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu potražuje 28.426,00 kuna (za pretrpljene fizičke bolove 7.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 7.000,00 kuna, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 7.000,00 kuna, za duševne bolove zbog naruženosti 4.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 1.500,00 kuna te za izgubljenu zaradu 1.926,00 kuna).
3.Tužitelj navodi da se on tuženiku 11. siječnja 2022. obratio odštetnim zahtjevom te je tuženik odlučio da je zahtjev pravno neosnovan , pa stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 28.426,00 kuna (što sada prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna iznosi 3.772,78 EUR), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2022. pa do isplate te da mu naknadi troškove postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude.
4.Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 04. ožujka 2025. precizirao tužbeni zahtjev te s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu te izgubljenu zaradu potražuje 4.202,46 EUR (odnosno za pretrpljene fizičke bolove potražuje 1.250,00 EUR, za pretrpljeni strah 700,00 EUR, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 500,00 EUR, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti 995,42 EUR i za tuđu pomoć 501,48 EUR te ostaje kod zahtjeva za izgubljenu zaradu u iznosu od 255,56 EUR), s kamatom od 12. siječnja 2022.
5.U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao pasivnu legitimaciju , jer uz tužbu nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je u nesreći sudjelovalo nepoznato vozilo. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način kako je opisano u tužbi te osporava odgovornost za prometnu nesreću i uzročnu vezu u smislu obveze za naknadu štete te osporava sve pretpostavke svoje odgovornosti za štetu, jer za iste nema nikakvih dokaza.
6.Naime, tuženik smatra da prema dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja, proizlazi da je od dana navodne nesreće do dana izlaska policije na lice mjesta prošlo 5 i pol mjeseci, dok je od dana navodne nesreće do dana dojave policiji o nesreći prošlo punih 20 dana.
7.Nadalje, nigdje se u medicinskoj dokumentaciji za tužitelja ne spominje sudjelovanje drugog motornog vozila. Tuženik osporava i uzročno-posljedičnu vezu između opisanih ozljeda i štetnog događaja, jer je tužitelj iste mogao zadobiti bilo kada i bilo gdje te nema nikakvih dokaza o uzročnoj vezi s nesrećom , kako je opisuje tužitelj, a za koju nema nikakvih dokaza da se ista dogodila.
8.Stoga tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže tužitelja u cijelosti odbiti s istim uz naknadu parničnih troškova, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
9.U podnesku od 30. travnja 2025. tuženik se očitovao da ne osporava visinu izgubljene zarade, ali je ostao kod odgovora na tužbu kojim se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.
10.Nakon što je tužitelj povisio tužbeni zahtjev, tuženik je osporavao tijek zateznih kamata za povišeni dio tužbenog zahtjeva i protivio se preinaci tužbe, a sud je na ročištu 14. listopada 2025. u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03. 88/05., 84/08., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14,70/19, 80/22,114/22,155/23 - dalje ZPP-a ), dozvolio preinaku tužbe, budući da temeljem citirane zakonske odredbe tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a prema odredbi st. 3. čl. 190. ZPP -a, sud može dopustiti preinaku tužbe iako se tuženik tome protivi, ako bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete zbog zadob ivenih tjelesnih ozljeda te on do provođenja medicinskog vještačenja kao medicinski laik nije mogao znati koliku je štetu pretrpio i u čemu se ista sastoji, slijedom čega se radi o izuzetku iz čl. 190. st. 2. ZPP-a te sud smatra da je preinaka tužbe svrsishodna da bi se konačno riješio odnos između stranaka vezano uz naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.
11.U toku postupka izvršen je uvid u fotografije koje je dostavio tužitelj uz tužbu, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za tužitelja, izvješće o očevidu I. PPP Zagreb od 17.12.2020., u skicu mjesta događaja, u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, u odštetni zahtjev koji je e-mailom poslan tuženiku 11.12.2022.,u isplatne liste za tužitelja, očitovanje NZHMGZ od 18.04.2023., izvršen je uvid u spis I. PPP Zagreb, KLASA: 211-04/20-I/350 s fotoelaboratom, saslušani su svjedoci TJ, GJ, IJ, JJ i NJ te tužitelj, izvršen je uvid u dopis punomoćnika tužitelja I. PPP Zagreb od 27. svibnja 2020. , provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. MJ iz [adresa] i usmeno je saslušan prometni vještak MJ, izvršen je uvid u osobni zdravstveni karton za tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. LJ te je usmeno saslušan medicinski vještak dr. LJ.
12.Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
13.Nesporna je činjenica da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede 07. svibnja 2020. zbog kojih je tog dana kolima hitne medicinske pomoći dovezen na objedinjeni hitni bolnički prijem KBC Zagreb te je nakon provedene obrade istog dana upućen na kućnu njegu.
14.Sporno je da li je tužitelj tjelesne ozljede zadobio u prometnoj nesreći prilikom pada s bicikla koji pad je skrivilo nepoznato vozilo te je sporna odgovornost tuženika za naknadu pretrpljene štete tužitelju, kao i visina pretrpljene štete.
15.Nesporna je činjenica da je djelatnik I. PPP Zagreb NJ na očevid povodom predmetnog štetnog događaja izašao 15. listopada 2020.
16.Iz iskaza svjedoka NJ, kojem je kao policijskom službeniku ovaj predmet dodijeljen u rad, utvrđeno je da je bolnica još 12.05.2020. dostavila u njegovu PPP bolničku prijavu za tužitelja na kojoj je navedeno da je tužitelj prema izjavi liječnice stradao kao biciklist i da su nakon toga 04. lipnja 2020. dobili dopis od punomoćnika tužitelja koji su predlagali da se provede očevid i da se na licu mjesta saslušaju tužitelj i svjedoci.
17.Svjedok NJ nije znao reći kada mu je predmet dodijeljen u rad te isto tako zbog proteka vremena nije mogao reći zašto je očevid rađen tek 15.10.2020., već smatra da je to vjerojatno zbog toga što nije mogao stupiti u kontakt s tužiteljem.
18.Nadalje navodi da nakon što je stupio u kontakt s tužiteljem, da je na licu mjesta saslušao tužitelja i svjedoka JJ o čemu je napisao posebno izvješće, sastavio izvješće o očevidu te skicu lica mjesta i fotoelaborat.
19.Svjedok je naveo da nije uobičajeno da od dana zaprimanja bolničke prijave do razgovora s oštećenom osobom i izvida prođe 5 mjeseci te nije znao odgovoriti zašto je tako bilo u konkretnom slučaju.
20.Sud je prihvatio iskaz svjedoka NJ koji iznosi svoja vlastita saznanja vezana uz postupanje policije nakon predmetnog štetnog događaja te je logično i životno da se on nakon proteka roka od 4 godine više ne sjeća zašto je od zaprimanja bolničke prijave za tužitelja do njegovog izlaska na očevid prošlo 5 mjeseci.
21.S obzirom na iskaz svjedoka NJ te dostavljenu medicinsku dokumentaciju, sud vjeruje tužitelju i svjedoku JJ da je tužitelj stradao kao biciklist u [adresa] u [adresa] dana 07. svibnja 2020., a njihove navode potvrđuje i očitovanje Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 13. travnja 2023. u kojem oni navode da je poziv za intervenciju prema pacijentu SJ upućen dana 07.05.2020. s telefonskog broja [broj telefona] te da je intervencija obavljena na adresi [adresa], pa sud vjeruje svjedoku JJ da je on sa svog mobitela nazvao broj 112 nakon što je tužitelj stradao, budući da je ovaj svjedok rekao da je broj telefona, koji se navodi u dopisu NZHMZGZ , njegov telefonski broj.
22.Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka MJ utvrđeno je da se tužitelj kritične zgode na terenskom biciklu spuštao većom nizbrdicom nepreglednog lijevog zavoja užim kolnikom koji prolazi kroz zemljani usjek, brzinom oko 33 km/h, kada mu je iz suprotnog smjera naišlo nepoznato vozilo, koje je moglo prilaziti putanji tužitelja, zbog čega je tužitelj u izbjegavanju kontakta skrenuo desno i upao kotačima bicikla u koritasti slivnik oborinskih voda, koji počinje iza usjeka s desne strane ispred opločenih kolnih ulaza u dvorište, gdje je došlo do destabilizacije bicikla, gubitka kontrole i posljedičnog pada tužitelja s biciklom, s time da je prije pada tužitelj najvjerojatnije usporio bicikl kočenjem, ali se ne može utvrditi da li je reagirao pred ulazak ili ulaskom u slivnik oborinskih voda, da li s obje ili jednom od kočnica, s time da bi prekočivanje prednjeg kotača odvelo do prebacivanja tužitelja preko upravljača.
23.Budući da brzina kretanja tužitelja ne bi sama po sebi trebala biti razlogom izlaska s kolnika, to je moguće postojala potreba tužitelja da se izmakne iz putanje osobnom vozilu iz suprotnog smjera, koje je prelazilo na lijevu stranu kolnika prema putanji tužitelja. Da li je bilo i objektivno potrebno za izbjegavanje kontakta izaći s kolnika nije moguće utvrditi, ali je izlaskom kotačima bicikla u slivnik oborinskih voda nastala opasnost od destabilizacije i mogućeg gubitka kontrole te pada, kao što se dogodilo prema iskazima.
24.Vještak navodi da nije moguće zaključiti na koji je način, osim izlaskom s kolnika, tužitelj mogao izbjeći kontakt s osobnim vozilom, koje mu iz suprotnog smjera ulazi u putanju, budući da je kod takvih međusobnih kretanja nesreća u pravilu neizbježna.
25.Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje prometnog vještaka MJ, dok je tuženik istome prigovarao te je sud, s obzirom na prigovore tuženika, usmeno saslušao prometnog vještaka MJ koji je u svom usmenom očitovanju naveo da u vrijeme štetnog događaja na cesti na kojoj je došlo do istog nije bilo posebnog ograničenja brzine, već je vrijedilo opće ograničenje brzine od 50 km/h.
26.Nadalje, vještak je naveo da u konkretnom slučaju nema naznaka da bi tužitelj svojim kretanjem ometao pješake ili da njegova brzina ne bi bila sigurnosna, odnosno prilagođena kretanju samim mjestom nesreće s obzirom na širinu kolnika, nizbrdicu i zavoj kojim se kretao, budući da se isti mogao tom brzinom kojom se kretao mimoići s vozilima iz suprotnog smjera, ako ta vozila ne bi ugrožavala njegovo kretanje, odnosno on se mogao kretati navedenom brzinom unutar širine svoje desne polovice kolnika, odnosno bliže desnom rubu kolnika kako to proizlazi iz točke broj 3.5 na stranici 5 njegovog nalaza i mišljenja.
27.Vještak je naveo da on nema saznanja da li se lice mjesta izmijenilo u smislu izgleda kolnika, tj. da li je isti proširen, a jedino što se izmijenilo, a može se vidjeti iz podneska tuženika je regulacija prometa jer više ne vrijedi opće ograničenje brzine od 50 km/h, već je za to područje ograničenje brzine smanjeno na 30 km/h.
28.Prema mišljenju vještaka, s obzirom na konfiguraciju kolnika, budući se radi o nizbrdici i relativno nepreglednom mjestu nesreće, sigurnosna brzina bi bila svaka ona kod koje se ne bi mogao dogoditi navedeni događaj, pri čemu se ista ne može navesti brojčano, budući da je tužitelj mogao proći mjestom nesreće i brzinom koju je imao pod uvjetom da ne postoji razlog zbog kojeg će mijenjati putanju svoje vožnje.
29.Vještak je naveo da on ne može utvrditi na kojoj su se udaljenosti nalazili tužitelj i nepoznato vozilo, jer se ne može utvrditi brzina kojom je naišlo osobno vozilo iz suprotnog smjera, a koja okolnost utječe na utvrđivanje kada je tužitelj u vožnji lijevim zavojem mogao opaziti na dolazeće osobno vozilo.
30.Nadalje, vještak navodi da bi se analizirajući iskaz svjedoka JJ kod tužitelja radilo o izraženom kočenju od oko 3 m/s2, s time da navedeni svjedok nije imao poteškoća u zaustavljanju svog bicikla, pa je očito da je ta brzina bila prilagođena trenutnoj nizbrdici kao i usporenje koje je ostvario.
31.Kako vještak nije imao nikakvih materijalnih tragova, tehničkim putem nije mogao zaključivati o dinamici nastanka nesreće, već je naveo da može isključivo analizirati iskaz tužitelja i svjedoka JJ koji se kretao na biciklu iza njega.
32.Nakon saslušanja prometnog vještaka MJ, tuženik je ostao kod prigovora na njegov nalaz i mišljenje navodeći da je vještačenje izrađeno temeljem pretpostavki bez ikakvih tragova, bilo kretanja, a i sudjelovanja drugih vozila, pa tuženik predlaže provođenje novog vještačenja te da vještak prema samoj konfiguraciji kolnika izradi prostorno vremensku analizu prometne nesreće.
33.Sud je odbio kao neodlučan dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja budući da nije sporno da ne postoje materijalni tragovi predmetnog štetnog događaja, a prometni vještak MJ je svoj nalaz izradio temeljem vjerodostojne dokumentacije i fotoelaborata iz kojeg je vidljiva konfiguracija terena i izgled lica mjesta te se novim vještačenjem ne bi mogla utvrditi brzina kretanja nepoznatog vozila, jer za to ne postoje nikakvi elementi, odnosno materijalni tragovi, a uz to tuženik u ovoj fazi postupka ne može predlagati da vještak izađe na lice mjesta, budući se na ročištu 15.travnja 2024. protivio očevidu na licu mjesta, jer da postoji dokumentacija i fotoelaborat.
34.Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. MJ upotpunjen njegovim usmenim očitovanjem , budući je isti izrađen temeljem fotoelaborata policije, zapisnika o očevidu, oštećenja na biciklu i kacigi tužitelja, kao i iskaza tužitelja i svjedoka JJ, njegov nalaz i mišljenje je izrađen u skladu s pravilima struke, jasan je, logičan i detaljno obrazložen te je vještak u svom usmenom očitovanju otklonio sve prigovore tuženika i odgovorio je na sva njegova pitanja.
35.S obzirom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka MJ, koji je naveo da brzina kretanja tužitelja ne bi sama po sebi trebala biti razlogom izlaska s kolnika, te da je moguće postojala potreba tužitelja da se izmakne iz putanje osobnom vozilu iz suprotnog smjera, koje je prelazilo na lijevu stranu kolnika prema putanji tužitelja, prihvaćen je iskaz svjedoka JJ koji se kritične zgode vozio na biciklu iza tužitelja te je vidio kad je iz suprotnog smjera naišlo vozilo koje je skrenulo skroz na njihovu stranu ,pa je on srećom uspio skrenuti udesno na prilazni put za jednu kuću gdje se zaustavio, dok se tužitelj, koji je bio nekih 20 metara ispred njega, nije s imao kud maknuti, jer cesta prolazi kroz klanac te je s obje strane obrežina, pa je tužitelj s biciklom ušao u betonski kanalić uz cestu gdje je pao, a nepoznato vozilo je produžilo dalje.
36.Iskaz svjedoka JJ sudu je životan, logičan i uvjerljiv, prometni vještak MJ je u svom nalazu utvrdio da je do štetnog događaja moglo doći na način kako to opisuje navedeni svjedok, a svjedok je detaljno i iscrpno opisao na koji je način došlo do stradavanja tužitelja te je opisao nepoznato vozilo koje je skrenulo skroz na njihovu stranu i rakao da je to bio bijeli Mercedesu i da je on vidio vozača kako razgovara na mobitel, te da on, nakon što se zaustavio, nije uspio više vidjeti vozilo, jer je isto već prošlo prijevoj.
37.S obzirom na iskaz svjedoka JJ, prihvaćen je i iskaz tužitelja koji je u bitnim dijelovima suglasan s iskazom svjedoka JJ te je i prometni vještak MJ utvrdio da je do štetnog događaja moglo doći na način kako to opisuje tužitelj te su, prema mišljenju prometnog vještaka, oštećenja na biciklu tužitelja i na njegovoj kacigi u skladu s opisom štetnog događaja od strane tužitelja.
