REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 132 P-1410/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Ivanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lozo&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Varšavska 16, protiv tuženika OTP banka d. d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po generalnom punomoćniku Sanji Vukina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, prema generalnoj punomoći Su-2757/2017, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Ane Ivanović, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika KV, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Vukina&partneri d.o.o. iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, dana 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetna ugovorna odredba članka 5. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. koja glasi: "1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od ukupnog iznosa odobrenog. Ista se naplaćuje jednokratno, odmah, odnosno uvijek prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita."

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba članka 12. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. koja glasi: "1. Korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka/ rokova dospijeća, s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno: a) podnijeti pisani zahtjev i b) platiti naknadu određenu ovim Ugovorom, kako slijedi: a) kod djelomice (nepotpune) otplate kredita - naknada 4,00% glavnog duga (glavnice);

b) kod potpune otplate kredita - naknada od 4,00% od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice),

2. Odredbe ugovorene u prethodnom stavku - koje uređuju prijevremenu otplatu kredita - isključuje sve istovrsne/mjerodavne odredbe važećih unutarnjih akata Kreditora ( odluke, posebni ili opći akti poslovanja Kreditora) koje drukčije uređuju istu stvar ( prijevremenu otplatu kredita)"

III. Nalaže se tuženiku OTP banci d. d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61 OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.877,37 eura (slovima: dvije tisuće osamsto sedamdeset sedam eura i trideset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 630,00 eura od 20.7.2009. do isplate,

- na iznos od 2.247,37 eura od 10.10.2017. do isplate,

s tim da stopa kamata od dospijeća obveze do 31. srpnja 2015. teče po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje utvrđuje Hrvatska narodna banka te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, nadoknaditi parnične troškove tužitelju ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.112,85 eura (slovima: tisuću sto dvanaest eura i osamdeset pet centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 24. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banja primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika OTP banke d.d iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura ).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj dana 21. veljače 2024. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu 63.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

2. Članak 5. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. glasi: "1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od ukupnog iznosa odobrenog. Ista se naplaćuje jednokratno, odmah, odnosno uvijek prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita."

3. Prednik tuženika je tužitelju naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 630,00 eura ( što iznosi 1,00% od iznosa odobrenog kredita) obračunatu prema prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

4. Odredbom čl. 12. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. tuženik je propisao da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor, bez da mu prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih uvjeta, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženik tereti tužitelja odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem razdoblju i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (tzv. izlazna naknada).

5. Nadalje, sporne odredbe u potpunosti odgovaraju i pojmu nepoštenih ugovornih odredbi kako ju definiraju odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 125/07, 79/07 i 79/09; u daljnjem tekstu: ZZP/07) obzirom da se radi o odredbama koje se unaprijed paušalno formuliraju u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojima se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem nije niti bio upoznat, niti je mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, tužitelj nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija.

6. U tužbi od 21. veljače 2024. tužitelji traži da se utvrde ništetne odredbe Ugovora o kreditu članka 5. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. koja glasi: "1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od ukupnog iznosa odobrenog. Ista se naplaćuje jednokratno, odmah, odnosno uvijek prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita." i čl. 12. stavak 1. i 2. predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je regulirana prijevremena otplata kredita samo uz suglasnost i uz uvjete kreditora, kao i isplatu ukupnog iznosa od 2.877,37 eura ( 630,00 eura od 20. srpnja 2009. do isplate - naknada za obradu kreditnog zahtjeva tzv. ulazna naknada i iznos od 2.247,37 eura od 10. listopada 2017. do isplate - naknada za prijevremenu otplatu kredita - tzv. izlazna naknada ) i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-8 spisa).

7. U odgovoru na tužbu od 28. ožujka 2024. tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjev i tijek zakonskih zateznih kamata. Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača koji definira da je potrošač "svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti." Ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije ništetna. Ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna. Potraživanje tužitelja iz tužbe su zastarjela. Tuženik napominje da odredba čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003; dalje u tekstu: ZZP/07 ) propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tuženik ističe da je odredba čl. 5. st. 1. i st. 2. Ugovora jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, stoga uopće ne postoje pretpostavke za ocjenu poštenosti predmetne ugovorne odredbe. Samim time u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 96. ZZP/07. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu ugovaranje naknade za obradu kreditnog zahtjeva nije bilo zabranjeno, pa stoga ugovorna odredba čl. 5. Ugovora nije niti nepoštena niti ništetna. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije bilo zabranjeno, pa stoga ugovorne odredbe čl. 12. st. 1. i st. 2. Ugovora nisu nepoštene niti ništetne. Tužitelj nije dokazao niti da bi bio u neravnopravnom položaju niti da bi navedena ugovorna odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik ističe prigovor zastare (list 32-39 spisa).

8. Među strankama je nesporno: da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 14. srpnja 2009. te da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit pri čemu je obračunata naknada za prijevremeni povrat kredita - izlazna naknada u iznosu 2.247,37 eura (pripremno ročište 11.11.2024. - list110 spisa) i visina ulazne naknade u iznosu 630,00 eura ( podnesak od 13.11.2025.).

9. Među strankama je sporno: je li tužitelj potrošač, je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: preslika ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. (list 10- 20 spisa), obračun prijevremene otplate kredita (list 21 spisa), otplatni plan (list 22-28 spisa), potvrda o konačnoj otplati kredita od 9. listopada 2017. (list 29 spisa), članak iz Biltena Hrvatske narodne banke pod naslovom: "Kada se plaća naknada za prijevremeni povrat kredita?" (lit 41-44 spisa), Tarife naknade za poslove s građanima OTP banke d.d. (list 61-64 spisa) i saslušan je tužitelj (list 116-117 spisa).

11. Čitanjem ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. je razvidno da je namjena kredita izgradnja temeljem izvatka iz zemljišne knjige od 5. ožujka 2009. te na temelju potvrde glavnog projekta od 5. lipnja 2009. (čl.3. predmetnog ugovora).

12. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je izabrao podizanje kredita kod pravnog prednika tuženika jer je u toj banci jedino mogao dobiti kredit za nekretninu koja je bila u izgradnji. U zalog je dao građevinsko zemljište i novčani iznosi su bili isplaćeni u tri tranše i prije svake tranše bi došao vještak iz banke da provjeri status gradnje. Kuća je izgrađena i stanuje u njoj sa suprugom i djecom i koristi ju isključivo za stanovanje. Predmetnu kuću nije nikada nije iznajmljivao niti je na adresi na kojoj stanuje imao otvoren obrt ili trgovačko društvo. U vrijeme podizanja kredita je radio kao skladištar, a poslije kao trgovac i u vrijeme podizanja kredita nije imao OPG, a niti trgovačko društvo niti obrt (list 116-117 spisa).

13. Iz ugovora o kreditu je razvidno da je to bio namjenski kredit za izgradnju nekretnine ( čl. 3. predmetnog ugovora). Predmetni kredit je pravni prednik tuženika odobrio na temelju Glavnog projekta za izgradnju obiteljske nekretnine za stanovanje tužitelja i njegove obitelji. Na temelju predmetnog ugovora o kreditu i saslušanja tužitelja je utvrđeno da je tužitelj potrošač jer je predmetni kredit podigao radi izgradnje obiteljske kuće, koju je sagradio i dan danas stanuje u kući sa svojom obitelji, dakle tužitelj je potrošač u smislu čl. 3. ZZP/07, jer ugovor nije sklopljen u obavljanju trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti čl. 5. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. koja glasi: "1. Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% od ukupnog iznosa odobrenog. Ista se naplaćuje jednokratno, odmah, odnosno uvijek prije korištenja kredita. 2. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita." i čl. 12. st. 1. i 2. predmetnog ugovora, a kojom odredbom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor.

15. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je ugovor bio tipski i da kada su ga zvali iz banke da je ugovor već bio potpisan sa strane banke, te da ga je on potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Pitao je djelatnika banke da li ranije može otplatiti kredit, a on mu je odgovorio da nema problema. Primijetio je da je platio naknadu za obradu kredita i da mu je za taj iznos bila umanjena prva tranša. Opisuje da mu je djelatnik banke rekao gdje da potpiše, ali da stavke ugovora nije prolazio s njime.

Nije čitao ugovor (list 116-117 spisa).

16. Čitanjem ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

17. Odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: ZZP/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 102. st. 1. ZZP /07 propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

18. Čitanjem ugovora sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 51157/09 od 14. srpnja 2009. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Predmetni ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita, međutim u ugovoru o kreditu nije navedeno od čega se sastoji naknada niti zašto je baš određena u visini od 1,00% iznosa kredita. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete kreditora. Međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini utuženog iznosa. Ugovor sadrži odredbu prema kojoj se u slučaju prijevremene otplate kredita tužitelj obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktom kreditora, bez istovremenog preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade.

19. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženika, te da tužitelj nije bio upoznat sa naknadom za obradu kredita i naknadom za prijevremenu otplatu kredita. Iskaz tužitelja je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

20. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženika kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

21. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su mu potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

22. Budući da je u odredbi čl. 5. st. 1. i 2. ugovora o kreditu određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva se određuje u visini od 1,00% od iznosa kredita, međutim u ugovoru o kreditu nije navedeno od čega se sastoji naknada niti zašto je baš određena u visini od 1,00% iznosa kredita. U čl. 12. st. 1. i 2. predmetnog ugovora je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade; čine takve odredbe neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a predmetna ugovorna odredba čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 12. st. 1. i 2. ugovora je ništetna.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP/07). Nesporno je da odredba koja se odnosila na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva ( čl. 5. st. 1. i 2. ) i naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl. 12. st. 1. i 2. ) bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja) niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Prednik tuženika nije prezentirao tužitelju koje on ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži te prednik tuženika u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre temeljem kojih bi tužitelj mogao znati kolika će biti njegova obveza ukoliko prijevremeno otplati kredit.

25. Budući da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva ( čl. 5.st. 1. i 2. ) i naknada za prijevremenu otplatu kredita (čl.12. st. 1. i 2. ) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te su odredbe čl. 5. st. 1. i 2. i odredbe čl.12. st. 1. i 2. ništetne na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

26. Budući da su odredbe čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 12. st. 1. i 2. ugovora o kreditu od 14. srpnja 2009. ništetne na temelju čl. 322. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 14. srpnja 2009. zbog plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu 630,00 eura i naknadu zbog prijevremene otplate kredita u iznosu 2.247,37 eura, ukupno 2.877,37 eura na temelju 1111. st. 1. ZOO- a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

27. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.

28. Rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a ) te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 2.877,37 eura ) i zatraženim troškovnicima.

30. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastav podneska 10.4.2024. - 100 bodova po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 11.11.2024. i 15.10.2025. -200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 400 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a 25% u iznosu 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura.

30. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 37,62 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 75,23 eura, ukupno 112,85 eura.

31. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u iznosu 1.000,00 eura i troškova sudskih pristojbi u iznosu 112,85 eura, ukupno 1.112,85 eura.

32. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

33. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 24. studenog 2025.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA :

pun. tužitelja

pun. tuženika