REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Pp-3417/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nediljki Dereta, na temelju prijedloga sudske savjetnice Petre Barać, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Čulina, odlučujući u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog KU, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika izjavljenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, KLASA: 211-07/24-4/73192, URBROJ: 511-18-15-24-2 od 29. kolovoza 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 24. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)
okrivljeni KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HU i K, djev. H, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, upravni referent, povremeno zaposlen, lošeg imovinskog stanja, neoženjen, otac jednog djeteta, prekršajno neosuđivan
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da je:
"Dana 28.06.2024. u 18:16 sati u mjestu ZADAR, ulica ZAGREBAČKA ULICA kućni broj 37 kao VOZAČ vozila M1 registarske oznake [registarska oznaka], upravljao kroz naseljeno mjesto brzinom od 99 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja CORDON M2, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 89 km/h, dakle kretao se brzinom koja je za 39 km/h veća od dopuštene" ,
čime da je počinio prekršaj opisan u članku 53. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. cit. Zakona.
II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zadarska, Postaja prometne policije Zadar je 29. kolovoza 2024. izdala protiv okrivljenika obavezni prekršajni nalog, gornjeg broja, zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.
2. Postupajući po izjavljenom prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu članka 244. Prekršajnog zakona, sud je utvrdio da je prigovor izjavljen u zakonskom roku te je obavezni prekršajni nalog stavio izvan snage na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona i proveo žurni postupak.
3. Pozvan da se očituje o krivnji za prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret, okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim.
4. Ispitan na ročištu 24. studenog 2025. (list spisa 13), okrivljenik je iskazao da je točno da nije siguran da bi upravo on 28. lipnja 2024. u 18:16 sati u [adresa], u [adresa] upravljao vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] brzinom koja je 39 km/h veća od dopuštene, a to jer je u to vrijeme kroz navedenu dionicu vozio kada bi njegova djevojka završila s poslom oko 21:00 sati, kada bi išao po nju, a uz to da se radi o vozilu njegovog oca kojim bi se i on služio, posebice jer je u to vrijeme imao privremenu adresu na Bokanjcu. Ističe da je ocu kao vlasniku predmetnog vozila obavezni prekršajni nalog došao godinu dana nakon počinjenja prekršaja, iako mu nije jasno iz kojeg razloga, a da je obavezni prekršajni nalog došao po počinjenju predmetnog prekršaja, novčanu kaznu bi odmah platio i znao bi da se na toj dionici nalazi kamera.
5. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka HU (list spisa 14), pročitao obavijest o počinjenom prekršaju (list spisa 10-11) i podatke o vozaču (list spisa 8) te pregledao preslike dostavnica (list spisa 5, 9). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 16-17).
6. Po provedenom dokaznom postupku sud nije utvrdio dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Člankom 53. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.
8. Člankom 53. stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.
9. U postupku nije bilo sporno da je 28. lipnja 2024. u 18:16 sati u [adresa], u [adresa] vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] počinjen prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja vozila na način da se vozilo u naseljenom mjestu kretalo brzinom koja je za 39 km/h veća od dopuštene.
10. U postupku je bilo sporno je li upravo okrivljenik navedene prigode upravljao vozilom.
11. S obzirom na to da je okrivljenik u postupku osporavao počinjenje prekršaja, sud je radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, u dokaznom postupku pročitao obavijest o počinjenom prekršaju (list spisa 10-11) i utvrdio da je izvješćem o počinjenom prekršaju utvrđeno da je vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] dana 28. lipnja 2024. u 18:16 sati u [adresa], u [adresa] počinjen prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja vozila opisan u članku 53. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 53. stavku 4. cit. Zakona. Obavijest je naslovljena na HU koji je pozvan dostaviti podatke o osobi koja je upravljala navedenim vozilom u roku od 15 dana od primitka obavijesti. Prema članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama upozoren je da je kao vlasnik odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužan dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe (ime i prezime, datum rođenja i adresu stanovanja) koja je u vrijeme počinjenja prekršaja upravljala navedenim vozilom, a da se pritom dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje. Isti je upozoren i da čini prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 EUR, ako u navedenom roku ne dostavi vjerodostojan podatak o identitetu osobe.