38.Iskazi svjedoka TJ, GJ i OJ neodlučni su budući svjedoci nemaju saznanja o nastanku štetnog događaja.
39.Stoga je sud, ocjenjujući provedene dokaze, svaki posebno i sve zajedno na nedvojben način utvrdio da se tužitelj kritične zgode kretao na biciklu nizbrdo [adresa] u [adresa] po uskom kolniku nepreglednim lijevim zavojem koji prolazi kroz zemljani usjek brzinom od oko 33 km/h, kada mu je iz suprotnog smjera naišlo nepoznato vozilo koje je prešlo na njegovu stranu kolnika te je tužitelj radi izbjegavanja kontakta skrenuo desno u kanalicu te je trznuo volanom da ga nepoznato vozilo ne zahvati retrovizorom, zbog čega je došlo do destabilizacije bicikla, pa je on pao pri čemu je zadobio tjelesne ozljede.
40.Stoga je tuženik temeljem odredbe čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,83/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23-dalje-ZOO) i odredbe čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05,36/09,75/09,76/13,152/14,155/23), budući je prometnu nesreću skrivilo nepoznato vozilo, dužan tužitelju naknaditi svekoliku pretrpljenu štetu , jer iz provedenog postupka ničim nije utvrđeno da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja ili visini pretrpljene štete , jer se kretao primjerenom brzinom, a prema mišljenju prometnog vještaka, kod opisanih međusobnih kretanja nesreća je u pravilu neizbježna.
41.Kako je nepoznato vozilo bez zaustavljanja napustilo mjesto štetnog događaja, a policija je na očevid izašla tek 5 mjeseci nakon štetnog događaja, iako ih je bolnica o štetnom događaju obavijestila neposredno nakon nastanka istog, to ne postoji odgovornost tužitelja za to što očevid na licu mjesta nije proveden neposredno nakon štetnog događaja i što nisu fiksirani eventualni tragovi nakon istog , zbog čega je prometni vještak svoj nalaz i mišljenje izradio temeljem dostupnih materijalnih dokaza (oštećeni bicikl i kaciga) i iskaza tužitelja i svjedoka JJ te fotodokumentacije iz koje je vidljivo mjesto nastanka štetnog događaja.
42.Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a za određivanje visine pravične novčane naknade za štetu koju tužitelj trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje provedeno je medicinsko vještačenje, po stalnom sudskom vještaku, kirurgu prof. dr. sc. LJ, iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je tužitelj kritične zgode zadobio razderotne rane gornje i donje usne, višeiverni prijelom baze pete metakarpalne kosti lijeve šake, natučenje s oguljotinama desne natkoljenice i desnog koljena te oguljotinu desne nadlaktice te su mu rane kirurški obrađene, a prijelom u šaci je liječen imobilizacijom kroz period nešto više od mjesec dana te je tužitelj liječen mirovanjem analgeticima i proveo je fizikalnu terapiju.
43.Nakon završenog liječenja i rehabilitacije, radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju,prema mišljenju dr.LJ, kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u tjelesnoj sferi, koje se očituju u povremenim bolovima u lijevoj šaci na mjestu prijeloma te je fleksija petog prsta ograničena u manjem stupnju, a također je oslabljena u manjem stupnju gruba mišićna snaga lijeve šake pa su navedene trajne posljedice smanjile životnu aktivnost tužitelja za 3%.
44.Nadalje, ožiljak na gornjoj usni (na desnoj strani gornje usne ispod nosa nepravilan ožiljak 1,5 cm, nešto svjetliji od okolne kože) i ožiljak na desnoj natkoljenici (na donjem dijelu desne natkoljenice nepravilan ožiljak 1,5 x 1 cm, nešto svjetliji od okolne kože) uzrokuju naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne bolove.
45.Prema mišljenju vještaka, tužitelj je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno, te je trpio primarni strah u trenutku štetnog događaja, koji je bio jačeg intenziteta kratkotrajan, nakon čega je tužitelj trpio sekundarni strah od zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana i manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno.
46.Tužitelju je bila potrebna pomoć druge osobe u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija lijeve šake) i u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna, za pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i slično. Vještak navodi da je liječenje tužitelja završeno 25.01.2021.
47.Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje dr. LJ, dok je tuženik predložio da vještak usmeno obrazloži dani nalaz i mišljenje te je predložio da se vještak očituje da li je bolovanje tužitelja bilo u uzročnoj vezi s posljedicama prometne nesreće.
48.S obzirom na prigovor tuženika, usmeno je saslušan dr. LJ koji je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja te je naveo da je tužitelju bolovanje otvoreno na dan štetnog događaja 07.05.2020. te da je na bolovanju bio do 31.05.2020., a kako je imao imobilizaciju lijeve ruke sve do 09.06.2020., to je bolovanje do 31.05.2020. uzročno-posljedično povezano uz ozljede iz predmetnog štetnog događaja te je opravdano.
49.Vještak navodi da je točno da u medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali na zaostale trajne posljedice, ali da je on tužitelja pregledao 4 godine iza zadnjeg nalaza fizijatra i utvrdio je da postoji lagana bolnost na palpaciju baze pete metakarpalne kosti, da je fleksija petog prsta nepotpuna te kod fleksije peti prst djelomično prekriva četvrti prst ,zbog činjenice da je u zarastanju prijeloma došlo do rotacijskog pomaka, te je utvrdio da je gruba mišićna masa lijeve šake oslabljena u manjem stupnju, pa uzevši u obzir navedene činjenice, smatra da je ocjena smanjenja životne aktivnosti od 3% adekvatna.
50.Vještak je još naveo da je on kod ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir da je kod tužitelja dominantna desna ruka. Nadalje, vještak je naveo da je ožiljak na gornjoj usni stalno vidljiv trećim osobama, dok je ožiljak na desnoj natkoljenici vidljiv samo povremeno.
51. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. LJ, budući je nalaz i mišljenje izrađen od stalnog sudskog vještaka po pravilima struke, temeljem vjerodostojne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja te u istome nema proturječnosti, a vještak je u usmenom očitovanju odgovorio na sva pitanja stranaka te je otklonio sve prigovore i obrazložio je da je temeljem kliničkog nalaza, koji je iscrpno opisano, utvrdio koje su trajne posljedice zaostale kod tužitelja i koje su posljedice istih. Naime, vještak nalaz i mišljenje izrađuje temeljem medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda stranke, te okolnost da medicinska dokumentacija ne ukazuje na zaostale trajne posljedice ne znači da njih doista nema, ako su iste utvrđene temeljem kliničkog pregleda, što je vještak LJ u konkretnom slučaju detaljno opisao.
52.Stoga je sud ocjenjujući provedene dokaze na nedvojben način utvrdio da je tužitelju uslijed naprijed opisanih tjelesnih ozljeda, u skladu s odredbom čl. 19.st.2. u vezi s čl. 1046.ZOO-a povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpio fizičke bolove i strah, a trajne su posljedice dovele do smanjen ja životne i radne sposobnosti i do naruženosti, te prema mišljenju suda utvrđena težina povreda i okolnosti povrjeđivanja, jer je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač bicikla, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu čl. 1100.st.1. ZOO-a.
53.S obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, te okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 52 godine, a da mu je uslijed posljedica ozljeda zadobivenih kritične zgode životna aktivnost trajno smanjena za 3%, što će u budućnosti negativno djelovati na sve sfere njegovog života, tužitelju bi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavljao iznos od 3.250,00 EUR.
54.Prilikom utvrđivanja ovog iznosa, sudu su kao kvalifikatorne okolnosti, odnosno mjerila, u skladu s čl. 1100.st.2. ZOO-a poslužili intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te duševnih bolova koje tužitelj trpi zbog smanjenja životne i radne sposobnosti i zbog naruženosti, pa se od utvrđenog iznosa na pretrpljene fizičke bolove, s obzirom na njihov intenzitet i trajanje odnosi iznos od 1.250,00 eura, na pretrpljeni strah, s obzirom na njegov intenzitet i trajanje, iznos od 700,0 eura, a na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 500,00 eura, dok se na duševne bolove zbog naruženja odnosi iznos od 800,00 eura.
55.Tužitelju je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć, a visina ove naknade određena je prema slobodnoj ocjeni suda, jer je tužitelju pomoć pružala supruga te bi stoga tužitelju primjeren bio iznos od 3,98 eura po satu, a što za 126 sati iznosi 501,48 eura.
56.Nadalje, tužitelj je zbog posljedica zadobivenih ozljeda bio na bolovanju od 07.05.2020. do 31.05.2020. zbog čega je imao gubitak zarade u iznosu od 255,56 eura te je tužitelju na ime gubitka zarade valjalo dosuditi iznos od 255,56 eura budući da ni tuženik ne osporava visinu izgubljene zarade.
57.Ukupno je tužitelju temeljem odredbe čl.1095. i 1100.st.2. ZOO-a valjalo dosuditi 4.007,04 eura, dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva u iznosu od 195,42 eura.
58.Odluka o kamatama na tužbeni zahtjev iz tužbe i povišeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 04. ožujka 2025. temelji se na odredbama čl. 1103. ZOO-a i odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, tuženik je dužan tužitelju zateznu kamatu na dosuđene iznose štete i prema tužbenom zahtjevu iz tužbe i prema povišenom tužbenom zahtjevu platiti od dana podnošenja odštetnog zahtjeva budući da tužitelj i u odnosu na povišeni tužbeni zahtjev naknadu štete potražuje iz istog štetnog događaja i temeljem iste medicinske dokumentacije, a u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja je bilo završeno, slijedom čega je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, koji ima liječnike cenzore, mogla biti poznata visina pretrpljene štete, dok tužitelju , kao medicinskom laiku, visina štete koju je pretrpio nije mogla biti poznata do provođenja medicinskog vještačenja u ovom predmetu, zbog čega je on tek nakon provođenja medicinskog vještačenja mogao postaviti svoj konačni tužbeni zahtjev.
59.Stoga je tuženik dužan tužitelju zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete u cijelosti platiti od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer je sva utužena šteta nastala do tog dana.
60.Visina stope zatezne kamate određena je prema čl. 29.st.2. ZOO-a.
61.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.
62.Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
63.Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi prometnog vještačenja u iznosu od 500,00 eura i medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, kao i trošak svjedoka u iznosu od 40,00 eura, budući su ovi troškovi bili neophodni za uredno vođenje postupka bez obzira na konačni uspjeh u postupku, jer je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
64.Nadalje, kako je tuženik osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, to je tužitelj glede osnove u postupku uspio sa 100%, dok je glede visine uspio sa 95%, te je aritmetička sredina između uspjeha glede osnove i glede visine 97,5%. Tuženikov kvalitativni uspjeh u postupku je 0%, dok je njegov kvantitativni uspjeh u postupku 5%, te je aritmetička sredina između uspjeha s osnove i kvantitativnog uspjeha 2,5%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, onda je tužitelj uspio u postupku sa 95%, te mu je tuženik u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP -a dužan naknaditi 95% troškova zastupanja i troškova sudskih pristojbi.
65.Tužitelju je za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT-e odmjereno 200,00 eura, koji iznos mu je prema Tbr. 8. toč. 1. OT-e odmjeren za sastav podnesaka 12.12.2022., 04.07.2024. i 04.03.2025. ,te mu je iznos od 200,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. OT-e odmjeren i za zastupanja 20.03.2023., 02.11.2023., 19.02.2024., 15.04.2024., 09.12.2024.,. i 14.10.2025., dok mu je za sastav podnesaka 08.05.2023., 04.10.2024. i 20.12.2024. u skladu s Tbr. 8. toč. 4. OT-e odmjereno po 50,00 eura. Ukupno su troškovi zastupanja 2.350,00 eura, na što je priznat PDV 587,50 eura, a kako je uspjeh tužitelja 95%, to mu je tuženik dužan naknaditi 95% ovih troškova, odnosno 2.790,62 eura.
66.Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 84,18 eura i 95% sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,06 eura, te su troškovi dosuđeni u ukupnom iznosu od 3.798,86 eura.
67.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151.st.3.ZPP-a.
68.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Zlataru 24. studenog 2025.
S U D A C :
Jelena Habulin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
