REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-656/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb zastupano po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika Lovačko društvo "Sokol" Stančić, OIB 78180232646, Stjepana Radića 119, Prikraj, zastupano po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 36, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi regresa (VPS 3.404,66 EUR), nakon održane glavne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, s objavom 24. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenom od strane javnog bilježnika Ignac Vuger iz Sesveta, Karlovačka c. 2, posl. br. Ovrv-4978/2022 od 19.01.2023. održava se na snazi, te se nalaže tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO “SOKOL“ STANČIĆ, Stjepana Radića 119, 10370 Prikraj, OIB: 78180232646, da isplati tužitelju HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, iznos od 3.404,66 EUR/25.652,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.12.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,78 EUR/1.437,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja Rješenja o ovrsi 19.01.2023. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.090,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovi kojeg je dana 19. siječnja 2023. javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta donio rješenje o ovrsi br.: Ovrv-4978/2022 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 25.652,39 kn/3.404,66 EUR, kao i nastali trošak ovršnog postupka sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika), Općinski sud u Sesvetama je rješenjem broj Povrv-69/2023-2 od 17. veljače 2023. na temelju odredbe čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i dr.; dalje OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u preostalom dijelu postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga. Isti sud se rješenjem od 27. srpnja 2023. oglasio nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu.

3. Tuženik je u prigovoru osporio osnov i visinu te je naveo kako nije jasno na temelju čega tužitelj potražuje sporne iznose niti zašto mu nije dostavio račune, ako oni doista postoje.

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je podneskom od 3. svibnja 2023. pojasnio kako potraživanje tužitelja proizašlo je iz prometne nezgode koja se dogodila dana 21. prosinca 2008. oko 17,30 sati na ŽC 3034, 600 m istočno od naselja Gračec, na način da je CC upravljao osobnim vozilom marke „VW GOLF II“ reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti i kretao se kolnikom ŽC 3034 od jugozapada u smjeru sjeveroistoka. Dolaskom do 400 m sjeveroistočno od naselja Gračec, na njegov automobil naletjela je srna iz lovišta tuženika, a koja se kretala prelazeći kolnik od sjeverozapada u smjeru jugoistoka te je došlo do sraza s istom i ista je uginula, dok je putnica u navedenom vozilu NC zadobila tjelesne ozljede. Od siline udara divljač je odbačena u odvodni kanal sa sjeverozapadne strane kolnika. Navedena prometnica u dijelu na kojem se prometna nesreća dogodila prolazi kroz područje kojem gospodari tuženik, slijedom čega je o događaju izvješten lovnik tuženika PC koji se pobrinuo za srneću divljač- srnu. Tužitelj navodi da je na dan štetnog događaja vozilo kojim je upravljao CC, reg. oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3010017077. Nadalje ističe kako je tužitelj zaprimio tužbu NC od 24.08.2009, koja je u prometnoj nesreći sudjelovala kao putnik, a kojom je ista u postupku koji se prvotno vodio pred Općinskim sudom u Vrbovcu pod brojem P-658/2009 potraživala naknadu neimovinske i imovinske štete zbog zadobivenih ozljeda. U navedenom predmetu donesena je presuda posl. br. P- 658/09 od 30.09.2014. koja je potom ukinuta rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj. Gž-441/15 od 25.05.2016. i predmet vraćen na ponovno suđenje. U postupku nastavljenom pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod posl. br. Pn- 53/2016 donesena je presuda posl. br. Pn-53/2016 od 21.12.2017. koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-944/2018 od 31.10.2018. i to u dijelu u kojem je tamo tuženiku (ovdje tužitelju) naloženo da tužiteljici NC isplati iznos od 8.300,00 kn, sa zateznim kamatama od 14.07.2009. do isplate, dok je rješenjem ukinuta u dijelu kojim je tamo tuženiku naloženo tužiteljici NC naknaditi troškove parničnog postupka u iznos od 23.950,00 kn, sa zateznim kamatama od 21.12.2017. do isplate te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje. Slijedom navedenog tužitelj je dana 26.11.2018. oštećenoj NC isplatio iznos od 16.866,39 kn a koji se iznos odnosi na: - neimovinska šteta – 8.300,00 kn, - zakonska zatezna kamata na iznos štete od 14.07.2009. do 26.11.2018.g.-8.566,39 kn. Postupak se nastavio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu pod posl. br. Pn-36/2019 u kojem sud dana 23.07.2019. donio rješenje posl. br. Pn-36/2019 koje je djelomično preinačeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1302/2019, čime je predmetni postupak pravomoćno okončan. Postupajući po predmetnoj odluci tužitelj je dana 05.12.2019. oštećenoj isplati iznos od 8.786,00 kn, a koji se iznos odnosi na parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, nakon izvršenog prijeboja. Tužitelj posebno napominje kako je na raspravi u gore spomenutom parničnom postupku od 10.05.2010. određeno kako će o parnici biti obaviješten ovdje tuženik. Područjem iz kojeg potječe navedena divljač gospodari tuženik, slijedom čega je isti odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja sukladno čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Kako u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika kao osobe koja gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač to je isti postao regresni dužnik od kojeg je tužitelj ovlašten naplatiti isplaćeni iznos zajedno sa kamatama, u skladu s odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Od dokaza tužitelj dostavlja i predlaže: Zapisnik o očevidu PU zagrebačka, PP Dugo Selo, broj 511-19-38/6-P-7-33/08, pribava cjelokupnog spisa formiranog povodom prometne nesreće (fotoelaborat, skica, službene bilješke...) od PU zagrebačke, PP Dugo Selo prema broju 511-19-38/6-P-7-33/08. JD, odnosno prema broju zapisnika o očevidu, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, ispis sa stranica HUO-a, saslušanje svjedoka CC, [adresa], saslušanje svjedoka NC, [adresa], po potrebi saslušanje policijskih službenika koji su vršili očevid prometne nesreće EC i VC, na adresi PP Dugo Selo, prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja (uz očevid i rekonstrukciju, ukoliko vještak bude smatrao potrebnim), polica osiguranja, Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, priklop spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu posl. br. Pn-36/2019 (ranije: spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Pn-53/2016, još ranije: spis Općinskog suda u Vrbovcu P-658/09), potvrda o isplati iznosa od 16.866,39 kn, obračun zakonskih zateznih kamata na glavnicu, medicinsko vještačenje na okolnost visine štete, financijsko vještačenje, od nadležnog županijskog lovačkog saveza, u konkretnom slučaju Lovačkog saveza Zagrebačke županije, a po potrebi i od Hrvatskog lovačkog saveza podatak o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode gospodarila lovištem na području na kojem je došlo do prometne nezgode, odnosno o lovozakupniku na mjestu i u vrijeme nezgode, uz dostavu karte lovišta na kojoj su ocrtane granice lovišta, a po potrebi iste podatke i karte zatražiti od nadležnog odjela Zagrebačke županije, Ispis iz Registra udruga za LD “SOKOL“ STANČIĆ, Zapisnik o očevidu PU zagrebačka, PP Dugo Selo, broj 511-19-38/6-P-7-33/08. JD, službenim putem zatražiti nadležnog županijskog lovačkog saveza, u konkretnom slučaju prema saznanjima tužitelja Lovačkog saveza Zagrebačke županije podatak o osobi koja je u vrijeme prometne nezgode gospodarila lovištem na području na kojem je došlo do prometne nezgode, odnosno o lovozakupniku na mjestu i u vrijeme nezgode uz dostavu karte lovišta na kojoj su ocrtane granice lovišta, po potrebi isto pribaviti od Hrvatskog lovačkog saveza, službenim putem zatražiti od nadležnog odjela Zagrebačke županije podatak o lovozakupniku na mjestu i u vrijeme štetnog događaja odnosno podatke i karte naznačene u iznad navedenom dokaznom prijedlogu, prometno i geodetsko vještačenje na okolnost utvrđenja lokacije nastanka štetnog događaja, odnosno radi utvrđenja na području kojeg lovišta se dogodio predmetni štetni događaj, po potrebi očevid na licu mjesta uz prisutnost vještaka

5. Tuženik u nastavku postupka ostaje kod navoda iz prigovora, prije svega prigovora zastare potraživanja. Naime, štetni se događaj dogodio 2008. godine. Tuženik nije bio obaviješten o parnici koju je osiguranik tužitelja vodio protiv tužitelja, slijedom čega prema tuženiku nije nastupio „intervencijski efekt“ pa je u odnosu na istoga evidentno nastupila zastara eventualnog potraživanja. Nadalje, tuženik osporava vjerodostojnost, valjanost isprave temeljem koje je doneseno Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ignaca Vugera, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-589/2022 od 19.01.2023. godine. Naime, ista ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu pozitivnih propisa, a tužitelj je svoju eventualni regresni zahtjev mogao ostvarivati temeljem regresne tužbe, u parničnom postupku. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti, tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u području lovišta tuženika. Tuženik navodi da tužitelj nije dostavio bilo kakav dokaz na okolnost da bi se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta tuženika pa tako nije dostavljena ni karta lovišta, izvod iz evidencije lovišta Središnje lovne evidencije koja se vodi pri Ministarstvu poljoprivrede RH. Uz to tužitelj ničim ne dokazuje ni da bi divljač, potekla iz lovišta tuženika. Da bi se uopće moglo govoriti o eventualnoj odgovornosti za štetu tuženika kao lovoovlaštenika, potrebno je prije svega dokazati da ja šteta nastala naletom automobila na divljač, i to u području lovišta tuženika, a što u predmetnoj situaciji nije slučaj. Predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

6. Euroherc osiguranje d.d. podneskom od 24. travnja 2025. izjavljuje da ima pravni interes stupiti u parnicu u gore navedenoj pravnoj stvari budući je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Umješač osporava pravni osnov predmetnog potraživanja i aktivnu legitimaciju tužitelja, osporava i pasivnu legitimaciju tuženika, odgovornost i visinu štete, te pravo na regres parničnih troškova, sudskih pristojbi i zateznih kamata nastalih u parnici koji su treće osobe vodile protiv tužitelja. Tužbeni zahtjev je neosnovan jer iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj platio obvezi koju nije bio dužan platiti, obzirom da tužitelj tvrdi da postoji isključiva odgovornost tuženika za naknadu štete. Dakle, s obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je za štetu isključivo kriva divljač kao opasna stvar, a koju štetu tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, onda je tužbeni zahtjev iz parnice Pn-36/2019 godine trebalo odbiti kao neosnovan, sve pozivom na odredbu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a.To što je ovdje tužitelj, a tamo tuženik propustio istaknuti prigovor isključive krivnje treće osobe, ne daje mu pravo da neosnovano plaćenu štetu potražuje od tuženika u ovoj parnici. Postupanje prema takvom, već izraženom pravnom shvaćanju revizijskog suda, predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati. Umješač osporava visinu štete odnosno zaostale posljedice kod oštećenika s obzirom na dinamiku nezgode i uzročno-posljedičnu vezu, a što potvrđuje i Zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da nije bilo ozlijeđenih osoba. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu kao i visine štete je na tužitelju. Nesporno je da je do predmetnog štetnog događaja, pa posljedično i do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, već Hrvatske ceste d.o.o. Odredbama Zakona o lovstvu jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta građevinskom pojasu (naseljima), javnim cestama, i drugim javnim površinama, pa cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja je korisnik predmetne nelovne površine, odnosno ona koja upravlja predmetnom cestom, dok je odredbo istog Zakona propisana odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne lovoovlaštenik. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Činjenica da tužitelj, po mišljenju tuženika i umješača, nema osnovano potraživanje pravo prema lovoovlašteniku, ne znači nužno da za predmetnu štetu neće nitko odgovarati, s obzirom da je dužnost pravne osobe koja upravlja javnom cestom poduzeti sve mjere i radnje koje su u njenoj moći da spriječi istrčavanje divljih životinja na javnu cestu kako bi omogućila nesmetano i sigurno odvijanje prometa, u protivnom odgovara za štetu. Posebno napominje činjenica da na mjestu štetnog događaja nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“. Od dokaza predlaže: prometno vještačenje po vještaku prometne struke na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i mogućnost međusobnog uočavanja i izbjegavanja nastanka štetnog događaja od strane sudionika, očevid uz rekonstrukciju po potrebi, sudskomedicinsko vještačenje na okolnost objektivizacije navedenih ozljeda, medicinsko vještačenje na okolnost je li prije traume postojalo stanje narušenog zdravlja, hodograma liječenja i rehabilitacije, na okolnost je li se tužitelj u cijelosti držao uputa o liječenju ili ne, odnosno ako nije, je li i sam pridonio povećanju tegoba, saslušanje tužitelja. Umješač osporava i zatraženi tijek zateznih kamata godine kao preuranjen, jer sve dok sudskom odlukom nije razriješeno sporno pitanje da li je tuženik dužan naknaditi štetu, te u kojoj visini, isti ne može biti u zakašnjenju, jer prije toga nije bila utvrđena njegova obveza ispunjenja isplate, niti je bila poznata visina iznosa kojega je trebao platiti. Imajući u vidu navedeno, umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

7. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku proveo dokaze čitanjem isprava koje prileže spisu navedene u točkama 5. i 6. obrazloženja, dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, dokaz geodetskim vještačenjem na okolnost točne pozicije nastanka prometne nesreće. Sud je zatražio dostavljanje pisanih iskaza svjedoka no stranke nisu postupile po pozivu suda, niti su obrazložile razloge nedostavljanja istih. Stoga sud taj dokaz nije proveo iz navedenih razloga, ali i zbog proteka vremena i postojanja drugih, pisanih isprava u spisu. Sud je priklopio spis MUPRH i spis Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalna služba u Ivanić—Gradu broj Pn-36/2019. Sud nije proveo dokaz medicinskim vještačenjem budući je isto provedeno u spisu općinskog suda, o kojem postupku je tuženik i umješač obavješten, kao niti dokaz financijskim vještačenjem budući iz isprava dostavljenih u spis proizlaze uplate NC, putnici stradaloj u vozilu osiguranom kod tužitelja.

8. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja proizašlo iz prometne nezgode koja se dogodila 21. prosinca 2008. na ŽC 3034, 600m istočno od naselja Gračec, na način da je vozilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja AO naletilo na srneću divljač. Tužitelj je putniku u vozilu, kojim je upravljao osiguranik tužitelja, isplatio neimovinsku štetu u iznosu od 8300,00 kn i zateznu kamatu u iznosu od 8566,39 kn, kao i troškove postupka u iznosu od 8786,00 kn. Prema tuženiku, kao lovoovlašteniku, ima regresno potraživanje.

9. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja tuženik bio osiguran po polici osiguranja odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d., niti da je oštećeno vozilo u kojem se nalazila ozlijeđena putnica bilo u trenutku štetnog događaja osigurano po polici auto obveznog osiguranja kod tužitelja. Nije sporno niti da je 21. prosinca 2008. došlo do štetnog događaja na način ranije opisan naletom sreće divljači na vozilo osiguranika tužitelja.

10. Sporna je pasivna legitimacija, osnov i visina, kao i prigovor zastare potraživanja, je li tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za štetu te je li tužitelj izvršio isplatu koju potražuje u ovom postupku regresnim zahtjevom.

11. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/11, 29/18, 126/21 i dr, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženika prema tužiteljevom osiguraniku, odnosno putniku u vozilu tužiteje u smislu navedene zakonske odredbe te je li izvršenom isplatom tužitelj subrogirao u pravni položaj svog osiguranika.

12. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19 i dr. u daljnjem tekstu: ZPP) je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Na odgovornost umješačevog osiguranika kao lovoovlaštenika za štetu putniku u vozilu koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovstvu), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, kao u konkretnom slučaju (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 166/2024 od 24. rujna 2024.). Naime, teret dokazivanja materijalnopravnih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, a ne na tuženiku, dok u konkretnom slučaju tužitelj nije niti tvrdio da je šteta posljedica provođenja lova, već je tvrdio da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stoga sud nije ni zatražio podatak od tuženika jesu li na dan štetnog događaja provodili lovne aktivnosti niti saslušanje lovnika odnosno ovlaštene osobe lovačko društva, jer sud u parničnom postupku odlučuje u okviru činjeničnih navoda stranka (čl. 2. st. 1. ZPP-a), a teret dokazivanja općih pretpostavki za štetu i ispunjenja materijalnopravnih pretpostavki za štetu je na tužitelju, a ne na tuženiku.

14. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o lovstvu dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

15. Iz spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici-Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Pn- 36/2019 (ranije P-658/09) odnosno Pn-53/2016, utvrđeno je da je ovdje tužitelj (tamo tuženik) podneskom od 19. ožujka 2010. te na ročištu 10. svibnja 2010. predložio da se obavijeste o parnici Euroherc osiguranje d.d. i ovdje tuženik. Uvidom u spis razvidno je da su o toj parnici obaviješteni ovdje tuženik – dostavnica zaprimljena 7. lipnja 2010. i Euroherc osiguranje d.d. – dostavnica zaprimljena 8. lipnja 2010. Euroherc osiguranje d.d. je podneskom od 1. rujna 2010. prijavio miješanje, dok je podneskom od 21. kolovoza 2012. osiguranje odustalo od miješanja u toj parnici. Uz navedeno sud je utvrdio da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 944/2018-2 od 31. listopada 2018. djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pn-53/2016-29 od 21. prosinca 2017. za iznos od 8.300,00 kn sa zzk, dok je ukinuta navedena presuda za iznos parničnog troška. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1302/2019-2 od 13. studenog 2019. potvrđeno je prvostupanjsko rješenje broj Pn-36/2019-4 od 23. srpnja 2019. za iznos od 656,44 kn sa zzk s osnva troškova i suđeno je još na ime parničnog troška iznos od 5.143,85 kn.

16. Intervencijski učinak, u građanskom procesnome pravu, učinak koji pravomoćna sudska odluka iz prethodne parnice ima u idućoj parnici između jedne od stranaka iz prethodne parnice i određene treće osobe. Pod određenom trećom osobom misli se ili na običnog umješača ili na imenovanoga prethodnika ili na treću osobu koju je tužitelj ili tuženik u prethodnoj parnici obavijestio o tome postupku radi zasnivanja prema njoj kakva građanskopravnog učinka. Intervencijski učinak očituje se u tome da će sud u toj budućoj parnici, između jedne od stranaka iz prethodne parnice i određene treće osobe, biti vezan ne samo za izreku odluke donesene u prethodnoj parnici, već i za činjenična i pravna utvrđenja na kojima se izreka te odluke zasniva. Intervencijski učinak treća osoba može otkloniti ako dokaže da je protivna stranka (ujedno i stranka iz prethodne parnice) nelojalno vodila prethodnu parnicu, npr. poduzimala procesne radnje koje su pogoršavale njezin vlastiti položaj. Kako je odluka u ranijem spisu iz kojeg proizlazi regresno potraživanje tužitelja, o kojem postupku je obavješten ovdje tuženik i umješač, postala pravomoćna 31. listopada 2018. za glavnicu, odnosno 13. studenog 2019. za troškove, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 21. travnja 2022., to je sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare temeljem odredbi ZOO-a jer je rok počeo teći iznova (čl. 245. ZOO). Osim toga, valja reći da nije osnovan prigovor zastare ni iz razloga što je prekid zastarijevanja nastao stupanjem umješača u parnicu pred općinskim sudom, kao i obavijesti tuženika.

17. Iz dostavljene karte od strane Zagrebačke županije, Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo od 22. ožujka 2024. sud je utvrdio da je lovoovlaštenik lovišta I/142 Kalištra lovačko društvo Stančić.

18. Iz spisa MUP, PU zagrebačka, PP Dugo Selo sud je utvrdio da je dana 21. prosinca 2008. došlo do prometne nezgode kada je vozač KC vozilom ZG 6062DA, kretajući se kolnikom ŽC 3034, iz smjera Gračeca u smjeru Lonjice, dolaskom do oko 400m SI od naselja Gračec, sa prednjim djelom vozila naletio na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik ŽC od SZ prema JI, dolazeći vozaču s lijeve strane. Srneća divljač odbačena je u odvodni kanal dubine 1.50m, gdje je uginula, a divljač je preuzeo lovnik LD Sokol Stančić. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih, na osobnom automobilu je nastala šteta. Iz Zapisnika o očevidu, među ostalim, proizlazi da je brzina kretanja ograničena na 90km/h. Sud je na temelju Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrdio da u trenutku nezgode vozač, osiguranik tužitelja, nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu.

19. Kako je sud utvrdio da je predmetnog dana u motorno vozilo osigurano kod tužitelja udarila srna, koja pripada području lovačkog društva tuženika, to postoji odgovornost tuženika za štetu sukladno čl. 1064. ZOO-a jer je divljač opasna stvar, a koja odgovornost je objektivna i postoji na temelju uzročnosti.

20. Tuženik, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja, odnosno postojanje ekskulpacijskih razloga jer se na temelju rezultata dokaznog postupka ne može sa sigurnošću utvrditi da je vozač motornog vozila vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke sud je utvrdio da je prilikom nezgode došlo do djelomičnog čeonog naleta osobnog vozila osiguranika tužitelja VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] na srneću divljač, koja se kretala preko kolnika županijske ceste ŽC-3034 od sjevera prema jugu, odnosno vozaču gledano s lijeva u desno, izvan naselja, oko 600 metara istočnije od naselja Gračec. Vozilo osiguranika tužitelja se kretalo od zapada prema istoku. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima vožnje. Ispred mjesta nezgode nije nađen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ koji bi se odnosio na dionicu kolnika na kojoj je došlo do nezgode. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju procjenjujem u visini od oko 70 km/h, a obzirom da vozač nije imao mogućnost prije naleta dovesti vozilo u kočeno stanje, slijedi da se i prije nezgode kretao naletnom brzinom. Nalet bi u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila osig. tužitelja svim brzinama manjim od 39 km/h. Mjesto naleta se nalazilo unutar lovišta „Kalištra“, u kojem je prema dopisu Zagrebačke županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo (list 210 spisa) na dan nezgode gospodario lovovlaštenik LD „Sokol Stančić“.

22. Temeljem mišljenja vještaka geodetske struke sud je utvrdio da je vještak temeljem preuzete dokumentacije i to činjenica utvrđenih u Zapisnik o očevidu (broj 511-19-38/6-P-7-33/08 JD, Dugo Selo, 21.12.2008. kojeg potpisuju zapisničar te policijski službenik), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila, Igora Jakoplića, dipl. ing. te priložena Karta o lovištu (Prilog TS ZG Povrv-656-2023-16-1 od 26.03.2024. - Karta o lovištu.pdf) kao meritorni sastavni dijelovi spisa, utvrdio odnos lokacije štetnog događaja u odnosu na granicu lovišta, odnosno utvrdio unutar granica kojeg lovišta se štetni događaj dogodio. Iz Zapisnika o očevidu je razvidno da je kao FTM definiran sjeveroistočni ugao kuće na kućnom broju 1 u Zagrebačkoj ulici u Gračecu, dok je kao PTM deifnirana točka koja se definira okomicom s FTM na južni rub kolnika Zagrebačke ulice i pomaknuto 600 metara istočno, dakle mjerenje je izvršeno rubom kolnika prometnice izvan naselja ŽC 3034. Stalni sudski vještak za promet i procjenu motornih vozila potvrđuje identičnu lokaciju definirajući mjesto nezgode. Prilikom utvrđivanja granice lovišta koja se odnosi na lovišta I/142 – Kalištra i I/152 Lonjica, a pritom se lovište Kalištra definira kao ono zapadnije od granice, dok se lovište Lonjica definira kao ono istočnije od granice, koristi se spisu priložena Karta o lovištu iz koje je razvidno da je granica lovišta, a referentno na prometnicuŽC3034, definirana s južne strane prometnice, kanalom Gračec iz smjera juga prema sjeveru te se po prelasku Vrbovečke ulice (ŽC 3034) lomi kanalom u smjeru istoka te nastavlja sjeveroistočno udaljavajući se od predmetne prometnice. S obzirom da je kao registar nekretnina u katastarskim općinama (k. o. [katastarska općina] - mbr. 308021, k. o. [katastarska općina] - mbr. 308056) na snazi Baza zemljišnih podataka što pretpostavlja katastarski plan nastao postupkom nove izmjere, što ga kao takvog svrstava u kvalitetnu i mjerodavnu mjernu osnovu, odnosno takvi podaci omogućuju pouzdana mjerenja za potrebe ovog zadatka unutar programskog paketa, izvršen je preklop Karte lovišta s aktualnim katastarskim planom te je utvrđeno da je granica lovišta definirana u odnosu na PTM na udaljenosti većoj od 800,00 metara u istočnom smjeru. Dakle, za potrebe utvrđivanja lokacije štetnog događaja u odnosu na područje lovišta, konstatirano je da je štetni događaj pozicioniran na 200-tinjak metara od granice lovišta u smjeru zapada. S obzirom da je navedena udaljenost značajna, može se pouzdano konstatirati da se štetni događaj dogodio u lovištu koje je zapadnije od granice lovišta, dakle u lovištu Kalištra (priložen je grafički prikaz preklopa službenog katastarskog plana te Karte lovišta s označenim karakterističnim točkama).

23. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja oba vještaka jer su izrađena u skladu s pravilima struke i nisu u proturječju s ostalim provedenim dokazima.

24. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da oštećenik, odnosno vozač vozila u kojem je ozlijeđena putnica, svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štete jer se od prosječnog vozača ne može očekivati da upravlja motornim vozilom brzinom bitno manjom od propisanog ograničenja s obzirom na to bi vožnja takvom brzinom, u noćnim uvjetima, predstavljala opasnu radnju na cesti, a sve imajući u vidu odredbu čl. 51. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) kojom je propisano da vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu. Stoga je sud zaključio da ne postoje uvjeti za isključenje niti djelomično oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu prouzročenu naletom divljači na motorno vozilo.

25. U odnosu na prigovore na visinu tužbenog zahtjeva, valja istaknuti da su prigovori paušalni. Naime, iz dostavljenih potvrda sud je utvrdio da je tužitelj uplatio ovdje utuženo potraživanje putnici u osiguranom vozilu sukladno presudi općinskog suda te nije provodio financijsko vještačenje na okolnost izvršenih isplata jer je na temelju isprava u spisu (presude i uplata) utvrdio odlučne činjenice (čl. 464.a ZPP-).

26. Imajući u vidu da su troškovi neimovinske štete plaćene putnici u osiguranom vozilu 3.404,66 EUR, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev jer je isplatom osigurnine po polici osiguranja došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana izvršenih isplata (26.11.2018. iznos od 16.866,39 kn i 5.12.2019. iznos od 8.786,00 kn) sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, kako je to i zahtijevano u tužbenom zahtjevu, po stopi propisanoj za ostale odnose.

27. Podredno, prigovori kako u konkretnom slučaju postoji odgovornost pravne osobe koja upravlja predmetnim nelovnim područjem na kojem se dogodio predmetni štetni događaj sukladno čl. 50. st. 1. Zakon o cestama (Narodne novine broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14 i dr. – u nastavku teksta Zakon o cestama) nisu od utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari. To stoga što je sud utvrdio da je šteta nastala naletom divljači na vozilo s područja kojim gospodari tuženik, dok eventualni propust u održavanju prometnice može imati kao posljedicu solidarnu odgovornost lovoovlaštenika i osobe koja je po zakonu odgovorna za održavanje prometnice (čl. 1107. st. 3. ZOO-a).

28. Iz svega navedenog proizlazi kako se vozač vozila osiguranog kod tužitelja kretao dozvoljenom brzinom, te nije mogao izbjeći nalet na srneću divljač, u kojem vozilu je ozlijeđena putnica, dok su sada i nalazom i mišljenjem vještaka potvrđeni navodi tužitelja kako prometnica na dijelu na kojem se prometna nesreća dogodila prolazi kroz područje kojem gospodari tuženik, slijedom čega se ukazuje neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

29. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na troškove ovršnog i parničnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Odluka o trošku temelji se na odredbama 154. st. i 155. ZPP-a u svezi članka 164. ZPP-a. Visina naknade utvrđena je temeljem odredbi tbr. 7., 8., 9., 11., 46. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 u daljnjem tekstu: Tarifa), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine br. 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 138/2020, 39/2022), a pristojbe prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 118/18 i dalje), a prema zahtjevu za naknadu troškova, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (3.404,66 EUR) i vrijednost boda (2,00 EUR).

30. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu zajedno s PDV-om u iznosu od 24,89 EUR/ 187,50 kn (članak 5. i 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik). Tužitelj je u spis dostavio račun koji mu je javni bilježnik izdao povodom troškova za izdavanje predmetnog rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave na iznos od 24,89 EUR/187,50 kn, kao i izvod računa iz kojeg je razvidno kako je tužitelj podmirio isti račun. Uz to tužitelju pripada trošak ovršnog postupka za sastav prijedloga u iznosu od 165,90 EUR/1.250,00 kn (s uključenim PDV). Ukupno ovršni trošak tužitelja iznosi 190,78 EUR.

31. Na ime troškova parničnog postupka, tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 16.6.2023. i 21.2.2025. (Tbr 8/1), svako u iznosu od 200,00 EUR, trošak pristupa ročištima 18.3.2024., 13.3.2025., 20.10.2025. svako u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV 25%, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 40,25 EUR sukladno ZSP-a i Uredbe o tarifi. Stoga, su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 2.090,25 EUR te je odlučeno kao u točki II presude.

Zagreb, 24. studenoga 2025.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude i rješenja obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude i rješenja (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. umješaču po pun

4. kal pravomoćnosti – 30 dana