Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: Pn-75/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 28. listopada 2025., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine Abramović, odvjetnice u Zagrebu te zakonskog zastupnika tuženika GF, zamjenika ODO, dana 24. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja LF prema tuženici Republici Hrvatskoj u iznosu 4.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 25.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena.

II. Tražbina tužitelja LF iz točke I. izreke prebija se sa tražbinom tuženice Republike Hrvatske iz Presude Općinskog suda u Karlovcu K- 302/2020 od 16.12.2022. u iznosu od 39,82 eura i Presude Općinskog suda u Novom Zagrebu K-360/19 od 9.10.2019. u iznosu od 39,82 eura, dakle u ukupnom iznosu od 79,64 eura.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju LF isplati iznos 3.920,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25.1.2024 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 79,64 eura sa pripadajućom kamatom od 25.1.2024. do isplate.

V. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju LF naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.400,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24.11.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1/ Tužitelj je dana 21.5.2024. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete prouzročene uvjetima u Zatvoru u Zagrebu gdje je boravio od 11.1.2023. do 16.11.2023. godine i to najprije u Centru za dijagnostiku gdje je u sobi boravio sa 6 do 7 drugih zatvorenika, a 24.2.2023. je prebačen na VIII odjel, gdje je boravio u sobama 129, 138 i 139, a zatim na VII odjel u sobu 113, u kojim sobama je boravio sa drugih 5 do 6 zatvorenika.

Prije podnošenja ove tužbe tužitelj se sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku obratio ODO u Novom Zagrebu dana 24.1.2024. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali nije dobio nikakav odgovor.

Tužitelj navodi u tužbi da mu je zbog uvjeta smještaja u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku povrijeđeno njegovo ustavno pravo iz članka 25. i 35. Ustava Republike Hrvatske u svezi s člankom 3. Europske konvencije za zaštitu temeljnih ljudskih prava, odnosno da je istome tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva. U prilogu tužbe dostavlja odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III4182/2008 od 17. ožujka 2009. godine, kojom je usvojena ustavna tužba podnositelja R.P. te je utvrđeno da je tijekom trajanja pritvora u Zatvoru u Zagrebu, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, a Vladi Republike Hrvatske naloženo je da u primjerenom roku, ne duljem od 5 godine, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode. Navedenu odluku dostavlja obzirom su istom odlukom nesporno utvrđeni uvjeti u kojima osobe lišene slobode borave u Zatvoru u Zagrebu, a koji uvjeti su u bitnome isti u pogledu pritvorenika i zatvorenika, pa navedena odluka može poslužiti kao dokazno sredstvo u predmetnom postupku. Tužitelj u prilogu dostavlja i Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske o uvjetima života u zatvorima broj U-X-5464/2012 od 12.06.2014. godine te predlaže sudu u isto Izvješće izvršiti uvid, budući se uvjeti u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku nisu u međuvremenu promijenili. Tužitelj nadalje ukazuje na presudu ESLJP Longin protiv Hrvatske, broj zahtjeva 49268/10 od 6. studenog 2012. , gdje se radilo o zatvoreniku koji je izdržavao kaznu u Zatvoru u Zagrebu u periodu od 1.10.2009. do 4.10.2010., u istim uvjetima kao ovdje tužitelj (uvjeti se nisu promijenili). ESLJP je utvrdio da su takvi uvjeti predstavljali ponižavajuće postupanje prema podnositelju tužbe, da je došlo do povrede članka 3. Konvencije, te je podnositelju tužbe dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 5.000 EURA, odnosno cca 100,00 kn po jednom danu.

Tužitelj nadalje navodi da je cijelo vrijeme svog boravka u Zatvoru u Zagrebu i Centru za dijagnostiku bio smješten na zatvorenim odjelima u sobi površine 21,10 m2, s time da je unutar te kvadrature sanitarni čvor površine 1,57 m2, koji sukladno stavu ESLJP ne ulazi u obračun površine ćelije.

Navodi da se dana 11.7.2023. obratio Županijskom sudu u Velikoj Gorici za sudsku zaštitu, žaleći se na uvjete smještaja, ali je taj zahtjev odbijen rješenjem Ik I-626/2023 od 10.10.2023. godine. Međutim, to rješenje je ukinuto i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje sucu izvršenja. U tom ukidnom rješenju je navedeno između ostalog da je zatvorenik (tužitelj), boravio u Centru za dijagnostiku u sobi veličine 19,53 m2 od 12.1. do 24.2.2023. sa 6 ili 7 zatvorenika, a svega 2 dana (11. i 12. 1.2023.), sa 4 zatvorenika, pa je stoga za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku gotovo cijelo vrijeme boravka 42 (od ukupno 44 dana) bio smješten u prostoru u kojem je raspolagao sa manje od 3 m2 prostora. Nadalje je u toj odluci navedeno da je tužitelj u vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu od ukupno 221 dana, 174 dana raspolagao sa prostorom manjim od 3 m2, a samo 47 dana u adekvatnom prostoru.

Tužitelj nadalje navodi da mu je bilo nemoguće kretati se prostorijom, osim ako većina drugih zatvorenika nije ležala ili sjedila na svojim krevetima. Ta situacija je kod njega uzrokovala tjeskobu i razdražljivost, a dolazilo je i do čestih sukoba u sobi. Tužitelj nadalje navodi da je sanitarni čvor unutar sobe bi provizorno odvojen zidićem visine 1,80 cm i leptir vratima koja nisu prekrivala cijelu površinu otvora vrata, tako da tužitelj nije imao niti minimum privatnosti u obavljanju svojih fizioloških potreba. U istoj toj prostoriji samo provizorno odijeljenom od WC-a 1 m su zatvorenici konzumirali obroke, što je bilo nesnošljivo. Ventilacija ne postoji u sobi, prozori se ne mogu svi otvoriti, a većina zatvorenika puši u sobi, pa u ljetnim mjesecima to sve zajedno sa WC-om uzrokuje nesnosan smrad. U hladim mjesecima s obzirom da ti prozori ne funkcioniraju velika je vlaga u sobi, pa su zidovi truli i drobe se, a u sobi je hladno. Iz parketa i WC-a izlaze žohari i mravi, gmižu po stvarima u sobi i krevetima, a često i po hrani i piću. Madrac na kojem je tužitelj spavao je star, prljav, a takvi su i pokrivači s obzirom da se peru jednom godišnje. Ista je situacija i sa jastucima. Hrana se konzumira u sobi za stolom za koji mogu sjesti 4 osobe, tako da ostali moraju jesti na krevetima ili stajati. Tužitelj navodi da je u zatvoreničkoj sobi boravio 22 sata dnevno, a jedini izlazak je bila šetnja po zatvorskom dvorištu u trajanju od dva sata. Na dvorištu nema sadržaja osim jednog stola za stolni tenis, što nije dovoljno za 30-40 zatvorenika koji su istovremeno na zatvorskom dvorištu. Navodi da nisu bile omogućene aktivnosti koje bi kompenzirale okolnost da je bio zatvoren 22 sata dnevno u sobi površine ispod konvencijskog standarda.

Što se tiče osobne higijene, tužitelj navodi da je postojala mogućnost tuširanja jednom do dva puta tjedno u zajedničkoj kupaonici, s time da je voda bila često hladna. Pranje iznad umivaonika u sobi bilo im je zabranjeno, jer se tako poplavi soba. Pribor za brijanje, četkica, zubna pasta, sapun toaletni papir im nije bio redovito osiguran (jednom mjesečno su dobivali tjednu zalihu), pa je tužitelj i većina zatvorenika isti kupovala u zatvorskoj kantini.

Zaključuje da smještajni uvjeti u Zatvoru u Zagrebu/Centru za dijagnostiku ne odgovaraju standardu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, a niti Zakona o izvršavanju kazne zatvora i to čl. 11., čl. 16. čl. 81., čl. 83., čl. 103., pa da su uvjeti u kojima je boravio tužitelj bili objektivno podobni da kod tužitelja izazovu povredu duševnog mira i dostojanstva, jer su ti uvjeti kod tužitelja izazvali frustraciju, tjeskobu, osjećaj manje vrijednosti, poniženja i nemoći u intenzitetu koji opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 4.000,00 eura, koju tužitelj potražuje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.1.2024. do isplate.

Tužitelj također potražuje i naknadu parničnog troška, također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe da je tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora u Centru za dijagnostiku u Zagrebu bio je smješten od 11.1.2023. do 10.2.2023. na VIII odjelu u sobi 146 i to u sobi sa 4 zatvorenika (1 dan), potom sa 6 zatvorenika (od 12.1. do 10.2.2023.), a od 10.2.2023. do 24.2.2023. na V. odjelu u sobi 74 sa 7 zatvorenika.

Za vrijeme boravka u zatvoru u Zagrebu tužitelj je boravio:

- od 24.2.2023. godine do 24.4.2023. godine na VIII. zatvoreničkom odjelu u sobi 129 i to sa 6 zatvorenika (od 24.2.2023. do 19.4.2023.), sa 4 zatvorenika (od 19.4.2023. do 24.4.2023.); u sobi broj 138 od 24.4.2023. do 25.7.2023. i to sa 6 zatvorenika (od 24.4. 2023. do 15.7.2023.), sa 5 zatvorenika (od 15.7.2023. do 25.7.2023.); u sobi broj 139 od 25.7.2023. do 24.9. 2023. i to sa 5 zatvorenika (od 25.7.2023. do 26.7.2023.), sa 6 zatvorenika (od 26.7.2023. godine do 16.8.2023.), sa 5 zatvorenika (od 16.8.2023. do 18.8.2023.), sa 6 zatvorenika (od 18.8.2023. do 4.9.2023.), sa 5 zatvorenika (od 4.9.2023. do 24.9.2023.);

- od 24.9.2023. do 16.11.2023. na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi 113 sa 5 zatvorenika (od 24.9.2023. do 4.10.2023.), sa 4 zatvorenika (od 4.10.2023. do 5.10.2023.), sa 5 zatvorenika (od 5.10.2023. do 16.11.2023.).

Sobe u kojima je boravio tužitelj su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobi se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sanitarni čvor u navedenim sobama je opremljen „čučavcem", umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom. Posebna ventilacija nije ugrađena, ali sve navedene sobe imaju 4 prozora visine 86 cm, širine 67 cm koji se mogu otvoriti i na taj način je dotok svježeg zraka u svakom trenutku, samim time i prozračivanje zatvoreničke sobe, a zatvorenicima je omogućena i kupovina ventilatora u zatvorskoj prodavaonici. Sobe su čiste, prozračne, opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom, zatvorenici imaju mogućnost kretanja sobom osim u dijelovima koji su prekriveni namještajem (kreveti veličine 196x84 cm na kat, stol, 120x80 cm, klupe 120x40 cm, metalni ormarići širine 31x44x178 cm, po potrebi i stolice), s tim da zatvorenici mogu razmještati namještaj kako žele. Zatvorenici konzumiraju obroke unutar zatvoreničke sobe, jer objekt zatvora nema zajedničku blagovaonicu za zatvorenike. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno. Taj prostor ima postavljene nadstrešnice ispod kojih se zatvorenici mogu skloniti u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta. Za vrijeme boravka vani, omogućen ima je stolni tenis, vježbanje na spravama na zatvorskom šetalištu. Navodi da je zatvorenicima omogućeno svakodnevno pranje tijela, te tuširanje najmanje dva puta tjedno, a na zahtjev i po potrebi i češće. U zatvoreničkim osobama im je dostupna hladna i topla voda, što dodatno omogućava održavanje osobne higijene. Objekt zatvora nije klimatiziran, a tijekom sezone grijanja temperatura u sobama je iznad 22 danju a noću 15 stupnjeva C, što se automatski regulira. U slučaju hladnoće, zatvoreniku se po potrebi osiguravaju i dodatni pokrivači (deke). Zatvorenicima se omogućavaju sredstva za održavanje higijene, čistoće rublja, odjeće i obuće, posteljine, toaletni papir u dostatnoj količini, sukladno potrebama. Plahte i jastučnice se mijenjaju svakih 15 dana, a deke po potrebi, dok se madraci i jastuci mijenjaju ako su oštećeni. Čišćenje zatvoreničkih soba vrše sami zatvorenici sukladno odredbama ZIKZ-a i to u trajanju od dva sata dnevno. Nadalje, jednom kvartalno, a po potrebi i češće se provodi dezinfekcija i dezinsekcija cijelog zatvora, odnosno svih prostorija. Isto tako navodi da je zatvorenicima omogućeno da o svom trošku nabave razne artikle u zatvorskoj prodavaonici jednom tjedno i to po tržišnim cijenama. Zatvorenici imaju pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju od najmanje 1 sat, dok djeca mogu posjećivati roditelja zatvorenika jednom tjedno i blagdanom. Po odobrenju upravitelja mogu zatvorenika posjećivati i druge osobe. Posjete se vrše u za to predviđenim prostorijama u kojima je omogućen neposredni kontakt zatvorenika sa posjetiteljem, a posjete se nadziru. Postoje također i mogućnost posjeta putem audiovizualne konferencije. Postoji mogućnost posuđivanja knjiga iz zatvorske knjižnice sa 6500 knjiga, praćenja dnevnog tiska, radio i TV programa te mogućnost korištenja sportske dvorane 1 puta tjedno 1 sat. Postoji također i mogućnost drugih aktivnosti (razna predavanja, filmske projekcije, vjerski obredi, koncerti). Također navodi da su zatvorenici ovisno o pojedinom programu izvršavanja kazne zatvora kontinuirano uključeni u posebne programe Odjela tretmana koji su se provodili najmanje dva puta godišnje (tretman zatvorenika ovisnika o drogama i alkoholu, počinitelj kaznenih djela s elementima nasilja, seksualnih delikata, program roditeljstvo i sl.). Tuženik upire na odluke Ustavnog suda i Vrhovnog suda RH u pogledu kompenzacijskih elemenata u uvjetima skučenosti prostora i u tom smislu ocjene je li se uvjeti u zatvoru mogu smatrati nehumanim, ponižavajućim i neprimjerenim. Ukazuje na sudsku praksu ESLJP u predmetu L protiv RH u kojem su utvrđeni kriteriji da osoba lišene slobode mora imati na raspolaganju min 3m2 osobnog prostora u ćeliji sa više zatvorenika, a ukoliko ima manje osobnog prostora tada je na tuženoj državi da dokaže olakšavajuće čimbenike koji kompenziraju manjak prostora (kretanje izvan ćelije, sudjelovanje u raznim aktivnostima, pristup drugim sadržajima, pristup svježem zraku i danjem svjetlu, mogućnost privatne upotrebe WC-a i sl). Također ističe da je nakon 2017. u pogledu smještaja zatvorenika provedeno dosta radova u pogledu tehničke opremljenosti, uređenje kupaonice na 9. odjelu, renovirana je soba na 4. odjelu. WC-a, hidroizolacija, ličenje zidova, promjena poda na 7. odjelu u sobi 120, nabavka novih madraca, posteljine, pokrivača, i sl., a planiraju se i daljnji radovi u svrhu poboljšanja uvjeta.

2.1. Tuženik u podnesku od 4.7.2024. godine navodi da ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema tuženiku temeljem Presude Općinskog suda u Karlovcu K- 302/2020 od 16.12.2022. u iznosu od 39,82 eura i temeljem Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu K-360/19 od 9.10.2019. u iznosu od 39,82 eura, pa ističe prigovor radi prebijanja za te iznose.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-10 spisa), Izjavu tužitelja od 23.5.2023. (list 11-12 spisa), Odluke Zahtjev tužitelja temeljem čl. 19. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (list 17-19 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu Ik-626/2023 od 10.10.2023. (list 20-23 spisa) i Rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Kž-I-77/2023 od 28.12.2023. (list 13-15 spisa), Odluku Ustavnog suda U-III-4182/2008 (list 26-40 spisa), Izvješće Ustavnog suda o uvjetima života u zatvoru (list 41-55 spisa), Rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici Ik I-36/2024 od 12.2.2024. (list 78-82 spisa), Presudu Općinskog suda u Karlovcu K- 302/2020 od 16.12.2022. (list 117-121 spisa), Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu K-360/19 od 9.10.2019. (list 124-126 spisa), Presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu K-500/20 od 5.11.2021. (list 130-154 spisa), saslušan je tužitelj (list 164-165 spisa), svjedoci KF, PF i ĆF (list 169- 174), te je pročitana i dostavljena sudska praksa.

3.1.Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka TF i NF.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično 2osnovan.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (tjelesno i duševno zdravlje, te dostojanstvo), zbog neodgovarajućih uvjeta za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu od 11.1.2023. do 16.11.2023. godine.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj podnio Zahtjev za sudskom zaštitom dana 11.7.2023. godine i to iz razloga što su mu povrijeđena prava iz čl. 16. st. 1. toč. 1, čl. 11., čl. 81., čl. 83., čl. 103. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odnosno manjak osobnog prostora ispod konvencijskog standarda (min 3m2), odnosno iz razloga koje ističe i u ovoj tužbi;

- da je odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici Ik-36/2024 od 12.2.2024. njegov zahtjev ocijenjen kao djelomično osnovan i to u pogledu povrede prava na minimalni osobni prostor od 3 m2 i u Centru za dijagnostiku i u Zatvoru u Zagrebu, jer da se sanitarni čvor ne smije uračunavati u površinu sobe, pa u konkretnom slučaju ako se isti uračuna, sobe u kojima je bio smješten tužitelj imaju površinu 19,53 m2, pa ukoliko tužitelj boravi u sobi sa 6 ili više zatvorenika, kako je to bilo većinu vremena, raspolagao je sa osobnim prostorom manjim od 3m2; međutim, kako je tužitelj u vrijeme donošenja tog rješenja premješten na izdržavanje kazne u Zatvor u Bjelovaru, sud nije zabranio Zatvoru u Zagrebu ponavljanje ograničavanja prava zatvorenika iz čl. 16. st. 1. toč. 1 ZIKZ-a.

7. Sporno je među strankama je li u vrijeme dok je bio u Centru za dijagnostiku, te tijekom izdržavanja kazne u Zatvoru u Zagrebu smještaj tužitelja bio organiziran sukladno propisima važećeg nacionalnog zakonodavstva i Međunarodnim Konvencijama kojih je tuženik potpisnik kao i propisima donesenim temeljem tih Konvencija. Sporno je da li je postupcima tuženika, odnosno njegovim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima, povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti, odnosno duševno zdravlje i dostojanstvo. Dakle sporan je osnov i visina štete.

8. Kod odlučivanja o odgovornosti tužene za naknadu štete koju potražuje tužitelj sud je cijenio odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN- Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/14- dalje: Konvencija), odredbe Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14- dalje Ustav), odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13: dalje: ZIKZ), te odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 40/08-dalje: ZOO). Također su donesena i dva pravilnika i to Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02-dalje: PSSPZ) i Pravilnik o kućnom redu u zatvorima i izvršavanju pritvora (NN 135/99 i 145/09).

8.1. Tako je čl. 3. Konvencije propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

8.2. Nadalje, čl. 23. st. 1. Ustava propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja, dok čl. 25. st. 1. propisuje da se sa svakim uhićenikom ili zatvorenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo dostojanstvo.

8.3. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnosti osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. 8.4. Odredbama ZIKZ-a je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarivanje svrhe izvršenja kazne, te da ograničenja temeljnih prava zatvorenika moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (čl. 3.), kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva, da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja odnosno postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama i zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika, time da zatvorenik koji je bio žrtva zabranjenih postupaka ima pravo na naknadu štete (čl. 9.), da svaki zatvorenik ima pravo na, između ostalog, smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, zdravstvenu zaštitu, dodir s vanjskim svijetom i boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno (čl. 14.), da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku (čl. 74.), da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine (čl. 76.), da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima, da mu se osiguravaju najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno, time da sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke, a ukoliko nije moguće udovoljiti zahtjevu zatvorenika za izuzećem nekih vrsta hrane, omogućiti će mu se da se o svom trošku opskrbi prehrambenim proizvodima u prodavaonici kaznionice, odnosno zatvora (čl. 78), da kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještima zatvorenika (čl. 91.), da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja, a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora (čl. 93.), da će kaznionica odnosno zatvor osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, time da organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika, a njihovo se slobodno vrijeme organizira u likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično te da će se zatvoreniku, prema mogućnostima kaznionice odnosno zatvora, omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnosti i red i ne ometa druge zatvorenike (čl. 96), da će kaznionica odnosno zatvor opremiti knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja, ukoliko nema knjižnicu organizirati će posudbu dovoljnim brojem knjiga iz mjesne knjižnice i osigurati će zatvoreniku, u skladu sa svojim mogućnostima, uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju (čl. 97. i 99.), odnosno organizirati praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom (čl. 101), da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja te da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.), te da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat (čl. 117.).

8.5. Nadalje, odredbama Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/02, dalje PSSPZ), na koje se tužitelj poziva, propisano je da se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari, da postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm te da zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar (čl.4), da se prostorije u kojima borave zatvorenici moraju svakodnevno čistiti i uredno održavati, a da temperatura zraka u tim prostorijama u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 °C danju i 15 °C noću (čl. 5), da se prostorija za dnevni boravak oprema na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara (čl. 6) te da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, dok se zatvorenicima koji rade poslužuje i dopunski, topli ili hladni obrok prema Tablici koja je prilog PSSPZ-a (čl. 7.).

8.6. Odredbom čl. 30. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora (NN 135/99, 145/09, dalje: Pravilnik) propisano je da se, prema mogućnostima zatvora, uzimajući u obzir psihofizičke osobine pritvorenika, kao i njegove želje, pritvorenik smješta u sobu gdje je zajednički smještaj (najmanje 3 osobe) ili u jednokrevetnu sobu te da sobe za smještaj pritvorenika moraju ispunjavati prostorne, zdravstvene i higijenske uvjete. Odredbom čl. 154. st.1. Pravilnika propisano je da se pritvorenicima omogućava boravak na svježem zraku najmanje dva sata dnevno, dok je odredbama čl. 3.-4. Pravilnika određeno da se prema pritvoreniku mora postupati sukladno ratificiranim međunarodnim konvencijama, ustavnim i zakonskim odredbama koje reguliraju pravni status osobe lišene slobode prije pravomoćnosti sudske odluke i pritvor se mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo pritvorenika, čuvajući njegovo tjelesno i duševno zdravlje, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i stegu u zatvoru.

9. Iako po svojoj naravi izdržavanje kazne zatvora, uključuje neizbježnu mjeru ograničenja ljudskih prava i osobnih sloboda, te trpljenja, mjera i način na koji se to ograničenje vrši su određene gore navedenim propisima, te su nadležne institucije dužne poštovati propisani minimum, a u suprotnom su odgovorni za nastalu štetu zatvoreniku u smislu čl. 1045. st. 1, čl. 1046. i 1100 ZOO-a.

10. U predmetu L protiv Hrvatske Europskog suda za ljudska prava, izraženo je stajalište, da ukoliko raspoloživi prostora po zatvoreniku padne ispod 3m2 površine, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do povrede čl. 3 Konvencije, osim ako tuženik dokaže da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

- da je smanjenje minimalnog prostora ispod 3m2 kratkotrajno i povremeno;

- da u slučaju takvog smanjenja minimalnog prostora zatvorenik ima dovoljnu slobodu kretanja izvan sobe i da su mu dostupne prikladne aktivnosti izvan sobe;

- da ne postoji drugi otegotni aspekti uvjeta boravka u zatvoru.

11. Ukoliko se radi o osobnom prostoru od 3-4 m2 po zatvoreniku, prostorni čimbenik i dalje je snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, ali se u tom slučaju kod procjene je li povrijeđen čl. 3. Konvencije, mora vidjeti jesu li zatvorenicima omogućeni drugi oblici aktivnosti, kao vježbanje, sportske aktivnosti na otvorenom, dotok prirodnog svjetla i svježeg zraka, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja WC-a, te usklađenost sa osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

12. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu i to nastanak štete i visinu štete, odnosno okolnosti potrebne za njezinu ocjenu, štetnika, štetnu radnju, njezinu protupravnost, te uzročnu vezu između radnje i štete. Dužnost iznošenja činjenica i dokaza proizlazi iz čl. 7. i 219. ZPP-a pri čemu se u slučaju nemogućnosti utvrđenja činjenica iz izvedenih dokaza primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).Tuženik se odgovornosti može osloboditi ukoliko dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri čemu valja reći da se krivnja sastoji u neosiguravanju propisanih minimalnih uvjeta za izdržavanje zatvorske kazne, kako je to naprijed navedeno.

13. Notorna je činjenica prenapučenosti hrvatskog zatvorskog sustava, na što upućuju i Ustavni sud RH u svojim odlukama i Pučki pravobranitelj u svom izvještaju. Međutim, ova prenapučenost i uvjeti u zatvoru ovise od zatvora do zatvora.

14. Iz iskaza tužitelja je sud utvrdio da je on u Centru za dijagnostiku boravio 45- 47 dana i to pretežno sa još 7 osoba, odnosno da ih je ukupno u sobi bilo 8 pretežno vrijeme, a kratko vrijeme je bio premješten u drugu sobu gdje ih je bilo ukupno 7. Ono što ga je smetalo je bila gužva u sobi, otežana mogućnost kretanja, neugodni mirisi iz otvorenog WC-a, a pogotovo što se jelo u sobi u blizini otvorenog WC-a, a nije bilo ventilacije, dok su se prozori zbog dotrajalosti teško zatvarali i otvarali. Također navodi da ga je smetalo i to što je za stol moglo stati samo četiri zatvorenika, dok su ostali morali jesti na krevetu. Smetalo ga je i to što su 22 sata bili zaključani u sobi, a svega dva sata su imali mogućnost biti na vanjskom dvorištu i šetati se, jer je bio samo jedan stol za stolni tenis, pa je bila gužva, a njih tridesetak na dvorištu. Za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku je imao razgovore sa socijalnim radnikom, pravnikom i sl., ali je to možda bilo ukupno 3 ili 4 sata za cijelo vrijeme boravka u tom centru. Iz toga Centra je prebačen na VIII odjel u sobe iste veličine i opremljenosti u kojim je boravilo ukupno 7 zatvorenika. Tu su imali također mogućnost boravka izvan sobe svega dva sata dnevno na zatvorskom dvorištu. Smetalo ga je za cijelo vrijeme boravka što su samo dva puta tjedno imali mogućnost tuširanja u zajedničkoj kupaonici, gdje je bila pretežno hladna voda i neugodni mirisi, a bilo je kažnjivo tuširati se na WC-u unutar sobe. Nije se provodila deratizacija, pa je bilo raznih „životinjica“ u sobi. Kreveti su bili stari u svim sobama, madraci istrošeni, tako da se osjetila daska, posteljina se prala svaka 2 tjedna, ali su deke bile u lošem stanju i nisu dugo vremena prane. U sobama je bilo hladno po zimi, a ljeti vruće. Sredstva za osobnu higijenu koja je dobio (jedna pasta za brijanje, jedna pasta za zube od 75 ml, jedna četkica za zube i 7 jednokratnih BIC-eva za brijanje), nije mu bilo dovoljno za mjesec dana, a postojala je mogućnost kupnje u zatvorskoj kantini, gdje su mogli odlaziti soba po soba. On je bio pušač. Što se tiče međuljudskih odnosa u sobi, navodi da je bilo svašta, odnosno sukoba i svađa. Koncerata i priredaba nije bilo, jedino misa jednom u mjesec i pol, ili dva, ali on nije išao. Naveo je također da se zbog svih tih uvjeta u sobi osjećao jadno i poniženo, i da je zato pisao zahtjev za sudskom zaštitom.

15. Svjedok ĆF, koji je sa tužiteljem boravio u sobi na VII i VIII zatvoreničkom odjelu nekoliko mjeseci. Također je rekao da ih je u sobi bilo, ukupno 7 ili 8, a rijetko 6. Potvrdio je iskaz tužitelja u pogledu neugodnih mirisa u sobi, zbog otvorenog WC-a, što im je stvaralo neugodnost zbog toga što se u toj sobi i jelo. Također je rekao da je u sobi bilo hladno, jer da prozori nisu „dihtali“, a osim toga prozor je morao biti otvoren jer ih je bilo puno u sobi, pa je znala biti i kondenzacija. Zbog loših parketa je bilo raznih buba u sobi, pa su ih preselili na VIII odjel, ali je i tamo bilo slično. Govorio je o tome da su imali mogućnost boravka na zatvorskom dvorištu jedan sat dnevno i to soba po soba, zbog velikog broja osoba, pa se znalo dogoditi da dođu na red za vrijeme obroka, pa su morali ili prekidati obrok ili ostajati u sobi. Govorio je o mogućnosti korištenja dvorane za nogomet jednom tjedno, ali su mogli rijetko doći na red zbog velikog interesa i ograničenog broja osoba. TV-u su imali u sobi, a mogao se gledati do 22 sata svaki dan. Ono što je svim bilo tegobno je ta skučenost u sobi zbog velikog broja osoba u sobi i namještaja koji je još smanjivao prostor sobe, kao i otvoreni WC, te okolnost da nisu svi mogli jesti za stolom, već je dio zatvorenika jeo za stolom a dio na tacama na krevetu ili su čekali dok ne pojedu ovi za stolom, pa se znalo dogoditi s obzirom na ograničeno vrijeme obroka da nisu do kraja stigli pojesti. Smetale su ih i deke koje su bile u groznom stanju, a nisu mogli imati svoje deke, dok se posteljina uredno održavala. Iskazao je za razliku od tužitelja da su imali tuširanje u zajedničkoj kupaonici sa toplom vodom, te da su improvizirali polijevanje vodom u WC-u u sobi. Također je govorio o tome da su sredstva za održavanje osobne higijene koja su dobivali od zatvora bila dostatna. Ne sječa se da bi se tužitelj na nešto posebno žalio osim kao i svi ostali na uvjete u sobi. Rekao je da je u sobi znalo biti trzavica, a to zbog broja osoba u sobi. Također je rekao da su znale biti u zatvoru stand up predstave, ali nisu svi mogli prisustvovati zbog velikog interesa, pa je ta mogućnost bila rijetka.

16. Iz iskaza svjedoka KF, službenika u Centru za dijagnostiku koji je smješten u Zatvoru u Zagrebu, proizlazi da je tužitelj u Centru za dijagnostiku bio u razdoblju od 11.1.2023. do 24.2.2023. u tri sobe i to najduže u sobi br. 74 sa još 6-7 zatvorenika, dok je u ostalim sobama u Centru za dijagnostiku bio svega nekoliko dana. Sve su bile veličine 21,10 m[2] , volumena 49,80 m3. U sobi su četiri velika prozora koja se mogu po potrebi zatvarati i otvarati, a na prozorima su rešetke. U sobi su kreveti na kat, ovisno o broju zatvorenika, stol, dvije klupe, 5 uskih ormara za stvari, TV. Sanitarni čvor je u sklopu zatvoreničke sobe, te je ograđen zidom visine 1,80 m na kojima su "leptir" vrata, a unutra se nalazi tzv. čučavac, te umivaonik sa toplom i hladnom vodom, ogledalo i lavor. Centar za dijagnostiku je strogo zatvorenog tipa i to je prvi kontakt zatvorenika sa zatvorom. Tu se formira sva potrebna dokumentacija za zatvorenika i to nakon što zatvorenik prođe razgovor sa liječnikom, psihologom, liječnikom, socijalnim radnikom i pravnikom, i zatvorenik odlazi iz sobe na te razgovore i testiranja. Nije mogao točno reći koliko vremena na toj obradi dnevno provede zatvorenik, jer je to individualno. Omogućeno im je svaki dan 2 sata boravka na zatvorskom dvorištu na svježem zraku. Imaju svakodnevnu mogućnost posjeta i razgovora sa braniteljem i svakodnevnu mogućnost telefonskog razgovora sa obitelji, dok 2 puta mjesečno ima mogućnost posjeta obitelji i još jednom tjedno ako ima maloljetnu djecu. Također ima mogućnost kontakata sa obitelji i braniteljem putem video poziva. Jednom tjedno im je omogućen odlazak u zatvorsku prodavaonicu, tuširanje jednom tjedno u zajedničkoj kupaonici. U sobi su im dostupne društvene igre, šah, „čovječe ne ljuti se“, jang, kao i knjižnica. Upoznat je sa činjenicom da se tužitelj prituživao na smještajne uvjete i da je usvojen njegov zahtjev. Za vrijeme dok je tužitelj bio u Centru za dijagnostiku nije bila mogućnost korištenja sportske dvorane i odlaska na mise i to nije kompenzirano. Zatvorenicima je bila dostupna liječnička skrb (liječnik opće prakse, stomatolog i psihijatar), a medicinske sestre su svakodnevno dijelile terapiju i njima se mogla prijaviti potreba za liječnikom, a postojali su obrasci koje su zatvorenici ispunjavali za liječničkom potrebom, koji bi se ubacivali u poseban ormarić. Deratizacija se vršila obavezno 4 puta godišnje, a po potrebi i češće i postoji ugovor sa službom koja taj posao vrši. Reagira se i po prijavi zatvorenika, jer su problemu ne samo zatvoreničke sobe, već i službeničke sobe i ostali zatvorski prostori. Posteljina se pere dva pita mjesečno, odnosno jedan petak se pere njihovo rublje, a drugu tjedan posteljina i ručnici, a postoji mogućnost da zatvorenici imaju svoju posteljinu. Sredstva za osobnu higijenu se dobivaju sukladno Pravilniku i ne može reći koja je to količna. Postoji mogućnost kupnje u zatvorskoj prodavaonici ako im nije dovoljno. Higijenu osim u zajedničkoj kupaonici mogu vršiti i polijevanjem nad čučavcem sa vodom, to nije kažnjivo.

17. Iz iskaza PF, zaposlenika Zatvora u Zagrebu na poslovima dežurstva, proizlazi da je 2023. godine radio na poslovima osiguranja u zatvoru u Zagrebu. Ne poznaje osobno tužitelja ali se prije ročišta upoznao s tim da je bio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu i u Centru za dijagnostiku. Sve sobe su u zatvoru velike sobe površine oko 21 m2, 49,8 m3 volumena, imaju prozor sa 4 krila od kojih se 2 normalno otvaraju a 2 se mogu otvoriti na kip. Prozori imaju dupla stakla i na svim prozorima su rešetke, a donji odjeli imaju još i sjenila. Sobe su opremljene krevetima na kat ovisno o broju osoba u sobi, stolom, 2 klupe, stolicama ovisno o broju osoba, metalnim garderobnim ormarima. U sklopu sobe se nalazi WC površine 1,57 m2 odvojen zidom od sobe visine 1,8 m. U tom sanitarnom čvoru je ogledalo, umivaonik, wc čučavac ili wc školjka. Sanitarni čvor je opremljen toplom ili hladnom vodom. U sobi nema klasične ventilacije već se soba ventilira otvaranjem prozora, a na vratima od sobe postoje rupice za ventilaciju. Soba je opremljena i umjetnom rasvjetom. Sve sobe imaju TV. Grijanje u sobi je automatsko grijanje putem radijatora i podešeno je tako da danju temperatura nije ispod 22, a noću ispod 15. Što se tiče higijene prostora sami zatvorenici vrše higijenu sobe i wc. Dobivaju po potrebi sredstva za održavanje higijene. Kada dođu na izdržavanje kazne zadužuju sredstva za osobnu higijenu, wc papir, četkicu za zube sapun i sl., a isto tako i posteljinu. Posteljina se pere jednom tjedno, a isto tako jednom tjedno veš. Deke se peru prema potrebi, ali zatvorenici mogu i sami kupiti u zatvorskoj prodavaonici deterdžent i sami oprati rublje u sobi. 2 puta tjedno zatvorenici imaju mogućnost tuširanja u zajedničkoj kupaonici gdje se nalazi 5-6 tuševa, topla i hladna voda, a tušira se soba po soba, a imaju mogućnost pranja i u sobi u sanitarnom čvoru. Zatvor je zatvorenog tipa s time da zatvorenici 2 sata dnevno mogu boraviti na zraku na zatvorskom dvorištu. Omogućena im je rekreacija, košarka i nogomet tako da im je na raspolaganju i sportska dvorana. Znaju se održavati razne priredbe, koncerti bogoslužja za katolike, muslimane i pravoslavce, a budu i za krišne. Nedavno je bila tribina. Organiziraju se radionice. Zatvorenicima je na raspolaganju i knjižnica. Sada gotovo svi imaju mogućnost raditi ali o tome odlučuje odjel tretmana. Što se tiče posjeta zatvorenici imaju 2 posjete obitelji mjesečno i blagdanom, s tim da su omogućene posebne prostorije sa djecom do 16 godina jednom tjedno. Kontakti sa odvjetnicima su omogućeni zatvorenicima na dnevnoj bazi isto i vještacima. Što se tiče zdrav. zaštite dostupan im je liječnik opće prakse, stomatolog, psihijatar i to gotovo svakodnevno samo moraju staviti zamolbu sa razlogom zašto traže liječničku pomoć, a u slučaju hitnosti se obraćaju osiguranju ili med. osoblju koje dijeli terapiju. Hrana je zatvorenicima moguća jedino u sobi gdje im se donosi iz zatvorske kuhinje. U zatvoru se provodi dezinsekcija, deratizacija i dezinfekcija, svaka 3 mjeseca.

18. Sud vjeruje tužitelju da je u Centru za dijagnostiku u kojem je tužitelj boravio od 11.1.2023. do 24.2.2023. s njim u sobi bilo pretežno ukupno 7-8 zatvorenika. Naime i sam svjedok KF je govorio o 6-7 zatvorenika koji su boravili sa tužiteljem u sobama. Sud vjeruje tužitelju da je za vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku imao samo mogućnost šetnje 2 sata dnevno na zatvorskom dvorištu, te da tu nije postojala mogućnost korištenja sportske dvorane, niti nikakvih drugih aktivnosti osim onih u sobi (čitanje, TV, društvene igre), te razgovora sa socijalnim radnikom, pravnikom, liječnikom i braniteljem, što proizlazi i iz iskaza svjedoka KF. Međutim, tužitelj tvrdi da je u tim obradama i razgovorima proveo možda tri do četiri sata za cijelo to vrijeme boravka u Centru za dijagnostiku, dok je svjedok KF rekao da je to individualno, u što sud vjeruje. Naime, sud smatra da u svakom slučaju te obrade i razgovori sa stručnim osobama u svom trajanju nisu relevantan kompenzirajući faktor u odnosu na činjenicu što je ostatak vremena bio zatvoren u sobi površine 20-tak m2, sa još 6 ili 7 odraslih muškaraca, dodatno opterećenoj namještajem, bez ikakve privatnosti, što mu je stvaralo frustraciju, isto kao i ograničena mogućnost osobne higijene, zagušljivost u sobi, konzumiranje hrane u sobi u blizini WC-a i sl.. Sud vjeruje tužitelju, odnosno svjedoku ĆF u pogledu broja osoba u sobi, za vrijeme izdržavanje kazne zatvora na VII i VIII odjelu, a isto tako i njihovim iskazima o higijenskim uvjetima u sobama, prozračenosti sobe, mogućnosti kretanja zatvorenika u sobi i izvan sobe, dostupnih aktivnosti i sadržaja na izdržavanju kazne. Naime, njihovi iskazi su međusobno sukladni pa im sud vjeruje. Naime, oni potvrđuju da su ćelije bile prenapučene (ukupno 6-8 zatvorenika u sobi), da nije bilo dovoljno prostora za kretanje i konzumiranje obroka za stolom, a što im nije kompenzirano zatvorskim sadržajima i boravkom na otvorenom. Osim skučenosti prostora posebno ističu poluotvoreni WC- u u sobi i s tim povezane neugodne mirise i zagušljivost u sobi, posebno kada se uzme u obzir da su nedaleko od WC-a konzumirali obroke istovremeno dok je netko drugi koristio WC, a ventilacije nema. U navedeno se sud i uvjerio na očevidu u predmetu Pn-82/17. Sud vjeruje da je ta skučenost u sobi u kojoj zatvorenici borave 22 sata je sasvim sigurno razlog nervoze, razdražljivosti, svađa i sukoba. Iako nije sporno da zatvorenici dobivaju sredstva za održavanje čistoće u sobi, koju sami održavaju, ističu loše higijenske uvjete u sobi zbog žohara koji se pojavljuju unatoč provedenim deratizacijama, ističu nedovoljnu čistoću deka i madraca u što sud vjeruje jer je očita prenapućenost tih soba u kojima se konzumira hrana, pa je vrlo vjerojatno da je povećana mogućnost pojave raznih insekata, pa i žohara. Iz istog razloga sud vjeruje da se i deke, odnosno madrac brže prljaju i uništavaju. Sud vjeruje tužitelju i svjedoku ĆF da većinu vremena zatvorenici provode u sobi, osim tih dva sata na zatvorskom dvorištu. Iz iskaza svjedoka ĆF proizlazi da je veliki interes za sportsku dvoranu, pa da je bilo teško doći na red zbog velikog broja zainteresiranih. Međutim, tužitelj niti ne tvrdi da je on imao želju istu koristiti i da mu je to bilo onemogućeno. Sud vjeruje i u iskaze tužitelja i svjedoka ĆF da prozori u sobi ne „dihtaju“ najbolje ili se ne mogu otvoriti, što je problem kada je hladno i pada kiša, a isto tako kada je toplo i zagušljivo jer se soba ne može potpuno provjetriti. Međutim, tužitelj niti ne tvrdi da je tražio da se prozori poprave a da to nije učinjeno. Što se tiče ostalih aktivnosti za vrijeme izdržavanje zatvorske kazne, a koje su tužitelju omogućavale boravak izvan sobe, sud vjeruje svjedoku PF da su se povremeno održavale razne aktivnosti poput tribina, radionica i koncerata. Naime i sam svjedok ĆF je potvrdio da se održavao stand up, ali isto tako sud vjeruje tužitelju da to nije bilo često. Naime, tuženik nije dokazao koji su to konkretno programi bili organizirani i kada na kojima je mogao sudjelovati tužitelj, već se isti samo paušalno navode, pa se ne može zaključiti o tim aktivnostima kao nekom kompenzacijskom faktoru u odnosu na tužitelja.

19. Dakle, u dokazanom postupku je utvrđeno:

- da je u Centru za dijagnostiku, te na VII. i VIII. zatvoreničkom odjelu Zatvora u Zagrebu tužitelj bio smješten u sobama površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m2 u kojima je ukupno bilo 6-8 zatvorenika;

- da je sanitarni čvor sa WC-om površine 1,57 m2 u tim sobama bio odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, te u istim osim toaleta je umivaonik sa toplom i hladnom pitkom vodom i ogledalo;

- da sobe imaju po 4 prozora veličine 86cmx67xm, na kojima su rešetke;

- da su sobe u kojima je bio smješten tužitelj opremljene stolom i klupama za sjedenje, te odgovarajućim brojem stolica ovisno o broju zatvorenika koji je smješten u sobi, te krevetima sa posteljinom također ovisno o broju zatvorenika u sobi, kao i ormarićima za osobne stvari zatvorenika, te TV-om;

- da zatvorenici obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama;

- da je tužitelju omogućen boravak od 2 sata dnevno na otvorenom prostoru, a da je na VII i VIII odjelu postojala mogućnost i korištenja sportske dvorane;

- da je zatvorenicima tuširanje u zajedničkoj kupaonici omogućeno najmanje dva puta tjedno (u Centru za dijagnostiku 1 puta tjedno), a svakodnevno imaju mogućnost pranja tijela u sanitarnom čvoru u sobi s obzirom na umivaonik sa toplom i hladnom vodom;

- da se svakih 15 dana pere posteljina, a deke se peru po potrebi;

- da se svakom zatvoreniku omogućene higijenske potrepštine za održavanje osobne higijene sukladno njihovim potrebama i na zahtjev, a postoji mogućnost i kupnje u zatvorskoj prodavaonici;

- da objekt zatvora nije klimatiziran i sobe nemaju ventilaciju, već se prozračuju putem prozora, a griju se centralnim grijanjem sa automatikom;

- da je zatvorenicima dostupna knjižnica sa velikim brojem knjiga i naslova, te na VII i VIII odjelu i mogućnost odlaska na misu jednom mjesečno, dok su koncerti i priredbe rijetke.

20. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ukupno proveo 308 dana u Zatvoru u Zagrebu (44 dana u Centru za dijagnostiku i 264 dana na izdržavanju zatvorske kazne), gdje je boravio u sobama površine 21,10 m2 s tim da 1,57m2 otpada na sanitarni čvor. Kako je u sobama bilo većinu vremena 7, pa i 8 zatvorenika, te kada se oduzme sanitarni čvor od površine sobe dobije se oko 2,44-3,25 m2 raspoloživog prostora po zatvoreniku, što je na granici ili ispod granice prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava, te Konvencije. Ovdje svakako treba imati na umu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika, što dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti. Također je i zatvorenička soba bez ventilacije (osim prozračivanja putem prozora), pri čemu je WC, koji je s obzirom na broj osoba u sobi u čestoj uporabi, a samo je djelomično odvojen od ostatka sobe i provjetrava se kroz sobu, pa osim neugodnih mirisa, nije sasvim sigurno zajamčena niti potpuna privatnost, što sasvim sigurno stvara nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi u kojoj zatvorenici dobivaju sve obroke. Kretanje u sobi je bilo dodatno ograničeno stolom i klupama na sredini sobe, te ormarićima za stvari. Sud vjeruje da je tužitelja osim skučenosti prostora dodatno frustrirala i činjenica da se može samo dva puta tjedno istuširati, a osim toga tuširanje dva puta tjedno također ne odgovora higijenskim standardima i svakako nije dostatno, a posebno kada se uzme u obzir broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca. Pri tome pranje unutar sanitarnog čvora u sobi iznad WC-a ili umivaonika sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima. Kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj cijelo vrijeme bio u zatvorenim sobama, te da je imao mogućnost samo dva sata boravka izvan sobe na zatvorskom dvorištu, zaključak je suda da je kroz gotovo godinu dana koliko je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu na štetu tužitelja grubo povrijeđen čl. 3 Konvencije, a isto tako i odredbe ZIKZ. Pri tome valja reći da mogućnost gledanja TV-a u sobi, čitanje knjiga, te igranje društvenih igara u sobi koje je bilo omogućeno tužitelju, odlazaka u kantinu, telefonskih razgovora, te posjeta, ne može nadomjestiti nedostatak minimalnog osobnog prostora.

21. Cijeneći dakle duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno 308 dana koji se očituje osim u nedostatku osobnog prostora, održavanja osobne higijene i u nedostatku adekvatnih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što odgovora tuženik, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada u iznosu od zatraženih 4.000,00 EUR koji iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne.

22. Međutim, kao što je to naprijed navedeno tuženica je u ovoj pravnoj stvari podneskom istaknula procesni prigovor radi prebijanja, a u pogledu svojih tražbina koje ima prema tužitelju, temeljem Presude Općinskog suda u Karlovcu K-302/2020 od 16.12.2022. u iznosu od 39,82 eura i temeljem Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu K-360/19 od 9.10.2019. u iznosu od 39,82 eura.

23. Sukladno čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu sa protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Po čl. 196. st. 2. ZOO smatra se da je učinak prijeboja nastao onda kada su se ispunile pretpostavke za to.

24. Za tražbinu koja je predmet ovog postupka (pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti) nije isključena mogućnost prijeboja u smislu čl. 200. ZOO, odnosno radi se o tražbini koja može prestati prijebojem (ŽS Zagreb Gž- 4669/2024-3 od 27.05.2025.).

25. Stoga je procesni prigovor radi prebijanja valjalo prihvatiti te je dospjele tražbine tužene prema tužitelju u ukupnom iznosu 79,64 EUR (koje su utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama) valjalo prebiti sa potraživanjem tužitelja prema tuženici u istom iznosu.

26. Budući da tužiteljevo potraživanje prema tuženici iznosi 4.000,00 EUR, a prijebojem je prestalo za iznos 79,64 EUR, to je tuženici naloženo da tužitelju isplati preostali (neprebijeni) iznos 3.920,36 EUR, dok je u preostalom iznosu od 79,64 eura, njen zahtjev odbijen kao neosnovan.

27. Na dosuđeni iznos, tužitelju pripada i pravo na zateznu kamatu temeljem čl. 1103 ZOO-a, po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena od 25.1.2024., jer je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio tuženiku 24.1.2024. godine.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i prema troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

29. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, (Tbr 7/1), podneska od 19.6.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 27.1.2025., 5.5.2025. i 1.9.2025. i 28.10.2025. u iznosu od 100 bodova za svaki (Tbr 9/1), što je ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eura.

23.1 Na dosuđeni iznos parničnog troška, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od donošenja presude i to sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. studenog 2025.

Sudac

Martina Klanac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pisano u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika