Poslovni broj: P-249/2025-73

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja LUMINOR HOTEL COLLECTION d.o.o. ZAGREB, Medulićeva ulica 11, OIB 09353509178, kojeg zastupa Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv prvotuženika EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Nikoli Kokotu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB, Petrova ulica 49A, OIB 68093395479, zastupanog po Branimiru Žarkoviću, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 32 i trećetuženika Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB: 57353649332, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mateja Miletića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnice prvotuženika NM, odvjetnice iz [adresa] i zamjenice punomoćnika drugotuženika LM, odvjetnice iz [adresa], a objavljene dana 24. studenoga 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od prvotuženika EM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Zagreb (Grad Zagreb), Petrova ulica 49A, MBS: 081272734, OIB: 68093395479 da solidarno isplate tužitelju iznos od 156.164,70 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na predmetni iznos teku od 31. prosinca 2020. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi postojanje tražbine tužitelja prema trećetuženiku Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o., u stečaju, Zagreb, Avenija M. Držića 4, OIB: 57353649332 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 156.164,71 EUR (s osnova naknade štete).

III. Tužitelj je dužan naknaditi prvotuženiku EM, drugotuženiku OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB i trećetuženiku Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju, troškove parničnog postupka u iznosu od 15.288,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Tužitelj je dužan naknaditi prvotuženiku EM troškove parničnog postupka u iznosu od 2.940,00 EUR, u roku od 15 dana.

V. Tužitelj je dužan naknaditi drugotuženiku OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. ZAGREB troškove parničnog postupka u iznosu od 2.938,05 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-21/2024 od 20. siječnja 2025. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio od prvotuženika EM i drugotuženika OPATIJA HOTEL MANAGEMENT d.o.o. Zagreb isplatu iznosa od 156.164,70 EUR na ime naknade štete, dok je u odnosu na trećetuženika Stečajna masa iza MORGAN L&S d.o.o. u stečaju tužba odbačena kao nedopuštena.

2. Povodom tužiteljeve žalbe, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1138/2025 od 10. travnja 2025. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelovima u kojima je odbijen tužbeni zahtjev i odbačena tužba kao i dio odluke kojim je dosuđen tuženicima parnični trošak. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je sud u ponovljenom postupku dužan, na temelju čl. 109. ZPP-a, pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika i da ponovno ocijeni postupanje tuženika prema postavljenom tužbenom zahtjevu za naknadom štete pozivom na odredbu čl. 250. ZTD-a i primjenu pravila o teretu dokaza prema kojem se krivnja članova uprave pretpostavlja zbog čega je na članu uprave teret dokaza da nisu povrijeđene dužnosti člana uprave, da ne postoji uzročna veza između štetne radnje i posljedice (nastale štete) i da nema krivnje.

3. Postupajući po uputi drugostupanjskog suda, rješenjem od 8. svibnja 2025. godine (str. spisa 342-343), pozvan je tužitelj na ispravak tužbe i uređenje tužbenog zahtjeva prema trećetuženiku sukladno odredbi čl. 270. SZ-a na način da u parnici može zahtijevati utvrđivanje tražbine na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu, sve pod prijetnjom primjene odredbe čl. 109. st. 4 ZPP-a.

4. Tužitelj je podneskom od 22. svibnja 2025. godine, sukladno uputi, uredio tužbeni zahtjev prema trećetuženiku uskladivši ga s čl. 270. SZ-a.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. godine stranke su ustrajale kod svih navoda iznijetih u prethodno vođenom postupku.

6. U prethodno vođenom postupku tužitelj je, u tužbi od 1. rujna 2021. godine, tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 1.176.623,00 kn. Naveo je da prvotuženika EM smatra odgovornom za štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed protupravnog korištenja identiteta tužitelja i intelektualnog vlasništva tužitelja. Pojasnio je da je prvotuženik bila jedini član uprave tužitelja u razdoblju od 17. rujna 2019. godine do 9. studenoga 2020. godine. Ranija tvrtka tužitelja da je glasila OHM Management Group d.o.o. Tužitelj da je jedini nositelj žiga "OHM Group" koji da je prijavljen i zaštićen kao verbalni i figurativni žig. Osim toga, tužitelj da je nositelj i domena "ohm.hr", "ohm-group.hr" te "ohmgroup.hr". Prvotuženik EM da je u vođenju poslova drugotuženika OPATIJA HOTEL MENAGEMENT d.o.o. koristila e-mail s domenom koja je registrirana na tužitelja pa da je time koristila tužiteljevu tržišnu prepoznatljivost. Drugotuženik da je takvim postupanjem u 2020. godini ostvario prihod od 5.374.440,00 kn od čega da je dobit nakon oporezivanja 1.176.623,00 kn. Istaknuo je da se radi o prihodu koji je ostvaren na štetu tužitelja zbog čega smatra da tužitelju pripada pravo na isplatu dobiti ostvarene po pravnim poslovima koje je zaključio drugotuženik. Prvotuženik EM da je društvo drugotuženika operativno nazivala kao "OHM 2", a društvo tužitelja kao "OHM 1". Navedeno da ukazuje na namjeru stjecanja dobiti korištenjem tržišne prepoznatljivosti tužitelja. Prvotuženik EM da je povrijedila i obvezu vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika iz čl. 252. st. 1 ZTD-a. Naveo je da se poslovi koji ulaze u predmet poslovanja tužitelja nisu mogli obavljati bez suglasnosti društva pozivom na odredbu čl. 248. ZTD-a. Prvotuženik EM da je osnovala društvo drugotuženika i trećetuženika radi vlastite koristi, a na štetu tužitelja. Za podnošenje tužbe jedini član društva Leocori Capital GmbH da je dao ovlaštenje članu uprave za pokretanje predmetne tužbe.

7. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da je drugotuženik osnovan uz suglasnost tadašnjeg člana društva tužitelja Osiris Group d.o.o. Rovinj i Leocori Capital GmbH, da je korištenje domena bilo odobreno te da je osnivanje tuženika bilo zakonito u pogledu oznake tvrtke. Naveo je da su predmeti poslovanja tužitelja i drugotuženika bili različiti zbog čega da nema protupravnosti, a niti štetne radnje.

Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj je u postupku osporio činjenicu da bi bila dana suglasnost za osnivanje drugotuženika kao i za korištenje žiga, domene i tržišne prepoznatljivosti. Osporio je navode da bi sudski registar vršio provjeru tržišnog identiteta već upisanih poslovnih subjekata. Predložio je saslušanje svjedoka UM, JM i SM na okolnost dokazivanja protupravnosti i korištenja tržišne prepoznatljivosti tužitelja. Predložio je i financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine nepripadajuće dobiti. Istaknuo je da su tužitelj i drugotuženik registrirani za bitno iste djelatnosti. Predložio je određivanje privremene mjere po kojoj je razdvojen postupak i o prijedlogu je pravomoćno odlučeno u predmetu poslovni broj R1-5/2022. Dodatno je istaknuo da je prvotužena živjela i koristila dva apartmana u hotelu Bristol, da su predmetni apartmani ostali oštećeni, da je koristila radnu opremu tužitelja za poslovanje drugotuženika i da je bila u vezi s EMK s kojim da ima i maloljetno dijete.

9. Rješenjem od 8. svibnja 2023. godine u postupku je utvrđen prekid iz razloga što je trećetuženik društvo MORGAN L&S d.o.o. Rijeka prestao postojati.

10. Pravovremenim prijedlogom od 1. studenoga 2023. godine tužitelj je predložio nastavak postupka nakon što je osporena prijava utužene tražbine u stečajnom postupku koji se vodio nad stečajnom masom iza trećetuženika, a sve povodom rješenja o upućivanju u parnicu (str. spisa 217-219).

11. U podnesku od 27. rujna 2024. godine tužitelj je dodatno pojasnio vlasničku strukturu društva tužitelja na način da je naveo da je u utuženom razdoblju gospodin EMK bio jedini direktor i član društva Osiris group d.o.o. koja je bila jedan od članova društva tužitelja, a da je drugi član društva bilo društvo Leocori Capital GmbH čiji je osnivač bio gospodin ZM, a direktor društva Leocori Capital u utuženom razdoblju da je bio gospodin EMK.

12. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. listopada 2024. godine stranke su izjavile da su suglasne da se pročitaju zapisnici o provođenju dokaza zbog izmjene suca.

13. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja ŠM (str. spisa 161-163), prvotužene EM (str. spisa 163-167), svjedoka ZM (str. spisa 252-254) i NMK (str. spisa 255-257).

14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

15. Nesporna je činjenica da je prvotužena EM bila zastupnik po zakonu tužitelja u vremenskom razdoblju od 17. rujna 2019. do 9. studenoga 2020. godine slijedom čega je i proveden njezin upis u registar za razdoblje od 29. listopada 2019. do 24. studenoga 2020. godine prema izvatku na str. spisa 29-34.

16. Nesporno je također da je ranija tvrtka tužitelja u utuženom razdoblju odnosno za vrijeme dok je prvotužena bila član uprave tužitelja glasila: OHM MANAGEMENT GROUP društvo s ograničenom odgovornošću za menadžment i savjetovanje, a kako to proizlazi iz povijesnog izvatka iz registra str. spisa 29-34.

17. Nesporna je činjenica i da je prvotužena EM bila upisana kao zastupnik po zakonu društva trećetuženika i kao jedini član toga društva prema izvatku na str. spisa 34-35 i da je društvo trećetuženika upisano u registar 3. rujna 2019. godine slijedom izjave o osnivanju od 28. kolovoza 2019. godine (str. spisa 34- 35).

18. Nesporna je i okolnost da je društvo drugotuženika upisano u registar 7. listopada 2019. godine slijedom izjave o osnivanju od 9. rujna 2019. godine i da je kao član društva drugotuženika upisan trećetuženik, a da je u utuženom razdoblju zastupnik po zakonu drugotuženika bila upisana EM (str. spisa 36-38).

19. Sporna je okolnost je li prvotužena EM u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja povrijedila dužnost vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika u smislu čl. 252. ZTD-a.

20. Sporno je također je li prvotužena EM kroz poslovanje drugotuženika počinila protupravne radnje neovlaštenog korištenja žiga, domene i tržišne prepoznatljivosti koja pripada tužitelju.

21. Sporno je također postoji li obveza tuženika da naknade tužitelju utuženi iznos s osnova naknade štete.

22. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja (str. spisa 29-33) utvrđeno je da su u vrijeme dok je prvotužena EM bila upisana kao zastupnik po zakonu tužitelja, članovi društva tužitelja bili Osiris group d.o.o. Pazin i Leocori Capital GmbH.

23. U pogledu članstva u društvu tužitelja, svjedok ZM je u svom iskazu (str. spisa 252-254) izjavio da je društvo Osiris group steklo 50% u društvu tužitelja. U bitnome problematičnim je smatrao da se novac društva tužitelja troši u osobne svrhe, a da je naknadno utvrdio da je osnovano društvo drugotuženika, da je osoblje tužitelja korišteno za poslovanje drugotuženika kao i da su korišteni žig i domena tužitelja za koje on nikada nije dao odobrenje. Pojasnio je da se djelatnost tužitelja sastojala od upravljanja hotelima "Bristol" i "Opatija" odnosno "Astoria". Osobno da je zatražio izvještaj od revizorskog društva KPMG iz kojeg da ne proizlazi da bi noćenja u hotelu "Bristol" i "Astoria" bila knjižena u korist drugotuženika već da je utvrđeno da je prvotužena EM koristila kreditnu karticu na račun tužitelja u osobne svrhe i za vlastitu kupovinu.

24. Nadalje, u svom iskazu svjedok LMK (str . spisa 255-257) je izjavio da je u društvo Leocori Capital sve odluke donosio gospodin E, a da je papirnato potpisivao gospodin ZM koji da je bio samo vlasnik tog društva "na papiru". Odluku da on osobno uđe u Liburnija Riviera Hoteli (LRH) da je donijeta u suglasnosti s gospodinom E, stvarnim vlasnikom društva Leocori Capital kao drugim članom društva tužitelja. Izjavio je da se društvo tužitelja u 2019. godini našlo u financijskim problemima od čega da su dva hotela bila otvorena, jedan je radio samo u sezoni, a drugi cijelu godinu, a da preostala dva hotela kojima je upravljao tužitelj da nisu bila otvorena. Jedini način da se smanje troškovi poslovanja da je bilo preuzimanje managementa zaposlenog kod tužitelja u novoosnovano društvo drugotuženika. Izjavio je da je u to vrijeme i bilo nekih dugova kod tužitelja prema dobavljačima. Tada da je bilo odlučeno da će drugotuženik obavljati uslugu hotelskog managementa za LRH, da će se zaposlenicima drugotuženika znatno povećati plaća, a uza sve to da će na ime povećanja plaće djelatnici koji se zaposle kod drugotuženika bez naknade obavljati posao upravljanja hotelima kojima je upravljao tužitelj, a navedeno da se odnosilo na upravljanje hotelom "Bristol" i "Astoria". Navedeno da je bilo nužno kako bi tužitelj mogao "preživjeti" i kako bi se smanjili troškovi. Za obavljanje tih poslova LRH je dao na korištenje drugotuženiku sredstva za rad u vidu kompjutera, vozila i slično. U razdoblju dok je EM bila zaposlenica tužitelja, hoteli "Bristol" i "Astoria" su radili. Naveo je da je to bilo i vrijeme kada je djelatnost hotela bila pogođena koronavirusom i da je kroz to razdoblje upravljanje hotelima "Bristol" i "Astoria" faktički obavljao drugotuženik bez naknade za tužitelja. Prihodi od noćenja i ostali segmenti upravljanja hotelima "Bristol" i "Astoria" išli su u korist tužitelja. U vezi financijskih problema kod tužitelja, EM da nije primala plaću, a niti naknadu zbog tih financijskih problema. LRH da je u to vrijeme vršila usluge prodaje i upravljanja prihodima za tužitelja bez ikakve naknade. Bilo je dogovoreno da će se koristiti e-mail i domena za komunikaciju na godinu dana, a da je to bilo dogovoreno između gospodina N, gospodina L i njega osobno. Žig da se kroz to vrijeme nije koristio. Pojasnio je da kada je tužitelj bio osnovan 2016. godine od strane društva Capital 24 da je on bio izvršni direktor u tom društvu, vlasnik na papiru da je bio gospodin ZM, a stvarni vlasnik da je bio gospodin E i tada da je osmišljen logo OHM Management Group, a naziv OHM je ustvari trebao značiti otpornost društva na stanja na tržištu. Drugotuženik i tužitelj da su potpuno različite firme i da je način poslovanja ta dva društva potpuno različit. Tužitelj da uzima u zakup nekretnine - hotele i sve prihode ostvaruje od upravljanja hotelom, a isto tako snosi i sve troškove, dok drugotuženik ne uzima u zakup hotele već je isključivo obavljao savjetodavne poslove za LRH tako da je LRH ostvarivao prihode od usluga koje je obavljao drugotuženik. Čitavo poslovanje društva Leocori njemu je prosljeđivano putem maila, a nakon toga da je on o svemu izvještavao gospodina E. Prema riječima gospodina E, gospodin ZM da je bio plaćen da njegovo ime bude na papiru kao vlasnik društva Capital 24 koje da je podijeljeno, a što da je prethodilo osnivanju društva Leocori Capital. LRH da je u jednom trenutku otkazao te usluge jer da je gospodin L odlučio da će se te usluge vršiti u sklopu LRH. Izjavio je da je bio jedini ovlašteni potpisnik društva Leocori Capital i Capital 24. Djelatnici drugotuženika da su fizički bili smješteni u sjedištu LRH, da su imali službena vozila LRH i da se tužitelju to nije naplaćivalo. Sud je naznačenim dijelovima iskaza svjedoka UMK povjerio vjeru te u tim dijelovima iskaz prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Navedeno iz razloga što iz iskaza ZM (str. spisa 252-254), člana društva Leocori Capital kao člana društva tužitelja, također proizlazi da su prihodi od noćenja ostvarenih u hotelima "Bristol" i "Astoria" knjiženi u korist tužitelja. Zbog toga je utvrđeno da za tužitelja opisanim načinom vođenja poslova društva od strane prvotuženika EM nije nanijeta šteta. Štoviše, iz iskaza svjedoka UMK (str. spisa 255-257) proizlazi da su svi troškovi zaposlenika kao i troškovi vezani za kompjutere, vozila i slično pali na teret LRH, a da su zaposlenici novoosnovanog društva - drugotuženika i nadalje nastavili obavljati poslove vezane za upravljanje hotelima "Bristol" i "Astoria" od kojih je prihod išao tužitelju, a što je potvrdio i svjedok ZM u svom iskazu (str. spisa 252-254) Stoga za tužitelja u tom pogledu nema štetne radnje na strani prvotuženika EM.

25. Imajući u vidu nespornu okolnost da je gospodin UMK u to vrijeme bio i zastupnik po zakonu društva Leocori Capital, a ujedno i vlasnik društva Osiris group d.o.o. koje je bilo drugi član društva tužitelja, sud je utvrdio da je prvotužena EM za osnivanje drugotuženika imala suglasnost članova društva tužitelja budući da su članovi društva bili u to vrijeme zastupani po istoj osobi - gospodinu UMK (koji je bio član uprave Osiris Group i Leocori Capital GmbH) pa zbog toga nije povrijeđeno pravilo o zabrani konkurencije zbog obavljanja poslova koji ulaze u predmet poslovanja. Uostalom i sam svjedok ZM navodi da nisu bile utvrđene nepravilnosti u pogledu knjiženja prihoda od noćenja u hotelima "Bristol" i "Astoria". Stoga sud zaključuje da u tom pogledu nije bilo protupravnih radnji na štetu tužitelja, a niti krivnje prvotužene budući da je obavljanje djelatnosti upravljanja hotelima "Bristol" i "Astoria" preuzeo drugotuženik po uputi i suglasnosti tadašnjeg zastupnika po zakonu oba člana društva tužitelja g. UMK. Od takvog je načina poslovanja tužitelj nesporno ostvarivao prihode (iskaz ZM), a da istodobno nije imao troškove povezane sa zaposlenicima. Stoga je praktički posao obavljao drugotuženik, a prihodi od upravljanja hotelima su knjiženi u korist tužitelja. Stoga se ne radi povredi zabrane konkurencije iz čl. 248. st. 1 ZTD-a jer je utvrđeno da je prvotuženik imao suglasnost društva tužitelja za takav način poslovanja, a tu suglasnost mogao je u utuženom razdoblju dati isključivo UMK kao zastupnik po zakonu oba člana društva tužitelja.

26. Nadalje, u vrijeme osnivanja drugotuženika nije povrijeđena niti ondašnja tvrtka tužitelja jer je u vrijeme osnivanja drugotuženika i upisa u registar s obzirom na različito sjedište ta dva društva (Opatija i Zagreb) i sličnost u oznaci tvrtke navedeno bilo dopušteno. Stoga tužitelj nije dokazao protupravnost radnji na strani prvotuženika i drugotuženika u tom smislu.

27. Prihod kojeg je ostvarilo društvo drugotuženika prema financijskom izvještaju na str. spisa 54-59 ostvaren je obavljanjem usluga hotelskog managementa za LRH, a kako to proizlazi iz iskaza U, a uostalom nalazi potvrdu i u iskazu svjedoka ZM budući da nije bilo nepravilnosti u knjiženju prihoda od noćenja u spomenutim hotelima. Uostalom, sadašnji zastupnik po zakonu tužitelja UM je u iskazu (str. spisa 161-164) potvrdila činjenicu da je bilo rečeno da će drugotuženik raditi kao vanjski suradnik LRH, a da je okolnosti prelaska zaposlenika kod drugotuženika, zajedno s prvotuženikom kao tadašnjim zastupnikom po zakonu tužitelja, pojasnio i gospodin U koji je tada postao član uprave LRH. Ona je potvrdila činjenicu da su zaposlenici drugotuženika nastavili raditi poslove za tužitelja. Kako je iz iskaza ZM utvrđeno da su prihodi od noćenja knjiženi u korist tužitelja sud je utvrdio da štete za tužitelja nije bilo jer je u naravi društvo drugotuženika obavljalo poslove za tužitelja od kojih je prihod knjižen u korist tužitelja. Osim toga, izjavila je da drugotuženik nije preuzeo klijente tužitelja. Stoga ni u tom pogledu za tužitelja nije nastala šteta. Činjenica da je i tužitelj mogao obavljati poslove koje je radio drugotuženik za LRH nije pravno relevantna kada se odluka o osnivanju drugotuženika temeljila na očitovanju volje gospodina U koji je bio zastupnik po zakonu oba člana društva tužitelja u utuženom razdoblju, a zbog čega nije bila dovedena u pitanje nesuglasnost između članova društva tužitelja. Zastupnica po zakonu tužitelja UM je osim toga izjavila da su po prelasku kod drugotuženika dobili urede u LRH, ali da su zadržali i urede u hotelu "Bristol" kao i telefonske brojeve. S obzirom na izjave da je drugotuženik vodio i poslovanje u hotelima kojima je upravljao tužitelj korištenje apartmana u tim hotelima, a na koje ukazuje svjedok ZM u svom iskazu, ovaj sud ne smatra protupravnom radnjom već upravo suprotno, ukazuje na zaključak da su svi troškovi u vezi upravljanja padali na teret druge pravne osobe, a da je prihod od tih poslova knjižen u korist tužitelja.

28. Imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je drugotuženik upravljao hotelima tužitelja korištenje žiga i domene s obzirom na utvrđenu poslovnu odluku članova društva tužitelja, ovaj sud ne smatra protupravnim radnjama. Osim toga, nema dokaza da bi drugotuženik u segmentu obavljanja poslova za LRH, po volji članova društva, koristio zaštićeni žig i domenu tužitelja. Zbog navedenog, sud je ocijenio uvjerljivim i istinitim navode iz iskaza prvotužene OM – str. spisa 164-167 (bivše zastupnice po zakonu tužitelja) u dijelu izjava da je drugotuženik vršio operativne konzultacije za LRH u svrhu poboljšanja poslovanja LRH, a da je za tužitelja nastavio raditi operativno poslovanje. Stoga i iz iskaza prvotužene EM proizlazi činjenica da su troškovi upravljanja tužiteljevim hotelima pali na teret druge pravne osobe, a da je prihod od tog rada i angažmana ostvarivao i nadalje tužitelj. Navedeno nalazi potvrdu u iskazu prvotužene kada je navela da drugotuženik te usluge nikada nije fakturirao tužitelju. Narav odnosa između gospodina U i prvotužene EM nije od ikakvog relevantnog značaja za utvrđivanje bitnih činjenica u ovom postupku. S obzirom na uvjerljiv iskaz svjedoka UMK u pogledu postojanja poslovne odluke da se poslovanje vodi preko društva drugotuženika i u činjenici izostalog zahtjeva za naknadom štete protiv tadašnjeg člana društva Osiris group d.o.o. Pazin kao i zahtjeva za naknadom štete protiv bivšeg zastupnika po zakonu društva Leocori Capital GmbH (u to vrijeme gospodina UMK), ovaj sud zaključuje da se navodi o protupravnosti pripisuju naknadno izmijenjenim okolnostima oko vlasničke strukture tužitelja jer je u utuženom razdoblju odluka o osnivanju drugotuženika i utvrđeni način poslovanja bio odobren od strane tužitelja te da između tadašnjih članova društva tužitelja nije bilo razmimoilaženja po tom pitanju. S obzirom na, u tom dijelu uvjerljive dijelove iskaza UMK, da je odabrani način poslovanja bio u skladu s odlukom tadašnjih članova društva tužitelja, nelogično je protupravnim smatrati djelovanje prvotužene EM, a da tužitelj istodobno ne dovodi u pitanje postupanje UMK kao zastupnika po zakonu u to vrijeme oba člana društva tužitelja da se doista radilo o protupravnim radnjama. Kako nema traga da bi u tom smislu bile poduzete bilo kakve radnje i zahtjevi protiv U navedeno potvrđuje zaključak da se radi o naknadnom razmimoilaženju u načinu vođenja društva tužitelja koji je bio uzrokovan promjenom u vlasničkoj strukturi društva.

29. Korištenje kartice u osobne svrhe koje je u svom iskazu spomenuo ZM (str. spisa 252-254) ne navodi se u historijatu tužbe kao štetna radnja no i neovisno od toga u vezi računa za korištenje poslovne kartice prema ispravama na str. spisa 121-137 nije dokazana protupravnost odnosno nepostojanje ovlaštenja za korištenje ili bilo kakvo prekoračenje u načinu korištenja poslovne kartice kojom je raspolagala prvotužena EM.

30. Zbog nepostojanja protupravnosti, krivnje, a niti štetne radnje tužbeni zahtjev za naknadom štete valjalo je ocijeniti pravno neosnovanim na temelju odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

31. U odnosu na trećetuženika, tužbeni zahtjev, usklađen s odredbom čl. 270. SZ-a (NN 71/15, 104/17, 36/22, 27/24), a sve u vezi rješenja o upućivanju u parnicu odnosno nastavak postupka prema ispravi na str. spisa 217-219, u ponovljenom postupku također je valjalo ocijeniti pravno neosnovanim zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

32. Dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka SM i JM sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim budući da nisu učinjene vjerojatnim okolnosti da bi se radilo o osobama koje su bile na razini donošenja odluka relevantnih za ocjenu postojanja protupravnosti na strani tuženika zbog čega ih je sud odbio provesti. Budući da nije dokazano postojanje protupravnih i štetnih radnji, a da je prihod drugotuženika bio ostvaren u vezi s poslovanjem s LRH i utemeljen na odluci članova društva tužitelja, sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tuženici su uspjeli u sporu u odnosu na v.p.s. od 156.164,70 EUR zbog čega im je priznat trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u razdoblju kada su imale zajedničkog punomoćnika (OD Mamić i partneri) pa tako za sastav odgovora na tužbu 2.352,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 21. travnja 2022. godine 1.176,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13. rujna 2022. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.) s uvećanjem za zastupanje druge i treće stranke u postupku za navedene radnje za 20% u iznosu od 1.176,00 EUR (T.br. 40.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 4. listopada 2024. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 5. prosinca 2024. godine 2.352,00 EUR (T.br. 9.1.), kao i uvećanje za zastupanje druge stranke za naznačene dvije radnje za 10% u iznosu od 470,40 EUR (T.br. 40.) PDV 25% 3.057,60 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

34. Za preostalu razliku koju je sud ocijenio neutemeljenom u zatraženoj visini prema troškovniku prvotuženika i drugotuženika na str. spisa 283-284 u prethodno vođenom postupku odluka je stekla svojstvo pravomoćnosti.

35. U ponovljenom postupku valjalo je priznati prvotuženiku, slijedom uspjeha u sporu, trošak zastupanja po odvjetniku za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. godine iznos od 2.352,00 EUR (T.br.9.1.) i PDV 25% 588,00 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

36. Drugotuženiku je također priznato zastupanje po odvjetniku na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. godine, u granicama troškovnika na str. spisa 357, u iznosu od 2.350,44 EUR (T.br.9.1.) i PDV 25% 587,61 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki V. izreke.

U Rijeci, 24. studenoga 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.