- 1 -              Rev 1104/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1104/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i p. iz Z., protiv tuženika I. G. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. P. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-378/21-3 od 7. srpnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2945/19-20 od 12. ožujka 2021., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu nazvana „rješenje o prestanku rada“ u e-mail poruci Z. D. od 30. rujna 2019., „Odluka o otkazu sklopljenog ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu“ od 30. rujna 2019. u dopisu tuženika od 14. listopada 2019., zahtjev da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 10. lipnja 2019. nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad na poslove Tehničkog direktora za I. G. u Republici Hrvatskoj, odnosno druge odgovarajuće poslove (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi plaću u bruto iznosu od 19.049,66 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2020. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2019. do isplate (toč. III.). Isto tako naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 6.912,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2021. do isplate (toč. IV.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.337,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. V.), te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti (toč. V.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., III. i V. izreke (toč. I.). Prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II., IV. i VI. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu plaće u bruto iznosu od 19.049,66 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2020. do isplate, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.912,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 7.600,00 kn (toč. II.). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. III.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ali i prijedlog za dopuštenje revizije. Kako je u postupcima radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu dopuštena izravna revizija, to je predmeta revizija i razmotrena kao revizija iz čl. 382.a ZPP. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno podredno da se dopusti izjavljivanje revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj na temelju Ugovora o radu od 10. lipnja 2019. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničkog direktora, uz probni rok od 6 mjeseci,

 

- da je sporna odluka o otkazu ugovora o radu sačinjena u pisanom obliku i da je obrazložena,

 

- da je radnik tuženika uručio tužitelju odluku o otkazu ugovora o radu, ali da je tužitelj odbio potpisati primitak iste, nakon čega je odluka stavljena na oglasnu ploču tuženika,

 

- da izostanak zabilježbe da je tužitelj odbio potpisati primitak odluke, u situaciji kada je ta činjenica nesporna među strankama, nije od utjecaja na urednost izvršene dostave u skladu s odredbom čl. 31. st. 3. i 4. Pravilnika o radu tuženika,

 

- da je tužitelju otkaz ugovora o radu dan zbog nezadovoljavanja na probnom radu,

 

- da rezultati dokaznog postupka ne upućuju na nedvojbeni zaključak o pretrpljenoj ozljedi na radu,

 

- da tužitelj u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka ne tvrdi da bi sporna odluka bila posljedica diskriminatornog postupanja tuženika prema tužitelju, niti se poziva na taj razlog kao razlog nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, već tu činjenicu prvi puta ističe u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

8. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se tužitelja vrati natrag na rad na poslove tehničkog direktora. Preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu plaće u bruto iznosu od 19.049,66 kn, te je u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

9. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je netočan zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj tek u žalbi ukazao na diskriminatorno postupanje tuženika prema njemu, budući da je stvarni razlog otkazivanja ugovora o radu otvaranje bolovanja i zahtjev tužitelja da se pretrpljena ozljeda prijavi kao ozljeda na radu.

 

10. Prema shvaćanju revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi otklonili navedenu tvrdnju tužitelja, budući da navod tužitelja o diskriminaciji po osnovi zdravstvenog stanja nije u skladu s odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD). Naime, ne radi se niti o izravnoj diskriminaciji u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZSD, a niti pak o neizravnoj diskriminaciji u smislu st. 2. istog članka. Pri tome pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj ne tvrdi da bi sporna odluka bila posljedica diskriminatornog postupanja tuženika spram tužitelja, a niti se isti poziva na otkaz iz tog razloga.

 

11. Dalje valja navesti da su nižestupanjski sudovi na temelju odredbe čl. 221.a ZPP zaključili da tužitelj nije dokazao da je pretrpio ozljedu na radu. U tom dijelu tužitelj osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti. Kod toga tužitelj se pogrešno poziva na odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/04, 118/14 i 94/18). Naime, navedena odredba se primjenjuje u slučaju ako se došlo do povrede na radu, a u konkretnom slučaja takvog utvrđenja nižestupanjskih sudova nema. Stoga se u tom dijelu ne mogu prihvatiti osnovanim tvrdnje tužitelja.

 

12. Prema odredbi čl. 53. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog roka. Prema st. 9. istog članka na otkaz iz st. 8. ne primjenjuju se odredbe ovog Zakona otkazu ugovora o radu, osim čl. 120., 121. st. 1. i čl. 125. ZR. Kod toga ocjena je li tužitelj zadovoljio na probnom radu ili ne u isključivoj je nadležnosti poslodavca i predstavlja njegovo autonomno pravo da zbog nezadovoljstva radom na probnom roku da otkaz radniku. Stoga niti u tom dijelu nisu osnovani navodi revidenta.

 

13. Neosnovani su i navodi tužitelja o tome da mu odluka o otkazu ugovora o radu nije pravilno dostavljena, budući je dostavu odluke tuženik izvršio sukladno čl. 31. Pravilnika o radu tuženika. Osim toga, da je dostava izvršena na navedeni način potvrđuju i iskazi svjedoka Z. D. i V. B. B.

 

14. Tužitelj u reviziji ukazuje da pobijana drugostupanjska presuda ima nerazumljive razloge, da su ti razlozi proturječni provedenim dokazima, a što bi upućivalo na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Ovaj sud ne nalazi da bi navedena bitna povreda bila počinjena, budući da su razlozi pobijane presude, kako u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda, tako i u dijelu u kojem je ista preinačena su jasni i razumljivi, te proizlaze iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka.

 

15. Slijedom navedenog kako nisu osnovani revizijski razlozi valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.