Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Povrv-121/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničkog društva Ivančević, Marinković i partneri d.o.o., OIB: 16489228668, 114. brigade 19, Split, kojega zastupa punomoćnik Leon Zrnić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice IŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tadiša Milošević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. listopada 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DŠ te punomoćnika tuženice KŠ, na ročištu za objavu presude, dana 24. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka u Splitu poslovni broj Ovrv-357/2018 od 27. prosinca 2018., u dijelu u kojemu je naloženo tuženici isplatiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 20.432,50 kn / 2.711,86 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. rujna 2018. do isplate, po stopi se do 31. prosinca 2022.g. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01. siječnja 2023.g. do 30.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka u Splitu poslovni broj Ovrv- 357/2018 od 27.prosinca 2018., u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da tužitelju u roku od osam dana isplati preko iznosa od 20.432,50 kn / 2.711,86 eura do traženog iznosa od 119.435,00 kn / 15.851,75 eura (za iznos od 13.139,89 eura) kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da naknadi tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 5.092,93 kn te predvidivih troškova postupka u iznosu od 1.981,00 kn te se u tome dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženici IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi tužitelju, Odvjetničkom društvu Ivančević, Marinković i partneri d.o.o., OIB: 16489228668, na ime troškova ovog postupka iznos od 1.536,99 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenoga 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dana 23. siječnja 2019. javnom bilježniku Goranu Čolaku u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 184-OU1-91, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršenici (sada tuženici) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 119.435,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako je navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenice (sada tuženice). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka u Splitu, poslovni broj OVRV-357/2018 od 27. prosinca 2018., naloženo je ovršenici (sada tuženici) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, kao i troškova ovršnog postupka, određena predložena ovrha.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tužena je podnijela prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 92/2019 od 2. kolovoza 2019. citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji sada predstavlja odgovor na tužbu), podnesenom putem pošte preporučeno dana 18. siječnja 2019., tužena je u bitnome navela da ovrhovoditelj nema nikakvu tražbinu prema ovršeniku, niti da je iz vjerodostojne isprave – računa vidljivo za što ovrhovoditelj tereti ovršenika, pa da ista nije propisno sastavljena. Ovrhovoditelj da je doista zastupao ovršenika u radnom sporu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-3385/2018, te da se nakon toga spora i spora za isplatu neisplaćenih plaća ovršeniku , obzirom da je spor okončan uspješno, naplatio od protustranke u tom postupku. Drugi spor koji se vodio za isplatu neisplaćenih plaća ovršeniku da je bio samo formalan, jer su stranke toga postupka već prije postigle sporazum o isplati, te da su svoj sporazum samo realizirali u formi sudske nagodbe. Između ovrhovoditelja i ovršenika da nije sklopljen nikakav ugovor o visini naknade za zastupanje, pa da je nerazumljivo na čemu ovrhovoditelj temelji svoju tražbinu, odnosno visinu iste, koja bi, da je i postojala, ugovor činila ništavim obzirom na nerazmjer činidbe i protučinidbe.

3.2. Ovršenik da je bio voljan nagraditi ovrhovoditelja za uspješno izvršeno zastupanje, međutim da je isti odbio nagradu jer da ju je smatrao nedovoljnom, pa da je ovršenik od toga odustao. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage i postupiti prema odredbi članka 58. st. 3. OZ.

4. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 10. lipnja 2020., tužitelj navodi da je prema tuženoj za pružene odvjetničke usluge zastupanja ispostavio račun broj 184-OU1-91 od 21. rujna 2018., na iznos od 95.548,00 kn uvećano da PDV te da se predmetni račun ne odnosi na parnični postupak koji je vođen kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-9143/13 točnije da predmetni račun tužitelja nema nikakve veze s tim parničnim postupkom koji je vođen radi nezakonitog otkaza ugovora o radu.

4.2. Naime, račun tužitelj da se odnosi isključivo na zastupanje tužene u postupku radi isplate plaća kojeg je tužena, u tome svojstvu kao tužiteljica, vodila protiv društva Hrvatske autoceste d.o.o. kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-3385/2018. u navedenom predmetu da su upravo odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri d.o.o. zastupali tuženu kao tužiteljicu te da je u tome predmetu zaključena sudska nagodba. Vrijednost predmeta spora da je iznosila 587.283,65 kn i da je u navedenom predmetu zaključena sudska nagodba temeljem koje je tuženoj na ime svih primanja zajedno sa kamatama isplaćeno preko 800.000,00 kn. Za zastupanje da je tužitelj izdao račun sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) , prema Tbr 7 i Tbr 28.

4.2. Tužena da se odvjetniku VŠ obratila nakon što je dobila otkaz ugovora o radu kod HAC-a i to po preporuci prof. TŠ, a da je sa njom u ured došao i njezin prijatelj. ĐŠ. Odvjetnik VŠ da je od strane prof. TŠ posebno bio zamoljen da tuženoj izađe u susret jer u tome trenutku nije imala sredstava za podmirenja troškova zastupanja u predmetu radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, pri čemu da je odvjetnik VŠ tuženici izašao u susret te da su se parnične stranke dogovorile da će odvjetnici tužitelja zastupati tuženu u postupku radi nezakonitosti otkaza ugovora o radu i da od nje kao stranke neće potraživati naknadu za taj postupak. Osim toga, da su se dogovorili da će , pod uvjetom da parnica za nezakonitost otkaza ugovora o radu bude pravomoćno presuđena u korist tužene, onda posebno ugovoriti naknadu za zastupanje u postupku radi neisplaćenih plaća.

4.3. Nakon što je tužena upoznata sa pravomoćnom sudskom odlukom o vraćanju na rad, da je pristupila usmenom zaključivanju ugovora s odvjetnikom VŠ, odnosno tužiteljem oko naknade za odvjetničko zastupanje u predmetu zbog isplate neisplaćenih plaća tuženoj, za vrijeme dok je bila nezaposlena zbog ranijeg nezakonitog otkaza. Tada da je, krajem siječnja 2018., tužena s odvjetnikom VŠ usmeno ugovorila da njoj više odgovara da se odredi postotak od neto iznosa koji će njoj stvarno biti isplaćen na njezin račun s naslova neisplaćenih plaća odnosno neto iznosa umanjenog za 100.000,00 kn koje je ona trebala vratiti poslodavcu na ime primljene otpremnine. Dogovoreno je da će odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri d.o.o. poduzeti sve pravne radnje radi naplate iznosa kojeg HAC duguje tuženici te da će tužitelju pripasti nagrada u iznosu od 22% od neto iznosa koji tuženoj preostaje nakon umanjenja za iznos od 100.000,00 kn. Sukladno tome dogovoru, da je tužitelj poduzeo pravne radnje s ciljem naplate iznosa neisplaćenih plaća u korist tuženice.

4.4. Postupajući po punomoći tužene, da su Odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević & patneri j.t.d. poduzeli čitav niz pravnih radnji s ciljem da se tuženoj pravilno obračunaju sve neisplaćene plaće , sva ostala neisplaćena primanja kao i kamate na sve neisplaćene plaće i ostala primanja. Isto tako, da su odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević i partneri j.t.d. poduzeli i ostale pravne radnje prema nadležnim državnim tijelima , i to Poreznoj upravi i Fondu mirovinskog osiguranja , kako bi osigurali da tuženoj budu isplaćena sva njezina potraživanja , a naročito da joj Porezna uprava ne obračuna neprimjereno velike poreze. U tom smislu da treba navesti da je odvjetnica ŽŠ odmah 26. siječnja 2018. od HAC-a zatražila dostavljanje njihovog izračuna neisplaćenih plaća i drugih primanja za tuženicu. Nakon što je HAC odvjetnici ŽŠ dostavio izračun neisplaćenih plaća za tuženicu, da je odvjetnica ŽŠ pisanim putem zatražila i izračun ostalih neisplaćenih primanja (božićnica, regres i sl.), a nakon primitka traženih podataka da su odvjetnica ŽŠ i odvjetnik VŠ obavili porezno – pravno savjetovanje, s ovlaštenim osobama iz društva Recenseo d.o.o., te su utvrdili da tuženoj prijeti opasnost da joj porezna uprava ovu isplatu obračuna kao dohodak u jednoj godini, te da bi tada tužena morala platiti veliki iznos poreza. Sve ovo da je odvjetnici ŽŠ potvrdila i ovlaštena osoba HAC-a UŠ, koja je navela da su u HAC-u i do sada imali takvih situacija.

4.5. Nakon ovoga, da je odvjetnica ŽŠ pisanim putem od HAC-a ponovno zatražila dostavljanje novih podataka o bruto plaći i ostalim primanjima za tuženu, po mjesecima, sve s ciljem poboljšavanja pravne pozicije tužene, a zatim da je HAC odvjetnici ŽŠ dostavio podatke po mjesecima te je odvjetnica ŽŠ ponovno obavila porezno-pravno savjetovanje, no da je i tada postojala mogućnost da se kod Porezne uprave cjelokupna isplata tretira kao jedan dohodak odnosno da je postojala opasnost velikih poreznih izdataka. Kod ovakvog stanja stvari, da su odvjetnici ŽŠ i VŠ u dogovoru sa tuženom odlučili podnijeti tužbu protiv HAC-a radi isplate plaća i ostalih primanja, jer da je jedino ovakav put jamčio da Porezna uprava neće izvršiti obračun tih primanja kao jednog dohotka u 2018., te da je tužba radi isplate plaća podnesena 3. travnja 2018.

4.6. Dakle, da iz navedenoga proizlazi da su već prije podnošenja tužbe odvjetnici ŽŠ i VŠ poduzeli najmanje sedam različitih pravnih radnji s ciljem naplate potraživanja tuženice i ostvarivanja najbolje pravne pozicije tužene. No, i nakon podnošenja tužbe da je odvjetnica ŽŠ poduzimala i dalje pravne radnje s ciljem zaključenja sudske nagodbe sa HAC-om. U tom smislu, da je korepsondencijom mijenjana i precizirana konačna nagodba, koja da je potpisana i ovjerena kod Općinskog radnog suda u Zagrebu 9. srpnja 2018.

5. Pred ovim sudom, dana 28. listopada 2021., donesena je presuda poslovni broj Povrv-92/2019-23, kojom je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u ovodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi parnične troškove. Pri tome je prvostupanjski sud smatrao da je tužbeni zahtjev neosnovan jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da među strankama nije sklopljen pisani ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u postupku radi isplate plaće tuženici, stoga da tužitelj nema prava na nagradu za svoj rad.

6. Po izjavljenoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci je rješenjem broj Gž- 1045/2022-3 od 17. siječnja 2024., ukinuo u cijelosti citiranu prvostupanjsku presudu te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da izostanak pismenog ugovora o nagradi za rad u razmjeru s uspjehom u postupku iz članka 19. Zakona o odvjetništvu , isključuje pravo tužitelja na nagradu za obavljeni rad. Obzirom da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj zastupao tuženicu u postupku radi isplate plaće na temelju izdane punomoći, da je među strankama zaključen ugovor o nalogu te da je tužitelj izvršio pravne radnje u tome postupku i u povodu istoga, slijedom čega da istome , sukladno članku 763. st. 2. i članku 776. pripada nagrada za rad iz članka 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu. Pri tome, da činjenica da stranke nisu sklopile pismeni ugovor o nagradi za rad tužitelja, u razmjeru sa uspjehom u postupku radi isplate plaće iz članka 19. Zakona o odvjetništvu, ne otklanja obvezu tuženice da isplati tužitelju nagradu za rad na temelju članka 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, a u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje: Tarifa). Konačno, drugostupanjski je sud u ukidnom rješenju dao uputu ovom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi koje je konkretne odvjetničke radnje tužitelj izvršio te visinu nagrade koja mu za te radnje pripada, u skladu sa člankom 18. Zakona o odvjetništvu i Tarifom, te da nakon toga donese novu, na zakonu zasnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

7. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to:računa broj 184-OU1-91, spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3385/18, mail komunikacije, dopisa tuženice od 21.studenoga 2018. upućenog tužitelju, rekapitulacije isplaćenih plaća, obračuna isplaćenih plaća, specifikacije po obračunu. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TŠ, ĐŠ, BŠ, ŽŠ, VŠ te saslušanjem tuženice.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je odvjetničko društvo tužitelja, temeljem izdane punomoći, zastupalo tuženicu u svojstvu tužiteljice, protiv tuženika – poslodavac Hrvatske autoceste d.o.o., u dva postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, i to u postupku radi utvrđenja otkaza nedopuštenim (koji se vodio pod brojem Pr. ), a koji je pravomoćno okončan u korist tužene te u postupku radi isplate neisplaćenih plaća, koji se vodio pod brojem Pr-3385/2018.

10. Nije bilo sporno niti da je tužitelj za obavljene usluge odvjetničkog zastupanja u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-3385/2018, ispostavio račun za zastupanje u iznosu od 119.435,00 kn, te da je radi nepodmirenja navedenog računa, podnio prijedlog za ovrhu, po kojem prijedlogu je javni bilježnik odredio predloženu ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojeg rješenja o ovrsi je tuženica podnijela prigovor, pobijajući isti u cijelosti.

11. Nije bilo sporno niti da tuženica nije podmirila ispostavljeni račun na ime obavljenih radnji odvjetničkog zastupanja koje su u njeno ime i po njenom nalogu, prije pokretanja postupka i za vrijeme trajanja postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-3385/18, obavili odvjetnik Nedjeljko Ivančević te drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva kojemu je punomoć izdana. Konačno, nije sporno niti da je postupak pravomoćno okončan sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem P-3385/18 i to dana 9. srpnja 2018.

12. Nije sporno niti da tužitelj ima pravo na naknadu za izvršenu uslugu odvjetničkog zastupanja. Štoviše navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ( NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 , 18/11, 126/21 ) dalje ZO-a, kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.

13. Naime, potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu u smislu čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) , kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u određenom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, te odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog, tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari, odnosno kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku.

14. U slučaju zastupanja stranke u sudskom postupku posao je obavljen kada je zastupanje završeno donošenjem pravomoćne sudske odluke, odnosno eventualno i prije otkazom ili opozivom punomoći. Završetkom zastupanja odvjetnik kao nalogoprimac ima pravo od stranke zahtijevati naknadu, odnosno nagradu za obavljeni posao.

15. Obzirom da je između stranaka nesporno zaključen ugovor o nalogu, to prema odredbi čl. 763. st. 2. ZOO, nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, a visina naknade propisana je odredbom čl. 775. ZOO, na način da nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

16. S obzirom da je tužitelj odvjetnik i da je kao odvjetnik zaključio ugovor o nalogu sa tuženikom, naknada za njegov rad kao odvjetnika propisana je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i upravo u skladu s tom Tarifom potrebno je utvrditi visinu naknade koja pripada tužitelju prema zaključenom ugovoru o nalogu.

17. Cijeneći vremensko razdoblje u kojemu su poduzete pravne radnje zastupanja, kao mjerodavno materijalno pravo primjenjuju se odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje; Tarifa).

18. Nadalje, člankom 151. st. 1. ZPP propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

19. Kao sporno je valjalo utvrditi za koje odvjetničke radnje zastupanja povodom i za vrijeme trajanja parničnog postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-3385/18, i u kojoj visini, tužitelju pripada nagrada.

20. Naime, tužitelj podneskom od 3. kolovoza 2021., specificira da bi se iznos od 119.435,00 kn, na koji je ispostavljen račun broj 184-OU1-91, odnosio na slijedeće radnje:

1) od HAC-a kao poslodavca tužene zatražio dostavljanje njihovog izračuna neisplaćenih plaća i drugih primanja za IŠ od 26. siječnja 2018. godine 2) nakon što je HAC kao poslodavac tužene odvjetnici ŽŠ dostavio izračun neisplaćenih plaća za IŠ pisanim putem zatražen i izračun ostalih neisplaćenih primanja (Božićnica, regres i sl.), veljača 2018. godine

3) obavljeno je porezno-pravno savjetovanje s ovlaštenim osobama iz društva Recenseo d.o.o. Split, radi najpovoljnijeg načina isplate svih dugovanja, veljača 2018. godine

4) nakon što su prikupljeni svi podaci o svim mogućim primitcima za IŠ ponovno je objavljeno porezno savjetovanje, s posebnim osvrtom na svaku poreznu godinu, radi izbjegavanja mogućnosti da se kod Porezne uprave cjelokupna isplata tretira kao jedan dohodak, ožujak 2018. godine

5) pripremanje nagodbe za isplatu prije sudskog postupka, veljača – ožujak 2018. godine

6) usklađivanje teksta nagodbe prije podnošenja tužbe, ožujak 2018. godine 7) podnošenje tužbe od 3. travnja 2018. godine, jer se samo tužbom izbjegavala opasnost od nepotrebno velikih poreznih izdataka

8) pisano (e-mail) i usmeno savjetovanje s Fondom mirovinskog osiguranja (pročelnik PŠ) radi utvrđenja obveza prema mirovinskom osiguranju, svibanj 2018. godine

9) usklađivanje teksta nagodbe, svibanj-lipanj 2018. godine

10) ročište pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu,

11) ročište za zaključenje sudske nagodbe pred Općinskim radnim sudom i Zagrebu i pregled spisa.

21. Čitanjem priloženog spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3386/2018 , proizlazi da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 587.283,65 kn, a da je tužitelj poduzeo slijedeće radnje :

-sastav tužbe od 5. travnja 2018.;

-sastav podneska od 14. lipnja 2018. , kojim predlaže odgodu ročišta radi mogućnosti mirnog rješenja spora

-zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2018. (na kojemu je zaključena sudska nagodba).

22. Cijeneći vrijednost predmeta spora, tužitelju bi za navedene radnje pripadala nagrada kako slijedi:

-za sastav tužbe od 5. travnja 2018. – 5.873,00 kn (Tbr 7/1 Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.468,25 kn), daje iznos od 7.341,25 kn;

-za sastava podneska od 14. lipnja 2018. – 500,00 kn (Tbr 8/3 Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (125,00 kn) , daje iznos od 625,00 kn ;

-za zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2018. - 5.873,00 kn (Tbr 7/1 Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.468,25 kn), daje iznos od 7.341,25 kn; ukupno 15.307,50 kn / 2.031,65 eur.

23. Nadalje, kao sporno je valjalo utvrditi koje točno pravne radnje je tužitelj poduzeo prije pokretanja postupka radi isplate plaće, obzirom da je među strankama egzistirao dogovor da će navedeni postupak biti pokrenut po pravomoćnom okončanju postupka radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, da se ne bi gomilali sudski troškovi.

24. U odnosu na broj poduzetih pravnih radnji zastupanja, tijekom postupka iskazivali su odvjetnik VŠ, odvjetnica ŽŠ, te BŠ.

25. Odvjetnik VŠ u svome iskazu u bitnome navodi da je prije same konačne verzije nagodbe čiji je prijedlog sačinio HAC, postojala korespondencija između njegovog ureda i HAC-a , a koju korespondenciju da je vodila odvjetnica ŽŠ, da je po ispostavljenoj specifikaciji, sastav tužbe iznosio 8.000,00 kn; da razni mailovi i razgovori nisu imali tu cijenu, dok da su savjetovanja sa Poreznom upravom, sa poreznim savjetnikom i sa Mirovinskim fondom ušli u specifikaciju po 8.000,00 kn, a da tužena to zna jer su o tome razgovarali.

26. Tuženica u stranačkom iskazu u bitnome navodi da, vezano za proces zaključivanja sudske nagodbe, u radnom sporu koji je vodila protiv tadašnjeg poslodavca HAC o.o. zaista poduzete radnje od strane odvjetničkog ureda mog tadašnjeg punomoćnika, sada pok. gdina. VŠ, i to na način da su nekih 10- tak dana odvjetnica u uredu, ŽŠ i ona bili u svakodnevnom kontaktu sa računovodstvom njezinog tadašnjeg poslodavca, a vezano za iznose mjesečnih plaća koji su bili predmet tužbenog zahtjeva i u vezi kojih se trebala zaključiti sudska nagodba. U to vrijeme da je radila na radnom mjestu prodajnog ureda u Zagvozdu, gdje nije bio toliko velik obim posla, pa je imala vremena za kontakte sa računovodstvom te sa ŽŠ. Sjeća se da su iz računovodstva njoj i ŽŠ na mail poslali specifikaciju mjesečnih iznosa plaća za utuženo razdoblje, te da je upravo po toj specifikaciji i zaključena sudska nagodba. Dakle, da nisu postojale nikakve dodatne radnje niti konzultacije niti da su iste bile potrebne. Nakon toga, obzirom da je došlo do statusnih promjena na strani njenog tadašnjeg poslodavca, da su je uputili iz računovodstva da se strpi još nekih mjesec dana radi isplate. Sjeća se da je dobila obavijest od banke da je isplata izvršena na njezin račun, nakon čega je kontaktirala sada pok. gdina. VŠ te sam pristupila u ured. Sa sobom je ponijela 50.000 kuna gotovine, od čega je namjeravala 45.000 kn platiti gdinu. VŠ, a 5.000 kn gđi ŽŠ. Prije odlaska u odvjetnički ured se konzultirala sa nekoliko odvjetnika da bi dobila informaciju o tome koliki je to primjereni iznos nagrade koji stranke plaćaju punomoćnicima po uspjehu u sporu u radnim postupcima, na što je dobila odgovor da bi se radilo otprilike od 10% iznosa koji je ostvaren od neto isplate koja joj je sjela na račun. Međutim, kada je došla u ured, odvjetnik joj je rekao da on to ne želi uzeti, već da želi 22 % je da oni imaju usmeni dogovor, što da iznosi 100.000,00 kn, na što da se ona iznenadila jer nisu imali usmeni dogovor , a rekla mu je da je pripremila nagradu, nakon čega da je on naveo da će joj ispostaviti račun kada je tako bezobrazna, i to sa PDV-om. Tuženica nadalje navodi kako smatra da je dužna platiti nagradu za obavljene usluge zastupanja po obračunu temeljem važeće tarife, te da je iznos od 50.000,00 kn koji je ponijela u ured bio veći od takve specifikacije za obavljeni rad.

27. Punomoćnik tuženice je na ročištu održanom dana 16. studenoga 2020., učinio nespornim da je tužitelj obavio porezno savjetovanje u korist tuženice i da je asistirao kod izračuna kamata (list 116 spisa).

28. Svjedokinja ŽŠ u iskazu navodi da je njihov odvjetnički ured platio dodatna mišljenja i financijske konzultacije koje su bile potrebne u toj parnici, da nakon pravomoćnosti odluke o nedopuštenosti otkaza nije bilo sporno da će poslodavac isplatiti zaostale plaće, ali da je bila sporna sama visina jer se radilo o jednom jako dugom vremenskom razdoblju, za što je da je bilo potrebno prikupiti sve relevantne informacije vezane za iznos mjesečnih plaća koje bi Hrvatske autoceste d.o.o. bile u obvezi isplatiti tuženici, da je ona cijelo to vrijeme osobno , radi dobivanja potrebnih informacija, bila u kontaktu sa računovodstvom, kako vlastitim, tako i računovodstvom Hrvatskih autocesta d.o.o., sa njihovom pravnom službom, da je odvjetnik Nedjeljko Ivančević odlazio u HZMO na informativne sastanke vezano za način obračuna doprinosa, Nadalje, da je bilo potrebno prikupiti podatke o plaćama usporednih radnika sa IŠ u relevantnom vremenskom razdoblju, utvrditi koliki bi iznos mjesečne porezne olakšice., odnosno osobnih odbitaka trebalo obračunati, a sve je to iziskivalo učestale kontakte i sa Hrvatskim autocestama, te je sam posao oko pripremanja nagodbe koja bi bila prihvatljiva, trajao oko 5-6 mjeseci. Kako se radilo o opsežnom zadatku, tekst nagodbe da je bio drugačiji od petita tužbenog zahtjeva pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-3385/2018, stoga da je bilo nužno da se Hrvatske autoceste upoznaju sa sadržajem istoga, te da se postigne međusobni sporazum tako da su i oni i Hrvatske autoceste radili određene preinake, a nakon obavljanja tog cijelog zadatka u tome predmetu se i zaključila sudska nagodba, koju je odvjetničko društvo tužitelja pripremilo na opisani način.

29. Svjedokinja BŠ u iskazu navodi da se sjeća da su je odvjetnici iz OD Ivančević & partneri kontaktirali radi sačinjavanja obračuna neisplaćenih plaća za svoju stranku, IŠ, a vezano za postupak koji je ona vodila protiv tadašnjeg poslodavca Hrvatske Ceste d.o.o. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu. Ona da se bavi poslovima knjigovodstva, pa da je dobila od navedenog OD zadatak da sačini obračun plaća IŠ sa svim specifikacijama, a kako bi se moglo pristupiti zaključenju sudske nagodbe u tom predmetu. Sjeća se da se radilo o dosta opsežnom zadatku, koji je obavljala 1-2 cijela dana, a nakon toga je i tvrtka u kojoj sam zaposlena, Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri ispostavila račun za obavljene usluge. Ne sjeća se točno iznosa na koji je taj račun bio ispostavljen, ali se možda radilo o iznosu od 3.000,00 – 3.500,00 kn.

30. Iz iskaza navedenih svjedoka kao i spisu priloženih mailova, za zaključiti je da je tužitelj prije podnošenja tužbe Općinskom radnom sudu s osnova neisplaćenih plaća tuženici, poduzeo niz pravnih radnji koje su bile nužne radi pravilnog utvrđenja iznosa koji je poslodavac HAC d.o.o. dužan tuženici, kao bivšem zaposleniku, isplatiti obzirom na činjenicu da je pravomoćnom presudom otkaz utvrđen nezakonitim, odnosno da je poduzeo niz radnje koje su bile nužne za pravilno i točno postavljeni tužbeni zahtjev.

31. Proizlazilo bi da je tužitelj poduzeo radnje prikupljanja potrebnih informacija radi utvrđenja pravilne visine potraživanja, i to s osnova naknade plaće, božićnica, regresa, darova za dijete, otpremnine, davanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, poreznih davanja, zatim nužne komunikacije sa računovodstvom HAC-a (o čemu u sudskom spisu prilože mailovi), sve u svrhe što kvalitetnijeg i boljeg pružanja odvjetničkih usluga.

32. Konačno, iako tuženica u dodatnom stranačkom iskazu na ročištu od 3. lipnja 2025., osporava da bi punomoćnici iz OD Ivančević, I i partneri na bilo koji način korigirali tekst nagodbe sa iznosima naknade plaće koju joj je bio u obvezi isplatiti HAC, iz priložene mail-komunikacije te iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi suprotno. Dodatno , za primijetiti je da je i punomoćnik tuženice na ročištu održanom dana 16. studenoga 2020. naveo kako ne osporava da je tužitelj obavio porezno savjetovanje u korist tuženice i da je asistirao kod izračuna kamata.

33. Međutim, neosnovano je pravno shvaćanje tužitelja da mu za obavljene radnje (specificirane pod toč. 20. obrazloženja) pripada nagrada primjenom Tbr. 28. Tarife.

33.2. Naime, navedenom je odredbom propisano da odvjetniku pripada nagrada za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog ili upravnog postupka, kao što su npr. po zahtjevu za naknadu štete protiv države ili općine, odnosno druge upravne jedinice, po zahtjevu protiv osiguravajućih društava, poduzeća, socijalnog osiguranja i drugih pravnih osoba, po zahtjevima za naknadu štete neopravdano osuđenim osobama i nezakonito pritvorenim osobama, u postupku koji prethodi eksproprijaciji i sl. - nagrada se odmjerava po Tbr. 7 t. 1.

33.3. Prema stavu ovog suda, citirana odredba Tarife ne odnosi se na radnje koje su poduzete u svrhe pravilnog i potpunog postavljanja tužbenog zahtjeva i točnog obračuna isplata naknada plaće (kao što je ovdje slučaj) već se odnosi na situacije u kojima je zakonodavac propisao obvezu obraćanja određenim državnim tijelima ili osiguranja prije pokretanja parničnog postupka, gdje se nagrada za poduzetu radnju obračunava prema Tbr 7/1 Tarife, a što ovdje nije slučaj.

34. Ovaj je sud stava da nagradu za obavljene radnje u ovoj pravnoj stvari treba obračunati primjenom Tbr 30 i Tbr 31 Tarife. Prema Tbr 30 Tarife, odvjetniku pripada nagrada za obavljene radnje kako slijedi:

1. Usmena pravna mišljenja i pravno savjetovanje - za svaki započeti sat 50 bodova

2. Pisani pravni savjeti i pisana pravna mišljenja s činjeničnim i pravnim obrazloženjima - nagrada iz Tbr. 7. t. 1. i 3.

Pisani pravni savjeti i pisana pravna mišljenja s činjeničnim i pravnim obrazloženjima u neprocjenjivim predmetima - nagrada ne manja od 200 bodova

Za pisane pravne savjete i mišljenja odvjetniku pripada nagrada samo ako je to stranka od njega zatražila.

Za pisani pravni savjet i mišljenje koje je po zahtjevu stranke dano na stranom jeziku pripada još i naknada za prevođenje prema troškovniku stalnih sudskih tumača.

Za pravne upute, mišljenja i savjetovanja radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka, odvjetniku ne pripada posebna nagrada iz t. 1. i 2. ovog tarifnog broja.

35. Nadalje, prema Tbr 31 Tarife, za sudjelovanje na konferencijama i sastancima na kojima se raspravljalo o činjeničnim i pravnim pitanjima sa strankom, protustrankom i drugim sudionicima u pravnim pitanjima stranke, odvjetniku pripada naknada od 50 bodova za svaki započeti sat.

36. Sudska praksa je u nizu odluka zauzela pravno shvaćanje da se odredbe Tarife trebaju tumačiti restriktivno te da se kao nagrada za obavljene radnje zastupanja mogu priznati samo one radnje koje su izričito propisane Tarifom.

37. Cijeneći citirane odredbe Tarife, ovaj sud je stava da tužitelju ne pripada nagrada za obavljene radnje traženja dokumentacije od HAC-a na ime neisplaćenih plaća i drugih primanja za IŠ, pripremanje nagodbe za isplatu prije sudskog postupka, usklađivanje teksta nagodbe, jer , sukladno Tbr 30/st. 4. Tarife, za pravne upute, mišljenja i savjetovanja radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka, odvjetniku ne pripada posebna nagrada iz t. 1. i 2. ovog tarifnog broja.

38. Međutim, tužitelju pripada nagrada za obavljeno porezno – pravno savjetovanje s ovlaštenim osobama iz društva Recenseo d.o.o. Split radi najpovoljnijeg načina isplate svih dugovanja, te porezno-pravno savjetovanje radi izbjegavanja mogućnosti da se kod Porezne uprave cjelokupna isplata tretira kao jedan dohodak, kao i za pisano i usmeno savjetovanje sa HZMO radi utvrđenja postojanja obveza prema mirovinskom osiguranju , dakle za tri obavljena sastanka na kojima se raspravljalo o činjeničnim i pravnim pitanjima stranke, u iznosu od 50 bodova za svaki sastanak odnosno započeti sat (Tbr 31 Tarife), što uzimajući u obzir vrijednost boda od 10,00 kn te uvećano za PDV po stopi od 25 % (375,00 kn), daje iznos od 1.875,00 kn.

39. Konačno, cijeneći prvenstveno iskaz BŠ, kao i iskaz IŠKT, sud je stava da je nedvojbenim dokazano da je tužitelj podmirio i ispostavljeni račun na ime obavljenih usluga poreznog savjetovanja radi pravilnog utvrđivanja visine naknada plaća tuženice, trgovačkom društvu Recenseo d.o.o. Iako spisu predmeta isti ne prileži, a riječ je o materijalnom izdatku kojega je tužitelj imao prije podnošenja tužbe Općinskom radnom sudu, koji je bio nužan za pravilno postavljeni tužbeni zahtjev, sud je visinu istoga utvrdio primjenom članka 223. ZPP u iznosu od 3.250,00 kn / 431,35 eura, cijeneći iskaz BŠ, koja je navela da se ne sjeća se točno iznosa na koji je taj račun bio ispostavljen, ali se možda radilo o iznosu od 3.000,00 – 3.500,00 kn.

40. Zbrajanjem iznosa koji su navedeni i obrazloženi po pojedinim stavkama koje ovaj sud smatra opravdanim (toč. 22., 38., 39.), došlo se do iznosa od 20.432,50 kn /2.711,86 eura.

41. Na navedeni iznos, tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od 29. rujna 2018., kao dana dospijeća, do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

42. Konačno, tuženik je na raspravi održanoj dana 5. ožujka 2025. istaknuo prigovor zastare, koji ovaj sud smatra u cijelosti neosnovanim, obzirom da od dana dospijeća obveze (29. rujna 2018.) do podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (27. prosinca 2018.) nije protekao petogodišnji zastrani rok iz članka 225. st. 1. ZOO.

43. Stoga je valjalo, primjenom članka 451. st. 3. ZOO, održati na snazi platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da tužitelju u roku od osam dana isplati iznosa od 20.432,50 kn /2.711,86 eura, a za više traženo (preko iznosa od 20.432,50 kn do iznosa od 119.435,00 kn, za iznos od 13.139,89 eura), ukinuti platni nalog i tužbeni zahtjev u tome dijelu odbiti kao neosnovan.

44. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP, obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici.

45.2. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud je imao na umu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe članka 450. stavka 1. ZPP, pa se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

46. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 119.435,00 kn / 15.851,75 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

47. Člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

48. Tužitelj je u pogledu osnova uspio u potpunosti, dok je u visini uspio sa 17% (tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu iznosa od 119.435,00 kn / 15.851,75 eura, a dosuđen mu je iznos od 20.432,50 kn / 2.711,86 eura, ), slijedom čega je ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupka 58,5 %. S druge strane, uspjeh tuženika u postupku iznosi 41,5 %.

49. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tuženik), dobije se 17%.

50. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav prijedloga za ovrhu koji se sada smatra tužbom od 27. prosinca 2018. (Tbr 11 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 10. lipnja 2020. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura

-zastupanje na ročištu od 16. lipnja 2020. na kojemu se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 21. rujna 2020. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 16. studenoga 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 8. travnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura ;

-zastupanje na ročištu od 29. lipnja 2021. (Tbr.9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 28. srpnja 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 6. rujna 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13.rujna 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

- sastav žalbe protiv prvostupanjske presude od 6. travnja 2022. (Tbr 10/1 Tarife), iznos od 625,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. kolovoza 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 25. svibnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 3. lipnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 16.listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura, dakle ukupni iznos od

- sastav podneska od 25. svibnja 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura; odnosno ukupno 8.375,00 eura.

50.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5.ožujka 2025., obzirom da je isti predan sudu isti dan kada je održano ročište za glavnu raspravu, za koje mu je priznat trošak zastupanja. Nadalje, nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 13.listopada 2025., jer isti nije ni bio potreban za vođenje ovog postupka.

51. Navedenom je iznosu valjalo pridodati iznos od 1.930,43 kn / 256,21 eura na ime javnobilježničke nagrade, iznos od 204,97 eura na ime sudske pristojbe na žalbu, te 204,97 eura na ime sudske pristojbe na presudu, čime se došlo do ukupnog iznosa od 9.041,12 eura na ime troškova ovog postupka.

52. Navedeni iznos valjalo je obračunati obzirom na postotak uspjeha među strankama koji je preostao nakon oduzimanja postotka strane koja je uspjela u većoj mjeri sa postotkom strane koja je uspjela u manjoj mjeri (17%), čime se došlo do ukupnog iznosa na ime parničnog troška tužitelja od 1.536,99 eura.

53. Dakle, tužitelju je na ime troškova ovog parničnog postupka priznat iznos od 1.536,99 eura sa traženom zateznom kamatom tekućom od 24. studenoga 2025., kao dana presuđenja do isplate (članak 151. st. 3. ZPP), po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

54. Stoga je odlučeno kao u izreci.

55. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu, 24. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženici po punomoćniku

- u spis