REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-789/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. Valamar Riviera d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, OIB: 36201212847 i 2. MN iz [adresa], vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i D, [adresa], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Zagreb, Prisavlje 14, OIB:22874515170, kojega zastupa službena osoba DN, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, F. Kurelca 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa zamjenik županijske državne odvjetnice Igor Udovičić, radi uklanjanja, 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe KLASA: UP/I-342-24/23-03/344, URBROJ: 530-04-3-3-24-38 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Djelomičnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe KLASA: UP/I-342-24/23-03/344, URBROJ: 530-04-3-3-24-38 od 3. travnja 2024. u točki 1. je trgovačkom društvu Valamar Riviera d.d., ovdje tužitelju, naloženo da u roku od 2 mjeseca od dana dostave tog rješenja sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad ukloni sve mobilne kuće sa pripadajućim terasama, sve ostave za bicikle i za osoblje, kao i sve priključke za struju i vodu koji se nalaze na kamp parcelama na gore naznačenim česticama, uključujući ne samo gore pobrojane objekte koji se cijelom svojom površinom nalaze na gore naznačenim česticama, nego i dijelove gore pobrojanih objekata koji se djelomično nalaze na gore naznačenim česticama (npr. dio terase), pri čemu se u takvom slučaju mora ukloniti samo dio objekta koji se nalazi na jednoj od gore naznačenih čestica, ali ne i ostali dio, a što je grafički prikazano na geodetskom situacijskom snimku stvarnog stanja Nekretnina d.o.o., broj elaborata: 466- 2023 od 14.rujna 2023., koji čini sastavni dio tog rješenja; sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad ukloni sve svoje stvari i zahvate u prostoru koji su u neposrednoj vezi s postavljanjem i upotrebom mobilnih kuća, terasa, priključaka i ostava navedenih u točci 1.1. izreke tog rješenja, poput stupića za označavanje (numeriranje) kamp parcela, kabela, cijevi, razvodnih kutija, sklopki i slično; iz morskog akvatorija južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad ukloni sve plutajuće zaštitne ograde (psihološke brane), izuzev onih koje se postavljene temeljem suglasnosti Lučke kapetanije Rijeka za obavljanje djelatnosti aqua parka temeljem važećeg koncesijskog odobrenja ili dozvole na pomorskom dobru ili temeljem naloga ili suglasnosti Grada Krka; ukloni sve svoje promotivne, informativne i ostale materijale iz kojih proizlazi da se Ježevac Premium Camping Resort prostire i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad i na morski akvatorij južno od k. č. br. [katastarska čestica] i da je taj dio pomorskog dobra dozvoljen isključivo gostima hotela, te da ukloni materijale kojima se reklamira najam mobilnih kućica i dr. na naznačenom dijelu pomorskog doba; na području k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad i na morskom akvatoriju južno od od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, pomorsko dobro sanira i vrati u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnih zahvata na prostoru i ljudskih radnji navedenih u izreci tog rješenja. Točkom 2. je naređeno tužitelju i MN, vlasniku obrta [obrt], da solidarno, u roku od mjesec dana od dana dostave ovog rješenja iz morskog akvatorija južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad uklone sve plutače (bove) s pripadajućim sidrenim sustavom (blokovi u moru, lanci / konopi, alke i slično) koje su postavili, te taj dio pomorskog dobra saniraju i vrate u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica predmetnog protupravnog zahvata u prostoru i protupravnih ljudskih radnji.

2. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navode da je tuženik pogrešno utvrdio da prvotužitelj nema valjanu pravnu osnovu da za korištenje pomorskog dobra u okviru Kampa Ježevac odnosno za postavljanje objekata, stvari i materijala čije se uklanjanje nalaže osporenim rješenjem. S tim u uvodno navode da osporeno rješenje u osnovi predstavlja akt daljnjeg izvršenja tuženikovog rješenja KLASA: UP/I-342-24/23-03/344, URBROJ: 530-04-5-2-23-1 od 31. kolovoza 2023., kojim je tužitelju naređena zabrana uporabe i gospodarskog korištenja određenih dijelova njegovog kampa Ježevac, o čemu se pred ovim Sudom vodio spor po poslovnim brojem Us I-1731/2023. Nadalje navode da je predmetni kamp u postupku pretvorbe djelomično procijenjen u vrijednost prvotužiteljeva društvenog kapitala odnosno unesen u njegov temeljni kapital u postupku privatizacije, a da u pretvorbu turističkih društvenih poduzeća silom tadašnjih okolnosti nije bilo u cijelosti uključeno turističko zemljište, koje je spadalo u obuhvat kampa i koje je služilo njegovoj uporabi. Nastavno navode da su kroz sljedećih 20 godina turistička društva uz prešutnu, ali jasnu toleranciju zakonodavca nastavila koristiti svo neprocijenjeno zemljište, uključujući i dijelove koji su predstavljali pomorsko dobro bez eksplicitne normativne podloge, do donošenja Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, prema kojem da se turističkim zemljištem u kampovima smatralo ono koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti. Pri tom da se iz tako definiranog pojma turističkog zemljišta kao njegova posebna kategorija nije izdvajalo pomorsko dobro. Nadalje navode da su temeljem tog Zakona turistička društva mogla u roku od 6 mjeseci podnijeti zahtjev za dodjelu koncesije za korištenje onog dijela turističkog zemljišta kampa koje nije ušlo u pretvorbu društva, a da Zakon pritom nije postavio nikakve ograde u pogledu prava turističkih društava na nastavak korištenja turističkog zemljišta do ishođenja koncesija. Dodaju da je isto propisuje sada važeći Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Ističu da su stoga Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu priznali turističkim društvima pravo korištenja pomorskog dobra koje se nalazi unutar obuhvata kampa, po režimu po kojem su ista društva imala pravo nastaviti koristiti druge neprocijenjene dijelove kampa, sve do sklapanja ugovora o zakupu. Nadalje navode da se prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koncesija za korištenje pomorskog dobra može izdati samo u slučaju da su granice pomorskog dobra upisane u zemljišne knjige te da su prostorni planovi usklađeni s namjenom za koju se koncesija traži, što da u konkretnom slučaju od strane nadležnih javnopravnih tijela nije provedeno, pa navode da je u tome i razlog zašto prvotužitelj do sada nije ishodovao koncesiju za korištenje pomorskog dobra, pri čemu se pozivaju na praksu Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, koji su istaknuli da se propusti i pogreške javnopravnih tijela ne mogu tumačiti na štetu stranke. Dodaju da je opisano pravno shvaćanje u svezi predmeta ovoga spora zauzeto i u pravnoj studiji prof. dr. sc. BN i prof. dr. sc. HN. Nadalje navode da je i u mišljenju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 360-01/23- 02/184, URBROJ: 531-03-1-2/2-23-2 od 8. kolovoza 2023. izraženo stajalište da se svim kampovima formiranim do 1974. godine nastavlja upravljati kao jedinstvenim cjelinama sve do rješavanja pitanja korištenja pomorskog dobra u svakom pojedinom slučaju. Nadalje navodi da pravo na korištenje dijelova kampa koji se nalaze na pomorskom dobru prvotužitelj ima i s osnove izvansudske nagodbe koju je 14. ožujka 2019. sklopio s Republikom Hrvatskom, sklopljenom povodom spora oko prava vlasništva na dijelovima kampa, pa tako i predmetnih k. č. br. [katastarska čestica] i dr., kojom nagodbom da je Republika Hrvatska priznala prvotužitelju pravo gospodarskog iskorištavanja cijelog Kampa kao jedinstvene funkcionalne građevine. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (pravnu studiju prof. dr. sc. BN i prof. dr. sc. HN, izvansudsku nagodbu s Republikom Hrvatskom od 14. ožujka 2019. i dr.), uvidom u spis predmeta ovoga Suda poslovni broj Us I-1731/2023, te da se po potrebi zatraži očitovanje CERP-a, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja koje u bitnom ponavlja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da je protupravno ponašanje tužitelja utvrđeno presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1731/2023-18 od 15. ožujka 2024.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodaje da su netočni navodi tužitelja da bi Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te prije toga Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije turističkim društvima, pa tako i tužitelju, bilo priznato pravo na korištenje pomorskog dobra koje se nalazi unutar obuhvata kampa do trenutka okončanja postupka određivanja granice pomorskog dobra, upisa pomorskog dobra, dodjele koncesije i sklapanja ugovora o koncesiji. U odnosu na navode da pravo korištenja dijelova kampa koji se nalazi na pomorskom dobru tužitelj ima s osnove nagodbe koju je zaključio sa Republikom Hrvatskom ističe se da takvi navodi tužitelja nisu osnovani jer se odredba na koju tužitelji upiru ne odnosi na nekretnine koje su u statusu pomorskog dobra.

5. Sud je održao ročište za raspravu 14. studenog 2025., na koje su pristupili tužitelji zastupani po opunomoćeniku, tuženik zastupan po službenoj osobi i zainteresirana osoba zastupana po zamjeniku županijske državne odvjetnice.

5.1. Tužitelji su na ročištu izjavili da ostaju kod dotadašnjih navoda. Istaknuli su Ističu da Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu priznaju turističkim društvima pravo korištenja pomorskog dobra koje se nalazi unutar obuhvata kampa, što da je ovdje slučaj. Dodali su da je pravo na gospodarsko korištenje kampa kao jedinstvene cjeline, što obuhvaća i pomorsko dobro i unutar obuhvata kampa zainteresirana osoba priznala je tužitelju i člankom 7. sudske nagodbe od 14. ožujka 2019., te da iz zaključka Vlade Republike Hrvatske iz lipnja 2024. jasno proizlazi da prvotužitelj ima pravo privremeno koristiti kamp i u djelu koje čini pomorsko dobro i to sve dok nadležna tijela ne izvrše zadaće vezano uz uređenje odnosa na pomorskom dobru, što da je u skladu s člankom 15. i 24. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Nadalje su naveli da je preduvjet ishođenja koncesija da su granice pomorskog dobra upisane u zemljišne knjige i da su prostorni planovi usklađeni s namjenom za koju se koncesija traži, a da oz dopisa upravnog tijela jedinice regionalne samouprave od 15. veljače 2020. proizlazi da oni nisu uskladili prostorno planove, čime da je prvotužitelj doveden u situaciju da koncesiju ne može ishoditi. Smatraju da teret propusta nadležnog tijela ne može pasti na prvotužitelja., Dodaju da je uzevši to u obzir, stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u točki 14. presude donesene u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod brojem Us I-1731/2023, da je ovdje prvotužitelj mogao ishoditi koncesiju zbog presumpcije izgrađenosti iz odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, protivan je sadržaju spomenute upute ali i sadržaju same zakonske norme, jer da presumpcija izgrađenosti iz stavka 1. spomenutog članka ne obuhvaća i presumpcija izmjene i dopune prostornih planova, što da je bila obveza jedinica lokalne i regionalne samouprave, a koja nije ispunjena. Smatraju da stoga navedena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nije primjenjiva u ovom sporu, jer da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije uzeo u obzir dvije ključne činjenice: postojanje zaključka vlade RH i spomenutu uputu Ministarstva. Pozvali su se na praksu Suda Europske unije u predmetima C-554/21, C-622/21, C-727/21 u kojima je zauzet stav o tome da je sud samostalan u donošenju svojih odluka i da nije vezan sjednicama odjela viših sudova. Predložili su da se službenim putem od tijela jedinice regionalne samouprave zatražiti informaciju je li prostorno planska dokumentacija za kamp Ježevec usklađena s člankom 15. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, te da se provede geodetsko vještačenje na istu okolnost.

5.2. Tuženik je naveo da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i osporenog rješenja. Usprotivio se izvođenju dodatnih dokaza koje je predložio tužitelj iz razloga što smatra da su nepotrebni i usmjereni na odugovlačenje postupka. Smatra da bi navodi tužitelja vjerojatno bili relevantni u prekršajnom i kaznenom postupku kao okolnosti koje utječu na odmjeravanja kazne u sklopu ukupnosti društvenih zbivanja koje su pridonijele počinjenju prekršajno kažnjive radnje, ali nisu relevantne za donošenje odluke u ovome upravom sporu. Istaknuo je da je stvar vrlo jednostavna; tužitelji nemaju koncesiju, a inspekcija u tom slučaju mora napraviti upravo ono što je napravila sa svojim djelomičnim rješenjem.

5.3. Zainteresirana osoba je izjavila da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljima pravilno naloženo uklanjanje predmetnih objekata, uređaja, naprava i materijala te sanacija i povrat pomorskog dobra u prvotno stanje.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio, te u spisu predmeta ovoga Suda poslovni broj Us I-1731/2023.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 183. stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 83/23, dalje: Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), upravne mjere inspekcijskog nadzora pomorskog dobra, između ostalog, jesu: naredba za uklanjanje, naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje i naredba za otklanjanje nepravilnosti.

10. Nadalje, prema odredbi članka 188. stavka 1. točke 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama naredba za uklanjanje je upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro bez valjane pravne osnove propisane tim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju toga Zakona.

11. Presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1731/2023-18 od 15. ožujka 2024., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2213/2024-4 od 22. svibnja 2025., pravomoćno je presuđeno da trgovačko društvo Valamar Riviera d.d. bez valjane pravne osnove koristi pomorsko dobro oznake k. č. br. [katastarska čestica] u svrhu obavljanja djelatnosti pružanja smještaja u dijelu Kampa Ježevac, te dijela morskog akvatorija ispred k. č. br. [katastarska čestica] u svrhu pružanja naplatne usluge veza korisnicima usluga Kampa Ježevac, te mu je zabranjena daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra, koje uključuje zabranu obavljanja djelatnosti, obustavu građenja i izvođenje radova, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra.

12. Stoga, budući da je navedenom presudom pravomoćno utvrđeno da prvotužitelj Valamar Riviera d.d. bez valjane pravne osnove koristi pomorsko dobro oznake k. č. br. [katastarska čestica], pravilno je prvotužitelju, kao i drugotužitelju MN s kojim je prvostužitelj sklopio ugovor za postavljanje plutača, sukladno citiranim odredbama naloženo članka 183. stavka 2. i članka 188. stavka 1. točke 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama naloženo uklanjanje objekata, uređaja i naprava opisanih osporenim rješenjem, te vraćanje pomorskog dobra u prvobitno stanje.

13. Isto tako je sukladno odredbi članka 183. stavka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama prvotužitelju pravilno naloženo otklanjanje nepravilnosti na način da je dužan ukloniti promotivne, informativne i ostale materijale iz kojih proizlazi da se Ježevac Premium Camping Resort prostire i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- grad i na morski akvatorij južno od k. č. br. [katastarska čestica] i da je taj dio pomorskog dobra dozvoljen isključivo gostima hotela, te ukloniti materijale kojima se reklamira najam mobilnih kućica na naznačenom dijelu pomorskog doba.

14. Pritom se tužiteljima ukazuje da ovaj Sud u ovome sporu više nije ovlašten preispitivati zakonitost i sadržaj presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2213/2024-4 od 22. svibnja 2025. i ovoga Suda poslovni broj Us I- 1731/2023-18 od 15. ožujka 2024., kojima je pravomoćno presuđeno da trgovačko društvo Valamar Riviera d.d. bez valjane pravne osnove koristi pomorsko dobro, jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

14.1. Isto tako se tužiteljima ukazuje da se ovom slučaju ne radi o pravnoj situaciji o kojoj je Sud Europske unije odlučivao u spojenim predmetima Financijska agencija v Hann-Invest d.o.o., Mineral-Sekuline d.o.o. i Udruga khl Medveščak Zagreb (presuda od 11. srpnja 2024., C-554/21, C-622/21 i C-727/21, ECLI:EU:C:2024:594), jer se u tom predmetu radilo o mehanizmima ujednačavanju sudske prakse od strane sudaca koji nisu sudjelovali u postupku, a ne o primjeni pravomoćne odluke koja se odnosi na konkretnu stvar, o čemu se radi u predmetu ovoga spora.

15. Nadalje, u predmetu ovoga spora nije primjenjivo načelo da se propusti i pogreške javnopravnih tijela ne mogu tumačiti na štetu stranke, jer propust javnopravnih tijela da utvrde granicu pomorskog dobra i usvoje prostornoplansku dokumentaciju ne može za nikoga ustanoviti pravo na uzurpaciju i gospodarsko iskorištavanje pomorskog dobra.

16. I naposljetku se tužiteljima ukazuje da se u mišljenju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: 360-01/23-02/184, URBROJ: 531-03- 1-2/2-23-2 od 8. kolovoza 2023. govori o legalnosti izgrađenih građevina u kampovima, a ne o pravu na korištenje pomorskog dobra, a niti je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nadležno za zaštitu i upravljanje pomorskim dobrom.

17. Budući da su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 6.875,00 eura, uvećano za sudske pristojbe, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev im je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 24. studenog 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja Branimiru Škurli, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škurla, Durmiš i Spajić, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe, Zagreb, Prisavlje 14

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5