Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-181/2025-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ES, protiv I. tuženika 1.CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku odvjetniku Mati Kačan, odvj. iz Zagreba, II. tuženika LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Mađarić & Lui iz Koprivnice, radi isplate, dana 24. studenoga 2025.g.

r i j e š i o  j e

I. Temeljem čl. 213. st. 1. točka 1., te st. 2 točka 3. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), određuje se prekid ovog parničnog postupka.

II. Prekid ovog parničnog postupka trajat će sukladno odredbi čl. 215. st. 5. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda u tijeku je parnični postupak po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, te II. tuženika LS, radi naplate regresne tražbine u kojoj tužitelj navodi da se je 14. srpnja 2009.g. u [adresa] dogodila prometna nesreća koji je skrivio II. tuženik SS koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod I. tuženika kojom prilikom je teške tjelesne povrede sa smrtnom posljedicom zadobila AS kao putnica na motociklu marke Honda u koju je udarilo vozilo II. tuženika, a kojim motociklom je upravljao osiguranik tužitelja FS. Navodi da je do nesreće došlo kada je II. tuženik kao vozač osobnog automobila u alkoholiziranom stanju, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene, presjekao put kretanja navedenog motocikla uslijed čega je došlo do udara prednjeg desnog dijela osobnog automobila u desnu bočnu stranu motocikla iza prednjeg kotača kojom prilikom je osiguranik tužitelja pretrpio teške tjelesne ozljede.

1.1. Upravnim rješenjem tužitelja osiguraniku ĆS priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastale kao direktna posljedica povreda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći. Štetu koja je tužitelju nastala isplatom navedenih mirovinskih davanja I. tuženik je podmirio do zaključno 31.5.2022.g.

1.2. S obzirom da osiguraniku ĆS se invalidska mirovina isplaćuje i dalje za razdoblje od 1.6.2022.g. do 30. travnja 2025.g., imenovanom je na ime invalidske mirovine isplaćen iznos od 12.729,25 EUR-a. Tužitelj navodi da je u ranijem izvansudskom postupku utvrđen doprinos osiguranika tužitelja u nastanku štetnih posljedica u omjeru od 30 % , tužitelj potražuje 70 % isplaćenog iznosa invalidske mirovine odnosno 8.910,48 EUR-a.

1.3. Tužitelj se je I. tuženiku obratio sa odštetnim zahtjevom dana 13.5.2025.g., radi podmirenja nastale štete u mirnom postupku, no I. tužbeni je odbio naknaditi štetu dopisom od 21.5.2025.g. Tužitelj se u ovom regresnom zahtjevu prema I. tuženiku kao osiguravatelju i II. tuženiku kao štetniku poziva na odredbe čl. 161; 162; i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22). Tužitelj ističe da nije direktno pretrpio štetu već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz Mirovinskog osiguranja koja u ovom postupku regresno potražuje od 1. tuženika i II. tuženika s obzirom da šteta do dana podnošenja tužbe nije podmirena, te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Sud je ovosudnim rješenjem br. P-181/2025-2 od 1. srpnja 2025.g., pozvao I. tuženika i II. tuženika da mogu u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu koja im se dostavlja u privitku, uz upozorenje iz čl. 331 B, ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), te čl. 284 st. 3., čl. 285. st. 1. ZPP, te čl. 299 st. 1 i 2, i 3. ZPP- a.

2.1. I. tuženik Croatia osiguranje d.d. ja tužbu s prilozima primila 2. srpnja 2025.g., te je podnijela pisani odgovor na tužbu 9. srpnja 2025.g., u kojem priznaje pasivnu legitimaciju ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

I. tuženik navodi da nije sporno da je osiguranik tužitelja FS u svojstvu vozača motocikla marke Honda zadobio teške tjelesne ozljede u štetnom događaju od 14.7.2009.g., da je rješenjem tužitelja u spisu br. 6950 od 25. travnja 2014.g. osiguranik tužitelja FS priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, da se je tužitelj obraćao tuženiku u više navrata u vansudskom postupku sa zahtjevom za refundaciju iznosa isplaćene invalidske mirovine do zaključno 30.5.2022.g., da tužitelj u ovom postupku potražuje nastalu štetu za razdoblje od 1.6.2022.g., do 30. travnja 2025.g., u iznosu od 8.910,48 EUR-a (sukladno doprinosu odgovornosti osiguranika tužitelja za prometnu nesreću od 30 %).

2.2. I. tuženik smatra da je u ovoj pravnoj stvari sporno pitanje primjene mjerodavnog prava odnosno da li se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje, radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (ZOMO), (Narodne novine 157/13), ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP, Narodne novine 151/05), koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine i to naročito čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Nadalje, smatra spornim i pitanje visine zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi i s time povezanog pitanja opsega i visine štete (da li je obveza tuženika nadoknaditi stvarno isplaćene iznose mirovine ili razmjerni iznos mirovine).

2.3. I. tuženik navodi da uz uvažavanje recentne sudske prakse VSRH potraživanje tužitelja ima se smatrati potraživanjem naknade štete, te se na isto primjenjuje ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je trenutak izvršenih isplata invalidske mirovine. Smatra da tužitelju pripadaju prava temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sukladno čl. 27. st. 1. do 4. ZOOP-a.

2.4. I. tuženik navodi da Zavodi koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja imaju pravo od društva za osiguranje potraživati naknadu štete samo u visini razmjernog iznosa sukladno materijalnom pravu koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne u stvarno isplaćenom iznosu kako tužitelj neosnovano potražuje u svojoj tužbi. I. tuženik smatra da treba primijeniti mjerodavno pravo i to ZOOP kao lex specijalis, u odnosu na ZOMO, jer društvo za osiguranje ne može biti obvezano platiti više ili nešto drugo od onog rizika koji je preuzet policom osiguranja. I. tuženik osporava pravo tužitelju na invalidsku mirovinu koju isplaćuje svom osiguraniku da doživotno potražuje od I. tuženika, iz razloga jer je I. tuženik dužan naknaditi tužitelju samo onu štetu koja nije mogla biti ostvarena po kojoj drugoj osnovi, stvarnu štetu, u kojem slučaju nije šteta koju potražuje tužitelj.

3. II. tuženik SS tužbu s prilozima primio je dana 11.7.2025.g., te je po punomoćniku podnio pisani odgovor na tužbu dana 14.7.2025.g., u kojem odgovoru II. tuženik ne osporava navode tužitelja iz točke I. i II. tužbe kao ni činjenicu da je tužitelj isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku, ali II. tuženik ističe prigovor zastare na predmetno potraživanje.

II. tuženik smatra da tužitelj nema osnove potraživati tražbinu iz tužbe od II. tuženika, već eventualno od I. tuženika koji je osiguravao II. tuženika od automobilske odgovornosti u vrijeme nastanka štetnog događaja. II. tuženik se poziva na odredbu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, te čl. 161. istog zakona, te smatra da tužitelj ima pravo tražiti naknadu štete izravno od I. tuženika kao osiguratelja II. tuženika od automobilske odgovornosti, dok bi od II. tuženika imao pravo tražiti naknadu samo ako isti nije imao takvo osiguranje, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

4. Na pripremnom ročištu od 9. rujna 2025.g., sud je odredio izvođenje dokaza u ovom parničnom predmetu te je zaključio prethodni postupak. Punomoćnica tužitelja na istom ročištu je navela da su u tijeku preko 20 predmeta kod Vrhovnog suda RH, s osnova podnesenih revizija, tj. da su odobrena tužitelju pitanja vezana za pravnu osnovu ovog spora, tj. što je stvarna šteta koju trpi HZMO s obzirom da po dosadašnjoj praksi HZMO nije imalo pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva po čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navela je i okolnost da Zakonodavac smatra kako HZMO ima pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva s obzirom da je u međuvremenu dana 1.7.2025.g., stupio na snagu novi Zakona o mirovinskom osiguranju koji u čl. 165. propisuje da se za naknadu štete HZMO primjenjuju isključivo odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

4.1. Na glavnoj raspravi od 20. listopada 2025.g., pun tužitelja navela je da i dalje postoji nejednaka sudska praksa drugostupanjskih sudova, uputila je i na revizijske odluke, a radi ekonomičnosti raspravljanja i nejednaku sudsku praksu predložila je da sud postupi u smislu odredbe čl. 213. ZPP- a, dok se je punomoćnik I. tuženika protivio prijedlogu tužitelja radi prekida ovog parničnog postupka, a zamjenica pun. II. tuženika bila je suglasna s prijedlogom punomoćnice tužitelja (str. 403 spisa).

5. S obzirom na nejednaku sudsku praksu i zbog različitog tumačenja što je stvarna šteta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, jer primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOPA, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nema pravo na naknadu štete od osiguravajućeg društva, koje pravo je propisano odredbom čl. 27. st. 1. i st. 2. ZOOP-a, odredbama čl. 161 do 164, Zakona o mirovinskom osiguranju (NN. 157/13), i po općim odredbama Zakona o obveznim odnosima, a u situaciji da je Vrhovni sud RH odobrio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnošenje revizije za sljedeća pravna pitanja:

- da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014.g., stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s čl. 161. ZOMO (NN. 157/13), ili štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u skladu s čl. 27. ZOOP-a (Narodne novine br. 151/05),

- obračunava li se stvarna šteta koju trpi HZMO kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO zbog ozljede izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kada je mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek manja od mirovine zbog ozljede na radu,

- ako tužitelj unatoč nespornom pravu na naknadu stvarne štete prema čl. 27. st. 1 i 2. ZOOP-a, istu ne može ostvariti sukladno čl. 27. st. 3., da li je odredba čl. 27. st. 3. primjenjiva na određivanje stvarne štete za tužitelja, odnosno da li je u tom slučaju potrebno primijeniti drugi propis, odnosno čl. 161. do 164. Zakona o mirovinskom osiguranju

- da li HZMO ima pravo na naknadu štete od društva za osiguranje i to štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u situaciji kada je invalidska mirovina utvrđena i isplaćena kao invalidska mirovina zbog povrede na radu,

- ako postoji uzročno-posljedična veza između smrti osiguranika tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koji je skrivio osiguranik tuženika i priznatog prava na obiteljsku mirovinu obitelji pok. osiguranika, odnosno ako tužitelj isplaćuje mirovinu obitelji pok. osiguranika koji po redovnom tijeku stvari da nije bilo prometne nesreće ne bi isplaćivao i isplatama tako priznate mirovine trpi štetu, predstavlja li tu štetu razlika između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu ?.

6. S obzirom da je u ovom postupku neophodno pitanje primjene mjerodavnog prava, odnosno da li se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, kao i pitanje visine zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta o propisima do čije primjene dolazi i s tim u vezi povezanog pitanja opsega i visine štete tj. da li je obveza tuženika nadoknaditi stvarno isplaćene iznose mirovine ili razmjerni iznos mirovine, što ovaj sud smatra prethodnim pitanjem o kojem je odlučio da sam ne rješava, to je sukladno odredbi čl. 213. st. 1. točka 1. ZPP-a, te st. 2. točka 3. ZPP-a, te čl. 215. st. 5. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 96/08, - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), riješio kao u izreci.

Koprivnica, 24. studenoga 2025.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana dostave pismenog otpravka istog, a o kojoj žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb,

Mihanovićeva 3, kojeg zastupa punomoćnica ES,

2. Odvj. Mato Kačan, Zagreb,

3. OD Mađarić & Lui iz Koprivnica.