REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 163 P-525/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednik pok. KŠ, 2. RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica pok. DŠ, 3. CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednica pok. DŠ, tuženici od 1. do 3. zastupani po punomoćnici Ani Padrenostro, odvjetnici u Zadru i 4. Samostan Benediktinki Sv. Marije, Zadar, Madijevaca 10, zastupani po punomoćniku Luki Zubčiću, odvjetniku u Vrsima, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 7. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika te tuženika pod 1. i 2. uz punomoćnicu, te objave 24. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji ugovor je ovjeren od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Josipe Zubčić iz Zadra pod posl.br.OV-23/2023 u odnosu na tužitelja i to za dio koji iznos 73/204 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne proizvodi učinak.
II. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik odnosno suvlasnik za 73/204 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati, a tuženici pod 1. do 4. i trpjeti, da se tužitelj, temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti, upiše kao vlasnik za 73/204 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje toga prava sa imena navedenih tuženika, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:
"I. Zabranjuje se tuženicima ad.3 i ad.4 obavljanje radova, a naročito građevinskih radova na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura svakome od tuženika te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja za slučaj nepridržavanja ovog rješenja o privremenoj mjeri.
II. Ova privremena mjera ostaje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda."
III. Nalaže se tuženicima, solidarno, naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.914,82 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 8. ožujka 2023. navodi kako je vlasnik odnosno suvlasnik za 73/204 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 204 m2, za cijelo. Tužitelj je vlasništvo naprijed navedene nekretnine stekao nasljeđivanjem svoje pok. supruge IŠ pok. O rođ.SŠ i to temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra pod posl.br.O-218/20, UPP- OS-24/20, dok je ona to stekla darovanjem od svoje majke SŠ i to temeljem Darovnog ugovora od 02. rujna 1996. te dijelom nasljeđivanjem svoje tete AŠ pok. OŠŽ, temeljem rješenja o nasljeđivanu Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku Jeleni Skoblar pod posl.br.O-403/2015, UPP/OS-98/15. Pok. SŠ pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla je nasljeđivanjem svojeg pok. supruga PŠ pok. OŠŽ i to temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl.br:O-584/89 dok je on to stekao nasljeđivanjem svoje pok. majke GŠ rođ. V i to temeljem rješenja o nasljeđivanu Općinskog suda u Zadru pod posl.br. O-857/78. U konačnici, prednici naprijed navedenih osoba pravo vlasništva na opisanoj nekretnini stekli su temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije kako je to i vidljivo iz agrarne odluke od 1939. Unatoč naprijed navedenom, prilikom obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem postupku nije sudjelovao tužitelj, opisana nekretnina upisana je na ime tuženika pod 1., pok. KŠ i te na ime tuženika pod 4. Samostan Benediktinki Sv. Marije, iako, nesporno, ista ne predstavlja niti vlasništvo niti posjed navedenih. Tuženik pod 4. je, iako svjestan da se ne radi o zemljištu u njegovu vlasništvu, kao prodavatelj, sa tuženicom pod 3. i pok. EŠ, kao kupcima, iako su i oni znali da ne kupuju od vlasnika, dana 05. siječnja 2023. sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji u odnosu na dio do 73/204 dijela koliko pripada tužitelja ne proizvodi pravni učinak. Tuženica pod 3., a ranije i njezin prednik DŠ da su vlasnici, nekretnine oznake kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja graniči sa predmetnom nekretninom, a koja nekretnina je nastala od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je predmetna nekretnina oznake kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zbog male površine nekretnine koju su u svojem posjedu i vlasništvu imali tuženica pod 3. i pok. DŠ, a na kojoj su sagradili obiteljsku kuću, a svjesni da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja vlasništvo prednika tužitelja, isti su sa njima dana 30. srpnja 1981. potpisali Sporazum temeljem kojeg su, jedni drugima, dopustili da, neovisno o zakonskim regulama u smislu udaljenosti objekta od međe, isti jedni drugima daju suglasnost da prilikom gradnje objekt mogu graditi do 1 m udaljenosti u odnosu na među koja, između istih, nije sporna. Nakon toga, kao i prije toga, stranke su ostale u posjedu svojih nekretnina i u neometanom posjedu, svaki svoje nekretnine i bili su sve do kupnje predmetne nekretnine od strane tuženice pod 3. i njezinog prednika pok. EŠ. Stoga da eventualno možebitno pozivanje tuženice pod 3. na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige ne bi smjelo ¨uroditi plodom¨. Navodi i da tuženica pod 3. i ranije DŠ u cijelosti ignoriraju zahtjev tužitelja da prestanu svojatati predmetnu nekretninu te kako su na istoj započeli čistiti teren i izvoditi određene građevinske radove te onemogućavati tužitelja u vršenja daljnjeg posjeda pa čak i upućujući mu, kao starijoj osobi, određene prijetnje to tužitelj predlaže sudu, odmah i bez pozivanja tuženika na očitovanjem odrediti privremenu mjeru, sadržaja kako je navedeno pod I. izreke rješenja.
2. Tuženici pod 1. do 3. u svom odgovoru na tužbu navode kako osporavaju tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti. Tužitelj u tužbi da detaljno opisuje navodni slijed stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem više Rješenja o nasljeđivanju, darovnog ugovora i agrarne odluke, međutim iz samih tih akata na koje se tužitelj poziva da ne proizlazi da bi iti jedan prednik tužitelja bio vlasnik niti suvlasnik ikakvog dijela ove sporne nekretnine. U niti jednom ostavinskom postupku iza osoba na koje se tužitelj poziva kao svoje prednike nije kao ostavinska masa utvrđena niti nekretnina stare oznake čest. 13/8 k. o. [katastarska općina], a niti čest. 13/1 k. o. [katastarska općina] od kojih je nedvojbeno nastala nekretnina nove oznake čest. 1675 k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine stare oznake čest. 13/1 i čest. 13/8 se u spomenutim aktima o nasljeđivanju ne spominju niti kao knjižno, a niti kao izvanknjižno vlasništvo spomenutih ostavitelja. Slijedom iznijetog materijalni dokazi na koje se tužitelj poziva odnosno rješenja o nasljeđivanju iza navodnih prednika tužitelja citiranih u tužbi su potpuno bespredmetna, štoviše ista potvrđuju upravo suprotno od navoda samog tužitelja odnosno potvrđuju navode tuženika. Tuženici ističu kako je indikativno da niti jedan od navodnih prednika tužitelja nikada za života nisu bili kod nadležnih institucija evidentirani uopće kao vlasnici, suvlasnici ili uopće posjednici iti jedne od gore navedenih nekretnina stare oznake (č.13/1 i č.13/8) od kojih je nastala utužena nekretnina. Dakle, rješenja o nasljeđivanju koja je tužitelj priložio uz tužbu ovoj konkretnoj pravnoj stvari nemaju nikakvu dokaznu snagu u svezi stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, a niti iz istih uopće proizlazi pravni slijed tužitelja. Nadalje, darovni ugovor na koji se tužitelj u tužbi također poziva sklopljen između SŠ i IŠ rođ. SŠ da je također bespredmetan obzirom da se u predmetnom ugovoru ne navode nekretnine stare oznake čest. 13/8 i 13/1 k. o. [katastarska općina] od kojih je nastala ova utužena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno je bespredmetna i priložena Agrarna odluka na koju se tužitelj poziva obzirom da se i ta odluka ne odnosi na nekretnine stare oznake čest. 13/8 i 13/1 k. o. [katastarska općina]. Potonje se ističe obzirom na činjenicu da niti jedan od prednika tužitelja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige također nije imenovanom sudu priložio nikakav valjani dokaz na kojem bi isti mogli dokazati svoje tvrdnje o navodnom pravu vlasništva sporne nekretnine nove oznake čest. 1675 k. o. [katastarska općina] slijedom čega je naslovni sud u navedenom postupku odbio upisati prednike tužitelja kao vlasnike ili suvlasnike sporne nekretnine. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige naslovni sud da je upisao tuženika pod 1. i pok. KŠ, svakog u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela te tuženika pod 4. Samostan Benediktinki Koludrica Sv. Marije u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini. Nakon što je postupak preoblikovanja zemljišne knjige okončan, navodni prednici tužitelja nisu uložili nikakav prigovor na predmetni upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a niti su podnijeli brisovnu tužbu, slijedom čega tuženici od 1. do 4. imaju svako zakonsko pravo smatrati da je bilo kakvo pitanje vezano za pravo vlasništva ove nekretnine konačno riješeno postupkom preoblikovanja zemljišne knjige i to u korist tuženika pod 1., pok. KŠ i tuženika pod 4. te nakon toga kupoprodajom u korist tužene pod 3. i pok. DŠ, supruga tužene pod 3. Tuženici potonje navode osobito obzirom na činjenicu da su u tom postupku sudjelovali upravo prednici tužitelja, da su prednici tužitelja u cijelosti odbijeni u svojim zahtjevima za upis prava vlasništva na spornoj čestici, da prednici tužitelja nisu podnijeli prigovor na predmetni upis nakon završetka postupka preoblikovanja, da prednici tužitelja nisu podnijeli brisovnu tužbu nakon završetka postupka preoblikovanja i da su tužitelju i njegovim prednicima protekli svi rokovi za osporavanje upisa prava vlasništva na čest. 1675 k. o. [katastarska općina] izvršenog u preoblikovanju zemljišnih knjiga u korist tuženika pod 1., pok. KŠ i tuženika pod 4. Nadalje, pok. DŠ i tuženica pod 3. da su bez obzira na nekadašnji sporazum o razgraničenju potpisan s prednicima tužitelja sada pravovaljano smatrali da je pravo vlasništva nekretnine oznake čest. 1675 k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige konačno riješeno i utvrđeno. Upravo su slijedom gore iznijetih utvrđenja pok. DŠ i tuženica pod 3. prilikom kupoprodaje suvlasničkog udjela od 1/2 dijela od tuženika pod 4. i uknjižbe svojeg prava vlasništva bili zaštićeni povjerenjem u zemljišne knjige. Tužitelj zapravo u svojoj tužbi cijelo vrijeme da pokušava izigrati cjelokupni smisao i svrhu postupka obnove i preoblikovanja zemljišne knjige, unutar kojeg postupka su naravno prednici tužitelja odbijeni u cijelosti sa svojim zahtjevom za upis prava vlasništva na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao neosnovanim te unutar kojeg isti nisu niti drugim pravnim sredstvima (prigovor, brisovna tužba) uspjeli dokazati svoja navodna prava. Tuženica pod 1. i ranije KŠ koji je umro tijekom postupka da su se nalazili u Zagrebu te da na predmetnoj nekretnini nisu poduzimali nikakve građevinske radove, a to nisu poduzimali niti pok. DŠ niti tuženica pod 3. koji su cijelo vrijeme bili u Njemačkoj. Slijedom svega gore iznijetog tuženici ističu kako je iz svih isprava koje prileže uz samu tužbu tužitelja kao i iz navoda iznesenih u ovom odgovoru na tužbu potpuno jasno i nedvosmisleno da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti kao i predložena privremena mjera, te se predlaže iste odbiti u cijelosti.
3. Tuženik pod 4. u svom odgovoru na tužbu navodi kako su navodi tužitelja u potpunosti netočni i neutemeljeni, te da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik pod 4. da je knjižni vlasnik predmetnog dijela nekretnine bio i prije obnove zemljišnih knjiga, a što je ostalo tako i iza obnove 2009. Tuženica pod 3. i DŠ da su se obratili tuženiku radi otkupa ½ dijela njegovog suvlasničkog dijela predmetne nekrentine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon čega da je došlo do realizacije kupnje pa da slijedom toga iz ničega ne proizlazi da tuženik pod 4. ne bi bio zemljišnoknjižni vlasnik niti da ugovor o kupoprodaji OV-23/2023 od 5. siječnja 2023. nije sklopljen u dobroj vjeri.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zk izvadak (l.s. 6, 119- 122), rješenje o nasljeđivanju broj O-218/20 (l.s. 7-9), darovni ugovor (l.s. 10), rješenje o nasljeđivanju broj O-403/15 (l.s. 12-15), rješenje o nasljeđivanju broj O- 489/92 (l.s. 16-18), rješenje o nasljeđivanju (l.s. 19-20), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s. 25- 27), skicu lica mjesta (l.s. 28, 31-32, 41-42), izvod iz katastarskog operata (l.s. 29-30, 39-40), agrarni upisnik iz 1931. (l.s. 33-35), agrarnu odluku (l.s. 36-37, 50-51,114-115), skicu premjeravanja (l.s. 38), zapisnik broj R1-140/83 (l.s. 43-44, 109-110), rješenje o nasljeđivanju broj O-418/69 (l.s. 45-46), sporazum (l.s. 47-48, 106-108), dopis odvjetnika (l.s. 49), rješenje o nasljeđivanju O-1578/2023 (l.s. 82-84), zapisnik Z- 1368/6/1232 (l.s. 85-86), e-mail korespondenciju (l.s. 87), dopis i poziv (l.s. 100-105), rješenje broj R1-140/83 (l.s. 111-113), saslušani su svjedoci ČŠ i TŠ (l.s. 137-142), odluku broj Gž 1450/18 (l.s. 157), nalaz i mišljenje vještaka geometra LŠ (l.s. 183-186, 201), skicu premjeravanja (l.s. 192), te su saslušani vještak, tužitelj i tuženici pod 1. i 2. (l.s. 218-223).
5. Predmet spora tužbenog zahtjeva je utvrđenje da Ugovor o kupoprodaji nekretnine posl.br.OV-23/2023 u odnosu na tužitelja i to za dio koji iznosi 73/204 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne proizvodi učinak te utvrđenje da je tužitelj vlasnik odnosno suvlasnik za 73/204 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti. Predmet eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tužitelj vlasnik realnog dijela predmetne nekretnine u površini od 73 m2.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
7. Činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva čini tvrdnja tužitelja da je vlasnik za 73/204 dijela nekretnine oznake 1675. k. o. [katastarska općina], koju da je stekao nasljeđivanjem svoje supruge IŠ, pok. O, dok je ona to stekla darovanjem od svoje majke SŠ, koja je stekla nasljeđivanjem svojeg pok. supruga PŠ pok. OŠŽ, koji je stekao nasljeđivanjem svoje pok. majke GŠ te dijelom nasljeđivanjem svoje tete AŠ pok. OŠŽ odnosno da su prednici naprijed navedenih osoba pravo vlasništva na opisanoj nekretnini stekli temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije kako je to i vidljivo iz agrarne odluke od 1939. Tužitelj se poziva i na to da je došlo do pogrešne identifikacije nekretnina stare oznake jer da u posjedu, osobno i putem prednika dugi niz godina drži upravo ovu predmetnu nekretninu.
8. Među strankama nije sporno da se predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] nalazi između nekretnina u vlasništvu sada tuženika pod 1,. koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] i tuženika pod 2. i 3., koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Među strankama nije sporno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. 13/1 stare oznake, te da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od čest. zem. [katastarska čestica] stare oznake.
8.1. Među strankama je sporno je li došlo do pogrešne identifikacije nekretnina stare oznake odnosno je li tužitelj po svojim prednicima stekao pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine te jesu li tuženica pod 3. i tuženik pod 4. (ranije i pok. DŠ) zlouporabili povjerenje u zemljišne knjige na način da su tužena pod 3. i DŠ kupili od tuženika pod 4. ½ dijela predmetne nekretnine znajući da kupuju odnosno prodaju nekretninu koja je u vlasništvu obitelji AŠ odnosno da je tuženik pod 4. prodao 1/2 dijela predmetne nekretnine iako je znao da nije vlasnik iste.
9. U ovoj pravnoj stvari su uvidom u dokumentaciju utvrđene sljedeće činjenice:
- da su na dan 4. ožujka 2023. kao suvlasnici predmetne nekretnine bili upisani tuženici pod 1. i 3., sada pok. KŠ i pok. DŠ, koji su umrli tijekom ovoga postupka (l.s. 6), te da su nasljednici prvobitno tuženog pok. DŠ njegova supruga CŠ i kćer RŠ, a kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1578/2023 (l.s.82), dok je nasljednik pok. KŠ tuženik pod 1.,
- da je tužitelj proglašen nasljednikom svoje pok. supruge IŠ pok. O i to temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom od strane javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz Zadra pod posl.br.O-218/20, UPP-OS-24/20 od dana 21. veljače 2020. te da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina (l.s. 7-9),
- da je Darovnim ugovorom od 02. rujna 1996. (l.s. 10), SŠ darovala svojoj kćeri IŠ svojih ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Vrt kod škole, površine cca 65 m2 te je u toč. 3. navedeno da daroprimac stupa odmah u posjed nekretnine iz toč. 1. Ugovora,
- da je temeljem rješenja o nasljeđivanu Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku Jeleni Skoblar pod posl.br.O-403/2015, UPP/OS-98/15 od dana 26. listopada 2015. (l.s.12-15) IŠ proglašena kao nasljednica majke SŠ, zajedno sa MŠ, BŠ, ŠŠ i UŠ, te da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina,
- da je temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-489/92 (l.s. 16-18), donesenom dana 28. svibnja 1992. iza smrti AŠ među ostalima i IŠ proglašena nasljednicom za 1/9 dijela, te da kao ostavinska imovina nije naveden predmetna nekretnina,
- da je temeljem rješenje o nasljeđivanju iza smrti PŠ rođ. 1913. od dana 16. ožujka 1990. broj O-584/89 (l.s. 19-20) njegovim nasljednikom proglašena supruga SŠ, za cijelo, te da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina,
- da je iza smrti GŠ pok. PŠ, rođ. 1890. dana 19. ožujka 1979. doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-857/78 (l.s.21) te da su njezinim nasljednicima proglašeni kći AŠ i sinovi AŠ HŠ i OŠŽ te da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina,
- da je iza smrti AŠ OŠŽ pok. PŠ. rođ. 1882. dana 30. rujna 1969. doneseno rješenje o nasljeđivanju broj O-418/69 (l.s.45) te da su njegovim nasljednicima proglašeni žena AŠ ĆŠ, sinovi PŠ i OŠŽ te kćeri AŠ i ŽŠ te da kao ostavinska imovina nije navedena predmetna nekretnina,
- da su tuženik pod 4. kao prodavatelj te tužena pod 3. i pok. DŠ dana 5. siječnja 2023. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnina i to 2/4 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 25-27),
- da je prema izvodu iz katastarskog operata od 23. svibnja 1967. (l.s. 29-30) NŠ pok. PŠ bio upisan kao posjednik parcele oznake 13/7 k. o. [katastarska općina], zvane Vrt kod škole u površini od 127 m2,
- da je prema podacima iz Agrarnog upisnika iz 1931. (l.s. 33-35) i Agrarne odluke iz 1939. (l.s. 36-37), donesena presuda protiv vlasnika Manastira Benediktinskih Koludarica Sv. Marije iz Zadra (ovdje tuženika pod 4.) kojom se razrješava kmetski odnos na način da se NŠ i K dosuđuje među ostalima i čest.zem.
13/7 k. o. [katastarska općina], svakom po ½ dijela, a u presudi je među ostalim navedeno da NŠ OŠŽ i R. PŠ prijavljeno zemljište drže i obrađuju preko 50 godina, računajući unazad od stupanja na snagu Agrarnog zakona od 5. studenog 1939.,
- da je prema skici premjeravanja priloženoj uz Agrarnu odluku (l.s.38) iz 1940. vidljivo da je uz ime NŠ pok. PŠ navedena čest. zem. [katastarska čestica] i naziv "Vrt" dok nije označena čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koja očito u to vrijeme još uvijek nije niti bila formirana, dok prema skici sa l.s. 41 proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] formirana između čest. zem. [katastarska čestica], što se zaključuje usporedbom priloženih skica, da bi čest. zem. [katastarska čestica] možebitno i nastala od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je dana 2. studenog 1980. odvjetnik Mate Jajac obavijestio PŠ, NŠ i AŠ o tome da je DŠ kupio od FŠ zemljište i da će pristupiti geometar radi obilježavanja granica, a prema suglasnim izjavama koje oni da su dali prilikom izlaska geometra na teren,
- da su dana **.**.1981. CŠ i CŠ D s jedne strane te PŠ pok. OŠŽ, AŠ pok. OŠŽ i NŠ pok. OŠŽ s druge strane zaključili Sporazum u kojem je navedeno da je nesporno da su CŠ i DŠ vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su PŠ pok. OŠŽ, AŠ pok. OŠŽ i NŠ pok. OŠŽ vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da nije sporna postojeća međa između tih nekretnina, a da bi se ubuduće izbjegli mogući nesporazumi utvrđuju detaljno napisana prava i obveze u svezi gradnje kuće, zidova i otvora u zidovima. U Sporazumu, koji su potpisali svi prednje navedeni sudionici je navedeno i da se odriču pobijanja Sporazuma iz bilo kojeg razloga,
- da je prema skici premjeravanja od 17. ožujka 1983.(l.s.192) nekretnina ĐŠ označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
- da je dana 15. travnja 1983.(l.s.43) pred Općinskim sudom u Zadru sastavljen zapisnik oznake R1-140/83 u pravnoj stvari predlagatelja ZŠ i predloženika PŠ i dr. i to radi uređenja mapalne međe između njihovih nekretnina sa južne strane u odnosu na PŠ i sa sjeverne strane u odnosu na predloženicu 2. (JŠ, udovicu OE, brata NŠ – oca HŠ, oca prednice tužitelja, pok. supruge IŠ) dok je HŠ PŠ tada na zapisnik naveo da su suvlasnici osim njega i NŠ i AŠ, u odnosu na koje je tada i proširen prijedlog dok su AŠ OŠŽ i PŠ tada suglasno naveli da između njihove nekretnine i nekretnine ZŠ postoji zid oko 90 godina, koji je postavljen još od strane njihovog oca (pok. NŠ),
- da je dana 16. lipnja 1983. Općinski sud u Zadru u pravnoj stvari predlagatelja ZŠ protiv predloženika PŠ, PŠ JŠ, PŠ C. OŠŽ i PŠ i VE pok. OŠŽ pod brojem R1.140/83 donio rješenje kojim je uređena međa između čest. zem. [katastarska čestica] (u naravi stambena kuća sa vrtom koja je sa istoka omeđena javnim putom, sa zapada obalnim pojasom i sa sjevera nekretninom Latković Tomice između kojih se nalazi suhozid) u vlasništvu ZŠ i čest. zem. [katastarska čestica] (položena je južno i predstavlja građevinski teren – ledinu te je od nekretnine ZŠ razgraničena vidljivim starim suhozidom dužine oko 22 m2) u vlasništvu PŠ, OŠŽ i AŠ i to prema pravičnoj ocjeni te između čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu ZŠ i čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu JŠ prema pravičnoj ocjeni. Navedeno je i da da su sporne međe jer da svaka stranka svojata vlasništvo spornih suhozidova,
- da su na ročište održanom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 14. studenog 2007. (zapisnik Z-1368/6/1232 - l.s. 85-86) pristupili VŠ, VŠ KŠ i Samostan Benediktinki Koludarica Sv. Marije, međutim da su pristupili i IŠ, KE, Odvjetnik Andrej Margarin kao punomoćnik Josipović Luzijane te odvjetnik Tomislav Ramnjak kao punomoćnik RE i SŠ, koji su prema PL 1488 bili evidentirani posjednicima čest. nove izmjere 1675 k. o. [katastarska općina], kako i tvrde u ovome posjedu, da su držali u posjedu predmetnu nekretninu. Također je utvrđeno da čest. 1675 odgovara dijelu čest.zem. stare izmjere 13/1 upisanoj u zk.ul. kao vlasništvo VŠ i VŠ KŠ, svakog za ½ dijela te čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk.ul. kao vlasništvo VŠŽ te da posjednici nisu uspjeli dokazati slijed vlasništva od upisanih zk vlasnika pa da su u novosonovani zk upisani podaci iz „stare“ zemljišne knjige.
- da su VŠ i tuženik pod 4. 23. kolovoza 2016. putem emaila komunicirali putem e maila u svezi nekretnine koje su bili suvlasnici,
9.1. Na očevidu održanom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra LŠ je neposrednim opažanjem utvrđeno da je nekretnina koja je predmet spora ograđena sa svih strana kameno betonskim zidom na kojem se nalazi otvor za prolaz i betonskim stupovima na kojima je ograda, a da je obrasla niskim raslinjem i stablima, kako je i vidljivo na fotografijama sa lista 185 spisa te da se nalazi između nekretnina u vlasništvu tuženika pod 1. te tuženika pod 2. i 3. prema slici sa lista 184 spisa.
10. Saslušana kao svjedokinja ČŠ, kćer tužitelja je navela da je riječ o parceli koja se oduvijek nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu njezine obitelji SŠ. Njezin pradjed NŠ pok. PŠ da je dobio ovu parcelu agrarnom odlukom Kotarskog suda u Biogradu 1939., jer je tada već uspio dokazati da se nalazi u neometanom posjedu iste i to u tom trenutku već 150 godina. Riječ je o parceli koja nosi lokalni naziv "Vrta kod škole", u površini od nešto malo više 200 m2, te je riječ o obradivoj površini, vrtu, za koji ja oduvijek zna, a ima 56 godina, da se obrađivala te su joj stari pričali da je taj vrt hranio čitavu obitelj jer su se tamo sadile povrtne kulture. Nakon smrti pok. NŠ, njega nasljeđuje njegova supruga, njezina prabaka ĆŠ, a nakon njene smrti, nju nasljeđuju djeca i to AŠ, NŠ i PŠ, njezin djed i to svaki za 1/3 dijela. Nakon smrti AŠ, nju nasljeđuju djeca njene braće, jer ona nije imala potomaka, NŠ nasljeđuje njegova kćer KE, dok HŠ nasljeđuje SŠ, njegova supruga, njezina baka, koja je preminula 2015. Tako, obzirom da je njezina majka, IŠ bila nasljednica odmah iza smrti AŠ, kao kćer njezinog brata, tu je dobila dio ove parcele, oko 7 m2, a još oko 65 m2 je dobila darovnim ugovorom od svoje majke SŠ. Tako da je njezina majka IŠ, na ovoj nekretnini vlasnica od 73 m2, koje je dakle, stekla iza AŠ, tete i od majke SŠ, darovanjem. Majka da joj je preminula 2019., naslijedio ju je njezin otac. Napominje i da je sam DŠ inicirao zaključenje sporazuma iz oko 1980., priloženoga ovome spisu, kojim se on obratio putem svog tadašnjeg odvjetnika upravo vlasnicima ove nekretnine, njezinom djedu HŠ, njegovoj sestri AŠ i bratu NŠ, gdje on potvrđuje vlasništvo ove parcele da je njihovo, te moli, obzirom da je kupio malu susjednu međašnu nekretninu, da se sa izgrađenosti makne samo 1 m od međe, uz obećanje da kada oni budu gradili na ovoj parceli, ako budu, da će i on njima dopustiti da se s građevinom maknu samo 1 m od međe. Također, potpisnica ovog sporazuma da je i CŠ, supruga D, iz čega proizlazi da i ona zna stanje ovoga. Upisani suvlasnici VŠ i KŠ da nemaju nikakvog pravnog temelja njihovog upisa vlasništva na ovoj nekretnini, jer su oni suvlasnici međašne nekretnine s druge strane. Da parcela ide od CŠ, pa njihova, pa od KŠ, te napominje kako je prednik VŠ i KŠ, njihov otac DE, sam pokrenuo izvanparnični postupak, također negdje 1980. -ih, kako bi utvrdio čiji je suhozid koji dijeli njihovu parcelu sa parcelom DE. Predmetna nekretnina da je oduvijek i to sa sve 4 strane omeđena zidom, a suhozid da se nalazi sa 2 strane, za koji pretpostavlja da ga je napravio još pradjed NŠ. Parcela da se obrađivala sve dok njezina baka SŠ nije preminula 2015., te je nakon toga njezin otac nastavio čistiti parcelu, no nije ju obrađivao jer se brinuo o njezinoj majci koja je dugo bila bolesna. Oni da su saznali da je parcela prodana zato što su vidjeli da je netko iščistio, a kako njezin otac živi nekih 500 m2 udaljen od ove parcele, pa svakodnevno prolazi tuda, te je to uočio i njoj rekao. Ima saznanja kako je njezina majka zajedno sa drugim suvlasnicima pristupila na ročište povodom preoblikovanja zk te da je komisija utvrdila da nemaju papire, što nju čudi, obzirom na sve što je iskazala i što je njezin otac priložio uz tužbu, te je izvršen prijepis zk, a po identifikaciji. Kako je njezina majka bila već u tom trenutku jako bolesna, očito se zbog toga nisu dalje nastavili baviti time, te je ostao upis takav kakav je. Nije joj poznato da bi Krstići, Marušići i oni imali ikakve zajedničke nekretnine, da bi bili igdje međaši u ovoj katastarskoj Općini. OŠŽ i OE, njezin pradjed i njegov brat, da su u Agrarnoj odluci dobili zajedno parcelu, svaki za ½ dijela, te je udovica OE, JŠ, njegov dio prodala upravo obitelji CŠ, te je dakle, njihova parcela iza NŠ ostala, a parcela od OE je ova parcela susjedna, prema školi, na kojoj OŠŽ i imaju kuću.
10.1. Svjedok TŠ je naveo da poznaje Marušiće, zna o kojoj je predmetnoj parceli riječ jer u neposrednoj blizini ima zajedno sa suprugom kuću za odmor, u koju dolazi svako ljeto od 2003., a riječ je o kući odmah uz školu, dakle, teren na kojem je škola da je između njegove nekretnine i nekretnine obitelji CŠ. Od kada je on došao u [adresa]., parcela o kojoj mu se govori da je predmetna je oduvijek obrasla i zapuštena, kao šikara, velika otprilike oko 300 m2, misli da je ograđena sa svih strana, a zna da u smjeru prema njegovoj nekretnini, u smjeru prema cesti, da ima neki mali zidić. Misli da na ovoj nekretnini ima 1 stablo smokve, prema moru, dok je sve drugo obraslo, divljom šikarom. Nikada nije vidio na ovoj nekretnini da itko išta radi ili čisti, a da ovdje dolazi zadnje 4 godine čitavo ljeto, a prije dok je radio u [adresa] je boravio 6 tjedana i kad bi imao produžene vikende. Ne zna tko je vlasnik ove zemlje, samo da je spominjao ovu zemlju u razgovoru sa obitelji CŠ prije 2 godine te su mu isti rekli da bi željeli kupiti ovu zemlju, ali nisu spominjali od koga. Po njegovim saznanjima, nikad nije čuo za ikakve sporove oko ove parcele. Koliko zna pok. D i CŠ nemaju drugu nekretninu u [adresa]. Kada se kuća CŠ gleda s morske strane onda se na desnoj strani nalazi cesta naziva Ulica V, pored toga se nalazi škola, a s lijeve strane pored kuće se nalazi možda još 1 m zemlje i jedan mali zidić, koji graniči sa ovom zemljom koja je obrasla. Ispred kuće se nalazi terasa-trijem i dvorište koje graniči prema moru sa šetalištem. Dvorište od Krstića da je ograđeno, a prema ovom zaraslom terenu da sa 90% sigurnošću može reći da postoji ograda. Nije nikada nikoga vidio da bi radio tamo nešto na ovom terenu, pa tako ni I.
10.2. Sudski vještak geometar CE, saslušan pred ovim sudom je iskazao da je prema podacima sa kojima je raspolagao u vrijeme izrade skice lica mjesta te dostave očitovanja, čest. zem. [katastarska čestica] nastala od čest. zem. [katastarska čestica] stare oznake, a prema podacima sa kojima je raspolagao te oznake su bile naznačene na skici iz 1983. Navedena skica je nastala prilikom evidentiranja objekta na čest. 13/7 stare oznake današnje oznake 1676. Čest. zem. [katastarska čestica] stare oznake je čestica koja je bila veća površina te je na dijelu te čestice evidentirana kuća, a radi se o kući na nekretnini koja sada nosi oznaku zemlje 1674 k. o. [katastarska općina].
11. Ovaj sud je saslušao i tužitelja, IE, koji je u svome iskazu naveo da predmetnu česticu zemlje drži u posjedu od smrti supruge, koja je naslijedila svoju majku, koja je naslijedila svoga supruga, a on svoga oca. Navedena zemlja je bila vrt na kojem se sadio krumpir, špinat i dr. Ne zna koji je broj nosila ta čestica zemlje, ali da im nitko nikada nije osporavao pravo na posjed te čestice zemlje. Upoznat je sa Sporazumom zaključenim između D i CŠ s jedine strane i njegovog tasta s druge strane, a kada su D i CŠ nakon što su kupili zemljište od SE sa njegovim tastom dogovorili da nitko neće graditi na udaljenosti manjoj od 1 metra. Ne zna ništa o tome kako su označene čestice zemlje u Sporazumu, a niti mu se tast previše putio u te oznake, pa stoga ne zna kako je i je li točno navedeno u tom sporazumu. Njegov tast da se dogovorio sa S da će zid koji se nalazi na međi između njihovih nekretnina biti zajednički, a zajednički je zid i sa A jer je takav bio dogovor tasta i njih. Zid prema moru je izgradila mjesna zajednica dok nikada niti OŠŽ niti P nisu osporavali da je taj dio u sredini dio od obitelji njegove supruge. Njegova supruga da je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za česticu koja je predmet spora međutim u to vrijeme da se razboljela od karcinoma pa da dalje nije sudjelovala u tom postupku. Ona je mislila da su dokumenti kojima raspolaže valjani i da će tako sud donijeti odluku. Predmetna nekretnina je u posjedu njegove obitelji stoljećima, 300-400 godina, neovisno o tome što je očito došlo do pogrešne identifikacije. Ima 90 godina te od rođenja živi u [adresa] i oduvijek, a kada je prvi put vidio tu česticu, kao dijete, je ta čestica bila sa svih strana ograđena suhozidom, upravo na način kako je to ograđeno sada sa betonskim zidom. Tek prije par godina su saznali da ovdje tuženici polažu pravo na njihovu nekretninu. Supruga mu je samo govorila nakon postupka obnove zemljišnih knjiga da trebaju čuvati njihovu nekretninu. Nije mu poznato da bi na nekretnini oznake 13/7 stare izmjere, koju je dobio OŠŽ izgradili kuću, a svime time da je bolje bila upoznata njegova supruga. Ne zna da bi prednici njegove supruge imali neke druge nekretnine gdje su graničile sa Marušićima i Krstićima. Otkada je on u [adresa] Samostan da nikada nije stupio nogom na ovu česticu, niti su one dolazile. Nikada nikoga osim supruge i njezinih prednika nije vidio da je išta radio na toj nekretnini te da su na njoj obrađivali i sadili obitelj njegove supruge i od njegov tast. OŠŽ da su kupili od JŠ nekretninu, a misli da su kupili i od nje P. JŠ da je bila supruga OE, a K je bio brat od NŠ, a oni su bili pok. PŠ. Ne zna je li u postupku izmjere itko uložio prigovor.
11.1. Nadalje, tuženik pod 1. VŠ je u svome iskazu naveo da sa sjeverne strane njegova nekretnina graniči sa nekretninom JŠ te da njegova nekretnina sad nosi oznaku 1674, a sa južne strane da se govorilo da je to nekretnina obitelji JŠ. Tuženiku je dana na uvid skica lica mjesta sa lista spisa 184 spisa te je naveo da je od kada je on bio dijete i kada je došao na tu nekretninu, međa između njihove nekretnine i ove nekretnine sada oznake 1675. bio suhozid. On nikada nikoga nije vidio da bilo što radi na ovoj nekretnini oznake 1675., a on da živi u [adresa] ali da svake godine dolazi u [adresa]. Tužitelja da prvi put vidi ovdje sada u sudnici. Inače da je ovu svoju nekretninu naslijedio od oca ZŠ, koji je tu nekretnini kupio od AE i to česticu koja je nosila oznaku 13/1 i bila je površine 381 m2. Za postupak pred sudom koji se vodio pred sudom R1-140/83 je saznao tek kada se počeo voditi ovaj postupak pred sudom, a on o tome ništa ranije nije znao niti mu je otac spominjao. Ne može točno reći tko mu je govorio da je ova južna nekretnina od JŠ, ali da JŠ ima puno. Nikada nije viđao niti Samostan da polaže pravo na tu nekretninu. Betonski zid između njihove nekretnine i ove oznake čest. zem. [katastarska čestica] da je izgrađen negdje 1980.-ih godina, ali mu je teško reći je li izgrađen točno na mjestu gdje je nekada bio suhozid. Nakon što je njegov otac kupio ovu njihovu nekretninu, 1968., zid je izgradio tek 1980. i neke godine te su se oni kretali i u posjedu držali isključivo onaj dio koji je bio ograđen sa zidom, a unutar tog dijela je bila izgrađena kuća. Njegov otac je kupio 381 m2 i to nikada nije bilo upitno do nove izmjere kada su utvrdili da se unutar tog zida kojeg su držali u posjedu, a gdje nije izgrađena kuća nalazi površina od 335 m2. Njegov otac, a niti on da nikada nisu držali u posjedu ovaj dio preko zida, a on je saznao da bi imao pravo i na dio ove nekretnine koja je predmet spora kada je došao zapisnik od nove izmjere 2007. Njemu nikada njegov otac nije spomenuo da bi oni imali i dio čestice koja se nalazi preko zida prema južnoj strani. Ne zna zašto još njegov otac 1983., kada se vodio postupak R1 nije ukazivao na to da bi njegova površina, kupljena, bila veća od površine koju je on kasnije ogradio zidom i koju su oni držali u posjedu. Na zidu koji je bio sa sjeverne strane prema JŠ je bilo udubljene od stupa od struje pa iz tog razloga on smatra da se ovih 50ak m2, koji "fale", a koje je njegov otac kupio nalaze u ovoj predmetnoj čestici, a ne u čestici sa sjeverne strane. Jedina čestica koja se smanjila u postupku obnove je njegova bivša čestica 13/1, a južna čestica zemlje se povećala i to za cca 80 m2. Otkada on zna za sebe odnosno otkada je vidio ovu česticu koja je predmet spora, ona je bila sa tri strane ograđena suhozidom, a prema Marušićima nije bilo ničega, ne sjeća se kada je prema Marušićima nešto napravljeno, a taj zid prema Marušićima da je izgrađen možda negdje 1980. i neke godine dok nikada Marušiće nije vidio da nešto rade tamo. To zemljište na predmetnoj nekretnini je bio zapušteno te su on i njegov punac znali rezati raslinje na ovoj spornoj nekretnini da ne ulazi u njegov teren. Njegov otac da je radio zidove betonske okolo njihove nekretnine i da nikad imao neku drugu nekretninu u području [adresa]. G zna otkad su se doselili, ne zna da li oni imaju još koju nekretninu na području [adresa] te da on nije stavljao nikakav prigovor na među u postupku obnove zemljišne knjige. On ne zna na terenu koji dio ove predmetne čestice bi bio njegov, pretpostavlja da je to ono uz ogradu. U postupku obnove zemljišnih knjiga do ove tužbe da ga nikada nije nitko kontaktirao niti usmeno, niti pismeno niti telefonski da bi imao pravo na ovu nekretninu odnosno da bi mu sporio vlasništvo. On se obratio Samostanu Benediktinki navodeći da se na ovoj nekretnini koja je predmet spora nalaze crnike koje su napadnute s bršljanom pa da je tražio da se to skine jer su se bojali da ne bi palo i da nekoga ne ozljedi.
11.2. Tuženica pod 3. PE je u svome iskazu navela da su DŠ i CŠ njezini roditelji, da je njezin pok. otac vodio računa oko nekretnine koju su imali u [adresa], a gdje se nalazi njihova vikendica u koju su dolazili otprilike 1 put godišnje. Nema saznanja o Sporazumu zaključenom 1981. godine, niti ne zna koju staru oznaku je nosila čestica zemlje koju su njezini roditelji kupili, samo zna da su govorili da su kupili još nešto od Samostana Benediktinki Sv. Marije i da se pojavio netko tko im to pravo osporava. Ne zna koji dio čestice koja je predmet spora su njezini roditelji kupili, a koliko zna, njezin otac je podigao ogradni zid između čestice zemlje koju je kupio prvi puta i dijela ove čestice zemlje koju je kupio od Samostana Benediktinki. Zid između ove sporne i nekretnine koja je u njihovom vlasništvu da je napravio njezin otac početkom 1980ih godina. Ne zna je li njezin otac s nekim dogovarao na koji način će se izgraditi taj zid, a ona da nije nikoga viđala na ovoj spornoj nekretnini dok njezini roditelji nisu nikada imali neku drugu nekretninu u [adresa]. Nije joj poznat ovdje nazočni tužitelj i nikada nije bilo spora oko te nekretnine te zna da su njezini roditelji imali saznanja da je vlasnik ove sporne nekretnine netko iz mjesta, a ne zna koje ime je bilo te osobe iz mjesta. Prije kupnje da su provjerili na internetu tko je vlasnik ove sporne nekretnine i vidjeli su da je vlasnik Samostan. Mještani da su govorili da je vlasnik te nekretnine netko iz mjesta ali se njen otac nije iznenadio kada je vidio da je kao suvlasnik upisan Samostan. Da je vlasnik netko iz mjesta su njezinom ocu govorili u vrijeme kada je on kupovao ovu nekretninu krajem 1970.-ih i početkom 1980.-ih. Oni prilikom kupovanja ove sporne nekretnine nisu provjeravali ništa osim ZK stanja.
12. Analizom izvedenih dokaza i dovođenjem istih u vezu ovaj sud zaključuje da je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] došlo do pogrešne identifikacije nekretnine koja je posljedično tome rezultirala činjenicom da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] prednica tužitelja odbijena sa zahtjevom za upisom svojega prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini.
12.1. Da je tome tako i da su prednici tužitelja odnosno prednici njegove pok. Supruge, PŠ. OŠŽ, AŠ pok. OŠŽ i AŠ OŠŽ pok. OŠŽ bili suvlasnici predmetne čestice zemlje, sada oznake 1675 k. o. [katastarska općina], a stare oznake 13/8 k. o. [katastarska općina], a ne 13/7 k. o. [katastarska općina] jasno i nedvojbeno proizlazi iz Sporazuma od 30. srpnja 1981. u kojem CŠ i CŠ D izrijekom potvrđuju da su PŠ. OŠŽ, AŠ pok. OŠŽ i NŠ pok. OŠŽ vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da su oni vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
12.2. Isto jasno proizlazi i iz zapisnika sastavljenog u predmetu ovoga suda broj R1-140/83 od dana 15. travnja 1983. u kojem je navedeno da se u odnosu na nekretninu ZŠ nalazi sa južne strane nekretnina PŠ odnosno C AŠ te sa sjeverne strane nekretnina JŠ (koja je prodala CŠ i EŠ), u odnosu na koje je i uređena međa te je dana 16. lipnja 1983. doneseno i rješenje u kojem je navedeno da je čest. zem. [katastarska čestica] u naravi stambena kuća sa vrtom u vlasništvu ZŠ (prednika tuženika pod 1.), da je čest. zem. [katastarska čestica] položena južno u vlasništvu PŠ, OŠŽ i AŠ, a čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u vlasništvu JŠ.
12.3. Prema tome, neovisno o pogrešnom identificiranju čestica zemlje koje su PŠ, AŠ i NŠ bili vlasnici nedvojbeno je da su isti bili vlasnici nekretnine koja se nalazila sa južne strane od nekretnine DE, a to je prema sadašnjoj oznaci upravo predmetna nekretnina dok su CŠ i DŠ u potpisanom Sporazumu 1981. potvrdili da su PŠ. OŠŽ, AŠ. OŠŽ i NŠ pok. OŠŽ vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne 13/7 k. o. [katastarska općina] stare oznake.
12.4. Da je očito dolazilo do pogrešnog identificiranja nekretnina ovaj sud zaključuje i iz toga što je u rješenju od 16. lipnja 1983. u spisu broj R1.140/83 navedeno da je čest. zem. [katastarska čestica] u naravi stambena kuća sa vrtom u vlasništvu ZŠ, da je čest. zem. [katastarska čestica] položena južno u vlasništvu PŠ, OŠŽ i AŠ i da se radi o ledini, dok je prema skici premjeravanja iz 1983. (l.s.192) vidljivo da je nekretnina ĐŠ i CŠ označena kao čestica 13/7 te je na istoj i izgrađena kuća, dok je čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i tada i danas bila neizgrađena čestica zemlje koja se nalazi između nekretnina u vlasništvu tuženika od 1. do 3., a na kojima su izgrađene kuće.
13. Stoga, obzirom na sve prednje navedeno ovaj sud zaključuje da su ĐŠ D i CŠ, a isto tako i tuženik pod 4. prilikom provođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na spornu nekretninu znali i morali znati da se radi o nekretnini koja je u vlasništvu obitelji PŠ. Naime, kako slijedi iz iskaza tužitelja, svjedokinje ČŠ i iz iskaza saslušanih tuženika, u kojem dijelu im ovaj sud kao vjerodostojnima u cijelosti poklanja vjeru, nitko nije vidio ili imao saznanja o tome da bi Samostan Benediktinki ikada držao u posjedu ili polagao neko pravo na nekretninu koja je predmet spora, dapače, da se po mjestu oduvijek i pričalo da je sporna nekretnina u vlasništvu obitelji PŠ odnosno trećih osoba iz mjesta, a ne Samostana, neovisno o tada postojećem zemljišnoknjižnom upisu.
13.1. Da su znali da se radi o vlasništvu obitelji PŠ proizlazi konkretno iz iskaza tuženika pod 1., sina pok. DE, koji je u svome iskazu naveo da se govorilo da je nekretnina sa južne strane nekretnina obitelji PŠ te da tu nije nikada vidio nikoga iz Samostana Benediktinki, a i iz iskaza tužene pod 2. PE koja je u svome iskazu navela da se govorilo da je vlasnik ove sporne nekretnine netko iz mjesta.
14. Nadalje, ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje ČŠ, kćeri tužitelja, koja je detaljno, vjerodostojno i uvjerljivo iskazivala o načinu stjecanja suvlasništva od strane njezine majke, a potom i njezinog oca te o dugogodišnjem nesmetanom i mirnom posjedu, a što su u konačnici potvrdili i D i CŠ kada su potpisali Sporazum iz 1981. te DE kada je jasno u postupku R1 iz 1983. kao vlasnike nekretnine koja se nalazi sa južne strane njegove nekretnine označio PŠ, OŠŽ i AŠ, prednike tužitelja, dok je nesporno da se sa južne strane nekretnine DE (sada tuženika pod 1.) nalazi nekretnina stare oznake 13/8 k. o. [katastarska općina], a ne 13/7 k. o. [katastarska općina] jer je na toj nekretnini stare oznake izgrađena upravo kuća ZŠ.
15. Također, iskaz tužitelja je ovome sudu bio životan, logičan i vjerodostojan, posebno kada se uzme u obzir da cijeli svoj život živi u [adresa], a ima 90 godina te da je iskazivao o tome da je navedena zemlja bila vrt na kojem se sadio krumpir, špinat i dr. kulture, a koje pravo vlasništva im nikada od trećih osoba nije bilo osporavano. Njegov iskaz je u bitnome istovjetan u tome dijelu sa iskazom svjedokinje ČŠ kada je ista navela da je njezina baka SŠ do svoje smrti 2015. obrađivala predmetnu nekretninu. Za napomenuti je i da su nekretnine tuženika od 1. do 3. njihove vikendice u [adresa] te da stoga saznanja imaju samo u vremenu kada dolaze tijekom godine u [adresa] dok ovaj sud nije našao iskaz svjedoka TŠ posebno relevantni jer nema saznanja o predmetu spora osim u dijelu kada navodi da nikoga, pa tako niti tuženike nije vidio da nešto rade na predmetnoj nekretnini.
16. Prema mišljenju Ministarstva pravosuđa NR Hrvatske od 22. rujna 1952 (br.Zak.5224/52) težački odnosi koji nisu bili pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. (dalje, Zakon iz 1930.) ukinuti su Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine“, broj 138/46 od 20. studenoga 1946., dalje, Zakon iz 1946.). Prema tome težački odnosi više ne postoje i ne mogu se niti upisivati u zemljišne knjige. Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama sud može provesti samo na osnovu odluke kojom se utvrđuje da je konkretni težački odnos razriješen odnosno ukinut, a to može biti ili sudska odluka po Zakonu iz 1930., koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946. (do stupanja na snagu Zakona iz 1946.) ili poslije tog datuma pravomoćna odluka agrarne komisije odnosno narodnog odbora kotara kojom je zemlja sa svim gospodarskim zgradama i stablima prešla u slobodno vlasništvo obrađivača (kmeta) bez ikakve odštete vlasniku i bez ikakvih dugova (čl. 4.), donesena na osnovu Zakona iz 1946. Ukoliko se radi o pravomoćnim odlukama po Zakonu iz 1930. koje još nisu provedene u zemljišnim knjigama, a koje su se izgubile i ne mogu ne nikako više rekonstruirati, ima se odnosni feudalni odnos likvidirati po Zakonu iz 1946.
16.1. Ovaj sud smatra da razrješenje agrarnog odnosa tužitelja treba sagledati temeljem Zakona iz 1946. (druga agrarna reforma), a ne Zakona iz 1930. (prva agrarna reforma) jer se za takvo utvrđenje traži da je odnos pravomoćno razriješen presudom na temelju tog Zakona, a nedvojbeno je da takvu agrarnu presudu tužitelji nisu dostavili u spis budući nedostaje klauzula pravomoćnosti. Pri tom valja istaći da se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1930. godine razrješavao isključivo donošenjem konstitutivnog akta nadležnog tijela, dok se agrarni odnos sukladno Zakonu iz 1946. godine razrješavao ex lege.
16.2. Prema odredbi članka 2. zakona iz 1946. agrarnim odnosom se smatraju vječni liveli, feudalni, kmetski, emfiteutični, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih vlasnik nije sam obrađivao zemlju, nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. U slučaju postojanja nekog od naprijed opisanih agrarnih odnosa, prednik tužitelja je izvorno, po sili zakona, postao vlasnik spornog zemljišta ili gospodarske zgrade pa sama uknjižba vlasništva temeljem agrarne odluke nije pretpostavka stjecanja tog prava. Odredbom čl. 1. Zakona iz 1946. propisano je da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.
16.3. Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag – čl. 3. stavak 2. Zakona iz 1930., prema drugog agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu tog Zakona, 22. studenog 1946. kojim je bilo propisano da se smatra da postoje trajni odnosi obrađivanja i onda, kada su oranice, livade i košnice davane na obrađivanje i uživanje iz godine u godinu, ako je obrađivač zemlju priveo kulturi. Stoga je dakle za stjecanje prava vlasništva temeljem kmetskih prava sukladno odredbi članka 1. Zakona iz 1946. bilo potrebno dokazati da je postojao kmetski odnos na dan 22. studenog 1946. i što je bio sadržaj tog kmetskog odnosa.
16.4. Prema mišljenju ovoga suda tužitelj je tijekom postupka dokazao da su se u njegovu korist ostvarile pretpostavke iz članka 1.,3. i 4. Zakona iz 1946., da je upravo na ovoj utuženoj nekretnini razriješen agrarni odnos feudalnog karaktera (uzimajući u obzir i sadržaj Agrarne odluke iz 1939.), odnosno da je njegov prednik, pok. NŠ pok. PŠ u svojstvu obrađivača na temelju rečenog Zakona stekao pravo vlasništva utužene nekretnine kao jedne gospodarske cjeline sa svojim posjedom u utuženoj površini. Također je za napomenuti i da je tužitelj rođen sredinom 30 -ih godina, da cijeli svoj život živi u [adresa] te da je u svome iskazu naveo da od kada zna za sebe da je predmetna nekretnina sa svih strana bila ograđena sa suhozidom, iz čega ovaj sud zaključuje da su njegovi prednici istu držali u posjedu upravo u površini kako je ograđena, neovisno o upisu površine u katastarskom operatu na ime PŠ pok. OŠŽ.
16.5. Obzirom na prethodna utvrđenja te obzirom da je tužitelj dokazao da su njegovi prednici stekli vlasništvo temeljem zakona, da su u posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina te da je dokazao valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine (neovisno o tome što predmetna nekretnina nije navedena u dostavljenim rješenjima o nasljeđivanju u koja je ovaj sud izvršio uvid), a kako je prethodno navedeno, neovisno o očitoj pogrešnoj identifikaciji predmetne nekretnine stare oznake, ovaj sud nalazi dokazanim da je tužitelj osobno i putem svojih prednika temeljem zakona stekao pravo vlasništva za 73/204 dijela predmetne nekretnine koja je, a kako su PŠ i OŠŽ naveli u izvanparničnom postupku uređenja međa i bila ograđena starim suhozidom, koji je 1983. godine već bio star 90 godina. Iako je u navedenoj Agrarnoj odluci kojom se razrješava kmetski odnos navedeno da se NŠ i K dosuđuje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svakom po ½ dijela, ovaj sud je temeljem svih gore izvedenih dokaza utvrdio da su isti bili u dugogodišnjem nesmetanom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] i dijela 13/1 k. o. [katastarska općina] (u prilog tome posebno govori skica premjeravanja iz 1940. – l.s.38 prema kojom još uvijek nije bila formirana čest. zem. [katastarska čestica]), a od kojih je nastala predmetna nekretnina i koja čestica je upravo u obliku i veličini kako je danas bila ograđena najmanje 80 gdoina, a kada se uzmu u obzir navodi tužitelja i OŠŽ i HŠ u postupku R1 iz 1983. Tuženici pod 1. i 2. su i sami naveli da je nekretnina bila ograđena sa suhozidom te je iz ranije provedenog izvanparničnog postupka i razvidno da je bila sporna međa, ali ne i posjed odnosno vlasništvo ovdje predmetne nekretnine, koje su PŠ, AŠ i GE, kao prednicima pok. NŠ pok. PŠ – na koga se odnosila Agrarna odluka, nesporno priznali D CŠ te DE. Stoga, prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu, između njih nije nikada bilo spora oko toga tko je vlasnik predmetne nekretnine dok se Samostan Benediktinki u niti jednom postupku, pa niti izvanparničnom nije označio kao vlasnik ovdje predmetne nekretnine.
17. U odnosu na navode tuženika da je prednica tužitelja, njegova pok. supruga sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], te da nije uložila prigovor na doneseno rješenje, kao i da nije u propisanom roku pokrenula ispravni postupak za istaknuti je da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK-a, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, treba tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
17.1. Međutim, tužiteljica se u postupku preoblikovanja zemljišne za k. o. [katastarska općina] nije pozivala na stjecanje vlasništva temeljem Agrarne odluke jer se ista ne spominje u Zapisniku iz postupka preoblikovanja već je samo paušalno navedeno da nije dokazan pravni slijed stjecanja dok su, a kako proizlazi iz priloženog zapisnika, upravo IŠ i ostali prednici NŠ bili upisani kao posjednici ovdje predmetne nekretnine, a ne tuženik pod 1. ili njegovi prednici odnosno tuženik pod 4., za koje je tijekom ovoga postupka nesporno utvrđeno da nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine.
17.2. Obzirom da tužitelj nije sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dok u ovome postupku u činjeničnom dijelu tužbe spominje nove činjenice i aktualnom tužbom temelji tužbu na drugačijem činjeničnom stanju nego li je to navedeno na zapisniku iz postupka preoblikovanja zemljišne knjige, u kojem je postupku sudjelovala njegova pokojna supruga, to ovaj sud smatra, suprotno navodima tuženika, da je tužba tužitelja dopuštena jer se temelji na drugačijem činjeničnom stanju, u odnosu na činjenice koje su paušalno navedene i utvrđene u vrijeme postupka preoblikovanja zemljišne knjige i to samo na način da nije dokazan pravni slijed.
18. Također, za navesti je i da se tuženik pod 1. prema mišljenju ovoga suda potpuno neutemeljeno zajedno sa svojim bratom, sada pok. KŠ u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisao kao suvlasnik ovdje predmetne nekretnine koju baš nikada niti on niti njegovi prednici nisu držali u posjedu dok je ovaj sud njegove navode o tome da im je nedostajalo kvadrata pa da je smatrao da mu nedostaje od dijela predmetne nekretnine, iako je njihova nekretnina od 80 ih godina sa svih strana ograđena sa suhozidom, našao nepoštenima. Naime, nakon saslušanja tuženika pod 1. ovaj sud zaključuje da je isti znao i da sada zna da nema odnosno da nije imao valjani pravni temelj za stjecanjem prava suvlasništva predmetne nekretnine jer je od 1980 - ih do danas nije držao u posjedu dok e mail koji je uputi tuženiku pod 4. u 2016. ne dokazuje njegov posjed, kako isti pogrešno smatra već je samo, nakon što se upisao kao suvlasnik, naravno, pokušao brinuti o nekretnini koju je „dobio“. Tuženik pod 1. je osobno i putem svojih prednika u posjedu držao samo svoju nekretninu, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa svih strana ograđenu sa zidom, a što je i potvrdio u svome iskazu dok se u postupku preoblikovanja upisao kao vlasnik dijela susjedne nekretnine bez valjane pravne osnove.
19. Nadalje, člankom 8. st. 2. i 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024, dalje ZKK) propisano je da se smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje.
19.1. Člankom 124. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZVDSP) propisano da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Dakle, iako se pravo vlasništva stječe upisom u zemljišne knjige na temelju valjane pravne osnove, moguće je u parnici dokazivati da osoba koja se uknjižila nije postupala u dobroj vjeri. Teret dokaza je na onom tko tako tvrdi, u ovom slučaju na tužitelju. Nadalje, odredbom čl. 122. ZVDSP je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Ovo načelo dolazi do primjene jedino u slučaju kada je otuđivatelj upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik iako to stvarno nije.
19.2. Agrarna odluka iz 1939. (l.s. 36-37) je donesena protiv vlasnika Manastira Benediktinskih Koludarica Sv. Marije iz Zadra (ovdje tuženika pod 4.) kojom se razrješava kmetski odnos na način da se NŠ i K dosuđuje među ostalima i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svakom po ½ dijela, prema tome ovaj sud smatra da je tužena pod 4. znala da nije vlasnik nekretnine koja je predmet spora (iako se kao vlasnik upisala u postupku preoblikovanja za k. o. [katastarska općina]) i koju je prodala tuženici pod 3. i EŠ, dok tuženik pod 4. u svome odgovoru na tužbu ne osporava sadržaj i postojanje Agrarne odluka iz 1939. već samo paušalno osporava tužbeni zahtjev pozivajući se na postupak preoblikovanja zemljišne knjige.
19.3. Također, kako su u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji dijela predmetne nekretnine i tužena pod 3. i njezin pok. suprug DŠ prema mišljenju ovoga suda znali da se radi o nekretnini koju prodavatelj nije nikada imao u posjedu i koje nije bio vlasnik i za koju su kupci znali da se nalazi u vlasništvu Latkovića, a ne tuženika pod 4., što su i sami potvrdili svojim potpisom na Sporazumu iz 1981. to je ovaj sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude obzirom da su postupili suprotno temeljnom načelu povjerenja u zemljišne knjige sadržanom u čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama i ponijeli se kao nesavjesni stjecatelji, pa je stoga ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod I. našao osnovanim i utvrdio da Ugovor o kupoprodajni zbog prednje iznijetih razloga ne proizvodi pravi učinak.
20. Ocjenjujući sve izvedene dokaze, ovaj sud nalazi dokazanim da je tužitelj nasljeđivanjem i na temelju zakona stekao pravo suvlasništva utuženog dijela nekretnine, da je u konkretnom slučaju dokazao da se nalazi u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utuženog dijela nekretnine, kakav posjed ove nekretnine su ranije imali njegovi prednici – supruga pok. IŠ, njezina majka SŠ i AŠ, odnosno GŠ, PŠ pok. OŠŽ i NŠ pok. PŠ, u odnosu na kojeg je i donesena Agrarna odluka iz 1939. odnosno da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji NŠ i na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, 22. studenog 1946., pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i kako je navedeno pod II. Izreke ove presude.
21. U odnosu na prijedlog za određivanjem privremene mjere ovaj sud isti nije našao osnovanim jer tužitelj nije ničim dokazao da tuženici izvode odnosno namjeravaju izvoditi građevinske radove na predmetnoj nekretnini, a što je ovaj sud i utvrdio na očevid na licu mjesta, da nikakvi radovi takve vrste nisu izvedeni pa je stoga odbijen prijedlog da se istima zabrani daljnje izvođenje radova na predmetnoj nekretnini.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), a koji trošak je za zastupanje tužitelja po punomoćniku valjalo istom priznati i to za sastav tužbe u visini od 200,00 EUR (Tbr.7.1.), za zastupanje na ročištu od dana 4. ožujka 2024., 11. veljače 2025., 19. svibnja 2025., 7. listopada 2025. u visini od po 200,00 EUR (Tbr.9.1.), za sastav podneska od 14. lipnja 2023., 27. ožujka 2025., 6. lipnja 2025., 12. lipnja 2025. u visini od po 200,00 EUR (Tbr.8.1.), za sastav podneska od 19. kolovoza 2025. i 4. rujna 2025. u visini od po 50,00 EUR (Tbr.8.3.), sve uvećano za PDV od 25 % i trošak očevida u iznosu od 500,00 EUR te sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje u iznosu od 39,82 EUR, sveukupno iznosi 2.914,82 EUR.
22. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 19. kolovoza 2025. i 4. rujna 2025. u visini od po 200,00 EUR je odbijen kao neosnovan sukladno odredbi Tbr.8.3., kao i zahtjev za naknadom troška sudskih pristojbi na prijedlog i rješenje u visini od po 700,00 EUR te mu je priznat iznos od 39,82 EUR, koliko je i platio (l.s.52).
U Zadru, 24. studenog 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženicima od 1. do 4. po punomoćnicima.
