Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-836/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LATERE d.o.o. OIB: 21353588726, [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović” j.t.d., iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 10. studenoga 2025., održane u nazočnosti z.z. tužitelja GD uz punomoćnika te tuženika uz punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. studenoga 2025 .,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju LATERE d.o.o. OIB:21353588726, sa sjedištem u [adresa], isplati iznos od 22.663,70 eura (dvadesetdvijetisućešestošezdesettri eura i sedamdesetcenti), zajedno za zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, tekućim od dana podnošenja tužbe 8. 12. 2023. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju LATERE d.o.o. OIB:21353588726, sa sjedištem u [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5.908,94 eura (pettisućadevetstoosam eura i devedesetčetiri centa), zajedno za zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, tekućim od dana donošenja ove presude 24. studenoga 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, po punomoćniku, podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da su tužitelj i tuženik 26. travnja 2022. sklopili Ugovor o izvođenju građevinskih radova Br. 01/04/2022 te je tužitelj kao izvođač radova izvršio građevinske radove na izgradnji stambene građevine u [adresa], u vlasništvu tuženika kao naručitelja, da je sve radove tužitelj izveo temeljem projektne dokumentacije i ishođene građevinske dozvole, KLASA: UP/I-361-03/22-01/000071, URBROJ: 2186-08-1/1-22-012 od dana 11. srpnja 2022. godine, koja je postala pravomoćna dana 13.07.2022. godine, te temeljem ugovornog troškovnika, a temeljem kojeg je cijena ugovorenih radova sa PDV-om ukupno iznosila 509.696,25 HRK / 67.648,32 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), te je ugovoreno da se radovi obračunavaju prema stvarno izvedenim količinama, da je tužitelj izveo sve ugovorene radove, no tuženik je odbio platiti dio izvedenih radova, stoga je tuženik kod Općinskog suda u Varaždinu proveo postupak osiguranja dokaza pod brojem: R1- 26/2023 radi utvrđenja vrijednosti izvedenih radova na izgradnji stambene građevine, da je u istom predmetu tužitelj za troškove postupka osiguranja dokaza imao trošak u ukupnom iznosu od 874,01 EUR / 6.585,23 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), koji se odnosi na: sastav prijedloga za osiguranje dokaza dana 28. veljače 2023. godine u iznosu od 124,43 EUR / 937,52 HRK ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), sudska pristojba za prijedlog u iznosu od 6,64 EUR / 50,03 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) plaćena dana 02. lipna 2023. godine, predujam troškova povodom izvođenja dokaza u iznosu od 556,30 EUR / 4.191,44 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) plaćen dana 10. ožujka 2023. godine, pristup očevidu na licu mjesta u [adresa] dana 21. travnja 2023. godine u iznosu od 124,43 EUR / 937,52 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja (1 sat) u iznosu od 62,21 EUR / 468,72 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), da je u vještačkom nalazu i mišljenju ĐDT, mr.sc., stalnog sudskog vještaka za područje graditeljske struke i procjenu nekretnina neupitno utvrđeno da je vrijednost svih izvedenih radova sa PDV-om iznosila 639.367,09 HRK / 84.858,60 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). U skladu s istim nalazom u obračunati iznos radova nije uključena izrada, postavljanje, ukrućenje, podupiranje i čišćenje oplate, a što iznosi 73.419,60 HRK / 9.744,46 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), što sa obračunatim PDV-om ukupno iznosi 91.774,50 HRK / 12.180,57 EUR ( fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), da je tužitelj putem punomoćnika 25. rujna 2023. tuženiku odaslao pismo dobrih namjera kojom je istog pozvao na isplatu preostalog duga sukladno vještačkom nalazu, da je tužitelj naveo, a to je i činjenična osnova ove tužbe da je neupitno utvrđeno da je vrijednost svih izvedenih radova sa PDV-om 639.367,09 HRK / 84.858,60 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK) i da u skladu s istim nalazom u cijenu nije uključena izrada, postavljanje, ukrućenje, podupiranje i čišćenje oplate, a što ukupno sa PDV-om iznosi 100.631,38 HRK / 13.356,08 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), odnosno, prema nalazu vještaka 91.774,50 HRK / 12.180,57 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), kako je tuženik tužitelju do sada na ime izvedenih radova isplatio ukupan iznos od 560.381,96 HRK / 74.375,47 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), sukladno Analitičkoj kartici konta izdanoj od strane tužitelja sa stanjem na dan 06. prosinca 2023. godine, to preostaje za uplatu iznos od 170.759,63 HRK / 22.663,70 EUR (fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), da je navedeno pismo dobrih namjera tuženik primio, no na njega se nikada nije očitovao, odnosno odbio je podmiriti dugovanje pa je tužitelj pokrenuo ovaj postupak.
2. U opsežnom pisanom odgovoru na tužbu (list 82-90 spisa), po punomoćniku, tuženik je naveo da unutar određenog roka, a konzumirajući pravo očitovanja na iznijete navode tužitelja u tužbi, odgovara na istu navodeći kako su navodi iz tužbe u cijelosti neosnovani, za što će razloge iznijeti u nastavku ovog odgovora, da je tužitelj u toč. 1. tužbe naveo kako je radove izveo „temeljem projektne dokumentacije i ishođene građevinske dozvole…te temeljem ugovornog troškovnika, a temeljem kojeg je cijena ugovorenih radova sa PDV-om iznosila 509.696,25 HRK / 67.648,32 EUR…“ te u prilogu tužbe kao dokaz iznijetih navoda dostavlja „važeći ugovorni troškovnik od dana 26.04.2022. godine“, da tuženik ovim putem osporava navedeni dokument kao važeći i relevantan na ikoji način za konkretan predmet, naime, kod predmetnog troškovnika radi se o nacrtu troškovnika i potencijalnim troškovima koji se imaju odnositi na konkretnu nekretninu, isti troškovnik je 17. veljače 2022. tuženiku predala GDT, dipl. ing. arh., izabrani projektant za nekretninu na kojoj su radovi koji su predmetom postupka vođeni, kako bi isti mogao poslužiti kao temelj za izračun troškovnika za tuženika i njegov nalog, a koja će posvjedočiti navedenu činjenicu, da u prilog navedenome ide i činjenica što na samom „važećem ugovornom troškovniku“ kako ga naziva tužitelj, stoji u lijevom donjem rubu, i tako na svakoj stranici dokumenta, „ HD“ te se zapravo radi o troškovniku koji se odnosio na objekt investitora UD, a koji je poslužio kao predložak kako bi izgledao troškovnik, ali bez točnih količina i jediničnih cijena koje bi se odnosile na konkretan slučaj, da je navedeni predložak troškovnika ispunio tužitelj te je 12. ožujka 2022. vraćen tuženiku sa cijenom armature od 13 kn/kg, a koja cijena je nakon potpisivanja ugovora porasla na 14,7 kn/kg, da navedeno (pregledom kroz obračune troškova i stvarnog stanja te po očitovanju stalnog sudskog vještaka za građevine) jasno ukazuje na malverzacije sa količinama u cilju ostvarivanja nepripadne imovinske koristi, da je naposljetku prema troškovniku građevinskih radova od 31. kolovoza 2022., ukupan iznos ugovornih i vanugovornih, odnosno građevinsko-obrtničkih radova naveden u visini od ukupno 348.816,03 kn, uz obračunati PDV, popust te odbitak avansa, u iznosu od 282.918,03 kn i vantroškovnički radovi u iznosu od 19.657,19 kn, konačno ukupno u iznosu od 302.575,22 kuna, da je navedenim troškovnikom priznata uplata tuženika prema tužitelju u visini od 150.000,00 kuna, nastavno, tužitelj je izradio i noviji dokument, da troškovnik građevinskih radova, opet s datumom „od 31. kolovoza 2022. godine“, sukladno kojem priznaje tuženiku ukupno plaćen iznos u visini od 502.575,22 kuna, isto tako, postoji i troškovnik građevinskih radova od 01. prosinca 2022., a u kojem su navedeni potpuno drugačiji novčani iznos i negoli u prethodnim troškovnicima, da je 16. prosinca 2022. održan sastanak u caffe baru Picabia između tuženika i SD, radnika tužitelja i osobe ovlaštene za razgovore i pregovore oko predmeta pravnog posla sklopljenog između ugovornih strana, gdje je cijena armature vraćena na iznos od 13 kn/kg. Istom prilikom SD donio je troškovnik građevinskih radova od 15. prosinca 2022. godine na kojem se spominje garancijski iznos u visini od 200.000,00 kn, rukom pisan od strane SD (kod navedenog se radi o iznosu koji je predao tuženik na ruke SD kako će to biti detaljno objašnjeno u toč. V odgovora na tužbu), da je 17. prosinca 2022. održan sastanak u Kavani Ivana u Ivancu gdje je direktor tužitelja GD donio novi troškovnik s novim količinama, da iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi nevjerodostojnost troškovnika dostavljenog od strane tužitelja, kojeg tužitelj klasificira kao „važeći“ troškovnik (dodajmo tome i činjenicu da je navedeno i ime drugog investitora), a kako je vidljivo iz priložene dokumentacije, u konkretnom predmetu učestalo su se mijenjali troškovnici i količine i cijene, kako konačne količine i cijene ukupno potrebnih radova tako i podaci o izvršenom plaćanju, da navedeno sve ide u prilog činjenici da je tužitelj od samog sklapanja pravnog posla imao namjeru neevidentirati sve uplate u svojim poslovnim knjigama, utajiti porez te na štetu tuženika, ishoditi veći novčani iznos negoli je zaista bilo potrebno podmiriti prema stvarno odrađenom poslu i utrošenom materijalu, da je relevantan troškovnik troškovnik od 31. svibnja 2022., a po kojem troškovniku je tuženik u cijelosti izvršio plaćanja, kako to i proizlazi iz dokumentacije priložene iz odgovora na tužbu, a isto tako, a što je važno istaknuti jest da tužitelj nije izvršio tesarske niti krovopokrivačke radove, već t. d. Bosilj d.o.o., da u konačnici, tužitelj nije izveo radove po projektu, u građevinskim dnevnicima nisu navedeni podaci glede armature niti pak osnovni podaci navedeni u građevinskom dnevniku odgovaraju stvarnom stanju, da u pogledu navoda iznijetih u toč. 2. tužbe, tuženik osporava da bi isti odbijao platiti dio izvedenih radova, budući da je isti izvršio plaćanje ugovorenih i izvedenih radova, što je potkrijepivo nedvojbenim i vjerodostojnim materijalnim dokazima, koji će se iznijeti u nastavku ovog odgovora, nadalje, u pogledu troškova koje tužitelj potražuje, konkretno pod toč. 2. tužbe, alineja 4/5 ističe se kako prisutnost punomoćnika nije bila nužna niti je obvezatnost proizlazila iz ikakvih zakonskih pravila, slijedom čega se traženje istog smatra neosnovanim u cijelosti, da je stvarno stanje bilo slijedeće, a koje je dovelo do nemogućnosti postizanja dogovora između tužitelja i tuženika, naime, vidljivo je iz samih dostavljanih troškovnika da se mijenja iznos količina, odnosno da se iste smanjuju, slijedom čega je tuženik dogovorio provjeru predmetnog s nadzornim inženjerom koji je potvrdio nesukladnost između stvarno utrošenih količina i količina navedenih po troškovniku/vnicima zbog čega je i održan sastanak dana 13. veljače 2023. godine u caffe baru Aura kojem su prisustvovali i direktor tužitelja, SD, PD, mag. ing. arch., bacc. ing. aedif., pozvan kao treća osoba zbog nesukladnosti oko cijene i utrošenog materijala, te tuženik, da je sastanak završen bez postignutog dogovora, iznošenjem određenih tvrdnji od strane direktora tužitelja koje bi se imale okarakterizirati i kao počinjenje određenih kaznenih djela na štetu PD, te je nastavno pokrenut postupak radi osiguranja dokaza, da u pogledu navoda tužitelja iznijetih u toč. 3. tužbe ističe se kako nije točno da u obračunati iznos radova ne bi bila uključena izrada, postavljanje, ukrućenje, podupiranje i čišćenje oplate u visini od 73.419,60 HRK/9.744,46 EUR, što bi s obračunatim PDV-om iznosilo ukupno 91.774,50 HRK/12.180,57 EUR, naime, prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, ĐDT, broj:
81/2023, od 18. kolovoza 2023. godine, odjeljak 7. Mišljenje-zaključak, na str. 51., alineja 2. izričito stoji: „…U stavkama betonskih radova navedeno je da je u cijenu uključena dobava i prijevoz betona te ugradba i njega svježeg betona, izrada, postavljanje i čišćenje oplate, potrebno ukrućenje i podupiranje oplate. Na kraju svake stavke betonskih radova navedeno je + OPLATA = 120,00 kn/m2, odnosno u jednoj stavci 140 kn/m2, da je vještakinja stavku uzela na način da je oplata uračunata u cijenu betonskih radova sa jediničnom cijenom od 120 kn/m2 odnosno 140 kn/m2 te nije posebno računala oplatu (mišljenja je da je oplata trebala biti uključena u cijenu betonskih radova)“, da iz navedenoga, JASNO I NEDVOJBENO proizlazi ne samo da je izrada, postavljanje i čišćenje oplate, potrebno ukrućenje i podupiranje oplate uračunato u cijenu, već i da je sama vještakinja mišljenja da je oplata trebala biti uključena u cijenu pa s obzirom na navedeno, potraživanje tužitelja s ove osnove je neosnovano, da je u toč. 4. tužbe tužitelj naveo kako je „tuženik tužitelju do sada na ime izvedenih radova isplatio ukupan iznos od 560.381,96 HRK/74.375,47 EUR sukladno analitičkoj kartici konta izdanoj od strane tužitelja sa stanjem na dan 06. prosinca 2023. godine, to preostaje za uplatu iznos od 170.759,63 HRK/22.663,70 EUR…“, da navedena konstatacija ne odgovara stvarnom stanju, dok dokument koji se dostavlja u prilogu tužbe kao potvrda netočnih tvrdnji tužitelja predstavlja krivotvorenu i nevjerodostojnu ispravu te će se u svezi navedenog tuženik biti primoran podnijeti kaznenu prijavu zbog kaznenog djela iz čl. 279. Kaznenog zakona, kao i zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 256. Kaznenog zakona te će se Naslov obavijestiti o tijeku navedenih postupaka, da je tuženik je plaćanja vršio slijedećom dinamikom: 25. travnja 2022. iznos od 50.000,00 kuna na račun tužitelja, otvoren kod poslovne banke, a temeljem računa R-07, 22. srpnja 2022. iznos od 100.000,00 kuna na ruke SD, na adresi [adresa], čemu je prisustvovao i otac tuženika, TD, **.**.2022. iznos od 100.000,00 kuna na ruke GD, na adresi [adresa], u uredu tužitelja, čemu su prisustvovali direktor tužitelja, SD i tuženik, **.**.2022. iznos od 252.575,21 kuna na poslovni račun tužitelja temeljem računa R-27, 07. prosinca 2022. iznos od 100.000,00 kuna na poslovni račun tužitelja temeljem računa R-36, 23. prosinca 2022. iznos od 80.000,00 kuna na poslovni račun tužitelja temeljem računa R-39, **.**.2023. SD je izvršio polog iznosa od 77 806.75 kuna na račun tuženika i 03. veljače 2023. iznos od 77.806,75 kuna na poslovni račun tužitelja temeljem računa R-42, da je uplata izvršena 23. prosinca 2022. zapravo je proknjižena 23. prosinca 2022., dok je sama uplata izvršena 22. prosinca 2022. i to na način kako slijedi, a kako su već počeli problemi u komunikaciji između tužitelja i tuženika, a vezano uz cijenu radova koji su i koji se imaju odraditi, tuženik je inzistirao da sav novčani iznos koji je predan tužitelju/ SD, prebaci/proknjiži kroz poslovne knjige i uplati na poslovni račun tužitelja, to je SD uzeo u gotovini iznos od 80.000,00 kuna te je išao s tuženikom u njegovu poslovnu banku, HPB d.d., kako bi (iznos koji je ranije dao tuženik na ruke tužitelju, odnosno SD) bio i službeno vidljiv na računu tužitelja, te je tuženik ponovno uplatio novčani iznos, ali ovaj put na račun tužitelja. Nastavno se ukazuje na još jednu nelogičnost u pogledu visine potraživanja tužitelja, a koja proizlazi iz slijedeće činjenice, da prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, ĐDT, Općinski sud u Varaždinu, broj: R1-26/2023, broj: 81/2023, od 18. kolovoza 2023. godine, odjeljak 7. Mišljenje-zaključak, na str. 50., toč. 2. izričito stoji: „UKUPNO IZVEDENI RADOVI 511.493,67 KN BEZ UKLJUČENOG PDV-A, 639.367,09 KN S UKLJUČENIM PDV-OM“. Prema tome, potraživanje tužitelja, kada bi analitička kartica odražavala stvarno stanje, a ne odražava iz ranije iznijetih navoda, niti tada potraživanje tužitelja nije opravdano, budući da ako isti priznaje uplatu iznosa u visini od 560.381,96 kn (kako to sam navodi u tužbi, na str. 3. iste), a ukupno izvedeni radovi iznose 639.367,09 kn (prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, ĐDT, broj: 81/2023, od 18. kolovoza 2023. godine, odjeljak 7. Mišljenje-zaključak, na str. 50., toč. 2.), Općinski sud u Varaždinu, broj: R1-26/2023, tada bi tužitelj eventualno imao potraživati iznos od 78.985,13 kn, a ne 170.759,63 kn. Međutim, kako tuženik ističe te će i dodatno obrazložiti, tužitelj nema nikakve osnove potraživati naplatu po navedenoj osnovi prema tuženiku. Konačno, ali ne manje važna jest činjenica da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o izvođenju građevinskih radova br 01/04/2022 s nadnevkom 26. travnja 2022. godine, da je ugovorena cijena u visini od 400.107,00 kuna, da je u čl.13. Obračun radova stoji:
Izvoditelj se obvezuje najmanje jedanput mjesečno izvršiti obračun izvedenih radova i o tome ispostaviti naručitelju situaciju ili račun, da okončani obračun izvedenih radova obavit će se na temelju i putem okončane situacije.“ Nastavno na iznijeto, da je za zaključiti da su podaci u građevinskom dnevniku krivotvoreni, jer niti jedan datum ne odgovara stvarnom tijeku građevinskih radova, a čemu u prilog govori i fotodokumentacija koja se dostavlja u privitku ovog odgovora na tužbu. Primjerice, radovi su započeli 11. srpnja 2022. godine, dok u građevinskom dnevniku stoji da su započeli 21. srpnja 2022. godine. Isto tako, prema građevinskom dnevniku kao zadnji dan radova naveden je 23. studeni 2022. godine, dok se iz elektroničke korespondencije vidi da je tek navedenog datuma dogovorena cijena pregradnih zidova i da je tužitelj napustio gradilište tek 07. prosinca 2022. godine. Slijedom navedenog, ukazao je kako građevinski dnevnik predstavlja službeni dokument, a s obzirom da isti nije u skladu sa Zakonom o gradnji i Pravilnikom o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera te kako krivotvorenje podataka predstavlja kazneno djelo prema važećoj legislativi u Republici Hrvatskoj, i u navedenom pogledu tuženik će štititi svoja prava i interese pred nadležnom institucijom. Konačno, tuženik je imao namjeru postići mirno rješenje s tužiteljem, preko punomoćnika, međutim nije imao namjeru pristati na plaćanje radova koji nisu izvršeni ili pak utrošene količine koje ne odgovaraju stvarnom stanju pa je slijedom navedenog, predlagao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova tuženiku.
3. U dokaznom postupku, izvršen je uvid u ovosudni predmet broj: R1-26/2023, kao i priležeću dokumentaciju u ovom spisu: Ugovor o izvođenju građevinskih radova Br. 01/04/2022 od dana 26.04.2022. (list 6-9 spisa), važeći ugovorni troškovnik od dana 26.04.2022. (list 10-18 spisa), presliku vještačkog nalaza i mišljenja ĐDT, mr.sc., stalnog sudskog vještaka za područje graditeljske struke i procjenu nekretnina od 22.08.2023. (list 19-73 spisa), presliku pisma dobrih namjera od 25.09.2023 zajedno sa povratnicom Hrvatske pošte d.d., Poštanskog ureda 42103 Varaždin od 26.02.2023. godine broj preporuke: RG.361495569 HR s datumom primitka pismena od strane tuženika dana 29.09.2023. godine (list 74-75 spisa), analitičku karticu konta izdana od strane tužitelja od 06.12.2023. (list 76-77 spisa), dokumentaciju predanu po tuženiku uz fotodokumentaciju (list 92-251, 257-494 spisa), saslušana je stalna sudska vještakinja ĐDT te svjedoci LD i GDT, kao i zakonski zastupnik tužitelja GD te tuženik u svrhu dokazivanja.
4. Tužitelj je u ovom postupku tražio isplatu od 22.663,70 eura na ime izvedenih građevinskih radova na izgradnji stambene građevine tuženika u [adresa], a čemu se tuženik protivio.
5. Uvidom u ovosudni predmet broj: R1-26/2023, utvrđeno je da je ovdje tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, protiv ovdje tuženika, kao protustranke podnio prijedlog radi osiguranja dokaza te je rješenjem poslovni broj: 22 R1-26/2023-2 određen očevid na licu mjesta u [adresa] za dan 17. ožujka 2023. u 13:00 sati te su na isto pozvane stranke, njihovi punomoćnici i sudski vještak Zoran Vinceković, a koji očevid je odgođen jer protustranka nije bio kod kuće (na službenom putu) te je sljedeći očevid, uz sudjelovanje sudske vještakinje ĐDT, određen za dan 21. travnja 2023. u 13:00 sati. Nakon pregleda nekretnine na adresi [adresa], navedena sudska vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju (list 434-485 spisa R1-26/2023) utvrdila sve izvedene radove od strane tamo predlagatelja, i to kako one koji su ugovoreni, tako i one van ugovorene, dodatne i van troškovničke radove te je utvrdila vrijednost uključujući količinu izvedenih radova, kao i količinu utrošenog materijala te je pregledom građevinskog dnevnika i građevinske knjige, utvrđenjem na očevidu, provjerom količina i izračunom iz statističkog proračuna utvrdila da je vrijednost izvedenih ugovorenih radova 564.522,19 (tad) kuna, vrijednost izvedenih vantroškovničkih i dodatnih radova 74.844,90 (tada) kuna, odnosno vrijednost ukupno izvedenih radova 639.367,09 (tada) kuna, a u koji iznos je uključen PDV.
5.1. Na strani 51 mišljenja (list 484 spisa R1-26/2023), vještakinja navodi da je pregledom građevinske knjige i građevinskog dnevnika utvrđeno da je do bitnih povećanja u odnosu na ugovorene radove, među ostalim, došlo i kod betonskih radova jer da je u stavkama betonskih radova navedeno da je u cijenu uključena dobava i prijevoz betona, te ugradba i njega svježeg betona, izrada, postavljanje i čišćenje oplate, potrebno uključenje i podupiranje oplate te da je na kraju svake stavke betonskih radova navedeno + OPLATA=120 kn/m2, odnosno u jednoj stavci 140 kn/m2. Vještakinja je stavku uzela na način da je uplata uračunata u cijenu betonskih radova sa jediničnom cijenom od 120 kn/m2, odnosno 140 kn/m2, te nije posebno računala oplatu (mišljenja je da je oplata trebala biti uključena u cijenu betonskih radova). Vještakinja je navela da ukoliko je sporazumom između investitora i izvođača drugačije dogovoreno tada je potrebno uzeti još i oplatu koja prema obračunu izvođača financijski iznosi 73.419,60 kuna.
6. Dakle, iz mišljenja navedene vještakinje, a kod kojeg je vještakinja ostala na ročištu održanom u ovom parničnom predmetu 28. siječnja 2025., proizlazi da je vrijednost ukupno izvedenih radova 639.367,09 (tada) kuna, a u koji iznos je uključen PDV, odnosno, primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22), fiksni tečaj konverzije 1 eur=7.53450 kuna, dobiva se iznos od 84.858,60 eura.
7. Između stranaka je sporno je li u stavku betonskih radova ugovorena i cijena oplate, ili je istu potrebno izračunati zasebno pa je valjalo utvrditi pravu volju stranaka u predmetnom ugovornom odnosu.
8. Obveznopravni odnos stranaka temelji se na Ugovoru o izvođenju građevinskih radova br. 01/04/2022 od 26. 04. 2022. (list 6-9 spisa) i troškovniku građevinskih radova od istog dana (list 10-18 spisa), a koju dokumentaciju je prilikom izrade vještačkog nalaza koristila sudska vještakinja ĐDT.
9. Valja reći da na vještački nalaz stranke nisu imale prigovora pa isti, kao objektivno i stručno dan, prihvaća i sud.
10. Međutim, sud je imao u vidu da je vještakinja navela da ukoliko je sporazumom između investitora i izvođača drugačije dogovoreno tada je potrebno uzeti još i oplatu koja prema obračunu izvođača financijski iznosi 73.419,60 kuna.
11. Utvrđujući pravu volju stranaka, sud je saslušao svjedoke LD, koji je od strane tuženika kao investitora angažiran u svojstvu nadzornog inženjera i GDT, a koju je tuženik angažirao za izradu projekta za građevinsku dozvolu.
12. Analizirajući iskaz svjedoka LD, sud je utvrdio da navedeni svjedok nije imao saznanja o sporazumu stranaka, iskazao je da je u troškovniku beton iskazan sa uključenom oplatom, pojasnio je da mu je izvođač (tužitelj) pokazao papir gdje je bila prikazana stavka oplate kao zasebno, bez količina, samo jedinična cijena, na taj način cijena oplate nije bila iskazana u ugovornoj cijeni, da je investitor (tuženik) rekao da je na taj način doveden u zabludu kolika je stvarna vrijednost radova koja je ugovarana, a što utječe na cijenu konačno izvedenih radova, pojasnio je da u predočenom mu ponudbenom troškovniku nije vidio stavku sa pojašnjenjem da nedostaje trošak oplate u finalnoj cijeni. Svjedok je na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li uobičajeno da se u troškovnicima posebno iskazuju cijena betona, a posebno cijena oplate, odgovorio je da je to uobičajeno u 95%, a preostalih 5% je također legitimno, ako se stranke tako dogovore, pojasnio je da nema razloga da se ispiše oplata ukoliko je već sadržana u betonu, a na upit raspravnog suca da pojasni: "Armatura u zasebnoj stavci. Oplata i podupiranje u cijeni + OPLATA= 140 kn/m2", svjedok je pojasnio da je iz ove napomene jasno i vidljivo da je cijena oplate 140 kn/m2, ali je predmet dogovora između investitora i izvođača je li to bilo sadržano u cijeni betona ili nije, a svjedoku taj dogovor nije poznat.
13. Analizirajući iskaz svjedokinje GDT, a koja je iskazala da ju je tuženik angažirao za izradu projekta za građevinsku dozvolu, a što je i učinila, da je tuženik od nje zatražio troškovnik građevinskih radova, a koji je i sačinila, a kao raniju podlogu je imala troškovnik na ime UD jer je bila slična zgrada, ali da se sadržaj troškovnika sa lista 10-16 odnosi na kuću, da nikakvih saznanja o izvođenju radova nema, a nema ni saznanja je li troškovnik iskorišten u svrhu izvođenja radova, pojasnila je da troškovnik kakav je sačinjen najčešće predstavlja troškovnik za dobivanje kredita ili za prikupljanje ponuda, a da glede troškovnika nije bilo nikakvih upita, dodatnih pojašnjenja, niti ju je tko pitao za njega, sud je utvrdio da svjedokinja o načinu obračuna radova i izvedenim radovima nije imala saznanja, a glede troškovnika nije imala nikakvog upita, o čemu se određeno izjasnila te je dodala da zašto nije bilo pitanja projektantu da se protumači stavka + OPLATA=120 kn/m2, "a ne ovako na sudu".
14. Stoga je spornu činjenicu je li cijena oplate između stranaka dogovorena kao zasebna stavka ugovornog odnosa, sud utvrdio analizirajući iskaze zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika.
15. Zakonski zastupnik tužitelja GD iskazao je da je tužitelj angažiran od strane ovdje tuženika radi izgradnje obiteljske kuće u [adresa], a temeljem Ugovora (sa lista 6-9 spisa) i ponudbenog troškovnika (list 10-18 spisa), da je tužitelj dobio upit za izvođenje radova, a prema ponudbenom troškovniku, čije su stavke tuženik i on prošli prije zaključenja samog Ugovora, u kojem su primijetili stavku obračuna oplate zajedno sa betonom, a što prema njegovom iskustvu u 98% slučajeva nije uobičajeno jer se odvojeno iskazuje cijena betona, a odvojeno cijena oplate kako bi obračun bio transparentan, a obzirom na različite mjerne jedinice, pojasnio je da različiti konstrukcijski građevinski elementi zahtijevaju različite količine oplate, pr. pa bi tako nosivi stup imao cca 10 m2 oplate po m3 betona, dok bi podna ploča cca 5 m2 oplate po m3 betona, tako da složenost i količina oplate može utjecati na ponudbenu cijenu, da u same količine tuženik i on nisu ulazili jer je to posao projektanta, da na ponudbenom troškovniku koji je tužitelju dostavio tuženik, tužitelj je ispunio cijene i naveo da oplata ide zasebno, a što je i navedeno "+ OPLATA = kn/m2", a što je bilo navedeno crvenim slovima u troškovniku, na predočene mu dopisane stavke "važeći ugovorni troškovnik" na troškovniku od 26. 4. 2022. (list 10 spisa), iskazao je da je on olovkom dopisao da se radi o važećem ugovornom troškovniku sa povećanom cijenom armature, a na temelju tog troškovnika su tuženik i tužitelj zaključili Ugovor u kojem su definirali ugovornu cijenu prema stvarno izvedenoj količini radova, koja je trebala biti utvrđena temeljem građevinske knjige koju vodi izvođač radova i kojom dokazuje količinu izvedenih radova, tako da stvarnu količinu radova utvrđuje nadzorni inženjer ili osoba koju odredi investitor nakon čega se izrađuje situacija, odnosno obračunski troškovnik i ide račun.
16. Tuženik BD iskazao je da je 2022. odlučio graditi obiteljsku kuću pa se obratio gđi. GDT da mu sastavi ponudbeni troškovnik, a kako bi mogao prikupiti ponude jer mu je bila bitna i količina radova, a naročito cijena, da mu je ista poslala troškovnik građevinskih radova na obrascu kao na predočenom mi sa lista 10-18 spisa, a na kojem su bile navedene količine bez jedinične cijene i ukupne cijene radova, da je jedan od ponuđača bio i ovdje tužitelj, da je kontaktirao sa SD koji mu je rekao da mu može poslati troškovnik i da će oni popuniti cijene, da mu nije odgovarala ponuda tužitelja, primjerice cijena armature je bila 13,00 kuna, dok su ostali dali puno manje cijene, ali mu je odgovarao rok početka radova koji su mogli započeti prije ostalih ponuđača. Na upit je li je primijetio dopisano "+ OPLATA = kn/m2", odgovorio je da nije te da je gledao konačnu cijenu radova, a što je sa PDV-om bilo 509.696,25 kuna, sjećao se da su dogovorili susret u prostorijama tužitelja te je osim z.z. tužitelja susretu bio nazočan i g. SD, da je tuženiku ponuđen Ugovor, a kojeg prije toga nije vidio, ali su prošli stavke ugovora, pročitao ga je i ugovor je tada i potpisan, sjećao se da je z.z. tužitelja rekao da je cijena armature povećana te od prvotnih 13.00 kuna bila 14,7 kuna, a što je i naznačeno u troškovniku (list 10 spisa), potvrdio je da je na troškovniku to dopisao g. SD, a usmeno su dogovorili da će vidjeti kada radovi počnu u sedmom mjesecu da li će cijena armature rasti ili padati, na upit kako je dogovorena cijena radova, odgovorio je da je bilo dogovoreno da se, a u skladu sa čl.13. Ugovora, izdaju okončane situacije, a koje je tužitelj izdao dvije, a on je prvu i platio, napomenuo je da nije građevinske struke i da se radilo o izgradnji njegove prve građevine, tako da je neke stvari učio "u hodu" jer da mu je tužitelj u troškovniku posebno izrazio cijenu oplate koja bi bila gotovo 100% viša prema iskazu z.z. tužitelja, on sigurno ne bi uzeo tužitelja kao izvođača, već bi pričekao par mjeseci sa početkom radova i uzeo drugog izvođača. Na upit kada je nastao "problem" između stranaka, odgovorio je da je nastao problem kada mu je izdan troškovnik početkom 11. mjeseca gdje se cijena razilazila puno više od one početne jer da je očekivao cijenu po ponudbenom troškovniku cca 400.000,00 kuna plus PDV, povišene kvote "0", a što mu je g. LD rekao da će biti povišenje od oko 20.000,00 kuna i vantroškovničke radove koji su izvedeni, iako se nije slagao sa količinom, ali se složio sa količinom koju je navela sudska vještakinja.
17. Analizirajući navedene iskaze, sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku u troškovniku građevinskih radova (list 10-16 spisa), u stavci "Armatura u zasebnoj stavci. + OPLATA= 120 kn/m2" (ili 130 kn/m2, 140 kn/m2, 160 kn/m2), ističući riječ OPLATA crvenom bojom (kao što je vidljivo u troškovniku na listu 533-541 e-spisa) jasno naznačio da se oplata računa zasebno, ali tuženik nije tražio nikakv pojašnjanja niti od tužitelja, niti od svjedokinje GDT, od koje je zatražio troškovnik građevinskih radova, a niti od dvjedoka LD, kojemu je, a kako je to iskazao navedeni svjedok, tuženik rekao da je doveden u zabludu kolika je stvarna vrijednost radova koja je ugovarana jer u predočenom mu ponudbenom troškovniku nije vidio stavku sa pojašnjenjem da nedostaje trošak oplate u finalnoj cijeni. Iz navedenog, sud zaključuje da tuženik, iako je naveo da nije građevinske struke, kao laik nije postupao sa dužnom pažnjom i eventualno zatražio pojašnjenja značaja stavke koja je napisana ne samo velikim slovima, već i istaknuta crvenom bojom, u prilog čemu govori člinjenica da je za izvedene radove očekivao ugovorenu cijenu po ponudbenom troškovniku cca 400.000,00 kuna plus PDV, povišene kote "nula" (povišenje od oko 20.000,00 kuna) i vantroškovničke radove koji su izvedeni.
18. Dakle, temeljem iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika, kao i priležeće dokumentacije te iskaza svjedoka LD, a koji je od strane tuženika kao investitora angažiran u svojstvu nadzornog inženjera prilikom gradnje objekta na tuženikovoj nekretnini i obzirom na svoju struku i to što nije srodan sa strankama, nije imao razloga biti pristran i koji je iskazao da je u prvoj situaciji u građevinskoj knjizi koju mu je dostavio izvođač, oplata prikazana kao zasebna stavka, sud je utvrdio da oplata nije bila uključena u cijenu betonskih radova i da je istu trebalo izračunati zasebno, a sudska vještakinja se očitovala da je to iznos od 73.419,70 (tada) kuna, sada 9.744,47 eura.
19. Tužitelj je u činjeničnom opisu tužbe naveo da je tuženik tužitelju na ime izvedenih radova isplatio ukupan iznos od 74.375,47 eura (560.381,96 kuna). Navedeni iznos nije u suprotnosti sa iskazom tuženika glede dinamike plaćanja, odnosno da je tužitelju platio 403.000,00 kuna na račun i 200.000,00 kuna, od toga 100.000,00 kuna SD i 100.000,00 kuna GD "na ruke" od čega mu je oko 160.000,00 kuna vraćeno (i on ih je platio na račun tužitelja), a da preostali iznos od 40.000,00 kuna traži da mu tužitelj izda valjani račun ili mu neka vrati novac pa će ga uplatiti tužitelju. Tvrdnju o plaćanju "na ruke", tuženik nije dokazao pa je prihvaćanjem analitičkih kartica (list 76-77 spisa), sud prihvatio tužiteljevu tvrdnju o plaćanju iznosa od 74.375,47 eura (560.381,96 kuna), na ime izvedenih radova.
20. Uzevši u obzir vještački nalaz, prema kojem je vrijednost ukupno izvedenih radova 639.367,09 (tada) kuna, sada 84.858,60 eura, kojem iznosu valja dodati cijenu oplate od 73.419,70 (tada) kuna, sada 12.180,59 eura (uračunat PDV), sud je utvrdio da je vrijednost izvedenih radova 97.039,19 eura. Nakon što se od tog iznosa oduzme iznos od 74.375,47 eura (560.381,96 kuna), koji je tuženik tužitelju platio, preostaje iznos od 22.663,72 eura, koji tuženik tužitelju nije platio.
21. Budući da je tužitelj utužio iznos od 22.663,70 eura, a primjenom čl.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), sud odlučuje o granicama zahtjeva stavljenog u postupku, tužitelju je dosuđen utuženi iznos i plaćanje je naloženo tuženiku, uz zatražene kamate prema čl.29. ZOO-a.
22. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio i troškove postupka osiguranja dokaza u iznosu od 874,01 EUR / 6.585,23 HRK, zajedno za zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
23. Međutim, prema čl.168. ZPP-a, troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza; ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom privremenom zastupniku; te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.
24. Prema čl.151. st.1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
25. Postupak osiguranja dokaza u ovosudnom predmetu broj: R1-26/2023 proveden je prije pokretanja ovog parničnog postupka pa je o tužiteljevom zahtjevu glede naknade troškova valjalo odlučiti u ovom postupku, kao dijelu parničnog troška.
26. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. ZPP-a primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).
26.1. Sud je tužitelju, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. Tarife, a u iznosu od 625,00 eura, trošak zastupanja tužitelja, prema Tbr. 9.1. Tarife na ročištima 28. 01. 2025., 16. 05. 2025., 01. 07. 2025., 24. 9. 2025. i 10. 11. 2025., svaki u iznosu od 625,00 eura, trošak pristupa na ročište 50% 18. 03. 2025. prema Tbr.9.2. Tarife u iznosu od 312,50 eura, u koje iznose je uračunat PDV-a 25% prema Tbr. 46. Tarife, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 136,55 eura i na presudu u iznosu od 273,00 eura, odnosno ukupno 5.097,14 eura. Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska od 10. 6. 2024., obzirom je navode istog mogao iznijeti na ročištima održanim u ovom predmetu.
26.2.Tužitelju je priznat i trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza u predmetu broj: R1-26/2023 u iznosu od 124,43 eura, kao i pristup punomoćnika na očevid 21. travnja 2023. u iznosu od 124,43 eura, trošak sudska pristojba za prijedlog u iznosu od 6,64 eura i predujam troškova povodom izvođenja dokaza u iznosu od 556,30 eura, dok trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja (1 sat) u iznosu od 62,21 euro nije priznat obzirom na prethodni priznati trošak pristupa punomoćniku očevidu.
27. Stoga je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 5.908,94 eura, a koji je, primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, tužitelju dosuđen i platež naložen tuženiku.
U Ivancu, 24. studenoga 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Domagoj Krpina, odvjetnik iz Varaždina
2. Kristijan Horvat, odvjetnik iz OD Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu
