Poslovni broj: Us I-2704/25-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: GA, državljanin DR Kongo, rođen **.**.1991., na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Nagyu, odvjetniku iz Zagreba, Preradovićeva 10, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, Zagreb, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 24. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/3975, URBROJ: 511-01-212-25-5 od 14. srpnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 14. srpnja 2025. godine, kojim mu je poništen azil i pravo na boravak u Republici Hrvatskoj (RH), što mu je bilo odobreno rješenjem od 01. srpnja 2015. godine.

Spomenuto rješenje je doneseno na temelju čl. 50. st. 1. t. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ), u kojem je propisano da će se međunarodna zaštita poništiti ako osoba kojoj je odobrena predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH. Tuženik je postojanje tih okolnosti utvrdio na temelju dopisa (mišljenja) Sigurnosno- obavještajne agencije (SOA) od 11. lipnja 2025. godine.

Tužitelj u tužbi navodi da je stalno zaposlen i da nije počinio nikakvo kazneno djelo u RH. Navodi da se potpuno integrirao u RH i da je njegovoj mlt. kćeri u RH odobren privremeni boravak. Ističe da se ne može vratiti u DR Kongo zbog političke prošlosti. Navodi da mu nije predočen dopis SOA-e i da ne zna koji su to „drugi podaci“ kojima SOA raspolaže. Ukazuje na to da njegova osuda u Francuskoj nije bila za teška nepolitička kaznena djela iz čl. 30. st. 1. t. 3. ZMPZ-a.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

Tužitelj je državljanin DR Kongo te mu je ranijim rješenjem od 01. srpnja 2015. godine odobren azil u RH, jer je sudjelovao u napadu na državnu televiziju u glavnom gradu DR Kongo 30. prosinca 2014. godine, što je okarakterizirano kao pokušaj državnog udara.

Iz dostavljenog spisa upravnog predmeta je vidljivo da je tužitelj od 01. siječnja 2016. godine do 19. srpnja 2017. godine u Francuskoj sudjelovao u kaznenim djelima omogućavanja neovlaštenog ulaska i boravka, prijevare, krivotvorenja i prometa administrativnim dokumentima, zbog čega je koncem 2017. godine bio izručen Francuskoj, gdje je i osuđen na 18 mjeseci uvjetne zatvorske kazne, nakon čega se 2019. godine vratio u RH.

Iz dostupne dokumentacije također proizlazi da tužitelj sada radi u RH i da je od 2023. godine oženjen državljankom RH. Tužitelj ima djecu rođenu još ranije u DR Kongo.

Osporavano rješenje se temelji na mišljenju SOA-e od 11. lipnja 2025. godine, ali iz spisa upravnog predmeta proizlazi da je ono sastavljeno na traženje tuženika koje datira još od 07. prosinca 2017. godine (dakle, još iz vremena izručenja tužitelja Francuskoj) te je u njemu navedeno da je SOA na to traženje već odgovorila 01. lipnja 2018. godine.

Iz dostupne dokumentacije sud ne može utvrditi zbog čega je SOA ponovno 2025. godine tuženiku na njegovo traženje od 07. prosinca 2017. godine dostavila svoje mišljenje, iako je na to traženje već odgovorila 01. lipnja 2018. godine. Sud je na raspravnom ročištu konstatirao da je 17. rujna 2025. godine izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e, ali ni tom prilikom nije bilo moguće ustanoviti zbog čega je SOA tuženiku na njegovo traženje od 07. prosinca 2017. godine bez ikakvog očitog povoda 11. lipnja 2025. godine ponovno dostavila mišljenje o tužitelju. Iako su podaci u koje je sud ostvario uvid navedeni kao klasificirani, u njima nije bilo ničeg što već ne postoji u spisu upravnog predmeta i što na taj način već ne bi bilo dostupno tužitelju.

Tako se u mišljenju SOA-e najprije navodi da je tužitelj u DR Kongo bio pripadnik oružane skupine koje je izvršila napad na državnu televiziju. Međutim, navedena okolnost je upravo bila razlog zbog kojeg je tužitelju rješenjem od 01. srpnja 2015. godine bio odobren azil u RH pa se onda ta ista okolnost ne može dovoditi u vezu s utvrđenjem da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH (čl. 50. st. 1. t. 3. ZMPZ-a).

Nadalje, u mišljenju SOA-e je istaknuto da je tužitelj činio kaznena djela u Francuskoj. Iako je točno da je tužitelj u Francuskoj osuđen zbog kaznenih djela koja je tamo počinio nakon odobravanja azila u RH - sud napominje da je tuženik saznanja o tome imao i koncem 2017. godine, kada je tužitelj izručen Francuskoj, kao i 2019. godine, kada se tužitelj iz Francuske vratio u RH nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Prema tome, za navedene okolnosti se znalo još prije osam godina pa se te okolnosti ne mogu tumačiti u smislu da tužitelj tek sada predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH. Pritom sud ima u vidu i prirodu kaznenih djela koja je tužitelj počinio u Francuskoj (ne radi se o kaznenim djelima iz čl. 30. st. 1. t. 3. ZMPZ-a), činjenicu da nema nikakvih podataka o tužiteljevom kršenju propisa nakon povratka iz Francuske u RH (2019. godine) i činjenicu da je tužitelj sada u RH zaposlen i oženjen državljankom RH.

Stoga se ni ove okolnosti ne mogu tumačiti u smislu postojanja razloga za poništenje međunarodne zaštite iz čl. 50. st. 1. t. 3. ZMPZ-a.

Konačno, u mišljenju SOA-e je navedeno da u pogledu tužitelja postoje i „drugi podaci“, koji se ne mogu iznositi. Sud ne može prihvatiti pozivanje na taj navod SOA- e, već i zbog toga što bi se bilo koji drugi podaci vezani uz činjenicu da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH trebali navesti barem u klasificiranom dokumentu u koji sud može i mora izvršiti uvid. S obzirom na to da u tom pogledu nikakvih konkretnih podataka nema, sud otklanja i pozivanje na ovaj navod u mišljenju SOA-e od 11. lipnja 2025. godine.

Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju sudu nije ukazano ni na kakvu konkretnu okolnost koja bi pak u smislu čl. 50. st. 1. t. 3. ZMPZ-a ukazivala na to da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH, pa je stoga osporavano tuženikovo rješenje utemeljeno na tom razlogu i na toj pravnoj osnovi nepravilno i nezakonito te je kao takvo usvajanjem tužbenog zahtjeva poništeno, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), bez vraćanja predmeta na ponovni postupak upravnom tijelu.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 24. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Tomislav Nagy

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, Zagreb