Poslovni broj: P-10/2023-36
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja SINED MATULJI d.o.o. Rijeka, Plitvička 7, OIB 37536693528, kojeg zastupa Alen Bilić, odvjetnik iz Rijeke, Petrci 5b, protiv tuženika RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Danijel Beljan i drugi odvjetnici iz OD Vrkić, Beljan i Denona j.t.d. Rijeka, Korzo 8, radi isplate 13.272,28 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Alena Bilića, odvjetnika iz Viškova i punomoćnika tuženika Danijela Beljana, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 24. studenoga 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 100.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a počev od 30. lipnja 2020. godine do isplate, koja od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.397,57 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi od 4. siječnja 2023. godine naveo da je tuženik kao tadašnji zastupnik po zakonu tužitelja, u ime i za račun tužitelja, zaključio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28. veljače 2020. godine. Sporazumom da je u čl. 1. tuženik potvrdio primitak iznosa od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a koji da nikada nije bio uplaćen u korist računa tužitelja. U vezi sklopljenog sporazuma tužitelj da je zatražio od ŠŠ, kao vjerovnika, da izbriše založno pravo na nekretninama u vlasništvu tužitelja na kojima je na temelju Sporazuma bilo uknjiženo založno pravo u njegovu korist. ŠŠ da nikada nije izvršio uplatu pozajmice u korist računa tužitelja, a tužena da nikada nije položila taj iznos na tužiteljev račun već da je isti iznos zadržala. GŠ da je tužitelju dostavio ugovor o prijenosu predmetne tražbine zaključen 23. veljače 2021. godine kojim ugovorom je ŠŠ ustupio ŽŠ tražbinu koju je ŠŠ imao prema tužitelju iz Sporazuma od 28. veljače 2020. godine. GŠ da je isplatio ŠŠ tražbinu koju je isti imao prema tužitelju u cijelosti. Tužbenim zahtjevom zatražio je od tuženika isplatu iznosa od 100.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. lipnja 2020. godine do isplate. Predložio je financijsko vještačenje te uvid u isprave dostavljene uz tužbu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost za štetu. Pozvao se na okolnost da je nad tužiteljem vođen predstečajni postupak i da u planu restrukturiranja ŠŠ nije naveden ni kao vjerovnik niti kao davatelj pozajmice, a isto da se odnosi i na IŠ na kojeg je, prema tvrdnjama tužitelja, prenijeta tražbina. Istaknuo je da u predstečajnom postupku ŠŠ nije naveden niti kao razlučni vjerovnik. Predložio je saslušanje tužene u svojstvu stranke, svjedoka ŠŠ te uvid u predmete St-157/22 i P-28/23. Predložio je određivanje prekida u ovom postupku do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u predmetu P-28/23.
3. Na pripremnom ročištu tužitelj je ustrajao kod navoda da iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti nikada nije bio položen na račun društva tužitelja. Unatoč tome, da je tužena, tada u svojstvu zastupnice po zakonu tužitelja, dozvolila zasnivanje založnog prava na nekretnini tužitelja kao sredstva osiguranja naplate čime da je nanijela štetu tužitelju zbog upisane hipoteke u korist ŠŠ. Istaknuo je da je ŠŠ brat tužene, RŠ. Na okolnost dokazivanja činjenice da iznos pozajmice nije položen na račun društva predložio je provođenje financijskog vještačenja. Protivio se određivanju prekida. Naveo je da je društvo tužitelja bilo osnovano u svrhu izgradnje objekata predviđenih za prodaju na tržištu. Upisom hipoteke da je onemogućena prodaja već izgrađenih stanova. Sud je na pripremnom ročištu odredio plan upravljanja postupkom prema sadržaju na str. spisa 76 i 77.
4. Na ročištu za glavnu raspravu od 21. studenoga 2024. godine stranke su učinile nespornom činjenicu da ŠŠ u predstečajnom postupku koji se nad tužiteljem, kao dužnikom, vodio pod poslovnim brojem St-157/22 nije izvršio prijavu potraživanja s osnova pozajmice.
5. Na ročištu održanom 21. svibnja 2025. godine tuženik je pojasnio da je predmet poslovni broj P-28/2023 vođen na Općinskom sudu u Rijeci, da se vodio po tužbi tužitelja Sined Matulji d.o.o. protiv tuženika ŠŠ i da je tužbenim zahtjevom bilo zatraženo brisanje založnog prava i utvrđenje da ŠŠ nije ispunio predaju pozajmice društvu. Istaknuo je da je tužba u tom predmetu povučena. Tuženik je naveo da ne može učiniti nespornom činjenicu da iznos od 100.000,00 EUR nije bio položen na račun društva u vrijeme dok je tužena bila zastupnica po zakonu tužitelja. Iznio je stajalište da društvu nije nanijeta šteta budući da su po provedenom etažiranju izgrađenih zgrada izvršeni upisi pokrenutih ovrha. Tužitelj je uzvratio da se radi o ovrhama u vezi kredita podignutog kod društva Kent banka i da je banka svoje potraživanje prenijela na društvo B2 kapital koje je dalje ustupljeno LŠ.
6. Na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. godine utvrđeno je da je u predmetu koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodio pod brojem P-28/2023 donijeta odluka o povlačenju tužbe od 7. siječnja 2025. godine. Tužitelj je pojasnio da je razlog povlačenja tužbe taj što je prema navodima ŠŠ iznos od 100.000,00 EUR predan RŠ i da je na ime toga ŠŠ upisan kao hipotekarni vjerovnik. Tuženik je naveo da tužbu smatra preuranjenom jer da ne postoji dokaz o dospijeću novčane obveze. Povlačenje tužbe u predmetu P-28/2023 da upućuje na zaključak da ŠŠ nije izvršio isplatu iznosa od 100.000,00 EUR. Po izvršenom ispisu tužbe, odgovora na tužbu i podneska od 9. rujna 2024. godine te rješenja od 7. siječnja 2025. godine iz predmeta Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-28/2023 (str. spisa 143-150) kroz sustav e-spisa, tuženik je naveo da je vidljivo da se ŠŠ obvezao izdati brisovno očitovanje u vezi upisanih hipoteka kao i da je vidljivo da je ŠŠ izdao brisovno očitovanje u vezi pojedinih posebnih dijelova predmetne nekretnine nakon provedenog etažiranja, a kako je to potvrdio i sam zastupnik po zakonu tužitelja ĆŠ u svom stranačkom iskazu. Tužitelj je naveo da je točna tvrdnja da je u tom postupku ŠŠ iskazao volju da će izvršiti brisanje založnog prava no da to ipak nije učinio. Dodatno je naveo da zbog takvog upisa ŠŠ kao hipotekarni vjerovnik ima prednost u naplati prilikom prodaje nekretnine u ovršnom postupku koji se kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji vodi pod brojem Ovr-254/2022.
7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ĆŠ (str. spisa 88-89) i uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Bibice Milat od 13. lipnja 2025. godine (str. spisa 121-129).
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
9. Nesporna je okolnost da je u vrijeme zaključenja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nad nekretninama od 28. veljače 2020. godine (str. spisa 12-15) tužena bila upisana kao jedini zastupnik po zakonu tužitelja prema dostavljenom povijesnom izvatku iz registra (str. spisa 5-11).
10. Nesporna je okolnost da je na temelju Sporazuma od 28. veljače 2020. godine (str. spisa 12-15) na nekretninama u vlasništvu tužitelja upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] prema dostavljenim izvatcima na str. spisa 16-17 i 18-19 upisano založno pravo u korist hipotekarnog vjerovnika ŠŠ **.**.2021. (Z-189/2021). Nesporno je i da je ugovorom o prijenosu tražbine od 23. veljače 2021. godine sklopljenom između ŠŠ kao ustupitelja tražbine i ŽŠ kao primatelja tražbine izvršen ustup potraživanja na treću osobu - ŽŠ kako u odnosu na tražbinu od 100.000,00 EUR u tadašnjoj kunskoj protuvrijednosti tako i svih sporednih prava (založnog prava na nekretninama) prema sadržaju isprave na str. spisa 50-53.
11. Sporna je činjenica je li ŠŠ predao bivšoj zastupnici po zakonu tužitelja – RŠ pozajmicu u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja.
12. Sporna je okolnost je li predmetna pozajmica položena na račun društva tužitelja.
13. Sporna je činjenica je li tuženik izostalim polaganjem pozajmice na račun društva tužitelja i dozvolom upisa založnog prava u korist ŠŠ nanio štetnu radnju i štetu društvu tužitelja.
14. Sporno je u vezi toga od kakvog je utjecaja upis zabilježbe ovrhe.
15. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za štetu društvu.
16. Iz sadržaja Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nad nekretninama od 28. veljače 2020. godine (str. spisa 12-15) proizlazi da je zastupnica po zakonu tuženika RŠ potvrdila, u ime i za račun tužitelja primitak iznosa od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNBN-a na dan plaćanja potpisom predmetnog sporazuma, a kako to proizlazi iz sadržaja čl. 1. i potpisa na ispravi na str. spisa 12-15.
17. Tuženik u postupku nije s uspjehom osporio činjenicu predaje tog iznosa RŠ kao tadašnjoj zastupnici po zakonu tužitelja. Stoga je sadržaj čl. 1. Sporazuma (str. spisa 12-15) kao i potpis dužnika na predmetnom sporazumu prihvaćen kao vjerodostojan i istinit.
18. Iz rezultata financijsko-knjigovodstvenog od 13. lipnja 2025. godine, provedenog po stalnom sudskom vještaku Bibici Milat (str. spisa 121-129), proizlazi da iznos pozajmice od 100.000,00 EUR u razdoblju od 24. listopada 2019. do 31. prosinca 2020. godine nije bio položen u korist računa tužitelja. Kako se radi o Sporazumu od 28. veljače 2020. godine navedeno vremensko razdoblje koje je predložio tužitelj u postupku uzeto je kao razuman vremenski okvir vještačenja u svrhu utvrđivanja činjenice je li iznos iz čl. 1. sporazuma položen na račun društva tužitelja.
19. Stranke nisu imale primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka Bibice Milat pa budući da je sud utvrdio da je vještak odgovorio na zadaću suda te izvršio detaljne preglede promjena po poslovnim računima sudionika predmetnog pravnog posla, rezultate vještačenja prihvatio je kao vjerodostojne. Stoga je utvrđeno da tuženik RŠ iznos pozajmice nije položila na račun društva tužitelja. Radi se o radnji koja za društvo predstavlja štetnu radnju budući da je na strani tužitelja stvorena obveza povrata pozajmice (dospijeće 30. lipnja 2020. godine-čl. 2 Sporazuma). Uostalom navedeno je vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Bibice Milat od 13. lipnja 2025. godine u dijelu u kojem vještak iskazuje da je u korist ŽŠ u razdoblju od 22. siječnja 2021. godine do 21. lipnja 2021. godine izvršena isplata kamate po pozajmici u iznosu od 30.197,74 kn i glavnice u iznosu od 315.443,47 kn.
20. Nadalje i davanjem osiguranja za predmetnu novčanu tražbinu u vidu suglasnosti da se izvrši uknjižba založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja prema čl. 3 i 4. sporazuma od 28. veljače 2020. godine (str. spisa 12-15) uz suglasnost da se može neposredno provesti prisilna ovrha prema sadržaju čl. 6 i pravnoj snazi ovršnog javnobilježničkog akta (str. spisa 12-15) tuženik je, u situaciji izostalog polaganja novčanog iznosa na račun društva tužitelja i uz nedokazanu činjenicu da bi predmetna sredstva bila korištena u svrhu poslovanja tužitelja, po stavu ovoga suda, povrijedio dužnost vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika pozivom na odredbu čl. 252. st.1 i 2 ZTD-a (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24) primjenom odredbe čl. 430. ZTD- a.
21. Odredbom čl. 252. st. 1 ZTD-a propisano je da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Teret dokaza da je tuženik primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika je na članu uprave pozivom na odredbu čl. 252. st. 2 ZTD-a. Tužena u postupku nije dokazala da je primljenu pozajmicu koristila s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i to u korist društva odnosno za potrebe poslovanja tužitelja. Unatoč uredno zaprimljenom pozivu za saslušanje, tužena nije opravdala nedolazak na ročište za glavnu raspravu određeno za 21. studenoga 2024. godine odgovarajućom liječničkom potvrdom (prema nalogu iz rješenja od 21. studenoga 2024. godine- str. spisa 88-89). Stoga je sud, pozivom na odredbu čl. 269. st.2 ZPP, ocijenio da tuženik nije dokazao činjenicu da je RŠ prilikom primitka pozajmice istu koristila s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika. Time je tužena počinila štetnu radnju. Štetna radnja sastoji se od zaprimljenog iznosa pozajmice za kojeg ne postoji dokaz da je upotrijebljen u svrhu poslovanja društva tužitelja kao i upisanog založnog prava na nekretninama na ime sredstva osiguranja naplate pozajmice u korist hipotekarnog vjerovnika ŠŠ. Zbog toga je sud ocijenio uvjerljivim i i istinitim navode iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ĆŠ ( str. spisa 88-89) u dijelu u kojem je naveo da je bilo nepravilnosti u vođenju društva dok je direktorica tužitelja bila tužena jer da je banka upozorila društvo na nenamjensko korištenje novčanih sredstava dobivenih od banke. Stoga i navedeno upućuje na obrazac ponašanja koji ne predstavlja uredno i savjesno obavljanje poslova društva.
22. Upisano založnog pravo prema zemljišnoknjižnim izvatcima na str. spisa 106- 108 daje hipotekarnom vjerovniku pravo na namirenje tražbine iz vrijednosti zaloga ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni po dospijeću. Unatoč nespornoj činjenici da ŠŠ nije prijavio potraživanje u predstečajnom postupku koji se vodio nad tužitelje, ima pravo po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine. Osim toga, ne uspije li založni vjerovnik namiriti se iz vrijednosti zaloga, dužnik mu ostaje dužan razliku.
23. Okolnost zabilježbe ovrhe na predmetnim nekretninama nakon provedene uknjižbe založnog prava prema dostavljenim izvatcima iz zemljišnih knjiga (str. spisa 95-97 i 98-108) ne utječe na utvrđenje ovoga suda o postojanju štetnih radnji. Navedeno iz razloga što se i u slučaju prodaje nekretnine u ovršnom postupku, a nakon namirenja troškova ovršnog postupka i troškova provedbe ovršnih radnji, poreza i drugih pristojbi koji terete nekretninu (čl. 113. OZ-a) namiruju tražbine osigurane založnim pravom.
24. Osim toga, u slučaju prodaje, za bezteretni upis i prijenos vlasništva na novog vlasnika potrebno je ishođenje brisovnog očitovanja. Nema dokaza da je ŠŠ za izdavanje brisovnog očitovanja tražio isplatu od društva tužitelja prema iskazu sadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja ĆŠ (str. spisa 88-89). Međutim, ne postoji niti očitovanje založnog vjerovnika o odricanju od prava na namirenje prilikom prodaje nekretnine zbog čega pravo hipotekarnog vjerovnika, po stavu ovoga suda proizvodi pravne učinke. Zbog utvrđene štetne radnje tuženika (izostalo polaganje na račun društva tužitelja i opterećivanje nekretnina društva založnim pravom), tužitelju je nastala šteta jer nije primio pozajmicu koju se obvezao vraćati i na koju isplaćuje kamatu. Djelomično se radi i o budućoj šteti čiji je uzrok u vidu poduzimanja štetne radnje već nastao, a izvjesno je da će štetne posljedice naplate nastupiti u budućnosti s obzirom na utvrđenje da se vjerovniku – ŽŠ otplaćuju kamate i glavnica.
25. Odredba čl. 1090. ZOO-a propisuje da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Imajući u vidu načelo potpune naknade utvrđeno je da postoji odgovornost tuženika kao člana uprave pozivom na odredbu čl. 252. st. 1 ZTD-a osobito stoga je utvrđeno da je tuženik zadržao za sebe pozajmicu koju je u obvezi vraćati tužitelj. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 100.000,00 EUR ocijeniti pravno osnovanim.
26. Zahtjev je osnovan i za iznos zakonskih zateznih kamata počev od 30. lipnja 2020. godine budući da se radi o dospijeću obveze povrata pozajmljenog iznosa po čl. 2. Sporazuma (str. spisa 12-15).
27. Slijedom iznijetih utvrđenja, valjalo je pozivom na odredbu čl. 338. st.3. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke.
28. Kako su sve bitne činjenice utvrđene iz provedenih dokaza, valjalo je ocijeniti suvišnim saslušanje svjedoka ŠŠ s obzirom na utvrđenu činjenicu primitka iznosa pozajmice od strane tuženika i naknadni prijenos prava na ŽŠ prema ugovoru o prijenosu tražbine od 23. veljače 2021. godine (str. spisa 50-53).
29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega mu je valjalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i u granicama specificiranog troškovnika na str. spisa 151 i to za sastav tužbe 1.505,84 EUR (T.br. 7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 23. studenoga 2023. godine 1.505,84 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 21. studenoga 2024. godine 1.505,84 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2025. godine 752,92 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025. godine 1.505,84 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25%1.694,07 EUR, troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kojeg je sud ocijenio potrebnim za vođenje parnice 600,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 663,61 EUR i presudu 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci, 24. studenoga 2025. godine
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
