Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Delnicama
Tina Ujevića 1
51300 Delnice
Poslovni broj: P-2125/2021-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vizentin Brnabić & Rus iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kao pravnog sljednika iza Nove Hrvatske banke d.d., a on kao pravni sljednik iza Sberbank d.d., radi isplate (v.p.s. 5.510,84 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 11. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, javno objavivši 24. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. i 9. Ugovora o kreditu broj 782019 od 02.08.2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koje glase:
"1. IZNOS KREDITA:
.......u iznosu CHF 23.000,00 CHF (CHF dvadesettritisuće) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važaćem na dan isplate.”
9. NAČIN OTPLATE:
......u iznosu CHF 261,16 (dvestošezdesetjedan i 16/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po
prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća....”
2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.223,35 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 6,31 EUR od 1.9.2005.
- 5,91 EUR od 1.10.2005.
- 6,02 EUR od 2.11.2005.
- 6,07 EUR od 1.12.2005.
- 5,02 EUR od 2.1.2006.
- 4,38 EUR od 1.2.2006.
- 2,53 EUR od 1.3.2006.
- 1,31 EUR od 1.4.2006.
- 1,48 EUR od 2.5.2006.
- 2,11 EUR od 1.6.2006.
- 0,94 EUR od 1.7.2006.
- 0,55 EUR od 1.8.2006.
- 1,83 EUR od 1.9.2006.
- 1,69 EUR od 2.10.2006.
- 1,31 EUR od 2.11.2006.
- 0,69 EUR od 1.12.2006.
- 6,01 EUR od 3.11.2008.
- 3,93 EUR od 2.1.2009.
- 6,21 EUR od 2.2.2009.
- 7,42 EUR od 2.3.2009.
- 6,37 EUR od 1.4.2009.
- 4,75 EUR od 2.5.2009.
- 4,02 EUR od 1.6.2009.
- 0,64 EUR od 1.7.2009.
- 1,80 EUR od 1.8.2009.
- 3,41 EUR od 1.9.2009.
- 1,92 EUR od 1.10.2009.
- 1,11 EUR od 2.11.2009.
- 5,13 EUR od 1.12.2009.
- 6,36 EUR od 2.1.2010.
- 9,58 EUR od 1.2.2010.
- 8,71 EUR od 1.3.2010.
- 13,24 EUR od 1.4.2010.
- 10,83 EUR od 3.5.2010.
- 15,82 EUR od 1.6.2010.
- 25,69 EUR od 1.7.2010.
- 22,59 EUR od 2.8.2010.
- 33,46 EUR od 1.9.2010.
- 28,27 EUR od 1.10.2010.
- 23,59 EUR od 2.11.2010.
- 37,36 EUR od 1.12.2010.
- 42,22 EUR od 3.1.2011.
- 39,02 EUR od 1.2.2011.
- 38,74 EUR od 1.3.2011.
- 36,31 EUR od 1.4.2011.
- 39,02 EUR od 2.5.2011.
- 50,25 EUR od 1.6.2011.
- 52,47 EUR od 1.7.2011.
- 68,84 EUR od 1.8.2011.
- 64,06 EUR od 1.9.2011.
- 54,31 EUR od 1.10.2011.
- 54,21 EUR od 2.11.2011.
- 54,85 EUR od 1.12.2011.
- 58,54 EUR od 2.1.2012.
- 61,05 EUR od 1.2.2012.
- 60,88 EUR od 1.3.2012.
- 60,80 EUR od 2.4.2012.
- 62,50 EUR od 2.5.2012.
- 64,58 EUR od 1.6.2012.
- 62,53 EUR od 2.7.2012.
- 64,05 EUR od 1.8.2012.
- 62,67 EUR od 1.9.2012.
- 60,79 EUR od 1.10.2012.
- 63,35 EUR od 2.11.2012.
- 65,67 EUR od 1.12.2012.
- 64,67 EUR od 2.1.2013.
- 61,98 EUR od 1.2.2013.
- 64,66 EUR od 1.3.2013.
- 65,24 EUR od 2.4.2013.
- 64,79 EUR od 2.5.2013.
- 61,86 EUR od 1.6.2013.
- 59,55 EUR od 1.7.2013.
- 60,67 EUR od 1.8.2013.
- 63,41 EUR od 2.9.2013.
- 68,12 EUR od 1.10.2013.
- 65,85 EUR od 2.11.2013.
- 55,30 EUR od 8.11.2013.
- 69,34 EUR od 2.1.2014
- 71,16 EUR od 1.2.2014..
- 72,75 EUR od 1.3.2014.
- 72,44 EUR od 1.4.2014.
- 71,15 EUR od 2.5.2014.
- 71,33 EUR od 2.6.2014.
- 72,25 EUR od 1.7.2014.
- 74,34 EUR od 1.8.2014.
- 76,71 EUR od 1.9.2014.
- 77,01 EUR od 1.10.2014.
- 78,11 EUR od 3.11.2014.
- 80,65 EUR od 1.12.2014.
- 80,12 EUR od 2.1.2015.
- 118,83 EUR od 2.2.2015.
- 113,78 EUR od 2.3.2015.
- 114,45 EUR od 1.4.2015.
- 114,86 EUR od 2.5.2015.
- 115,58 EUR od 1.6.2015.
- 116,13 EUR od 1.7.2015.
- 128,07 EUR od 1.8.2015. godine
počam od 01.06.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
3. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 782019 od 02.08.2005. godine, sklopljenog između tužitelja i tuženika, odnoseću na redovnu kamatu koja
glasi:
“.......... u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.”
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"4. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.287,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 9,35 EUR od 1.9.2007.
- 9,50 EUR od 1.10.2007.
- 9,75 EUR od 2.11.2007.
- 9,16 EUR od 1.12.2007.
- 9,74 EUR od 2.1.2008.
- 9,21 EUR od 1.2.2008.
- 9,61 EUR od 1.3.2008.
- 9,48 EUR od 1.4.2008.
- 9,66 EUR od 2.5.2008.
- 9,19 EUR od 2.6.2008.
- 8,95 EUR od 1.7.2008.
- 8,99 EUR od 1.8.2008.
- 8,96 EUR od 1.9.2008.
- 90,06 EUR od 1.10.2008.
- 10,39 EUR od 3.11.2008.
- 8,52 EUR od 1.12.2008.
- 21,73 EUR od 2.1.2009.
- 21,07 EUR od 2.2.2009.
- 21,05 EUR od 2.3.2009.
- 19,97 EUR od 1.4.2009.
- 21,12 EUR od 2.5.2009.
- 19,35 EUR od 1.6.2009.
- 19,51, EUR od 1.7.2009.
- 19,47 EUR od 1.8.2009.
- 19,48 EUR od 1.9.2009.
- 19,12 EUR od 1.10.2009.
- 19,55 EUR od 2.11.2009.
- 18,42 EUR od 1.12.2009.
- 19,78 EUR od 2.1.2010.
- 18,54 EUR od 1.2.2010.
- 18,93 EUR od 1.3.2010.
- 19,23 EUR od 1.4.2010.
- 20,15 EUR od 3.5.2010.
- 17,69 EUR od 1.6.2010.
- 19,92 EUR od 1.7.2010.
- 20,07 EUR od 2.8.2010.
- 19,52 EUR od 1.9.2010.
- 19,47 EUR od 1.10.2010.
- 19,45 EUR od 2.11.2010.
- 19,17 EUR od 1.12.2010.
- 21,59 EUR od 3.1.2011.
- 18,13 EUR od 1.2.2011.
- 19,23 EUR od 1.3.2011.
- 18,72 EUR od 1.4.2011.
- 19,38 EUR od 2.5.2011.
- 18,75 EUR od 1.6.2011.
- 19,36 EUR od 1.7.2011.
- 20,51 EUR od 1.8.2011.
- 19,75 EUR od 1.9.2011.
- 18,59 EUR od 1.10.2011.
- 18,92 EUR od 2.11.2011.
- 17,35 EUR od 1.12.2011.
- 18,61 EUR od 2.1.2012.
- 17,21 EUR od 1.2.2012.
- 17,48 EUR od 1.3.2012.
- 17,74 EUR od 2.4.2012.
- 16,92 EUR od 2.5.2012.
- 16,12 EUR od 1.6.2012.
- 16,78 EUR od 2.7.2012.
- 15,39 EUR od 1.8.2012.
- 15,49 EUR od 1.9.2012.
- 14,99 EUR od 1.10.2012.
- 15,32 EUR od 2.11.2012.
- 14,05 EUR od 1.12.2012.
- 14,63 EUR od 2.1.2013.
- 13,09 EUR od 1.2.2013.
- 13,34 EUR od 1.3.2013.
- 13,44 EUR od 2.4.2013.
- 12,57 EUR od 2.5.2013.
- 11,60 EUR od 1.6.2013.
- 11,48 EUR od 1.7.2013.
- 11,14 EUR od 1.8.2013.
- 11,25 EUR od 2.9.2013.
- 10,32 EUR od 1.10.2013.
- 10,52 EUR od 2.11.2013.
- 8,71 EUR od 2.1.2014.
- 8,81 EUR od 1.2.2014.
- 8,74 EUR od 1.3.2014.
- 8,28 EUR od 1.4.2014.
- 8,04 EUR od 2.5.2014.
- 7,34 EUR od 2.6.2014.
- 6,67 EUR od 1.7.2014.
- 6,50 EUR od 1.8.2014.
- 6,08 EUR od 1.9.2014.
- 5,61 EUR od 1.10.2014.
- 5,50 EUR od 3.11.2014.
- 4,39 EUR od 1.12.2014.
- 4,35 EUR od 2.1.2015.
- 4,30 EUR od 2.2.2015.
- 3,64 EUR od 2.3.2015.
- 2,97 EUR od 1.4.2015.
- 2,56 EUR od 2.5.2015.
- 1,84 EUR od 1.6.2015.
- 1,30 EUR od 1.7.2015.
- 0,70 EUR od 1.8.2015. godine
počam od 01.06.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.050,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope HNB važeće na zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. prosinca 2021. navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika Sberbank d.d. - Volksbank d.d., sklopio ugovor o nenamjenskom kreditu (dalje: Ugovor) 02. kolovoza 2005. u valutnoj klauzuli, na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate, a koji kredit je otplaćen u cijelosti u kolovozu 2015.
Tužbu podnosi pozivom na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu Posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu pokrenutom od strane udruge Potrošač protiv osam banaka, među kojima i prednika tuženika. Smatra da su Ugovorom povrijeđena njegova prava kao potrošača time što je u dijelu u kojem je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na način promjene kamatne stope i valutu švicarski franak uz koju je vezana glavnica, odnosno da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.
1.1. U pogledu valutne klauzule ukazuje na Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora te u bitnom navodi da je tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, zatim da je tijekom otplatnog razdoblja došlo do aprecijacije CHF koji je porastao u odnosu na EUR a isto se odrazilo na tečaj HRK u odnosu na CHF, da banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF ali tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta uvidjeti sve moguće rizike niti posljedice koje bi za istog proistekle. Dapače, banka je kreditni proizvod sa valutom u CHF prikazala kao povoljniji pa je tužitelj tako prezentirane činjenice prihvatio kao točne. Također, tuženik je svoje proizvode svoje kreditne proizvode prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene, pa nije niti bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama.
Na prednju okolnost donesena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena prethodno navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a sukladno prednjem tužitelj je zbog primjene valutne klauzule u CHF preplatio iznos od 31.820,83 kn.
1.2. U pogledu promjenjive kamatne stope ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa se ima smatrati da se radi o ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale stoga tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Također ukazuje na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i na čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima odnosno na to da visina kamatne stope nije određena niti odrediva jer je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika. I u tom dijelu ukazuje na presudu VTS RH kao i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.
U konačnici u tom dijelu ističe da je došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika a tužitelj je, zbog povećanja kamatne stope iznad početno ugovorene koja je iznosila 6,50%, preplatio iznos od 9.700,57 kn.
1.3. Završno, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim dijelovi odredbama čl. 1. i 9. Ugovora te čl. 2. Ugovora (toč. I. i III.) te naložiti tuženiku isplata naprijed navedenih iznosa, sve sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne dijelove ukupnog iznosa.
Uz tužbu prilaže Ugovor i izračun razlika, predlaže financijsko vještačenje te po potrebi saslušanje tužitelja.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 26) je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. O opisanom prigovoru odlučeno je rješenjem od 15. rujna 2025. (list 64) na način da je prigovor odbijen, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno.
U preostalom dijelu, tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Pri tom je istaknut prigovor zastare jer ukoliko bi se radilo o naknadi štete primjenjuje se zastarni rok od tri godine odnosno objektivni od pet godina (čl. 230. ZOO), odnosno ukoliko bi se primijenile odredbe o povremenim davanjima, također je nastupila zastara sukladno čl. 226. ZOO-a. Također, zastara je nastupila i ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove.
Također smatra da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti utvrđenja iz parnice Potrošač u kojoj je utvrđivana apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primijeniti neposredno na pojedini ugovorni odnos nego tek treba izvesti dokaze na tu okolnost.
Nadalje, ukoliko bi presuda iz parnice Potrošač i bila primjenjiva, također nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio ni jednim dokazom. Smatra da nema zakonskog uporišta da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bude ništetna, posebno imajući u vidu da može doći i do sniženja iste, kao i da je tužitelj neosnovano proširio opseg utvrđenja iz parnice Potrošač jer to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u toj parnici već je ispitivana metoda promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke bez egzaktno utvrđenih parametara i metode izračuna parametara promjenjivosti. Pri tom ukazuje da je i materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, izrijekom predviđalo tek mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope u potrošačkom kreditiranju. Prednje se odnosi kako na Zakon o zaštiti potrošača tako i na Zakon o potrošačkom kreditiranju.
Također smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer je za ništetnost potrebno kumulativno ispunjenje uvjeta a to su da se nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva i da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju je pri sklapanju Ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke a koji interni akt tuženika je dostupan svima. U tom dijelu ukazuje i da je kamatna stopa mijenjana sukladno tržišnim uvjetima te se odluka o promjeni donosila u pravilu jednom godišnje pri čemu se on rukovodio parametrima prije globalne financijske krize gospodarskim rastom u regiji.
U pogledu valutne klauzule smatra da se radi o jasnoj i lako uočljivoj odredbi, da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora a također je isti od strane raspoloživih službenika tuženika mogao zatražiti dodatne informacije i pojašnjenja. U tom dijelu ukazuje na presudu VTS odnosno to da je ista obuhvatila samo jednu fazu predugovornog stadija u kojem je pojedina banka komunicirala sa svim potencijalnim potrošačima dok izreka presude kao relevantno navodi i vrijeme pregovora i vrijeme zaključenja, a informacije koje je on objavljivao u marketinške svrhe prije ili prilikom sklapanja Ugovora a nisu sadržane u Ugovoru, ne mogu utjecati na jasnoću ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli već eventualno mogu za posljedicu imati mane volje. Pri tom ukazuje da, iako je teret dokaza na tužitelju, da tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF te su značajnije promjene (nakon početnih oscilacija koje nisu bile značajne) počele tek 2010. a koje daljnje posljedice nitko nije mogao predvidjeti. U tom dijelu završno ističe da činjenica što se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su obje strane imale jednake i ravnopravne startne pozicije.
2.1. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, navodi da istu ne osporava, bez obzira što osporava osnovu te nije suglasan sa anticipiranom metodom izračuna visine, pa iz razloga ekonomičnosti dostavlja obračun te smatra nesvrsishodnim provođenje financijskog vještačenja. Pri tom ističe da on način obračuna osporava jer eventualna ništetnost ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate jer da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu isti bi to učinio već prilikom sklapanja Ugovora.
Predlaže na okolnost razumijevanja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule saslušanje tužitelja.
Prilaže tablice – izračune.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku od 28. ožujka 2022. (list 49) ukazao na neosnovanost prigovora zastare prvenstveno ističući da je praksa na koju se poziva tuženik starijeg datuma a da je stav o zastari iznesen u pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.
Ukazao je i na neosnovanost ostalih prigovora ističući da je on potrošač te se u individualnom sporu može pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava o čemu je zauzet i stav VSRH u odluci Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. U pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe da predmet postupka nije utvrđivanje opravdanosti promjene kamatne stope već način na koji je to učinjeno, a to je jednostrana odluka tuženika. U pogledu ništetnosti zbog primjene valutne klauzule u CHF poziva se na sadržaj odluke VTS RH u odluci Pž-6632/17.
3.1. Na pripremnom ročištu izvršena je preinaka tužbe, prednje s obzirom da je prema podacima iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/25802-2 od 03. srpnja 2023. utvrđeno da je ranije tuženik pripojen sada tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci, a na koju okolnost je u spis uloženo navedeno rješenje (list 58).
4. Tijekom postupka provedeni su dokazi čitanjem isprava priloženih spisu. Predloženo financijsko vještačenje nije provedeno jer je tužitelj u spis dostavio obračun sukladno kojem je postavio tužbeni zahtjev, a koji obračun je tuženik prihvatio. Također, nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja jer tuženik nije istome osporio status potrošača pa se provođenje tog dokaza ukazalo nepotrebnim.
4.1. Iz Ugovora proizlazi da je isti sklopljen 02. kolovoza 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i Volksbank d.d. kao kreditora, da je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize važećem na dan isplate (čl. 1.), da je ugovorena redovna kamatna stopa 6,50% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama banke (čl. 2.), da je kredit odobren kao nenamjenski (čl. 3.), sa valutnom klauzulom i isplati u kunskoj protuvrijednosti (čl. 4.), da je rok otplate bio 120 mjeseci (čl. 6.), da je način otplate ugovoren u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 261,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu počevši od 01.rujna 2005. uplatom na račun banke (čl. 9.).
4.2. Iz dostavljenog obračuna vidljivo je da je kredit isplaćen 02. kolovoza 2005. te se radilo o iznosu od 106.662,50 kn, zatim je vidljivo da je kamatna stopa početno iznosila 6,50%, od 01.09.2007. ista je iznosila 7,50% te od 02.01.2009. pa do otplate ista je iznosila 8,70%. Također je za svaki mjesec prikazan srednji tečaj CHF te je na temelju tih podataka izvršen obračun razlike preplaćenog koja je nastala na temelju porasta tečaja CHF odnosno povišenja kamatne stope.
Sukladno prednjem, ukupna preplata po osnovi promjene kamatne stope iznosi 9.700,57 kn/1.287,47 EUR a ukupna razlika po osnovi promjene tečaja CHF iznosi 31.820,83 kn/4.223,35 EUR, odnosno radi se o ukupnom iznosu od 41.521,39 kn/5.510,84 EUR.
Prema podacima-rezultatu izračuna koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da iznos za povrat prema kartici prometa kredita iznosi 39.785,75 kn što u odnosu na prethodno dostavljeni obračun predstavlja razliku od 1.735,65 kn, međutim valja istaći da tuženik uz rezultate izračuna nije dostavio i sam izračun iz kojeg bi bilo moguće utvrditi kako je dobiven navedeni iznos.
U konačnici, kako tuženik ne spori visinu tražbine kako je ista opisana prethodno, sud opisani izračun dostavljen uz tužbu prihvaća u cijelosti.
4.3. Također, osim odgovora na tužbu ranije tuženika, sada tuženik u spis nije dostavio daljnje isprave niti predložio dokaze, isti također nije pristupio na pripremno ročište. S obzirom na prednje, sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za zaključenje prethodnog postupka te održavanja ročišta za glavnu raspravu i zaključenje iste.
5. S obzirom na očitovanja stranaka, u ovoj pravnoj stvari nije sporno sklapanje Ugovora opisanog u toč. 4.1.
Također nije sporno da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja mijenjao kamatnu stopu. Sporno je da li su odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, također je sporno da li je nastupila zastara, kao i da li se u konkretnom slučaju primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora.
6. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, valute obveze vezane uz CHF.
Također, tužbeni zahtjev osnovan je u dijelu u kojem se potražuje isplata po osnovi valute obveze vezanoj u CHF.
Tužbeni zahtjev nije osnovan u dijelu u kojem se potražuje isplata po osnovi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je u tom dijelu nastupila zastara.
7. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Revt-249/14 od 09. travnja 2015. (istom odlučeno o presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske – VTS, Posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.) a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i prednik ovdje tuženika) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope a što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.
7.1. Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. (odlučivanje o presudi VTS Posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik odnosno njegov prednik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to opisano u toč. 7.
7.2. Odredbom čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.
Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
7.3. Iz prednjeg je vidljivo da tužitelj u ovoj pravnoj stvari podnosi tužbu kao fizička osoba – potrošač, radi teže povrede potrošačkih interesa i prava te istu temelji na presudi donesenoj u tzv. kolektivnom sporu, a istovremeno tuženik osporava da se utvrđenja iz kolektivnog spora mogu primijeniti na konkretan slučaj.
U vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi bio ZZP/03 koji je u čl. 3. toč. 1. propisivao da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
Sukladno sadržaju Ugovora te citiranoj odredbi, sud nalazi utvrđenim da tužitelj ima status potrošača a teret dokaza suprotnog bio bi na tuženiku.
Slijedom navedenog i neovisno o namjeni Ugovora, tužitelj ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZPP-a odnosno protivno prigovorima tuženika, tužitelj se kao potrošač pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora te se pozvao na pravno utvrđenje iz tog spora.
8. Zahtjev tužitelja za isplatu s osnova više isplaćene kamate zbog jednostrane odluke tuženika kojom je isti mijenjao visinu kamatne stope predstavlja individualni zahtjev koji se temelji na parničnom postupku odnosno tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i u kojem postupku je pravomoćna odluka donesena 13. lipnja 2014. Protivno navodima tužitelja, zastara je u konkretnom slučaju počela teći od pravomoćnosti odluke donesene u kolektivnom sporu, a što je u ovom slučaju 13. lipnja 2014. Prednje jer tužitelj svoju tužbu temelji upravo na presudi donesenoj u kolektivnom sporu.
Kako se na ovu situaciju primjenjuje zastarni rok od pet godina, proizlazi da je tužba (koja je podnesena 28. prosinca 2021.) u tom dijelu podnesena nakon proteka zastarnog roka, slijedom čega je zahtjev tužitelja za isplatu u tom dijelu odbijen, dok je prihvaćen u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti s obzirom da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
Slijedom navedenog, prihvaćen je prigovor zastare istaknut po tuženiku ali iz razloga iznesenih prethodno te je odlučeno kao u toč. II. Izreke odnosno odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu (toč. II. Istog).
9. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na preplatu zbog primjene valutne klauzule odnosno promjene tečaja CHF na štetu potrošača, tužbeni zahtjev je osnovan.
9.1. U vrijeme sklapanja Ugovora između stranaka na snazi je bio ZZP/03 koji je u odredbi čl. 81. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, a ukoliko trgovac tvrdi da se o takvoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema čl. 87., nepoštena ugovorna odredba je ništava a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora ako isti može opstati bez takve odredbe.
9.2. Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužitelja na neusporedivo veći rizik. Stoga se u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača. Iako zakonom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, u konkretnom slučaju tuženik tužitelja nije informirao o mogućim rizicima te je njemu kao takvom mogao biti poznat tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora.
9.3. Završno je potrebno navesti da i u pogledu ovog dijela zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen.
9.4. Iz prethodno navedenih razloga ukazuju se neosnovanim prigovori tuženika izneseni u odgovoru na tužbu.
Posebno je potrebno navesti da bi prigovori koje ističe tuženik sadržajno predstavljali prigovore koji su bili ili mogli biti od utjecaja na sam postupak vođen po tužbi iz čl. 502.a ZPP-a te isti nisu od utjecaja na ovaj postupak u kojem je sud vezan presudom donesenom u kolektivnom sporu.
Isto tako tuženik nije predložio dokaze (a upravo je na njemu teret dokaza) niti istakao prigovore koji bi ukazivali na to da konkretan slučaj ne potpada pod utvrđenja iz kolektivnog spora.
10. Odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke presude temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a, slijedom čega su tužitelju priznati troškovi kako slijedi: za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe, zastupanje na 2 ročišta, sastav obrazloženog podneska od 28.03.2022. (očitovanje na odgovor na tužbu) – svaka radnja po 200,00 EUR odnosno u tom dijelu ukupno iznos od 800,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 8. toč. 1. i toč. 3. Odvjetničke tarife). Na prethodno opisano priznat je PDV u iznosu od 200,00 EUR te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 50,78 EUR, što sveukupno iznosi 1.050,78 EUR.
Bez obzira što tužitelj u sporu nije uspio u cijelosti, troškovi su mu priznati kako je naprijed izneseno i to iz razloga što se u ovom slučaju radi o sporu iz potrošačkog ugovora radi nepoštenih ugovornih odredbi te bi primjena odredbe ZPP-a o dosudi troškova sukladno uspjehu u sporu dovela do narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka odnosno dosuđivanje troška tuženiku predstavljalo bi prekomjeran teret tužitelju kao potrošaču koji nije dao povod za ovu parnicu.
Delnice, 24. studenoga 2025.
Sutkinja
Renata Rački
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
