REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA
48260 KRIŽEVCI
Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14
Poslovni broj Ovr-2423/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu tog suda Miroslavu Lovrekoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u ZOU Sanela Kontin i Željko Rožić, odvjetnicima iz Križevaca, radi ovrhe, 24. studenog 2025.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenika VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu iz razloga određenih u članku čl. 50. st. 1., točka 7., 9. - 11. Ovršnog zakona i da dokaz o pokretanju parničnog postupka dostavi u roku od 15 dana na gornji broj spisa, pod prijetnjom obustave postupka.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 20. listopada 2025. godine podnio kod ovoga suda prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa financijske agencije nedopuštenim te odgode provedbe prijenosa. Nadalje u prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj dana 19.09.2025. godine Financijskoj agenciji dostavio zahtjev za naplatu tražbine utvrđenu rješenjem Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, posl. broj Ovrv-190/09 od dana 25.02.2009. godine. Ovršenik ovime, a sukladno odredbama čl. 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te ujedno sudu predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Odredbama čl. 210. Ovršnog zakona propisano je da se glede prijedloga za odgodu prijenosa primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. Ovršnog zakona. Podnoseći ovaj prijedlog, ovršenik Sudu ukazuje na povredu odredaba Ovršnog zakona, i to zato jer je navedena ovršna isprava već naplaćena temeljem zahtjeva za naplatu upućenog Financijskog agenciji od strane ovrhovoditelja tijekom 2012. godine. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, posl. broj Ovrv-190/09 od dana 25.02.2009. godine ovršeniku je naložena isplata iznosa od 14.182,52 kn/1.882,34 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te iznosa od 2.086,20 kn/276,89 eura na ime troškova ovršnog postupka. Navedeno rješenje je postalo ovršno dana 21.03.2009. godine. Temeljem navedenog rješenja, ovrhovoditelj je dostavio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji dana 20.01.2012. godine i to za naplatu cjelokupne tražbine. Temeljem spomenutog zahtjeva ovršeniku se u razdoblju od 2016. do 2017. godine ustegnuo ukupan iznos od 19.111,19 kn/2.536,49 eura, a što potvrđuju ovršenikovi Izvodi prometa po računu banke koje ovršenik dostavlja kao dokaz. Navedeni iznos uključuje iznos glavnice, troškova i kamate te naknadu za prisilnu naplatu što potvrđuje kako je navedeno rješenje naplaćeno u cijelosti i to zaključno s danom 13.07.2017. godine. Nakon navedenog datuma Financijska agencija je započela s naplatom sljedeće osnove za plaćanje koja se nalazila u redoslijedu naplate, a koja je različita od osnove Ovrv-190/09. Naime, prema svojoj praksi Financijska agencija kreće na naplatu druge osnove za plaćanje tek nakon što naplati osnovu koja je prva u redoslijedu naplate. Nadalje, ovrhovoditelj je ponovno dostavio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji dana 19.09.2025. godine i to prema sljedećoj citiranoj specifikaciji: “-Prema ostatku duga koji se vodi kod Financijske agencije.”. Nejasno je koji je to ostatak duga te koliko on iznosi, odnosno navedeno ne udovoljava specifikaciji koju Financijska agencija inače zahtjeva uz zahtjev za naplatu ukoliko se traži samo djelomična naplata tražbine. Stoga je nejasno kako je Financijska agencija došla do iznosa od 2.962,39 eura, a koji iznos je trenutno zaplijenila na ime osnove Ovrv-190/09. Ovršenik je za sve navedeno saznao 03.10.2025. godine kada je želio podići mirovinu-jedina primanja koja dobiva. S obzirom na navedeno, ovršenik Sudu ukazuje kako je razvidno da je navedeno potraživanja naplaćeno 2017. godine. Imajući to u vidu, jasno je kako je ponovno slanje rješenja Ovrv-190/09 na naplatu Financijskoj agenciji dovelo do moguće dvostruke naplate tražbine iz rješenja te bi to predstavljalo stjecanje bez valjanih osnova na strani ovrhovoditelja.
2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju 21. listopada 2025. na očitovanje u roku od 3 dana.
3. Podneskom od 23. listopada ovrhovoditelj navodi da ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe da je ovrhovoditelj već naplatio svoju tražbinu u cijelosti, što nije točno. Ovrhovoditelj je djelomično naplatio svoju tražbinu, a iznos koji nije naplaćen, potražuje i dalje, pa je za taj dio podnio posljednji zahtjev za izravnu naplatu FINA-i. Daljnje tvrdnje oko toga kako „nije jasno“ koliki je ostatak duga, i slično, nisu od važnosti, jer sve proizlazi iz dokumentacije dostavljene FINA-i i ovršnog predmeta. Uzgred ističe da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pogrešno je pravno sredstvo ovršenika, pa ga valja odbaciti. Ovršenik je trebao podnijeti žalbu protiv rješenja (nakon proteka roka). No, ako sud ovaj prijedlog uzme u obzir kao žalbu, ovrhovoditelj smatra da je žalba neosnovana, pa se ne protivi niti razmatranju prijedloga kao žalbe. Nije osnovan niti prijedlog za odgodu ovrhe. Tvrdnja ovršenika kako trpi teško nadoknadivu štetu netočna je. Upravo suprotno, u slučaju da ovršenik bude upućen u parnicu, i u toj parnici uspije, neće imati nikakvih problema naplatiti tražbinu od ovrhovoditelja (no teško da će u takvoj parnici uspjeti, budući da je jedini prigovor koji je ovršenik istaknuo – da je dug plaćen - neosnovan). Činjenica da je za ovršenika predmetna tražbina velika, ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe. Ako bi to bio razlog za odgodu ovrhe, svaki ovršenik bi ga mogao isticati, i nikad se ovrha ne bi mogla provesti. Slijedom toga, ovrhovoditelj predlaže da sud odbije prijedlog za odgodu ovrhe.
4. Budući je ovršenik u svom prijedlogu, koji je sud smatrao žalbom nakon proteka roka, iznio razloge sadržane u članku 50. st. 1., točka 9. Ovršnog zakona/NN112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje OZ, a ovrhovoditelj se je u svom odgovoru na prijedlog protivio zahtjevu ovršenika, valjalo je imajući u vidu odredbe sadržane u članku 52. stavak 3. Ovršnog zakona odlučiti kao u izreci ovog zaključka.
U Križevcima, 24. studeni 2025.
Sudac
Miroslav Lovreković
UPUTA O PRANOM LIJEKU :
Protiv ovog zaključka nije dozvoljena žalba.