REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik TV i II. okrivljenik IV, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/23-5/24 URBROJ: 511-19-36-22-1 od 17.01.2022.g., nakon ponovno provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 19.11.2025.g., bez nazočnosti I. okrivljenika, a u nazočnosti II. okrivljenika, te objave presude dana 24.11.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljenik TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AV i AV rođena T, rođen **.**.1970. u mjestu [adresa], BIH, s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, VŠS, pismen, po zanimanju policijski službenik, zaposlen u MUP, primanja oko 8.000,00 kuna, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, otac jednog maloljetnog i jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, odlikovan, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

i

II. okrivljenik IV, IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NV i I rođene A, rođen **.**.1991. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju policajac, zaposlen u MUP, primanja oko 6.500,00 kuna, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da su dana 18.12.2021.g. u 22:00 sati, u mjestu Okuje, Glavna ulica, I desni odvojak kbr. 2, narušili javni red i mir, vikom, galamom i tučom, tako da je I. okrivljenik izašao iz restorana „Za vašu dušu“, gdje se održavao Božićni domjenak, na parkiralište restorana, gdje se nalazio II. okrivljenik sa kolegicom (policijskom službenicom) CV, te na istog počeo vikati i galamiti: „Što radite?“, nakon čega je nastavio vikati obraćajući se CV: „Makni se od njega, što radiš s njim sat vremena vani“, na što mu je II. okrivljenik rekao: „Što ti je, samo pričamo, ja to moram riješiti, ne mogu s time živjeti“, te krenuo prema I. okrivljeniku i otvorenim dlanom desne ruke udario ga po lijevom obrazu, uslijed čega je zadobio crvenilo na licu, te ponovno zamahnuo otvorenim dlanom prema njegovom licu uslijed čega se je I. okrivljenik izmaknuo te zatvorenom šakom udario u glavu u predjelu čela i nosa II. okrivljenika, uslijed čega je II. okrivljenik pao na tlo i izgubio svijest, nakon čega je I. okrivljenik nastavio vikati: „Gubite mi se s očiju, neću vas vidjeti.“,

dakle, da su se na javnom mjestu tukli, svađali i vikali, te se ponašali nepristojno, pa da su na taj način remetili javni red i mir,

odnosno da su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

II/

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 21.01.2022.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv I. okrivljenika ŠV i II. okrivljenika RV, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, broj 25. Pp-86/2022 od 22.01.2024.g. imenovani I. i II. okrivljenici su oslobođeni od optužbe za prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona

3.

Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-1611/2024 od 16.06.2025.g. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/

1.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku I. okrivljenik TV u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako je istina da je dana 18.12.2021. oko 22,00 sata bio u restoranu ''Za vašu dušu'' na Božičinom domjenku, u mjestu Okuje te se održavao domjenak sa kolegicama i kolegama iz službe MUP. U jednom trenutku došlo je do jednog manjeg incidenta u kojem je sudjelovao i kolega IV međutim to se razriješilo. Nedugo nakon toga zamijetio je da je kolega IV pod znatnim utjecajem alkohola izašao iz restorana, zajedno sa kolegicom CV. Budući da ih duže vremena nije bilo, više od pola sata, izašao je na parkiralište ispred restorana i zamijetio kolegu IV kako drži rukama kolegicu CV. Ona je bila obučena u majicu, a bilo je dosta hladno te mu je govorila da ju pusti da se vrati u restoran. Tada se obratio kolegi IV da šta radi, da pusti kolegicu, ali je on govorio da mora nešto razriješiti te je i dalje držao rukama kolegicu. Nakon kraće rasprave istrgnuo je kolegicu CV iz ruku kolege IV, a tada je kolega krenuo prema njemu i udario ga dlanom po licu, pa ga je instinktivno udario šakom u predjelu glave, a on je onako pijan udario u zid te je pao na tlo, a zatim se digao i hodao između automobila pitajući što se dogodilo. Tada je pozvao kolegu iz restorana i pokušao je nastalu neugodnu situaciju riješiti te je taj kolega i odvezao kolegu IV kući. Kasnije, kada je vidio da ga je kolega IV izbacio iz popisa prijatelja na facebooku, shvatio je da će prijaviti ovaj događaja. Žao mu je što se ovo dogodilo, odnosno što je uopće došlo do ovog događaja između njih kao policijskih službenika ali smatra da nije kriv za terećeni prekršaj jer je jednostavno bio doveden u takvu situaciju. Smatra da predmetne zgode nije bilo elemenata javnosti jer na parkiralištu osim njega, kolege IV i kolegice N nije bilo nikog drugog nazočnog, niti od kolega niti od građana. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

2.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku II. okrivljenik IV u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako je istina da je dana 18.12.2021. u popodnevnim i večernjim satima bio na Božićnom domjenku kojeg je organizirao kolega TV u restoranu ''Za vašu dušu'' u Okuju. Domjenak je započeo oko 18 sati i bila je vrlo ugodna atmosfera. On je u jednom trenutku pozvao kolegicu CV da izađe s njim na parkiralište restorana jer je imao potrebu razgovarati s njom o nekim temama vezanim za djecu. Ističe kako nikada nije imao ništa više od kolegijalnih odnosa da kolegicom CV i nije ga briga da li je netko drugi imao kakvih odnosa s njom. Nakon 5-10 minuta, što je bio na parkiralištu s kolegicom, kolega TV je izašao na parkiralište i pitao ga da što radi, da se makne od kolegice CV, a on mu uzvratio da samo razgovara s njom i da se smiri. Međutim, u međuvremenu, kolegica C je otišla prema restoranu, a kolega TV je pristupio do njega te ga je šakom udario u predjelu lica i nosa zbog čega je pao na tlo i izgubio svijest. Svijest je povratio kada su do njega došle kolegice JV i ŽV. Zatim je do njega pristupio i kolega OV koji ga je automobilom preveo na njegovu adresu stanovanja. Ističe kako niti u jednom trenutku nije fizički krenuo prema kolegi TV s kojim je do tog trenutka bio u izuzetno dobrim kolegijalnim odnosima i nije ga udario po licu niti ga je imao namjeru udariti, nego je on njega fizički napao kako je već opisao, zbog čega je zadobio tjelesne ozljede.

3.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku na pitanje branitelja II. okrivljenika postavljeno I. okrivljeniku isti je odgovorio da je nakon što se dogodio ovaj događaj otišao u restoran i rekao kolegi OV da odveze kolegu IV kući. Branitelj II.okrivljenika postavlja pitanje I.okrivljeniku da li je u izvanbračnoj zajednici ili u bilo kakvoj emotivnoj vezi sa CV, a I.okrivljenik odgovara kako nema potreba odgovarati na takvo pitanje niti to ima ikakve veze sa predmetnim događajem. Branitelj II-okrivljenika postavlja pitanje II. okrivljeniku. Na pitanje branitelja II. okrivljenik odgovara da nakon što se dogodio ovaj događaj, kolega TV mu nije pružio prvu pomoć nego je otišao prema mjestu gdje je prethodno otišla kolegica CV koja je prethodno plakala. Odgovara kako na mjestu događaja postoji zid o kojem je I. okrivljenik govorio u svojoj obrani, ali on se nikako nije mogao udariti u taj zid. Istina je da je na domjenku popio 3 piva i 4-5 pelinkovca. Odgovara kako je I. okrivljeni TV prema njegovim saznanjima u emocionalnoj vezi s kolegicom CV i smatra da bi to mogao biti povod i razlog njegovog nasrtaja na njega predmetne zgode.

Branitelj nema daljnjih pitanja za I. i II. okrivljenika i u sudski spis predaje dvije fotografije u boji na kojima se vidi lice II. okrivljenika RV, a koje su izrađene neposredno nakon predmetnog događaja.

I. okrivljenik je postavio pitanje II. okrivljeniku da li je predmetne zgode uz pivu i pelinkovac konzumirao i gemišt, a II. okrivljenik je odgovorio kako je popio gemišt. Na pitanje II. okrivljenika da li ga je upozorio da smanji konzumaciju alkohola odgovara kako to nije bitno za događaj koji se stavlja na teret njemu i II. okrivljeniku. Na pitanje I. okrivljenika da li je njega i kolegicu CV zamolio da uđemo u restoran odgovara da je to bilo tako, ali ističe da je kolegica njega zagrlila samoinicijativno i tješila ga govoreći da će sve biti u redu, a to je bilo u trenutku kada je I. okrivljenik izašao na parkiralište. Na pitanje I. okrivljenika odgovara kako se na Hitnu se javio idućeg dana navečer. I. okrivljenik ističe kako odgovor II. okrivljenika na zadnje pitanje nije istinit.

4.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku u dokaznom postupku ispitana je svjedokinja JV, policijska službenica, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 18.12.2021. oko 23,00 sata bila u restoranu ''Za vašu dušu'' u mjestu Okuje, gdje se održavao Božićni domjenak. U jednom trenutku izašla je ispred restorana, malo postajala, a tada je pogledala u desno i zamijetila kolegu IV koji je imao krvavo lice. Ona mu je prišla, a on je govorio da ne zna što ga je preokrenulo, zašto ju je udario i to je konstantno ponavljao. Ostala je uz njega jer je bio u rastresenom stanju. Nakon nekog vremena ušla je u restoran, uzela svoje stvari i izašla iz restorana, a kolega OV ju je tada pitao da li može upravljati njegovim automobilom jer će on upravljati automobilom kolege RV i voziti ga kući u [adresa]. Ona je tako postupila. Kada su došli u Zagrebačku Dubravu ostavili su kolegu IV ispred njegove zgrade, a ona se tada sa kolegom OV uputila kući. Nakon što joj je pročitana obrana I. okrivljenika ŠV ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara. Nakon što joj je pročitana obrana II. okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Na upit suca odgovara kako ona nije bila na parkiralištu i nije vidjela što se događalo između kolega ŠV i IV, sve do trenutka kada je izašla i vidjela krvavog kolegu IV, kako je već opisala. Na pitanje I. okrivljenika TV odgovara kako je II. okrivljenik IV, prilikom njezinog prvog izlaska iz restorana stajao naslonjen na jedan automobil u trenutku kada ga je ona vidjela okrvavljenog. Bio je udaljen od zida restorana od 5-10 metra. Odgovara da se I. okrivljenik TV nalazio lijevo od II. okrivljenika IV, udaljen otprilike petnaestak metara na parkiralištu. Ne može odgovoriti koliko je puta kolega IV nazdravljao odnosno kojim pićima jer ne zamjećuje takve stvari. Ne sjeća se da bi u restoranu došlo do nekog ekscesa od strane NV. Može reći da je do restorana došla otprilike u istom trenutku kao i još neke kolege s kojima se našla na Krugama u Zagrebu, a u tom društvu je bio i kolega IV, a naknadno su do restorana dolazili i drugi kolege. Na pitanje branitelja II. okrivljenika RV odgovara kako ona u prvi trenutak nije shvatila o kome kolega RV govori da ga je prebacilo, ali je kasnije shvatila da je mislio na kolegu TV. Odgovara kako nije zamijetila da bi kolega RV radio bilo kakve probleme u restoranu. Odgovara kako se ona ne sjeća da li je u trenutku njezinog izlaska iz restorana kolega TV bio u nečijem društvu ili sam, to nije zamijetila. Odgovara kako je ona po izlasku iz restorana bila u društvu sa kolegom RV, kako to već izjavila, a kolegica CV je bila u društvu kolegice ŽV, udaljena od njih, zamijetila je da je plakala ali ona s njom tada nije razgovarala i ne zna da li je imala kakve povrede. Na pitanje II. okrivljenika IV odgovara kako je ona, dva ili više dana nakon domjenka, zamijetila da je kolegica CV imala plavicu ispod jednog oka. I. okrivljenik TV postavlja svjedokinji pitanje da li je iste noći bilo još nekog sukoba u kojem bi sudjelovao IV ili OV ili svjedokinja JV, a svjedokinja odgovara da nije bilo nikakvih događaja nakon onoga ispred restorana Za vašu dušu, a koji bi bili od važnosti za konkretno predmetni događaj.

5.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku u dokaznom postupku ispitani svjedok OV, policijski službenik, u svom iskazu je iznio kako se sjeća da je dana 18.12.2021. u večernjim satima bio s kolegama na domjenku u restoranu Za vašu dušu u Okuju. U jednom trenutku netko mu je prišao i priopćio da je ispred restorana kolega IV krvave glave. Izašao je ispred restorana i zatekao kolegu IV koji je doista bio krvav, a bio je i pod utjecajem alkohola. Ističe kako nije vidio na koji način je kolega IV povrijeđen, a u tom trenutku mu to i nije bilo važno. Tražio je od kolega IV ključ od njegovog automobila, smjestio ga u isti i povezao ga njegovoj kući u [adresa], dok je kolegica JV na njegovu zamolbu vozila njegov automobil iza njih do adrese kolege NV. Nakon što je ostavio kolegu IV u ulazu njegove zgrade, odvezao je kolegicu JV kući, a nakon toga otišao kući. Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika TV ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara i ponavlja da nije svjedočio događaju između I. i II. okrivljenika. Nakon što mu je pročitana obrana II. okrivljenika IV ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara i ponavlja da nije svjedočio događaju između I. i II. okrivljenika. Na pitanje I. okrivljenika odgovara kako se ne sjeća da bi u restoranu bio neki eksces od strane kolege NV. Odgovara kako su svi u restoranu prije ovog događaja bili u veselom stanju, a nakon događaja ne može reći da li je I. okrivljenik bio pod utjecajem alkohola. Odgovara da je po njegovom izlasku iz restorana kolega IV stajao na parkiralištu između automobila. Odgovara kako se ne sjeća što mu je kolega IV govorio kada mu je pristupio jer je govorio nešto nepovezano. Odgovara kako je nakon predmetnog događaja, vjerojatno u gradu Zagrebu bilo nekih ekscesa. Na pitanje branitelja II. okrivljenika odgovara da ga je nakon što je ostavio kolegu IV ispred njegove zgrade, zvala njegova supruga i pitala što se dogodilo IV, a on je njoj odgovorio ovo što je iznio sada na ovom ročištu, da ne znam što je točno bilo ali obzirom da je pod utjecajem alkohola da ga je dovezao kući. Odgovaram kako joj je na pitanje u vezi povreda IV odgovorio kako ne zna na koji način ih je zadobio. Ne sjeća se da li ga je pitala da li su povrede mogle nastati od pada. Odgovara kako je nekoliko dana nakon predmetnog događaja, od pretpostavljenog zapovjednika postaje, dobio nalog da razgovara s kolegom TV i IV, kako bi oni međusobno razriješili nastalu situaciju, a s ciljem da se ne pokreće stegovni postupak, ukoliko oni to žele. Na pitanje branitelja II. okrivljenika odgovara ponovno na isti način kako je odgovorio na zadnje pitanje. Odgovara kako nakon predmetnog događaja, nakon nekoliko dana nije primijetio kod kolegice CV neke modrice, masnice ili povrede.

6.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku u nastavku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja CV, policijska službenica, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 18.12.2021. u večernjim satima bila u restoranu ''Za vašu dušu'', gdje se održavao Božićni domjenak. Sjeća se da su plesali, a u jednom trenutku prišao joj je kolega IV te ju pozvao da izađu iz restorana. Ona je mislila da će popušiti jednu cigaretu ali kada su izašli na zatvorenu verandu restorana, IV je počeo plakati, jecati i govoriti joj nešto što zapravo nije niti razumjela te se ispričavao i njemu, a spominjao je i kolegu TV. Bilo joj je neugodno, nije htjela da druge kolege vide kako IV plače pa ga je pozvala da izađu izvan restorana, na parkiralište. IV se nije smirivao. Nastavio je plakati i jecati, a ona ga je u jednom trenutku zagrlila u nastojanju da ga smiri. Čitavo to događanje potrajalo je duže vremena i cijelo to vrijeme kolega IV se nije smirivao. U jednom trenutku iz restorana je izašao kolega TV te je došao do njih i IV je pitao da što radi i da ju pusti, a IV mu je odgovorio da mora popričati sa njom. Ona se tada okrenula i otišla na drugu stranu restorana popušiti jednu cigaretu, a ubrzo je otišla kući. Nakon što joj je pročitana obrana I. okrivljenika TV ističe kako na obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara. Nakon što joj je pročitana obrana II. okrivljenika ističe kako na obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara jer ne zna što se događalo između kolega TV i IV nakon što se udaljila. Na pitanje I. okrivljenika da li je bio prije predmetnog događaja neki eksces u restoranu odgovara kako joj to nije poznato. Odgovara kako joj zapravo nije poznato zašto se kolega IV želio ispričati njoj i kolegi TV jer ga zapravo nije razumjela u vezi s tim. Odgovara kako je prije izlaska kolege TV iz restorana više puta pozivala kolegu IV da se smiri i da se vrate u restoran. Na pitanje I. okrivljenika da li je po izlasku iz restorana rekao kolegi IV da ju pusti iz zagrljaja, može odgovoriti da je to tako bilo. Branitelj II. okrivljenika ističe kako smatra se radi o sugestivnom pitanju i protivi se istom jer je svjedokinja već ranije iskazala da je ona zagrlila kolegu IV. Na pitanje branitelja II. okrivljenika ističe kako nije zamijetila da bi kolega IV imao neke povrede jer se udaljila s parkirališta. Odgovara kako je ona sljedećeg dana telefonom kontaktirala kolegu IV da vidi kako je, a on je upravo bio u bolnici i pitao ju što se dogodilo, a u pozadini je čula doktora koji je govorio da IV ne može pričati. Odgovara kako ju je tom prilikom IV pitao da li je kolega TV i nju udario, a ja ona mu je odgovorila da nije. Na pitanje branitelja II. okrivljenika u kakvim je odnosima sa I. okrivljenikom ŠV odgovara kako nema potrebe odgovarati na to pitanje jer nije u vezi s predmetom postupka. Odgovara kako ne želi odgovoriti na pitanje da li je u vezi sa I. okrivljenikom. Odgovara kako s nikime od kolega nije razgovarala o tome da bi netko od njih trebao promijeniti svoj iskaz. Odgovara kako je ona nakon predmetnog događaja otišla sama kući. Na poseban upit suca svjedokinja odgovara kako je , kada je odlazila s parkirališta na kojem su ostali kolega ŠV i IV, čula da nešto pričaju ali nije čula da bi vikali ili galamili, a eventualni fizički sukob ona nisam vidjela.

7.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku branitelj II. okrivljenika RV predložio je da se u dokaznom postupku, obzirom na obranu I. okrivljenika, provede dokaz medicinskog vještačenja te se obvezuje po potrebi dostaviti svu potrebnu medicinsku dokumentaciju, a kako bi se utvrdilo da li su povrede II. okrivljenika mogle nastati udarcem u zid ili zadanim udarcem. Predlažem da se provede dokaz očevidom na mjestu događaja.

I. okrivljenik TV predložio je da se u dokaznom postupku provede dokaz ispitivanjem u svojstvu svjedoka voditelja restorana, odnosno glavnog konobara Za vašu dušu koji je posluživao naš stol, a na okolnost zbog čega je došlo do predmetnog događaja. Obvezuje se u roku od tjedan dana dostaviti Sudu točne podatke o predloženom svjedoku.

8.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku u dokaznom postupku ispitana je svjedokinja ŽV, policijska službenica, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 18.12.2021. u večernjim satima bila u restoranu ''Za vašu dušu'' u Okuju, gdje se održavao Božićni domjenak. Ona nije vidjela što se na parkiralištu restorana događalo između TV i RV jer je iz restorana izašla zajedno sa kolegicom JV s kojom je sjedila za stolom u restoranu i razgovarala, te su u jednom trenutku zamijetile da nema drugih kolega. Kada je izašla ispred restorana zamijetila je kolegu RV kako stoji na parkiralištu kod parkiranih automobila i plače, a zamijetila je i da je krvav u predjelu čela. Zamijetila je i kolegu TV koji je također bio na parkiralištu ali udaljen, nije sigurna koliko metara od RV, a njega nije dobro niti vidjela zbog udaljenosti i mraka. Ističe kako nije vidjela što se događalo na parkiralištu između Bondže i Plenataja prije nego što je izašla. Nakon što joj je pročitana obrana I. okrivljenika ŠV ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara jer ona događaj između kolege ŠV i RV nije vidjela. Nakon što joj je pročitana obrana II. okrivljenika ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara zbog razloga kojeg je već iznijela. Na poseban upit suca odgovara kako ona nikakvu galamu ili viku s parkirališta nije čula, a kada je izašla, kako je to već izjavila, kolege ŠV i RV su bili na parkiralištu restorana, udaljeni jedan od drugoga i tada se ništa nije događalo, a što je bilo prije toga ona ne zna. II. okrivljenik VV ističe kako je prilikom iskazivanja svjedokinje sudac upitao istu da li je II. okrivljenik VV stajao na parkiralištu, a svjedokinja je odgovorila potvrdno, ali ona sama niti u jednom trenutku nije izjavila da bi on stajao na parkiralištu. Na poseban upit suca odgovara kako je ona prilikom izlaska iz restorana primijetila kolegu VV pored automobila, naslonjenog na automobil, ne sjeća se sada u kojem položaju se on nalazio. Na pitanje II. okrivljenika IV da li joj je te večeri CV u bilo kojem trenutku rekla da ju je kolega ŠV udario ili je to eventualno vidjela, može reći da nije vidjela da bi kolega ŠV udario kolegicu CV. Kolegica CV je stajala s desne strane restorana, plakala je, pa joj je pristupila, a ona je nerazgovjetno govorila ali nije joj rekla da bi ju kolega ŠV udario. Na pitanje II. okrivljenika da li joj je ikada nakon predmetnog događaja, od bilo koga, sugerirano da daje lažan iskaz odgovara da joj nije od nikoga ništa sugerirano.

9.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku II. okrivljenik IV je iskazao kako dopunjuje iznesenu obranu na način da ističe kako predmetne zgode nitko nije bio nazočan događaju između njega i I. okrivljenika, pa stoga smatra da nisu ispunjeni elementi javnosti.

10.

U prvotno provedenom prekršajnom postupku u nastavku dokaznog postupka izveden je dokaz suočavanjem I. okrivljenika ŠV i II. okrivljenika RV.

Tom prilikom I. okrivljenik je iskazao: U cijelosti ostajem kod svega što sam već iznio u svojoj obrani i nemam ništa drugo za dodati.

II. okrivljenik je iskazao: I ja također u cijelosti ostajem kod onoga što sam iznio u svojoj obrani i dopuni koju sam iznio na današnjem ročištu te nemam ništa za dodati.

III/

1.

U ponovnom prekršajnom postupku I. okrivljenik TV je iskazao suglasno kao u obrani koju je iznio u prvotnom prekršajnom postupku i nema što drugo dodati u svoju obranu.

Smatra da je temeljem dosadašnjeg tijeka dokaznog postupka Sud donio ispravnu odluku te da između iskaza ispitanih svjedoka ne postoji nekih bitnih nesuglasja jer svi ispitani svjedoci zapravo nisu ništa konkretno vidjeli. Svi su oni došli nakon samog događaja između II. okrivljenika i njega i svaki od njih pojedinačno je pitao što se dogodilo između njih dvojice.

2.

U ponovnom prekršajnom postupku II. okrivljenik IV je iskazao kako ostaje kod svoje već iznesene obrane i ističe kako tijekom postupka nije dokazano da bi on počinio terećeni prekršaj kako ga se tereti, te da ta činjenica nije potvrđena niti iskazima saslušanih svjedoka, a niti je to potvrdio svjedok MV koji je izričito naveo da se ne sjeća ničega posebnog vezano uz predmetni događaj.

3.

U ponovnom prekršajnom postupku I. i II. okrivljenici suglasno su iskazali kako u ponovnom dokaznom postupku ne treba nanovo izvoditi već ranije izvedene dokaze. Suglasni su da se svi već prethodno izvedeni dokazi provedu na način da se čitaju zapisnici sastavljeni na ročištima tijekom prvotno provedenog postupka.

4.

Tijekom ponovnog prekršajnog postupka II. okrivljenik je u sudski spis dostavio podnesak u kojem je naveo, uz ostalo, kako su svi prethodno ispitani svjedoci već detaljno i iscrpno iskazivali o onom što znaju o inkriminiranom događaju, a nitko od njih nije naveo da bi imao nekih neposrednih saznanja o istom. Ne postoji nikakvog nesuglasja ili proturječnosti u iskazima saslušanih svjedoka pa ne postoji niti potreba za provođenjem bilo kakvih suočenja okrivljenika sa svjedocima ili svjedoka međusobno.

5.

U ponovnom prekršajnom postupku izvedeni su dokazi čitanjem zapisnika koji su sastavljeni o ročištima za glavnu raspravu koja su održana u prethodno provedenom dokaznom postupku tijekom prvotnog prekršajnog postupka.

Pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka JV, OV i CV sastavljen dana 5. srpnja 2022.g., kao i zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZV sastavljen dana 28. studenog 2022.g.

6.

Nakon čitanja iskaza svjedoka ispitanih u prethodno provedenom dokaznom postupku u prvotnom prekršajnom postupku I. okrivljenik je iskazao kako na pročitane iskaze nema primjedbi, ali u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

7.

U ponovnom prekršajnom postupku, tijekom novog dokaznog postupka, ispitan je svjedok MV koji je u svom iskazu, nakon što je upoznat s prekršajem koji se stavlja na teret I. i II. okrivljenicima, iznio kako može reći da je u vrijeme inkriminiranog događaja bio zaposlen u restoranu Za vašu dušu u mjestu Okuje te je radio na mjestu voditelja restorana i konobara. Može reći kako zbog proteka vremena se ne sjeća baš ničega u vezi samog događaja, okrivljenici mu nisu poznati, a u sudnici nazočnog I. okrivljenika može prepoznati po fizionomiji. Može reći da s obzirom na datum događaja zaključuje da se radilo o nekom domjenku koji su se redovito u to vrijeme održavali u restoranu i prilikom takvih događaja bilo je nazočno po nekoliko stotina ljudi. Nikakve dodatne podatke sada ne može iznijeti jer se ničega ne sjeća. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika TV ističe kako mu iznesena obrana ne budi nikakva sjećanja i na istu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

I.okrivljenik TV nema pitanja za svjedoka te ističe kako se događaj odvijao izvan restorana pa o istom ne može svjedočiti nitko tko je bio u restoranu.

Nakon što sam upoznat s obranom II. okrivljenika RV ističe kako ni na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

8.

Nakon čitanja iskaza svjedoka ispitanih u prethodno provedenom dokaznom postupku u prvotnom prekršajnom postupku, te iskaza svjedoka HV ispitanog u ponovnom dokaznom postupku, II. okrivljenik je iskazao kako na pročitane iskaze nema primjedbi, ali u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

9.

U ponovnom prekršajnom postupku sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00379981 i 00379982, bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb na ime RV od 19. prosinca 2021., potvrda Ministarstva pravosuđa za AV od 21. siječnja 2022. i potvrda Ministarstva pravosuđa za RV od 21. siječnja 2022.

10.

U završnom govoru II. okrivljenik IV iskazao je da smatra kako tijekom postupka nije na siguran i nedvojben način dokazano da bi on počinio terećeni prekršaj. Stoga predlaže Sudu donošenje oslobađajuće odluke.

IV/

1.

U ponovnom prekršajnom postupku, nakon iznova provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika ŠV i II. okrivljenika RV, a temeljem svih postojećih, svrhovitih i izvedenih dokaza u novom dokaznom postupku, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljenici predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine navedene u izreci presude, odnosno kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

2.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika ŠV osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode II. okrivljenik RV krenuo prema njemu i udario ga dlanom po licu, pa ga je instinktivno udario šakom u predjelu glave, a on je onako pijan udario u zid te je pao na tlo. Cijenio je obranu I. okrivljenika i u dijelu gdje iznosi kako smatra da nije kriv za terećeni prekršaj jer je jednostavno bio doveden u takvu situaciju, kao i da nije bilo elemenata javnosti.

Sudac je cijenio i obranu II. okrivljenika RV osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode I. okrivljenik pristupio do njega te ga šakom udario u predjelu lica i nosa zbog čega je pao na tlo i izgubio svijest, kao i u dijelu gdje ističe kako niti u jednom trenutku nije fizički krenuo prema I. okrivljeniku i nije ga udario po licu niti je imao namjeru udariti ga, nego je I. okrivljenik njega fizički napao. Cijenio je i dopunu obrane II. okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako smatra da nisu ispunjeni elementi javnosti.

3.

Sudac je cijeneći iznesene obrane I. i II. okrivljenika zaključio da su njihove cjelokupne obrane jasne, razumljive, stvarno životno moguće, pa u određenoj mjeri i uvjerljive, da su I. i II. okrivljenici predmetne činjenice iznosili okolnosno i razumljivo, da su obostrano, odlučno i ustrajno tvrdili kako se oni sami predmetne zgode nisu ponašali na načine kako im se stavlja na teret te da osobno nisu počinili prekršaj za kojeg su optuženi.

Sudac je zaključio i kako su se oba okrivljenika u svojim obranama opisivali kao oštećenici i tvrdili da su žrtve agresivnog, protupravnog i nepristojnog postupanja drugog suokrivljenika.

Nakon razmatranja njihovih obrana sudac je uzeo obrambene navode I. i II. okrivljenika s oprezom i sumnjom jer je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su I. i II. okrivljenici svoje obrane oblikovali smišljeno, proračunato i svrsishodno zbog vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvore uvjerenje kako predmetne zgode nisu postupali suprotno zakonskim odredbama niti počinili terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdali svoje moguće nepropisne postupke, te se zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli kažnjavanje za prekršaj koji im se stavlja na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

4.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. i II. okrivljenika, sudac je utvrdio kako su oba okrivljenika u potpunosti ostali kod svojih već iznesenih obrana, te da su obojica iznosili u jednakoj mjeri kratko i jasno, razumljivo i životno, bez ikakvih novih odlučnih detalja.

Sudac je zamijetio da je I. okrivljenik tijekom suočenja početno gledao u lice II. okrivljenika, a zatim je pogled usmjerio prema sucu. Zamijetio je i da je II. okrivljenik gledao u pravcu I. okrivljenika dok je isti iskazivao, a kada je sam započeo iznositi svoj iskaz okrenuo je glavu i gledao po sudnici i prema sucu.

Sudac je zaključio kako su oba okrivljenika tijekom suočenja izražavala pomirljivi stav kao i smireni emocionalni doživljaj procesne situacije.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi utjecale na suca na način da bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li su se I. i II. okrivljenici predmetne zgode uzajamno ponašali na načine kako se terete, pa da bi tako remetili javni red i mir, te da bi time počinili prekršaj koji im se Optužnim prijedlogom stavlja na teret i to upravo na načine opisane u činjeničnom opisu radnje prekršaja.

5.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje JV u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode izašla ispred restorana i zamijetila II. okrivljenika koji je imao krvavo lice i govorio kako ne zna što ga je preokrenulo, zašto ga je udario i to je konstantno ponavljao, a bio je u rastresenom stanju, kao i u dijelu da je kasnije shvatila kako je mislio na kolegu ŠV. Sudac je osobito cijenio iskaz ispitane svjedokinje u dijelu gdje iznosi kako ona nije bila na parkiralištu i nije vidjela što se događalo između kolega ŠV i RV prije nego je izašla.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka OV u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode izašao ispred restorana i zatekao kolegu RV kako stoji na parkiralištu između automobila i koji je bio krvav i pod utjecajem alkohola. Sudac je osobito cijenio iskaz ispitanog svjedoka u dijelu gdje iznosi kako on nije vidio na koji način je kolega RV povrijeđen jer nije svjedočio događaju između I. i II. okrivljenika, ne zna što je točno bilo te u vezi povreda RV ne zna na koji način ih je zadobio.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje CV u dijelu gdje iznosi kako ju je predmetne zgode kolega RV pozvao da izađu iz restorana, a zatim su izašli na parkiralište te ga je ona u jednom trenutku zagrlila da ga smiri, a da je u jednom trenutku iz restorana izašao kolega ŠV i rekao kolegi RV da ju pusti iz zagrljaja, pa se ona tada okrenula i otišla na drugu stranu restorana i ubrzo kući. Sudac je osobito cijenio iskaz ispitane svjedokinje u dijelu gdje iznosi kako ne zna što se događalo između kolega ŠV i RV nakon što se ona udaljila i da nije zamijetila da bi kolega RV imao neke povrede jer se udaljila s parkirališta te da je kada je odlazila s parkirališta na kojem su ostali kolega ŠV i RV čula da nešto pričaju ali nije čula da bi vikali ili galamili, a eventualni fizički sukob ona nije vidjela.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ZV u dijelu gdje iznosi kako ona predmetne zgode nije vidjela što se na parkiralištu restorana događalo između ŠV i RV jer je sjedila za stolom u restoranu i razgovarala, a kada je izašla ispred restorana zamijetila je kolegu RV kako stoji na parkiralištu kod parkiranih automobila i da je krvav u predjelu čela, a zamijetila je i kolegu ŠV koji je također bio na parkiralištu ali udaljen. Sudac je osobito cijenio iskaz ispitane svjedokinje u dijelu gdje ističe kako ona nije vidjela što se događalo na parkiralištu između Bondže i Plentaja prije nego što je izašla, kao i u dijelu gdje iznosi kako ona nikakvu galamu ili viku s parkirališta nije čula, a kada je izašla I. i II. okrivljenici su bili udaljeni jedan od drugoga i tada se ništa nije događalo, a što je bilo prije toga ona ne zna.

6.

Sudac je cijenio iskaze svih imenovanih ispitanih svjedoka te je zaključio kako prema njihovim iskazima proizlazi da zapravo nisu neposredni očevici predmetnog događaja, odnosno da oni nemaju izravnih niti cjelovitih saznanja o načinu na koji je došlo do inkriminirane situacije između I. i II. okrivljenika, odnosno da svjedoci ne znaju da li je, odnosno kako je, između njih došlo do verbalnog i/li fizičkog sukoba.

Sudac je zaključio kako ispitani svjedoci nisu iskazali ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenika i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovih dokaza nije mogao utvrditi nikakve bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj.

Sudac je prilikom procijene iskaza ispitanih svjedoka utvrdio da su iskazi svih svjedoka jasni, razumljivi i životni, a u određenoj mjeri i uvjerljivi, ali smatra kako je prirodno da su svi svjedoci, policijski službenici i radne kolege I. i II. okrivljenika, zbog bliskog kolegijalnog i poslovnog, a eventualno i mogućeg emocionalnog odnosa prema istima, snažno zainteresirani za ishod ovog sudskog postupka, pa da stoga postoji stvarna mogućnost i razumna vjerojatnost da su svoje iskaze iznijeli pristrano u korist I. i II. okrivljenika, svojih kolega policijskih službenika, odnosno zaključio je kako postoji stvarna vjerojatnost da su ovi svjedoci svoje iskaze iznijeli na način da su jednostavno prešutjeli bitne činjenice, to jest da su iskaze oblikovali na način da su pokušali ublažiti stvarnu težinu nepropisnog postupanja i protupravnog propusta I. i II. okrivljenika, a u namjeri da iste zaštite i oslobode od prekršajne odgovornosti, krivnje i kažnjavanja za prekršaj koji im se stavlja na teret.

7.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka HV, čije ispitivanje je u prvotnom prekršajnom postupku predložio I. okrivljenik, pa je zaključio kako ovaj svjedok nije bio očevidac predmetnog događaja, odnosno da on nema neposrednih saznanja o dijelu prekršaju koji se stavlja na teret I. i II. okrivljenima, to jest ne sjeća se baš ničega u vezi samog događaja niti su mu okrivljenici poznati.

Slijedom navedenog, sudac je zaključio kako imenovani svjedok nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju I. i II. okrivljenika i njihovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode, zbog čega sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Optužnom prijedlogu u odnosu na terećeni prekršaj.

8.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti koje su sadržane u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenika.

Sudac je s jedne strane utvrdio da su I. i II. okrivljenici u svojim obranama obostrano poricali navedene činjenice i okolnosti koje su im stavljene na teret, dok ih s druge strane sudac nije mogao potvrditi izvođenjem postojećih svrhovitih dokaza.

9.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane dana 21.01.2022.g., od strane Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobe: TV i IV, utvrdio da I. i II. okrivljenici do tada nisu bili prekršajno osuđivani.

10.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

11.

Sudac nije izvodio dokaz medicinskog vještačenja, niti dokaz očevida na mjestu događaja, predložene od strane branitelja II. okrivljenika.

Sudac nije izvodio predložene dokaze iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.

Osim toga, obzirom na ukupnost okolnosti sudac je uvjeren kako izvođenjem predloženih dokaza nikako ne bi mogao u odnosu na I. i II. okrivljenike donijeti odluku drugačiju od odluke u izreci ove presude.

Sudac je zaključio da je činjenično stanje u objektivno mogućoj i dostatnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza, te smatra kako se izvođenjem i drugih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, te izvođenja svih dostupnih i svrhovitih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne moglo dovesti do drugačije odluke, osim o oslobađanju od optužbe obojice okrivljenika.

12.

Zbog svih navedenih razloga sudac nije izvodio niti dokaz suočavanjem I. i II. okrivljenih sa ispitanim svjedocima, a osobito sa svjedokinjom CV, policijskom službenicom.

Pritom je sudac zaključio kako nesuglasje između obrane I. okrivljenika i iskaza imenovane svjedokinje zapravo nije od presudne važnosti za činjenični opis radnje prekršaja koji se stavlja na teret I. i II. okrivljenicima, jer se odnosi na događaj prije inkriminiranih radnji obojice okrivljenika.

Pored navedenog, sudac je vodio računa i o okolnosti da je I. okrivljenik izjavio kako smatra da između iskaza ispitanih svjedoka ne postoji nekih bitnih nesuglasja jer svi ispitani svjedoci zapravo nisu ništa konkretno vidjeli, dok je II. okrivljenik izjavio kako ne postoji potreba za provođenjem bilo kakvih suočenja okrivljenika sa svjedocima ili svjedoka međusobno.

Slijedom navedenog sudac je zaključio kako je vrlo vjerojatno, pa čak i izvjesno, da I. i II. okrivljenici ne bi niti pristali na izvođenje dokaza suočenjem sa ispitanim svjedocima, a osobito ne sa svjedokinjom CV.

V/

1.

Nakon iznova provedene glavne rasprave u ponovnom prekršajnom postupku i novog dokaznog postupka, slijedom svega navedenog, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranama I. i II. okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li su I. i II. okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, na načine opisane u izreci presude, odnosno kako im se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.

2.

Sudac je utvrdio da je u inkriminirano vrijeme bio na snazi Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) koji je stupio na snagu dana 19.04.1994.g. [Zakon o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje (čl.2. u vezi čl.141a.st.10.)], a koji je u čl.13. propisivao da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

3.

Sudac nije mogao zaključiti da li su I. i II. okrivljenici predmetne zgode počinili Zakonom opisani prekršaj za kojeg se terete, odnosno nije mogao utvrditi da su okrivljenici počinili prekršajno djelo za koje se optužuju, na načine opisane u izreci ove presude, jer je mišljenja kako se temeljem svih izvedenih i postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno ne može se nesporno dokazati da bi se imenovani I. i II. okrivljenici predmetne zgode na javnom mjestu tukli, svađali i vikali i tako se ponašali nepristojno, te da bi time ostvarili biće prekršaja koji im je stavljen na teret, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju I. i II. okrivljenika.

4.

Suprotno iznesenim stavovima I. i II. okrivljenika da predmetne zgode nije bilo elemenata javnosti, sudac smatra kako je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj svakako odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na prostoru javne prometne površine, to jest parkirališta ispred restorana „Za vašu dušu“, koje je po svojoj funkciji namijenjeno javnosti, a koje je pristupačno zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je svakako dostupno i vidiku iz restorana i s ulice Selci, kao i iz okolnih obiteljskih kuća, vrtova i/li dvorišta, dakle na prostoru koji je bio dostupan pogledu i sluhu publike, odnosno izložen vidiku i čujnosti javnosti.

Stoga je sudac zaključio kako su u predmetnom slučaju I. i II. okrivljenici svoje radnje izvršili, odnosno sudjelovali u inkriminiranom događaju, na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.

5.

Sudac je zapazio da oba okrivljenika ne priznaju vlastitu krivnju za remećenje javnog reda i mira, već s jedne strane, I. okrivljenik u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na II. okrivljenika za kojeg tvrdi da ga je isti prvi fizički napao udarivši ga dlanom po licu te pritom ističe da je istog instinktivno udario jer je njegovim napadom bio doveden u takvu situaciju, a s druge strane, II. okrivljenik također u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na I. okrivljenika za kojeg tvrdi da ga je bez razloga i povoda fizički napao udarivši ga šakom u predjelu lica i nosa.

Obje strane tvrde da nisu krive za inkriminirani prekršaj, da je prekršaj počinila samo ona druga strana u predmetnom remećenju javnog reda i mira te da se samo ona druga strana ponašala na način kako joj se stavlja na teret.

6.

Sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je predmetne zgode između I. i II. okrivljenika, došlo do tučnjave, svađe i vikanja, to jest do istodobnog i uzajamnog nepristojnog ponašanja, odnosno da li je i na koji način između njih na javnom mjestu došlo do fizičkog i verbalnog sukoba, tko ga je započeo niti kojim slijedom se sukob odvijao, odnosno nije mogao nesporno utvrditi da se eventualni sukob dogodio na načine kako je to opisano u optužnom prijedlogu i kako se stavlja na teret I. i II. okrivljenicima.

7.

Sudac je zaključio da su obrane I. i II. okrivljenika u bitnim i odlučnim dijelovima suprotne, te je njihove obrane cijenio s oprezom, odnosno sumnjom, jer smatra kako postoji stvarna mogućnost i osnovana vjerojatnost da su oba okrivljenika svoje obrane oblikovali smišljeno u cilju vlastite koristi, a na teret ili štetu drugog suokrivljenika, tako da bi kod suca stvorili i učvrstili zaključak da oni sami svojim vlastitim ponašanjem nisu doprinijeli stvaranju i razvoju verbalnog i fizičkog sukoba i nepristojnog ponašanja, pa time remetili javni red i mir, te da bi samo drugog okrivljenika prikazali kao remetitelja javnog reda i mira, agresivnog i nepristojnog verbalnog i fizičkog napadača i počinitelja prekršaja, a sve to u promišljenoj namjeri da opravdaju vlastite postupke i sebe zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu kažnjavanje za prekršaj za kojeg se terete.

Zbog navedenih razloga sudac je posumnjao u istinitost i vjerodostojnost iznesenih obrana obojice okrivljenika.

8.

Sudac je u provedenom dokaznom postupku nesporno utvrdio da je predmetne zgode, na navedenom mjestu i u navedeno vrijeme, između imenovanih I. i II. okrivljenika zbog njima poznatih razloga, došlo do međusobnog nesporazuma, prepirke i sukoba.

Sudac nije mogao nesporno utvrditi da li su se, odnosno na koji način su se I. i II. okrivljenici predmetne zgode tukli, svađali i vikali na javnom mjestu, na parkiralištu ugostiteljskog objekta, odnosno nije mogao utvrditi bitnu i odlučnu okolnost, to jest da li su se predmetne zgode optuženici ponašali nepristojno i nepropisno na terećene nezakonite načine, a kako im je to stavljeno na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

9.

Usporednom analizom svih postojećih i izvedenih dokaza, sudac je zaključio kako ti dokazi ne daju čvrstog osnova za stvaranje cjelovite i jasne slike situacije, niti za nesumnjivu potvrdu da bi predmetne zgode I. i II. okrivljenici počinili opisani prekršaj remećenja javnog reda i mira upravo na načine kako se terete.

10.

Sudac nije našao dovoljno dokazanim da su I. okrivljenik TV i II. okrivljenik IV počinili prekršajno djelo za koje se optužuju, odnosno da su se na javnom mjestu tukli, svađali i vikali, te se time ponašali nepristojno, pa da su na taj način remetili javni red i mir.

Sudac je nakon svih izvedenih dokaza posumnjao u istinitost obrana I. i II. okrivljenika, ali je zaključio kako ipak postoji objektivno uvjerljiva i stvarna vjerojatnost da I. i II. okrivljenici nisu počinili terećeni prekršaj u cijelosti na načine kako im je to stavljeno na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac nije mogao nesporno dokazati, ali je s uvjerenjem zaključio kako postoji razumno opravdana i životna mogućnost i vjerojatnost da I. i II. okrivljenici predmetne zgode nisu remetili javni red i mir postupajući u potpunosti na načine kako su optuženi.

Obzirom na iznesene, a u svim odlučnim dijelovima potpuno suprotne obrane I. i II. okrivljenika, odnosno obzirom na njihovo odlučno, uvjereno i ustrajno poricanje vlastite krivnje i počinjenja prekršaja, a budući osim ispitanih svjedoka nije bilo drugih nepristranih svjedoka kao neposrednih očevidaca događaja, to jest objektivnih i pouzdanih a nezainteresiranih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje I. i II. okrivljenika, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, dostupnih i svrhovitih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice i okolnosti, konačno su snažno učvrstile sumnju suca da bi I. i II. okrivljenici počinili terećeni prekršaj upravo na načine kako su optuženi.

11.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da I. okrivljenika ŠV i II. okrivljenika RV treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

12.

Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 24. studeni 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].