REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-909/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Buić, odvjetnici u Rijeci, protiv 1. tužene Općine Poličnik, Poličnik, Dr. Franje Tuđmana 62, OIB: 87120007882, zastupane po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, i 2. tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P- 2156/2021-3 od 24. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2156/2021-3 od 24. travnja 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 2/3 dijela, na suvlasničkom dijelu Općine Poličnik, [adresa], OIB: 87120007882, upisane u 1/3 dijela, te Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, upisane u 1/3 dijela slijedeće nekretnine: označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica), u naravi stambena zgrada od 87 m2, pomoćna zgrada od 49 m2, pašnjak od 12139 m2 i dvorište od 1921 m2, ukupne površine od 14196 m2, na adresi [adresa] po rješenju zemljišnoknjižnog odjela Zadar, Općinskog suda u Zadru od 13.3.2019. godine, a koja čestica je nastala od dijela nekadašnjih čestica 1335/4, 1335/22, 1335/23 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

II. Nalaže se tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj ad. 1. Općini Poličnik, [adresa], OIB: 87120007882, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te mu se nalaže naknaditi tuženoj ad. 2. Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelji zbog svih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da je sud je protivno odredbama ZPP utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, čime da je počinjena povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč.4. ZPP jer da je Općina Poličnik izvan svojih procesnih ovlaštenja istakla eventualne probleme u nasljeđivanju iza pok. prednika tužitelja RĆ, a da se odnosi tužitelja i trećih osoba koje nisu stranke u postupku ne tiču tuženika, samim time niti suda. Navodi da presuda ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i razlozima presude, a u odlučnim činjenima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o iskazima i sadržaju isprava danim u postupku. Ističe da je tužitelj u potpunosti dokazao da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i to osobno od 1998. godine, a putem prednika, svog pokojnog oca FĆ od 1970., dok je pok. djed tužitelja TĆ bio u posjedu od prije drugog svjetskog rata, dakle da posjed traje neprekinuto gotovo 100 godina o kojim su činjenicama suglasno kazivali svi saslušani svjedoci te da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je odbivši tužbeni zahtjev pogrešno primijenio materijalno pravo. Pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. st.1. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženicima radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik u 2/3 dijela, na suvlasničkom dijelu Općine Poličnik, upisane u 1/3 dijela, te Republike Hrvatske, upisane u 1/3 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica), u naravi stambena zgrada od 87 m2, pomoćna zgrada od 49 m2, pašnjak od 12139 m2 i dvorište od 1921 m2, ukupne površine od 14196 m2, na adresi [adresa] po rješenju zemljišnoknjižnog odjela Zadar, Općinskog suda u Zadru od 13.3.2019. godine, a koja čestica je nastala od dijela nekadašnjih čestica 1335/4, 1335/22, 1335/23 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je djed tužitelja, pok. TĆ bio posjednik i vanjknjižni vlasnik predmetne nekretnine, da je isti 1970. godine darovao tu nekretninu svome sinu FĆ, ocu tužitelja, koji je na istom zemljištu 1970-ih sagradio kuću, te posadio i obrađivao vinograd, te je tužitelj, nakon što je u Domovinskom ratu navedeno sravljeno sa zemljom, uz znanje svih ostalih nasljednika i uz usmeno darovanje svoga oca, na zgarištima stare kuće izgradio novu kuću, istu uredio, ishodovao sve potrebne suglasnosti, izgradio okućnicu i u nekadašnjem vinogradu posadio maslinik te da tu nekretninu više od 20 godina koristi zajedno sa svojom obitelji, te obrađuje maslinik i vrt.

6. Između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina označena kao kat. čest. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambena zgrada od 87 m2, pomoćna zgrada od 49 m2, pašnjak od 12 139 m2 i dvorište od 1921 m2, ukupne površine od 14146 m2, na adresi [adresa] nastala od djela nekadašnjih čestica 1335/4, 1335/22, 1335/23 iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je uknjižena kao suvlasništvo djeda tužitelja UĆ (pokojni) Z, [adresa], u 1/3 dijela, Općine Poličnik u 1/3 dijela te Republike Hrvatska u 1/3 dijela, da je predmetna nekretnina ograđena sa svih strana (sa zapadne i južne strane suhozidom – plotom a sa sjeverne i istočne strane betonskim zidovima i žičanom ogradom) te da je postojeću stambenu i gospodarsku zgradu na predmetnoj nekretnini sagradio otac tužitelja FĆ tijekom 1970-ih godina.

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-946/89 od 9. svibnja 1990. iza smrti pok. UĆ pok. ĐĆ, kao dio ostavinske mase raspoređena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez naznake ukupne površine, kao vanknjižno vlasništvo ostavitelja, a na kojoj su nasljednicima proglašeni njegova supruga LĆ za 4/10 dijela, sin FĆ za 1/10 dijela, DĆ za 1/10 dijela, sin PĆ za 1/10 dijela, sin ĐĆ za 1/10 dijela, sine BĆ za 1/10 dijela, i kćer IĆ za 1/10 dijela; da je uvidom u posjedovni list broj 521 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], zv. "Bašćica", ukupne površine 10.160 m2, kao posjednica evidentirana LĆ, R, rođ. F, [adresa], da je riječ o baki tužitelja, supruzi pok. UĆ, a da povijest posjedovanja za ostale katastarske čestice stare izmjere u spis nije dostavljena; da je uvidom u Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-21606/2016/4149 od 13. ožujka 2019. utvrđeno da su nasljednici iza pok. UĆ i njihovi pravni slijednici naveli da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njihovog pok. oca i djeda UĆ pok. ĐĆ, međutim da dioba nekretnina koje su vanknjižno vlasništvo, pa tako ni predmetne nekretnine između nasljednika pok. UĆ pok. ĐĆ, nije izvršena.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih činjenica zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer tužitelj nema nikakvu ispravu koja bi ukazivala na njegovo pravo vlasništva predmetne nekretnine, kako novoformirane čestice unutar postupka preoblikovanja zemljišne knjige, tako i nekretnina stare izmjere te da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini niti dosjelošću. Naime, prvostupanjski sud smatra da iako su u postupku saslušani svjedoci suglasno kazivali kako samo tužitelja viđaju na predmetnoj nekretnini, da njihovi iskazi nisu vjerodostojniji s obzirom da je iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z 21606/2016/4149 od 13. ožujka 2019. razvidno da nasljednici, kako iza pok. FĆ, tužiteljeva majka ŠĆ i sestra CĆ, tako i nasljednici iza pok. djeda tužitelja UĆ, polažu prava na predmetnoj nekretnini, te tvrde da imovina iza UĆ u k. o. [katastarska općina] ili nije razdijeljena ili da je pripala drugim nasljednicima nego kako to tvrdi tužitelj njegovom ocu, pa posljedično tome, u nedostatku druge materijalne dokumentacije sud ne nalazi utvrđenim da bi tužitelj, pa ni njegov prednik, bio samostalni posjednik predmetne nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, odnosno, barem pošten. Osim toga, kraj činjenice da kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dijelu kat. čest. [katastarska čestica] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, da je kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, a da su kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere bile upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime Društveno vlasništvo za cijelo, dakle na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i Republike Hrvatske, da je vrijeme posjedovanja trebalo trajati neprekinuto 40 godina, koja pretpostavka ovdje nije zadovoljena, pa je posljedično tome odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi žalitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj budući da presuda nema proturječnosti ni nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost. Osim toga u postupku nisu učinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj, jer prvostupanjski sud nije protivno odredbama ZPP odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, a kako to pogrešno navodi žalitelj. Naime, upravo je tužitelj već uz tužbu dostavio Zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z 21606/2016/4149 od 13. ožujka 2019. od strane sudske komisije za obnovu zemljišne knjige, pa je sud opravdano cijenio i taj dokaz, iako je, bar za sada, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan jer da iz izjava nasljednika pok. UĆ danih u tom postupku preoblikovanja proizlazi da dioba između nasljednika nije izvršena te da i drugi nasljednici polažu pravo na predmetnoj nekretnini.

10. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora nije utvrdio odlučne činjenice, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a na taj žalbeni razlog tužitelj se također poziva u žalbi, pa posljedično tome, za sada nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

11. Naime, tužitelj je već u tužbi naveo da je predmetna nekretnina koja je nastala od dijela k. č. [katastarska čestica], dijela kat. čest. [katastarska čestica] i dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere kao jedna cjelina bila izvanknjižno vlasništvo njegova djeda UĆ koji je za života tu nekretninu darovao svom sinu, ocu tužitelja FĆ koji je 1970-ih na istoj sagradio stambeni i gospodarski objekt, posadio vinograd i ostale poljoprivredne kulture te da je potom FĆ tu nekretninu darovao (usmenim ugovorom) tužitelju koji je, nakon što je kuća srušena u Domovinskom ratu, na zgarištima stare kuće izgradio novu kuću, uredio okućnicu i posadio maslinik te da je dosjelošću stekao pravo vlasništva iste. Dakle, činjenični navodi u tužbi upućuju da tužitelj svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temelji, uz dosjelost i na darovanju i na građenju, kao pravnim osnovama. Iako sud nije vezan pravnom osnovom koju označi tužitelj čl.186. st. 3. ZPP, vezan je činjeničnom osnovom tužbe, pa je prvostupanjski sud bio dužan cijeniti sve relevantne činjenice i pravne osnove koje proizlaze iz tužbenih navoda, pa tako i osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću, darovanjem i građenjem.

12. Prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka USRH, 22/00. – odluka USRH, 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17.- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno do 01. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u vezi s tim relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

13. S obzirom na činjenične navode iz tužbe kao i iskaze svjedoka koji su suglasno kazivali kako je predmetna nekretnina bila od kad isti pamte u posjedu djeda tužitelja UĆ prvostupanjski sud je bio dužan, prije svega, utvrditi da li je pok. UĆ, koji je prema podacima iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br. O- 946/89 od 9. svibnja 1990. (strana 28-30 spisa) rođen 1894. umro 1965., stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini u obliku i površini kako je danas upisana u zemljišne knjige odnosno dijelovima nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere i to prije 6. travnja 1941. s obzirom na status tih nekretnina prije upisa Općine Poličnik i Republike Hrvatske primjenom pravila iz paragrafa 1460. u vezi s paragrafom 1472. Općeg austrijskog građanskog zakonika koji se do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91. i 92/94., dalje u tekstu: ZOVO) 1. rujna 1980. primjenjivao u vidu pravnih pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91.) imajući pritom u vidu da je prema pravnim pravilima OGZ bilo dopušteno na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva na šumskom zemljištu (istovjetno stajalište je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-2905/19. od 13. srpnja 2000.).

13.1. Nadalje, ukoliko utvrdi da je djed tužitelja UĆ stekao pravo vlasništva na temelju zakona dosjelošću prije 6. travnja 1941. potrebno je ispitati da je FĆ stekao pravo vlasništva darovanjem za života UĆ (dakle prije njegove smrti 4. rujna 1965.) s obzirom na navode iz tužbe, kao i iskaze svjedoka koji su kazivali da je tu nekretninu UĆ darovao sinu JĆ, imajući u vidu da u to vrijeme darovni ugovor nije bio uređen pozitivnim zakonodavstvom, pa se na njega primjenjivalo pravno pravilo paragrafa 943. OGZ, a prema kojemu pravnom pravilu se za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila pisana forma, te da se po istome pravnom pravilu, njegovim tumačenjem, u slučaju predaje nekretnine u posjed daroprimcu - valjanim smatra i usmeni ugovor o darovanju, time da se u primjeni toga pravnog pravila vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige. To dalje znači da ukoliko je FĆ predmetnu nekretninu stekao darovanjem tada kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u trenutku smrti UĆ nije bila dio njegove ostavinske imovine pa nije mogla biti niti predmet nasljeđivanja.

13.2. Osim toga, tužitelj navodi da je njegov pravni prednik na predmetnom zemljištu sagradio obiteljsku kuću tijekom 1970-ih, pa ukoliko nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani UĆ i darovanjem na strani FĆ potrebno je ispitati da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda (tako i Ustavni sud u odluci U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008., koja je objavljena u „Narodnim novinama“ broj 47/08, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 385/10-2 od 26. listopada 2010.) i onda kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo zapreke stjecati pravo vlasništva građenjem sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 418. OGZ prema kojem ako je tko gradio na tuđem zemljištu bez znanja i volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta; pošteni graditelj može tražiti naknadu potrebnih i korisnih troškova, a s nepoštenim graditeljem se postupa kao sa poslodavcem bez naloga, no ako je vlasnik zemljišta znao za građenje te ga nije zabranio poštenom graditelju zemljište pripada u vlasništvo graditelju a vlasnik ima pravo na naknadu. Dakle, iz navedenog proizlazi (takva je sudska praksa) da se građenjem moglo steći vlasništvo zemljišta, ako se vlasnik zemljišta gradnji nije protivio. Stoga je otac tužitelja s obzirom na materijalno pravo koje je bilo u primjeni u vrijeme poduzetog građenja mogao steći vlasništvo zgrade i gospodarskih objekata izgrađenih na predmetnoj nekretnini i zemljišta koje služi za upotrebu predmetne zgrade i gospodarskih objekata, s time da bi u tom slučaju bilo potrebno utvrditi činjenice koje se odnose na zemljište koje je potrebno za redovnu upotrebu predmetne zgrade i građevinskih objekata, a koje činjenice su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u pogledu stjecanja prava vlasništva građenjem.

13.3. Konačno, ukoliko utvrdi da FĆ predmetnu nekretninu prethodno stekao darovanjem ili dio te nekretnine građenjem, a s obzirom na činjenične navode tužitelja iz tužbe da mu je otac FĆ usmeno darovao predmetnu nekretninu te da je on uz znanje ostalih nasljednika nakon Domovinskog rata obnovio srušene zgrade i bio u samostalnom posjedu istih, potrebno je ispitati da li su na strani tužitelja ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159. ZV ili pak nasljeđivanjem iza pok. FĆ u cijelosti ili u odgovarajućem suvlasničkom udjelu.

14. Kako predmetni spor nije raspravljen sa stajališta naprijed citiranih materijalnih odredbi te odlučne činjenice nisu raspravljene ni utvrđene valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice na koje je ukazano u ovom rješenju, a o kojima ovisi pitanje stjecanja prava vlasništva tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini, tako što će ponovno analizirati sve provedene dokaze, a ukoliko ocijeni potrebnim i ponovno provesti pojedine dokaze već predložene od stranaka (dodatno saslušati predložene svjedoke i tužitelja, dopunsko vještačenje radi utvrđenja zemljišta nužno za redovnu uporabu zgrade i dr.) nakon čega će analizom svih provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Pula - Pola, 24. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković