REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv-452/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JĆŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Romac, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 24. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Jagode Vuković, javne bilježnice u Splitu broj Ovrv-34061/2022 od 24. ožujka 2023., u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 104,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja

- na iznos od 24,08 eur teče od 16. ožujka 2022.

- na iznos od 23,76 eur teče od 16. travnja 2022.

- na iznos od 23,76 eur teče od 17. svibnja 2022.

- na iznos od 23,76 eur teče od 16. lipnja 2022.

- na iznos od 9,50 eur teče od 16. srpnja 2022.

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

II Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Jagode Vuković, javne bilježnice u Splitu broj Ovrv-34061/2022 od 24. ožujka 2023. u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 294,24 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi broj Ovrv-34061/2022 od 24. ožujka 2023., naloženo je ovršeniku, ovdje tuženiku, u roku od 8 dana namiriti ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, novčano potraživanje u iznosu od 104,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine te trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Dana 3. travnja 2023. zaprimljen je prigovor tuženika na engleskom jeziku, nakon čega je sud rješenjem broj Ovrv-34061/2022 od 11. travnja 2023. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a ta odluka je po žalbi tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovrv-161/2023-3 od 21. rujna 2023.

3. Dana 31. ožujka 2025. zaprimljen je novi prigovor tuženika, stoga je sud pravomoćnim rješenjem br. Ovrv-24942/2023 od 2. travnja 2025. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U tijeku ovog postupka strankama je pružena mogućnost izjašnjavanja, a izvedeni su dokazi pregledom rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 30. studenog 2022., javnobilježničkih računa, prigovora tuženika, zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. srpnja 2021., Općih uvjeta poslovanja A1 od 1. listopada 2018., tužiteljeve kartice kupca za razdoblje 1. siječnja 1999.-27. studenog 2022., računa tužitelja za utužene tražbine i specifikacije poziva.

5. Tužitelj je zatražio naknadu troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Uzimajući u obzir tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti i tuženikov prigovor izjavljen protiv ovršnog rješenja, u ovom slučaju valjalo je kao sporno utvrditi pitanje mjesne nadležnosti ovog suda i osnovanosti tužbe, dok visini tužbenog zahtjeva nije posebno prigovoreno.

8. Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisano je kako je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan u cijelosti ispuniti, kako propisuje odredba iz čl. 65. st. 1.

9. Pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-34061/2022 od 24. ožujka 2023., izvatka iz tužiteljevih ovjerovljenih poslovnih knjiga od 30. studenog 2022. i računa za utuženo razdoblje, razvidno je kako se tuženik tereti za novčanu tražbinu tužitelja zbog nepodmirene telekomunikacijske usluge u iznosu od 104,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, odnosno na iznos od 24,08 eur od 16. ožujka 2022., na iznos od 23,76 eur od 16. travnja 2022., na iznos od 23,76 eur od 17. svibnja 2022., na iznos od 23,76 eur od 16. lipnja 2022., na iznos od 9,50 eur od 16. srpnja 2022., do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

10. Pregledom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. srpnja 2021. razvidno je kako su parnične stranke sklopile ugovor kojim se tužitelj obvezao pružiti tuženiku Super Homebox uslugu, a tuženik se kao pretplatnik obvezao podmirivati tu mjesečnu uslugu u iznosu od 23,76 eur (179,00 kn). Ovim pravnim poslom tuženik je potvrdio uručenje Općih uvjeta poslovanja A1.

11. Odredbom iz čl. 1.1.2. Općih uvjeta poslovanja A1 propisano je kako potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa krajnji korisnik prihvaća uvjete korištenja A1 usluga utvrđene ovim Općim uvjetima, dok je odredbom iz čl. 6.3.1. propisano kako je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun za obavljenu uslugu do datuma dospijeća naznačenog na računu. Odredbom iz čl. 13.1. propisano je kako krajnji korisnik može raskinuti pretplatnički odnos slanjem obavijesti o raskidu, kako poštom, tako elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu, a prema odredbi iz čl. 14.1. obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju da ugovor raskine prije isteka obveznog trajanja svojom krivnjom. Odredbom iz čl. 17. propisano je kako je u slučaju nemogućnosti rješenja spora između sudionika ugovora, stvarno nadležan sud u Zagrebu.

12. Uzimajući u obzir prigovor tužitelja o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i s tim u vezi mora postojati značajna neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka te se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive sastavni su dio Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP), a prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ukoliko, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi iz čl. 49. st. 4. ZZP, trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tužitelj ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda uz obrazloženje kako je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, ali ne spominje da se o tome posebno pregovaralo s tuženikom, niti dostavlja dokaze na tu okolnost. U skladu s iznesenim, valjalo je primijeniti odredbu iz čl. 50. toč. 19. ZZP koja propisuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvariti prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na teret potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, predstavlja ugovornu odredbu koja se može smatrati nepoštenom. Osim toga, odredbom iz čl. 55. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna, zbog čega odredba iz članka 17. Općih uvjeta poslovanja A1, kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu trgovca, za tuženika predstavlja odredbu propisanu čl. 50. toč. 19. ZZP, jer su ispunjene pretpostavke sadržane u citiranoj odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP, radi čega se, u skladu s odredbom iz čl. 51. st. 1. ZZP, takva odredba ima smatrati nepoštenom. Ovome valja dodati kako je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, a prebivalište tuženika je u [adresa], stoga mu pristup sudu u Zagrebu otežava položaj u ovoj parnici, a time i pravo ostvarivati interese sudskim putem. Nasuprot tome, iz predmetnog ugovora proizlazi kako ovaj pravni posao nije sklopljen u Zagrebu, već na daljinu, stoga je valjalo uzeti u obzir odredbu iz čl. 46. st. 1. ZPP kojom je propisano kako je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, ukoliko zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, stoga je Općinski sud u Splitu stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

13. Pregledom tužiteljevih računa za pružene usluge broj 0000205316042022 od 31. ožujka, broj 0000233330052022 od 30. travnja, broj 0000246748062022 od 31. svibnja i broj 0000247004072022 od 30. lipnja 2022. uz specifikacije poziva i tužiteljeve kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 27. studenog 2022., razvidno je kako je tuženik u utuženom vremenu koristio tužiteljevu ugovorenu i isporučenu uslugu Super Homebox paketa i kako je zbog nepodmirenih usluga zaostalo novčano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 104,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine i to na iznos od 24,08 eur od 16. ožujka 2022., na iznos od 23,76 eur od 16. travnja 2022., na iznos od 23,76 eur od 17. svibnja 2022., na iznos od 23,76 eur od 16. lipnja 2022. i na iznos od 9,50 eur od 16. srpnja 2022. do isplate.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su parnične stranke sklopile pretplatnički ugovorni odnos kojim se tužitelj obvezao pružiti tuženiku telekomunikacijsku uslugu, a tuženik se kao korisnik te usluge obvezao podmirivati mjesečne račune prema njihovim dospijećima. Dakle, tužitelj je dokazao postojanje obveznopravnog odnosa parničnih stranaka i dospijeće tražbina koje su nastale iz tog odnosa, kao i visinu tog potraživanja. Nasuprot tome, tuženik do zaključenja raspravljanja nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je predmetna tražbina podmirena u cijelosti ili barem dijelom, niti su priloženi dokazi koji bi iznesena utvrđenja nedvojbeno osporili ili ih kako doveli u sumnju, što je bio dužan u smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). U odnosu na njegov prigovor podnesen protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, valja navesti kako ističe prijevremeni raskid ugovora u veljači 2022., ali na tu okolnost ne dostavlja jasan dokaz, uz napomenu kako je prema citiranoj odredbi iz čl. 13.1. tužiteljevih Općih uvjeta poslovanja bio dužan dostaviti obavijest o raskidu, bilo poštom ili elektroničkim putem i telefaksom, odnosno potpisivanjem zahtjeva na ovlaštenom prodajno-poslovnom mjestu tužitelja. Dakle, u ovom slučaju se radi o nepodmirenoj i dospjeloj tražbini, stoga se prigovor tuženika drži neutemeljenim i proizvoljnim.

15. Slijedom iznijetog, predmetna tužba ima valjanog zakonskog uporišta u citiranim odredbama iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, a osnovanost visine potraživanja proizlazi iz označenih računa i tužiteljevog izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Kod takvog stanja stvari, platni nalog iz pobijanog javnobilježničkog rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi u odnosu na potraživanje glavnice u iznosu od 104,86 eur, kao i na zateznu kamatu koja tužitelju pripada od 16. ožujka 2022. na iznos od 24,08 eur, od 16. travnja 2022., od 17. svibnja 2022. i 16. lipnja 2022. na iznose od 23,76 eur te od 16. srpnja 2022. na iznos od 9,50 eur do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke presude.

16. U odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,21 eur platni nalog je ukinut, jer se ovršni postupak po prigovoru tuženika nastavio kao parnični i radi se o jedinstvenom postupku pa je o tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom. Naime, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o njemu odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, a ne od donošenja ovršnog rješenja.

17. S obzirom na ishod spora, tužitelju je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP priznat trošak za zastupanje po punomoćniku za sastav tužbe u iznosu od 29,87 eur, sastava žalbe od 16. svibnja 2023. u iznosu od 25,00 eur, podnesaka od 23. svibnja 2023. i 3. lipnja 2025. te pristupa ročištu 2. listopada 2025. u iznosu od 50,00 eur za svaku radnju, sve u skladu s Tbr. 11. i Tbr. 13., a u svezi s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Priznati iznos od 204,87 eura valjalo je uvećati za 25% PDV, trošak javnog bilježnika u iznosu od 24,88 eur (24,88 eur +25% PDV) i sudsku pristojbu presude u iznosu od 13,27 eur, što daje ukupan priznati trošak u iznosu od 294,24 eur. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu koja teče od donošenja ove presude, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 24. studenog 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku