Poslovni broj P-575/2019-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Maletić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika OTP Banke Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873733, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića i dr., odvjetnicima iz Pule, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 9. listopada 2025. godine u prisutnosti tužitelja uz punomoćnice i punomoćnika tužene, 24. studenoga 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj ugovora 78536/04. kojeg su tužitelj kao korisnik kredita tuženik kao kreditor sklopili dana 16.1.2007., a koja glasi: « nominalna kamatna stopa iznosi... promjenljiva »
te u odredbi čl.11.1 koja glasi:
« redovna kamatna stopa je promjenjiva a utvrđuje se odlukom Kreditora » te u odredbi čl.11.3 koja glasi:
« u skladu sa važećim odredbama odluke kreditora koji uređuje kamate » pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovor o kreditu broj ugovora 78536/04., kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.10.2004. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.2.2 koja glasi:
« …po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita »
u odredbi čl.2.3. koja glasi :
« …sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način u izabranoj stranoj valuti(CHF kao valuta ugovora).. »
u odredbi čl.2.4. koja glasi :
«…u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora(prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja… »
odredbi čl.10. u dijelu koji se poziva na CHF,
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 99.343,26 kuna/13.185,11 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 64,54 kn / 8,56 eur od 12.02.2007.g. do isplate,
-na iznos od 199,72 kn / 26,50 eur od 12.03.2007.g. do isplate,
-na iznos od 220,95 kn / 29,32 eur od 10.04.2007.g. do isplate,
-na iznos od 214,45 kn / 28,46 eur od 10.05.2007.g. do isplate,
-na iznos od 221,50 kn / 29,39 eur od 11.06.2007.g. do isplate,
-na iznos od 213,71 kn / 28,36 eur od 10.07.2007.g. do isplate,
-na iznos od 221,25 kn / 29,36 eur od 10.08.2007.g. do isplate,
-na iznos od 221,15 kn / 29,35 eur od 10.09.2007.g. do isplate,
-na iznos od 213,91 kn / 28,39 eur od 10.10.2007.g. do isplate,
-na iznos od 220,90 kn / 29,31 eur od 12.11.2007.g. do isplate,
-na iznos od 212,86 kn / 28,25 eur od 10.12.2007.g. do isplate,
-na iznos od 220,65 kn / 29,28 eur od 10.01.2008.g. do isplate,
-na iznos od 220,55 kn / 29,27 eur od 11.02.2008.g. do isplate,
-na iznos od 205,62 kn / 27,29 eur od 10.03.2008.g. do isplate,
-na iznos od 220,21 kn / 29,22 eur od 10.04.2008.g. do isplate,
-na iznos od 212,96 kn / 28,26 eur od 12.05.2008.g. do isplate,
-na iznos od 219,11 kn / 29,08 eur od 10.06.2008.g. do isplate,
-na iznos od 212,71 kn / 28,23 eur od 10.07.2008.g. do isplate,
-na iznos od 219,61 kn / 29,14 eur od 11.08.2008.g. do isplate,
-na iznos od 218,97 kn / 29,06 eur od 10.09.2008.g. do isplate,
-na iznos od 212,27 kn / 28,17 eur od 10.10.2008.g. do isplate,
-na iznos od 219,16 kn / 29,08 eur od 10.11.2008.g. do isplate,
-na iznos od 212,02 kn / 28,13 eur od 10.12.2008.g. do isplate,
-na iznos od 225,61 kn / 29,94 eur od 12.01.2009.g. do isplate,
-na iznos od 426,92 kn / 56,66 eur od 10.02.2009.g. do isplate,
-na iznos od 386,29 kn / 51,26 eur od 10.03.2009.g. do isplate,
-na iznos od 427,07 kn / 56,68 eur od 10.04.2009.g. do isplate,
-na iznos od 413,08 kn / 54,82 eur od 11.05.2009.g. do isplate,
-na iznos od 425,83 kn / 56,51 eur od 10.06.2009.g. do isplate,
-na iznos od 412,53 kn / 54,75 eur od 10.07.2009.g. do isplate,
-na iznos od 425,98 kn / 56,53 eur od 10.08.2009.g. do isplate,
-na iznos od 425,68 kn / 56,49 eur od 10.09.2009.g. do isplate,
-na iznos od 411,74 kn / 54,64 eur od 12.10.2009.g. do isplate,
-na iznos od 424,09 kn / 56,28 eur od 10.11.2009.g. do isplate,
-na iznos od 416,75 kn / 55,31 eur od 10.12.2009.g. do isplate,
-na iznos od 599,85 kn / 79,61 eur od 11.01.2010.g. do isplate,
-na iznos od 598,76 kn / 79,46 eur od 10.02.2010.g. do isplate,
-na iznos od 541,21 kn / 71,83 eur od 10.03.2010.g. do isplate
-na iznos od 598,36 kn / 79,41 eur od 12.04.2010.g. do isplate,
-na iznos od 577,57 kn / 76,65 eur od 10.05.2010.g. do isplate,
-na iznos od 597,47 kn / 79,29 eur od 10.06.2010.g. do isplate,
-na iznos od 577,92 kn / 76,70 eur od 12.07.2010.g. do isplate,
-na iznos od 595,48 kn / 79,03 eur od 10.08.2010.g. do isplate,
-na iznos od 596,28 kn / 79,13 eur od 10.09.2010.g. do isplate,
-na iznos od 424,09 kn / 56,28 eur od 11.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 599,25 kn / 79,53 eur od 12.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 1.937,85 kn / 257,19 eur od 15.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 595,38 kn / 79,02 eur od 15.11.2010.g. do isplate,
-na iznos od 530,40 kn / 70,39 eur od 15.12.2010.g. do isplate,
-na iznos od 543,44 kn / 72,12 eur od 14.01.2011.g. do isplate,
-na iznos od 536,65 kn / 71,22 eur od 15.02.2011.g. do isplate,
-na iznos od 484,31 kn / 64,27 eur od 15.03.2011.g. do isplate,
-na iznos od 305,83 kn / 40,59 eur od 15.04.2011.g. do isplate,
-na iznos od 295,66 kn / 39,24 eur od 31.05.2011.g. do isplate,
-na iznos od 1.069,77 kn / 141,98 eur od 15.06.2011.g. do isplate,
-na iznos od 294,96 kn / 39,14 eur od 15.07.2011.g. do isplate,
-na iznos od 304,39 kn / 40,39 eur od 12.08.2011.g. do isplate,
-na iznos od 304,09 kn / 40,35 eur od 15.09.2011.g. do isplate,
-na iznos od 293,92 kn / 39,00 eur od 14.10.2011.g. do isplate,
-na iznos od 303,30 kn / 40,25 eur od 15.11.2011.g. do isplate,
-na iznos od 293,18 kn / 38,91 eur od 15.12.2011.g. do isplate,
-na iznos od 302,50 kn / 40,14 eur od 13.012012.g. do isplate,
-na iznos od 302,16 kn / 40,10 eur od 15.02.2012.g. do isplate,
-na iznos od 282,36 kn / 37,47 eur od 15.03.2012.g. do isplate,
-na iznos od 301,26 kn / 39,98 eur od 13.04.2012.g. do isplate,
-na iznos od 291,19 kn / 38,64 eur od 15.05.2012.g. do isplate
-na iznos od 17,56 kn / 2,33 eur od 15.06.2012.g. do isplate,
-na iznos od 77,93 kn / 10,34 eur od 05.07.2012.g. do isplate,
-na iznos od 189,99 kn / 25,21 eur od 13.07.2012.g. do isplate,
-na iznos od 77,83 kn / 10,32 eur od 06.08.2012.g. do isplate,
-na iznos od 212,81 kn / 28,24 eur od 14.08.2012.g. do isplate,
-na iznos od 78,38 kn / 10,40 eur od 05.09.2012.g. do isplate,
-na iznos od 250,12 kn / 33,19 eur od 14.09.2012.g. do isplate,
-na iznos od 78,92 kn / 10,47 eur od 05.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 198,28 kn / 26,31 eur od 15.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 78,18 kn / 10,37 eur od 05.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 196,89 kn / 26,13 eur od 15.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 78,73 kn / 10,44 eur od 05.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 198,87 kn / 26,39 eur od 14.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 77,83 kn / 10,32 eur od 07.01.2013.g. do isplate,
-na iznos od 224,47 kn / 29,79 eur od 15.01.2013.g. do isplate,
-na iznos od 118,81 kn / 15,76 eur od 05.02.2013.g. do isplate,
-na iznos od 225,61 kn / 29,94 eur od 15.02.2013.g. do isplate,