12. HU je Postaji prometne policije Zadar dostavio ispunjen obrazac "Podaci o vozaču" navodeći u njemu osobne podatke okrivljenika.
13. Iz tog razloga, sud je u dokaznom postupku ispitao u svojstvu svjedoka HU na okolnosti zašto je dostavio upravo podatke okrivljenika, te je isti naveo da nije siguran je li vozilom upravljao njegov sin ili on jer se vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje je u njegovom vlasništvu, služi i on. Ne može se sjetiti je li u to vrijeme, 28. lipnja 2024., radio, jer ako je, onda ne bi on mogao upravljati tim vozilom. Podatke svog sina je dostavio jer je uglavnom on upravljao njegovim vozilom. Smatra da je ovdje najveći problem taj što ga policija nije mogla pronaći pa kada su pronašli njegovog sina, tek je onda njemu to dostavljeno, a da mu nije jasno kako ga nisu mogli pronaći jer u ovom gradu živi 71 godinu, a od toga 18 godina radi kao zaštitar. Međutim kako se svake godine seli jer je podstanar 25 godina, da je vjerojatno u tome bio problem.
14. Sud je iskaz svjedoka HU u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv jer je iskazivao dosljedno, logično i životno. Svjedok je objasnio da nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je upravljao vozilom jer je vozilo u to vrijeme koristio i on i okrivljenik. Iako je svjedok kao otac okrivljenika možebitno zainteresiran za ishod postupka, sud smatra da njihov odnos nije utjecao na vjerodostojnost iskaza, jer je svjedok po ocjeni ovog suda iskazivao iskreno, a njegove navode dodatno potvrđuje iskaz okrivljenika koji također nije mogao sa sigurnošću reći tko je upravljao vozilom, a koji iskaz je sud također prihvatio.
15. Člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/1990., 135/1997., 08/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 05/2014.) i člankom 6.1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.) propisana presumpcija nedužnosti prema kojoj se svatko smatra nedužnim dok mu se u skladu sa zakonom ne utvrdi krivnja.
16. Iz navedene presumpcije proizlazi da je teret dokaza krivnje okrivljenika na tužitelju.
17. Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći tek ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji je optužen. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, I Kž-406/1998-3 od 2. listopada 2002.) in dubio pro reo znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za okrivljenika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, pa dakle takva činjenica ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila. Njegova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu.
18. S obzirom na sve provedene dokaze, sud je zaključio da nije moguće sa izvjesnom sigurnošću utvrditi odgovornost okrivljenika za počinjenje predmetnog prekršaja. Naime, iako je svjedok HU dostavio podatke o okrivljeniku, to je učinio na temelju pretpostavke da je najvjerojatnije on upravljao vozilom, a ne na temelju neposrednih saznanja. Svjedok je naveo da nije mogao sa sigurnošću reći tko je upravljao vozilom, budući da su on i njegov sin koristili vozilo, a najvjerojatnije da je vozilom upravljao njegov sin. Iskaz svjedoka ocijenjen je kao životan i uvjerljiv, no s obzirom na to da su dostavljeni podaci utemeljeni na pretpostavci, a ne na činjenici, sud nije mogao prihvatiti ove podatke kao dovoljno čvrst dokaz za utvrđivanje odgovornosti okrivljenika. Također, iskaz okrivljenika je u skladu s iskazom svjedoka, jer je i on naveo da nije siguran je li on ili njegov otac upravljao vozilom. Slijedom navedenog, sud je zaključio da nije bilo dovoljno dokaza koji bi utvrdili krivnju okrivljenika pa je stoga na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona donio oslobađajuću presudu.
19. S obzirom na to da je postupak okončan oslobađajućom presudom, to je na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. cit. Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zadar, 24. studenog 2025.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Petra Barać
Nediljka Dereta
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona).
Presudu dostaviti:
1. Tužitelju
2. Okrivljeniku
3. U spis
