1              Poslovni broj: I Kž-466/2022-8

Poslovni broj: I Kž-466/2022-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih B. M. i M. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-62/2018. od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog M. B. i njegovog  branitelja, odvjetnika N. S.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi B. M. i optuženi M. B. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oslobođeni su optužbe da bi i to optuženi B. M. počinio kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., a optuženi M. B. kazneno djelo poticanjem na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 37. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstva.

 

1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećeno trgovačko društvo C. d.o.o. upućeno je da imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.952.282,30 kuna može ostvarivati u parnici

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. i članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. i članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Optuženi M. B. je putem branitelja N. S., odvjetnika iz Odvjetničkog društva S., D., M. iz Z., podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. U podnesku, uz odgovor na žalbu, zatraženo je da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženik.

 

3. Postupajući prema zahtjevu optuženog M. B., u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik, njegov branitelj te državni odvjetnik. Sjednici su bili nazočni optuženi M. B. te njegov branitelj, odvjetnik N. S., dok uredno izviješteni državni odvjetnik sjednici nije nazočio, pa je sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08, sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

 

4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik žalbom upire na ostvarenje bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. tvrdeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, jer da se cjelokupno obrazloženje svodi na zaključak da sud nije našao dokazanim bitna obilježja kaznenog djela za koje se terete optuženici, a niti da bi za C. d.o.o. u korist F. M. d.o.o. nastala šteta. Nadalje, tvrdi da se cjelokupno obrazloženje svodi na opsežnu reprodukciju provedenih dokaza, pri čemu je izostala bilo kakva analiza provedenih dokaza. Povredu ujedno veže i uz kritiku na vještačenje prof. dr. sc. M. J. i ocjenu suda, postoji li šteta za trgovačko društvo C. d.o.o., pri čemu nalazi da se to vještačenje, a i ocjena suda, svodi na općenite konstatacije vezano uz marketinšku djelatnost i tržište ove vrste roba i usluga, bez da su dobivena konkretna utvrđenja vezana uz sporni poslovni odnos te da prvostupanjski sud nije valjano naznačio koje su to sporne činjenice, a niti je dao analizu, zašto su sporne.

 

6.1. Prije svega, prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokazne građe koja uključuje i reprodukciju dijelova provedenih vještačenja, među kojima je i vještačenje prof. dr. M. J. Potom je sud prvog stupnja pristupio analizi i ocjeni dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi (točke 63.-67. presude) uz posve jasnu i razumljivu argumentaciju za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. M. J., nalazeći potporu njegova mišljenja i u dijelu personalnih dokaza i obranama optuženika, kako je to i obrazloženo (točke 57.- 62. pobijane presude). Pri tome se argumenti žalitelja u suštini odnose na pitanje dokazanosti nastale štete za C. d.o.o.

 

6.2. No, kako je već istaknuto, prvostupanjski sud je izvršio analizu svih dokazno važnih činjenica (uloga optuženika u postupku nabave, angažiranja F. M., karakter ponuda, cijene marketinških usluga prema iskazima svjedoka i nalazima vještaka itd.) koje su od utjecaja na zaključak o ne/postojanju kaznene odgovornosti optuženika za predmetno kazneno djelo. Stoga nije osnovan prigovor žalitelja da je obrazloženje pobijane presude manjkavo i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu žalitelj dijelom ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaza osporavajući time pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, to što žalitelj subjektivno smatra da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni, pa iste ne prihvaća, ne znači da se radi o počinjenoj bitnoj povredi, već se radi o prigovorima činjenične naravi, u pogledu žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku ove odluke.

 

6.3. Slijedom iznesenog, a suprotno stajalištu žalitelja, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede odredbi kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik prvenstveno smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, budući je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog za dopunu marketinškog vještačenja, nekritički sagledavajući pojedina utvrđenja vještaka, a pogotovo bezrezervno prihvaćajući općenite konstatacije vještaka o marketinškom poslovanju, bez razmatranja istih u kontekstu ostalih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih, iako je u spisu pribavljena opsežna dokumentacija o poslovnom odnosu F. M. d.o.o i C. d.o.o. te ponude drugih dobavljača za iste robe i usluge, koji su neposredno prije poslovne suradnje sa F. M. d.o.o. pružali marketinške usluge C. d.o.o., pa da je bilo moguće utvrditi usporedne cijene, što su bile odlučne činjenice za utvrđenje da li je optuženi B. M. postupao kao savjesni gospodarstvenik i u interesu društva u kojem je bio predsjednik uprave.

 

7.1. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, državni odvjetnik smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno vrednujući iskaze svjedoka, a posebno Z. G., G. K., M. Š., I. V. i N. V. izveo i pogrešan zaključak da nije dokazana odgovornost oba optuženika, jer da kada se detaljno analiziraju svi provedeni dokazi, a naročito prethodno istaknuti personalni, koji se dopunjuju sa poslovnom dokumentacijom, pri čemu je najupečatljiviji primjer onaj, kada je društvo C. d.o.o., upravo odlukom optuženog M., a potaknutog od optuženog B., ugovorilo uslugu sa društvom S. P. d.o.o. i to preko posrednika F. M. d.o.o. te platilo znatno više, što ukazuje da su optuženici pogodovali društvu F. M. i isto stavljali u povlašteni položaj. Nastavlja prigovorima o ocjeni dokazne građe, upirući na iskaz svjedokinje A. L. P. vezano uz način odvijanja poslovne suradnje, odnosno dostavljanjem narudžbenice od strane C., a nakon čega bi slijedilo davanje ponude od F. M. te realizacija samog posla prihvaćanjem takve ponude, a ako se radilo o ponudi vrijednosti višoj od 200 tisuća kuna tada bi podizvođači F. M., među kojima je bilo i njeno društvo A.-.. d.o.o., poslali nešto više ponude od F. M., koja bi tada bila izabrana kao najpovoljniji ponuđač, ističući pritom da je inicijativa za angažman F. M. d.o.o. bila upravo rezultat poticanja od strane optuženog M. B. te rezultat odluke optuženog B. M. o izboru F. M. Kritizira kako vještak prof. dr. sc. M. J. nije dao stvarnu i potpunu analizu ulaznih i izlaznih računa, a u odnosu na kretanje cijena na tržištu za marketinške usluge, a što je bilo nužno da bi se poslovni događaji između C. d.o.o i F. M. d.o.o. mogli komparirati u odnosu na cijene i proviziju koju je F. M. zaračunavala C., pa da su takvim vještačenjem i u tom dijelu, takve (odlučne) činjenice ostale neutvrđene, pa da je samim time činjenično stanje i nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

 

8. Suprotno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi, a imajući na umu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao sud prvog stupnja, nakon iscrpno provedenog postupka, poglavito razjašnjenja od strane marketinškog vještaka prof.dr.sc. M. J. i financijskog vještaka mr.sc. Z. R., o nepostojanju znanstveno i općeprihvaćene metode utvrđivanja uobičajenih marži, opravdana je i razumna odluka prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za provođenje dopunskog vještačenja, za što je prvostupanjski sud dao podrobno i široko obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (točke 9.-14. presude). Stoga je promašeno žalbeno predbacivanje državnog odvjetnika prvostupanjskom sudu o potrebi provođenja istog.

 

8.1. Isto tako, a u pogledu žalbenih tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, uz ispravan zaključak, kako nije dokazano da su optuženi B. M. i optuženi M. B. počinili kazneno djelo za koje su optuženi.

 

9. Naime, kao što je već prethodno navedeno, prvostupanjski sud je posve korektno prenio bitan sadržaj doista obimne dokazne građe, koja uključuje i reprodukciju dijelova provedenih vještačenja, kako vještačenje prof.dr. M. J., tako i financijskog vještaka mr.sc. Z. R. Potom je sud prvog stupnja pristupio analizi i ocjeni dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi uz posve jasnu i razumljivu argumentaciju za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka prof.dr. M. J., nalazeći potporu njegova mišljenja i u dijelu personalnih dokaza. Tako iz iskaza svjedokinja M. Ć. i Z. G. proizlazi kako je o ponudama za marketinške usluge odlučivalo Povjerenstvo za nabavu, nakon čega je Uprava donosila odluku, s time da je svaka nabava išla preko Povjerenstva i bila je popraćena odgovarajućom dokumentacijom, nakon čega su članovi Povjerenstva izradili tabelarni prikaz ponuditelja, cijena i ostalih relevantnih podataka i tek nakon toga donosili zaključak o izboru ponuditelja, te o tome obavijestili Upravu, koja je nakon takve procedure donosila odluku. Nakon odrađenog posla svaka faktura koja je došla na naplatu bila je obrađena od strane Službe Protokola, koja je izvršila ovjeru da je usluga obavljena i odrađena, a potom je tek išla u računovodstvo na naplatu, a u službu financija na obavijest o redoslijedu plaćanja.

 

9.1. Stoga, argumenti žalitelja kako su "…vještačenjima …. odlučne činjenice ostale neutvrđene, a samim time je i činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno…", u suštini se odnose na pitanje o visini nastale štete za C. d.o.o. (razlika u cijenama marketinških usluga između F. M. i drugih dobavljača za iste robe i usluge, koji su prije poslovne suradnje sa F. M. d.o.o. pružali marketinške usluge C. d.o.o.). No, kako je prvostupanjski sud u analizi svih dokazno važnih činjenica (uloga optuženika u postupku nabave, angažiranje F. M., razmatranje pristiglih ponuda, cijene marketinških usluga prema provedenoj stručnoj analizi iz financijskog vještačenja mr.sc. Z. R. i marketinškog vještačenja prof.dr.sc. M. J. itd.), to su od strane prvostupanjskog suda u potpunosti razjašnjene sve one (odlučne) činjenice koje su bile od utjecaja na zaključak suda o ne/postojanju kaznene odgovornosti oba optuženika za predmetno kazneno djelo, a potom je pravilno kritički ocijenjena obranu oba optuženika, pa činjenično stanje, suprotno stavu žalitelja, nije ni pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.

 

9.2. Dakle, a suprotno svim citiranim žalbenim navodima, ovaj sud drugog stupnja drži da je pravilno sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. J., kao objektivnog i nepristranog vještaka marketinške struke, ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje po slobodnoj ocjeni, kao i svaki drugi dokaz, ocijenivši da se radi o nalazu koji sadrži sve elemente kako to i zahtijevaju pravila struke, pa budući da sud prvog stupnja u istom nije našao nikakve proturječnosti, nelogičnosti ili manjkavosti te iznio valjane i opširne razloge za isto, to se ocjena suda prvog stupnja glede pravilnosti i potpunosti navedenog vještačenja prihvaća u cijelosti i od strane ovog suda drugog stupnja.

 

9.3. Nije sporno da je društvo F. M. d.o.o. angažirano za više marketinških usluga na ime i za račun društva C. d.o.o. Nadalje, posve je neupitno da je do istog angažmana došlo na inicijativu i prijedlog optuženog M. B., koji to neskriveno i priznaje, te potvrđuje da je N. J. najprije pozvana kako bi u C. održala prezentaciju i obrazložila za što bi sve F. M. mogla biti angažirana, a tek potom da je došlo do poslovne suradnje potpisivanjem ugovora i dostavljanjem ponuda o kojima su po propisanoj proceduri postupale službe unutar C. O tome uostalom govore gotovo svi svjedoci, zaposlenici C., a koji pak, suprotno mišljenju žalitelja, ni na koji način ne potvrđuju tezu optužbe da je u angažiranju predmetnog trgovačkog društva uloga optuženog B. M. bila presudna i prevladavajuća u smislu izbora i favoriziranja F. M., niti iz njihovih iskaza proizlazi da je on osobno donosio odluke sa ciljem ostvarenja veće nepripadne dobiti tom društvu, a na poticaj B. i na štetu društva C., kojem je bio na čelu.

 

9.4. Tako primjerice, iz iskaza svjedokinje M. Ć., članice Uprave, proizlazi da društvo C. d.o.o. nije bilo obveznik javne nabave te da se nakon dolaska B. M., kao predsjednika Uprave intenzivno radilo na stvaranju novog identiteta firme i ulozi članova uprave, pa su angažirani zaposlenici društva za proceduru nabave te prikupljanja i odabir ponuda za marketinške usluge i proizvode (Povjerenstvo), s time da je postupak nabave bio precizno reguliran pravilnikom i provodio se po precizno određenoj proceduri po ISO standardima, dok je M. B. bio poslovni tajnik društva, te prisustvovao sjednicama Uprave i vodio zapisnik, ali nije imao ovlasti donositi odluke, budući je odluke donosila Uprava, koja je imala 3 člana i Predsjednika. Svjedokinja Z. G., kako je već navedeno, iskazala je kako je o ponudama za marketinške usluge odlučivalo Povjerenstvo za nabavu i opisala proceduru, svjedokinja Z. G., koja je u svom iskazu pojasnila ulogu svakog od optuženika i uočila da je suradnja sa F. M. bila ugodna i da sa njene pozicije nije bilo ničeg spektakularnog te iako je primijetila da su nove vizitke koje je izradila F. M. bile skuplje nego one od prije, ipak smatra da je sa F. M. bila uobičajena suradnja, kao i sa drugim dobavljačima.

 

9.5. Nadalje, svjedok M. Š., član Povjerenstva za nabavu, suradnju sa F. M. d.o.o. opisao je kao učinkovitu i kvalitetnu suradnju, ističući da nitko nije vršio nikakav pritisak na Povjerenstvo, a svaki član imao je pravo potpisati ili nepotpisati zajednički izvještaj s odabranom ponudom, a u tom slučaju išlo bi se u novi krug nabave. Svjedok I. V., smatrao je kako je marketing bio vrlo bitan u poslovanju tvrtke, dok je svjedok B. H.-S., kao voditelj Domaće nabave, iskazao da ga zaposlenici njegovog odjela nikada nisu upozorili da bi nešto bilo sporno u pogledu cijena ponuđenih od strane F. M., niti mu je optuženi B. ikada nešto rekao u vezi te tvrtke ili izboru iste. Svjedok Ž. J., po povratku iz L. postao je direktor Sektora bušenja i po funkciji član Povjerenstva za nabavu te iskazao da su novi promidžbeni materijali bili modernijeg izgleda i dizajna te se koristili u kontaktu sa poslovnim partnerima, naročito u inozemstvu, a svjedok D. S. iskazao je, da je po njegovom mišljenju promotivni film dobro prezentirao firmu nakon čega su postali u poslovnom smislu najbolja kompanija u regiji i prepoznati u inozemstvu. Svjedokinja D. Č. iskazala je, da se prvenstveno bavila upravljanjem troškovima iz osnovne djelatnosti društva C. d.o.o. te da joj troškovi marketinga nisu bili relevantna stavka, a svjedok N. V., osim što se osvrnuo "o pričama po hodniku", iskazao je, da je neposredno svjedočio tome kako je nova uprava željela promijeniti identitet i dizajn promidžbenih materijala firme, jer je firma prije toga loše stajala, a nakon čega je tvrtka poboljšala kako imidž, tako i poslovanje.

 

10. Dakle, iz iskaza zaposlenika kako visokorangiranih, a tako i nižerangiranih, ne proizlazi teza optužbe da bi optuženi B. M. osobno dogovorio ili zaposlenicima signirao da se za pojedini posao mora odabrati F. M., niti je utjecao na izbor ponuda i određivanje cijene na nagovor i poticanja M. B., već svi opisuju da je Povjerenstvo za nabavu predložilo F. M. isključivo na temelju podataka prikupljenih u nabavi, kao najpovoljnijeg i najkvalitetnijeg ponuđača, uz naglasak da su svi poslovi F. M. bili odrađeni i da su svi bili jako zadovoljni suradnjom i kvalitetom odrađenih marketinških poslova od strane tog ponuđača, u kojem razdoblju je C. poboljšao rezultate svog poslovanja, a pogotovo na temelju reklama i promidžbenog filma koji su odrađeni od F. M.

 

10.1. Nadalje, a što se tiče žalbenih navoda u vezi slanja ponuda o čemu je svjedočila A. L. P., kako su podizvođači za F. M. davali više ponude kako bi F. M. imala najpovoljniju ponudu, to niti za ovaj sud nije sporno, ali te činjenice ne govore ništa u prilog konkretnoj optužbi. Prema posve jasnom kazivanju ove svjedokinje namještanje cijena u ponudama se vršilo prema traženju i uputama N. J., pa bi sukladno tome, ovakav vid manipulacije mogao biti jedino pripisan eventualnoj krivnji N. J., a ne i optuženicima.

 

10.2. Konačno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije na nedvojben i izvjestan način dokazana teza optužbe o pribavljenoj znatnoj imovinskoj koristi F. M. d.o.o., odnosno prouzročenoj šteti C. d.o.o.

 

10.3. Prvostupanjski sud je temeljito analizirao nalaz i mišljenje marketinškog vještaka. Tako prema vještaku prof.dr.sc. M. J., zbog proteka vremena, metodom komparacije s cijenama drugih marketinških agencija nije bilo moguće utvrditi stvarne ili prevladavajuće (tržišne) cijene onih proizvoda i usluga koji su bili predmet poslovnih odnosa u inkriminiranom razdoblju između trgovačkih društava C. i F. M., kao i kretanje cijena za proizvode i usluge tog dobavljača, a niti postoji baza podataka takvih cijena. Ugovaranje i cijene (marketinških usluga) vrši se sporazumno između ugovornih strana pri čemu dogovoreni uvjeti, kao i cijena nisu predmet javne objave čime je onemogućeno pouzdano kompariranje cijena realiziranih marketinških usluga. U pružanju marketinških usluga ne postoje obvezujući standardi marži tj. razlike u cijeni za one robe i usluge koje su predmet slobodnog trženja u ekonomiji niti postoje općeprihvaćeni standardi ili načela (kao što primjerice postoje računovodstveni standardi) kojih su se tržišni sudionici obvezni pridržavati u trgovanju robama i uslugama. U inkriminiranom razdoblju nisu postojale nikakve javno dostupne smjernice za određivanje marži od strane strukovnih tijela koje objedinjavaju poslovanje marketinških agencija, no i da su postojale takve smjernice tržišni sudionici ih se ne bi bili obvezni pridržavati. Slijedom navedenog, ne može se zaključiti, da se cijene koje je trgovačko društvo F. M. zaračunavalo trgovačkom društvu C. nisu kretale u okviru tržišnih cijena, niti da bi posljedično nastala šteta za C., odnosno ne može se isključiti da su upravo ove cijene koje je F. M. zaračunala C. bile odgovarajuće tržišnim cijenama. Konkretno, ako se uzme primjer cijena dobavljača F. M. za određeni posao, to automatski ne znači da bi neko drugo trgovačko društvo uključujući i C., pod uvjetom da uopće ima resurse da odradi takvu uslugu ili da dođe do povoljnih podizvođača, dobilo određenu uslugu upravo po toj istoj cijeni, već bi se cijena iznova formirala ovisno o svim ovim parametrima. Naime, u situaciji kada F. M. nastupa kao "full" marketinška agencija, za očekivati je da ona kod svojih dobavljača ostvaruje određene rabate i popuste po različitim osnovama te je posebno istaknuo specifičnost marketinških usluga, navodeći da se usluga sama po sebi teško može standardizirati i definirati, pa tako ni u praksi, ni u teoriji, teško se može govoriti o dvije identične usluge za koje bi onda mogli raditi komparaciju u cijeni.

 

10.4. Kraj takvog stanja stvari, uvažavajući pravilnim i prethodna utvrđenja prvostupanjskog suda, ne može se sa stupnjem izvjesnosti u krivnju optuženog B. M. pripisati preplaćenost usluga F. M. d.o.o. na štetu C., kako mu se inkriminira optužbom. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud pri tome imao u vidu nalaz i mišljenje vještaka i o važnosti funkcije marketinga u trgovačkim društvima, te postojanje višestrukih razloga angažmana vanjskih marketinških agencija za obavljanje marketinških usluga kako je to činilo i društvo C., zbog čega su i prije i poslije suradnje sa F. M. koristili usluge više vanjskih marketinških agencija. Uza sve navedeno, vještak je pojasnio kako zarada nije pojam koji bi bio istoznačni pojmu razlike u cijeni, jer se pojam zarada u financijskoj i trgovačkoj praksi koristi kao sinonim za dobit ili profit, dok se pojam razlike u cijeni upotrebljava kako bi označio razliku izlaznih i ulaznih faktura, a razlika u cijeni ne jamči ostvarenje zarade, jer da pri tome treba imati u vidu i druge troškove unutar društva koje pruža uslugu, budući su marketinški poslovi uobičajeno vezani uz kreativni koncept i dizajn te poslovno opravdani, a različita kreativna rješenja, kao i svi ostali marketinški napori trebaju imati za posljedicu poboljšanje poslovanja te poslovnih učinaka i rezultata tvrtke koja takve usluge naručuje.

 

10.5. Nadalje, a imajući u vidu i nalaz i mišljenje financijskog vještaka mr.sc. Z. R.,koji je prema dokumentaciji koja prati poslovne odnose između C. i F. M. zaključio, da su u inkriminiranom razdoblju svi ugovoreni poslovi, kao i poslovi koje je naručilo društvo C., stvarno obavljeni i isporučeni, te da se radilo o 105 računa trgovačkog društva F. M. d.o.o. isporučenim društvu C. d.o.o., koji su plaćeni. S obzirom na zaključke vještaka prof.dr.sc. M. J. da se prevladavajuće tržišne cijene proizvoda i usluga ne mogu utvrditi, vještak mr.sc. Z. R. je iskazao, da nema parametre za očitovanje u pogledu dijela zadataka koji se odnosio na moguću ostvarenu ekstra zaradu F. M. (iznad uobičajene tržišne), pa ne zna je li takav iznos ostvaren i ako jest koliki je, jer je taj dio bio naslonjen na dio marketinškog vještačenja.

 

11. Stoga je opravdan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da rezultati provedenih vještačenja, financijsko-knjigovodstvenog te marketinško-medijskog, ni na koji način ne potkrepljuju činjeničnu tvrdnju optužbe da je inkriminiranim poslovnim odnosima društvu F. M. pribavljena materijalna dobit uz nastanak štete za društvo C., a niti teza optužbe, da je optuženi B. M. odobravao sve prethodno dogovorene poslove od strane M. B. sa F. M. te u takvom dogovoru prihvaćao i plaćao ispostavljene račune s neosnovano većim cijenama od onih koje je na tržištu za posao iste kvalitete C. mogao dobiti od drugih dobavljača. Ovo tim više što i prema iskazima svjedoka proizlazi da je postupak izbora dobavljača marketinške usluge, a potom i naplata računa, bio prethodno podvrgnut temeljitoj kontroli (putem više osoba i službi/sektora unutar trgovačkog društva) kako bi se provjerilo je li roba isporučena i da li su ispostavljeni računi bili u skladu s ponudom.

 

11.1. Slijedom prethodno navedenog, žalbeni prigovori državnog odvjetnika koji idu u smjeru kako je društvo F. M. obračunavalo najvišu proviziju od vrijednosti posla, uz tvrdnju, da je C. evidentno platilo F. M. znatno veću cijenu i u poslu sa S. P. d.o.o., jer je F. M. u tom poslu, kao posrednik, ostvarila rabat, a optuženi M. plaćanjem tako ispostavljenog računa nanio štetu trgovačkom društvu C., nisu osnovani.

 

12. Dakle, prema cjelokupnom stanju dokazne građe i to upravo personalnih dokaza i provedenih vještačenja ne može se prihvatiti dokazana teza optužbe o odlučujućem utjecaju optuženika B. M. na angažman i cijene F. M. d.o.o., a niti iz prethodno citiranih iskaza proizlazi da bi M. B. poticao Upravu, odnosno M. kao predsjednika uprave da utječe na izbor ponuda od strane F. M. Sukladno tome, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako "… nije dokazano da bi optuženi B. M. ostvario opisane radnje koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju niti da bi optuženi M. B. ostvario bitna obilježja kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, niti da bi za društvo C. d.o.o. u korist društva F. M. d.o.o. nastala šteta…".

 

12.1. Naime, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, rezultati dokaznog postupka jasno ukazuju da je angažman F. M. od strane C. uslijedio na temelju postupanja po utvrđenoj proceduri i hodogramu nadležnih službi. C. je u inkriminiranom razdoblju imao oko 4000 zaposlenika i naravno da je optuženik s obzirom na funkciju Predsjednika uprave u konačnici svojim potpisom potvrđivao i potpisivao donošenje određenih odluka, ali je Uprava uz potpis članova uprave, a potom i uz njegov supotpis, donosila odluke, dok su niže rangirane službe u lancu, koje su u hijerarhiji obavljale svoj dio posla, ostvarivale svoju svrhu, a to je upravo međusobna kontrola supotpisnika u svakom pojedinom segmentu postupka, počev od Povjerenstva za nabavu, financijske službe, pa sve do Uprave, zbog čega se zaključku prvostupanjskog suda za oslobađajuću presudu nema što prigovoriti.

 

12.2. Osim toga, pri svemu navedenom valja još istaći, da kraj činjenice da niti vještaci kao stručne osobe nisu mogli reći da plaćene cijene F. M. nisu tržišne i da su naprotiv moguće bile upravo tržišne, da niti djelatnici marketinga tijekom cijele višegodišnje poslovne suradnje nisu uočili bilo kakva odstupanja u tom pogledu (nezadovoljstvo djelatnice Z. G. cijenom vizitke nije od značajnog utjecaja, pogotovo stoga što iz iskaza većine svjedoka proizlazi da su iste imale dizajn te tekst na više jezika, pa i arapskom, što je bilo bitno za njihove poslovne partnere sa …). Stoga je doista iluzorno tvrditi, da je optuženi B. M. dogovorio da C. neosnovano plaća F. M. veće cijene od tržišnih. Osim toga, nije jasno kako bi se u toj situaciji dokazalo da bi drugi dobavljači obavili sve ove poslove iste kvalitete, kraj jasnog utvrđenja marketinškog vještaka da takvu komparaciju kod marketinških usluga, s obzirom na njihovu specifičnu kreativnu narav te kreativni koncept i dizajn, nije moguće činiti, a niti da bi ti neki drugi dobavljači bili cjenovno povoljniji od F. M. Pogotovo je neosnovana žalbena tvrdnja državnog odvjetnika da iz marketinškog vještačenja proizlazi kako je C. na čelu sa optuženim M., kao odgovornom osobom, bilo dužno provjeriti prevladavajuće tržišne cijene i izvršiti usporedbu nezavisnih ponuda u odnosu na ponudu F. M., u čemu nalazi direktnu odgovornost optuženika, tvrdeći da nije postupio s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika. Međutim, te i takve tvrdnje žalitelja ne proizlaze iz iskaza vještaka J., već se radi o izvođenju vlastitog zaključka državnog odvjetnika u cilju opravdanosti teze optužbe o odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Radi nepotrebnog ponavljanja žalitelja se upućuje na šire obrazloženje u prvostupanjskoj presudi.

 

13. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 10. listopada 2023.