-na iznos od 118,06 kn / 15,66 eur od 05.03.2013.g. do isplate,
-na iznos od 208,15 kn / 27,62 eur od 15.03.2013.g. do isplate,
-na iznos od 117,57 kn /15,60 eur od 05.04.2013.g. do isplate,
-na iznos od 192,03 kn / 25,48 eur od 15.04.2013.g. do isplate,
-na iznos od 118,26 kn / 15,69 eur od 06.05.2013.g. do isplate,
-na iznos od 247,14 kn / 32,80 eur od 15.05.2013.g. do isplate,
-na iznos od 120,59 kn / 16,00 eur od 05.06.2013.g. do isplate,
-na iznos od 260,93 kn / 34,63 eur od 14.06.2013.g. do isplate,
-na iznos od 40,53 kn/ 5,37 eur od 05.07.2013.g. do isplate,
-na iznos od 251,95 kn / 33,43 eur od 15.07.2013.g. do isplate,
-na iznos od 33,04 kn / 4,38 eur od 06.08.2013.g. do isplate,
-na iznos od 293,92 kn/ 39,00 eur od 13.08.2013.g. do isplate,
-na iznos od 293,48 kn/ 38,95 eur od 13.09.2013.g. do isplate,
-na iznos od 283,50 kn/ 37,62 eur od 15.10.2013.g. do isplate,
-na iznos od 292,43 kn / 38,81 eur od 15.11.2013.g. do isplate,
-na iznos od 282,51 kn/ 37,49 eur od 13.12.2013.g. do isplate,
-na iznos od 84,03 kn / 11,15 eur od 10.01.2014.g. do isplate,
-na iznos od 24,18 kn / 32.09 eur od 10.11.2004.g. do isplate,
-na iznos od 0,23 kn/ 0,03 eur od 15.11.2004.g. do isplate,
-na iznos od 3,81 kn/ 0,50 eur od 12.01.2009.g. do isplate,
-na iznos od 49,86 kn/ 6,61 eur od 10.02.2009.g. do isplate,
-na iznos od 106,01 kn/ 0,13 eur od 10.03.2009.g. do isplate,
-na iznos od 7,43 kn / 0,98 eur od 10.04.2009.g. do isplate,
-na iznos od 24,10 kn/ 3,19 eur od 11.01.2010.g. do isplate,
-na iznos od 68,15 kn / 9,04 eur od 10.02.2010.g. do isplate,
-na iznos od 58,81 kn /7,80 eur od 10.03.2010.g. do isplate
-na iznos od 96,27 kn/ 12,77 eur od 12.04.2010.g. do isplate,
-na iznos od 150,14 kn / 19,92 eur od 10.05.2010.g. do isplate,
-na iznos od 198,17 kn / 26,30 eur od 10.06.2010.g. do isplate,
-na iznos od 290,25 kn/ 38,52 eur od 12.07.2010.g. do isplate,
-na iznos od 200,21 kn / 26,87 eur od 10.08.2010.g. do isplate,
-na iznos od 354,55 kn / 47,05 eur od 10.09.2010.g. do isplate,
-na iznos od 72,05 kn/ 9,56 eur od 15.09.2010.g. do isplate,
-na iznos od 207,97 kn / 27,60 eur od 11.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 70,77 kn / 9,39 eur od 12.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 265,25 kn / 35,20 eur od 15.10.2010.g. do isplate,
-na iznos od 283,93 kn / 37,68 eur od 15.11.2010.g. do isplate,
-na iznos od 373,88 kn / 50,28 eur od 15.12.2010.g. do isplate,
-na iznos od 388,11 kn /51,51 eur od 14.01.2011.g. do isplate,
-na iznos od 416,46 kn / 55,27 eur od 15.02.2011.g. do isplate,
-na iznos od 444,34 kn / 58,97 eur od 15.03.2011.g. do isplate,
-na iznos od 476,59 kn / 63,25 eur od 15.04.2011.g. do isplate,
-na iznos od 509,69 kn / 67,64 eur od 13.05.2011.g. do isplate,
-na iznos od 50,07 kn / 6,64 eur od 16.05.2011.g. do isplate,
-na iznos od 8,74 kn / 1,15 eur od 17.05.2011.g. do isplate,
-na iznos od 187,41 kn / 24,87 eur od 31.05.2011.g. do isplate,
-na iznos od 658,66 kn / 87,41 eur od 15.06.2011.g. do isplate,
-na iznos od 776,08 kn / 103,00 eur od 15.07.2011.g. do isplate,
-na iznos od 219,63 kn / 29,14 eur od 03.08.2011.g. do isplate,
-na iznos od 919,18 kn / 121,99 eur od 12.08.2011.g. do isplate,
-na iznos od 98,44 kn / 13,06 eur od 16.08.2011.g. do isplate,
-na iznos od 78,62 kn / 10,43 eur od 17.08.2011.g. do isplate,
-na iznos od 729,68 kn / 96,84 eur od 15.09.2011.g. do isplate,
-na iznos od 579,07 kn / 76,85 eur od 14.10.2011.g. do isplate,
-na iznos od 20,11 kn / 2,66 eur od 07.11.2011.g. do isplate,
-na iznos od 589,05 kn / 78,18 eur od 15.11.2011.g. do isplate,
-na iznos od 19,48 kn / 2,58 eur od 05.12.2011.g. do isplate,
-na iznos od 603,11 kn / 80,04 eur od 15.12.2011.g. do isplate,
-na iznos od 20,76 kn / 2,75 eur od 05.01.2012.g. do isplate,
-na iznos od 660,56 kn / 87,67 eur od 13.01.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,13 kn / 2,93 eur od 06.02.2012.g. do isplate,
-na iznos od 676,87 kn/ 89,83 eur od 15.02.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,37 kn / 2,96 eur od 05.03.2012.g. do isplate,
-na iznos od 660,48 kn / 87,66 eur od 15.03.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,55 kn / 2,86 eur od 05.04.2012.g. do isplate
-na iznos od 660,84 kn/ 87,70 eur od 13.04.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,65 kn / 2,87 eur od 07.05.2012.g. do isplate,
-na iznos od 670,29 kn / 88,96 eur od 15.05.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,39 kn / 2,97 eur od 05.06.2012.g. do isplate,
-na iznos od 681,28 kn / 90,42 eur od 15.06.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,06 kn / 2,92 eur od 05.07.2012.g. do isplate,
-na iznos od 666,34 kn /88,43 eur od 13.07.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,16 kn / 2,94 eur od 06.08.2012.g. do isplate,
-na iznos od 652,76 kn / 86,63 eur od 14.08.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,63 kn / 2,87 eur od 05.09.2012.g. do isplate,
-na iznos od 615,02 kn / 81,62 eur od 14.09.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,08 kn / 2,79 eur od 05.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 656,90 kn / 87,18 eur od 15.10.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,79 kn / 2,89 eur od 05.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 667,38 kn / 88,57 eur od 15.11.2012.g. do isplate,
-na iznos od 21,28 kn / 2,82 eur od 05.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 655,40 kn / 86,98 eur od 14.12.2012.g. do isplate,
-na iznos od 22,19 kn / 2,94 eur od 07.01.2013.g. do isplate,
-na iznos od 638,87 kn / 84,79 eur od 15.01.2013.g. do isplate,
-na iznos od 31,18 kn/ 4,13 eur od 05.02.2013.g. do isplate,
-na iznos od 637,30 kn / 84,58 eur od 15.02.2013.g. do isplate,
-na iznos od 31,96 kn / 4,24 eur od 05.03.2013.g. do isplate,
-na iznos od 625,62 kn/ 83,03 eur od 15.03.2013.g. do isplate,
-na iznos od 32,41 kn / 4,30 eur od 05.04.2013.g. do isplate,
-na iznos od 669,84 kn / 88,90 eur od 15.04.2013.g. do isplate,
-na iznos od 31,74 kn / 4,21 eur od 06.05.2013.g. do isplate,
-na iznos od 604,69 kn/ 80,25 eur od 15.05.2013.g. do isplate,
-na iznos od 29,43 kn / 3,90 eur od 05.06.2013.g. do isplate,
-na iznos od 599,90 kn / 79,62 eur od 14.06.2013.g. do isplate,
-na iznos od 9,90 kn /1,31 eur od 05.07.2013.g. do isplate,
-na iznos od 1,51 kn / 0,20 eur od 10.07.2013.g. do isplate,
-na iznos od 605,31 kn / 80,33 eur od 15.07.2013.g. do isplate,
-na iznos od 8,25 kn / 1,09 eur od 06.08.2013.g. do isplate,
-na iznos od 20,87 kn / 2,76 eur od 12.08.2013.g. do isplate,
-na iznos od 604,04 kn / 80,16 eur od 13.08.2013.g. do isplate,
-na iznos od 40,00 kn / 5,30 eur od 10.09.2013.g. do isplate,
-na iznos od 595,76 kn / 79,07 eur od 13.09.2013.g. do isplate,
-na iznos od 54,64 kn / 7,25 eur od 10.10.2013.g. do isplate,
-na iznos od 603,66 kn / 80,11 eur od 15.10.2013.g. do isplate,
-na iznos od 66,12 kn / 8,77 eur od 11.11.2013.g. do isplate,
-na iznos od 593,06 kn / 78,71 eur od 15.11.2013.g. do isplate,
-na iznos od 79,57 kn / 10,56 eur od 10.12.2013.g. do isplate,
-na iznos od 614,69 kn / 81,58 eur od 13.12.2013.g. do isplate,
-na iznos od 621,38 kn/ 82,47 eur od 10.01.2014.g. do isplate,
-na iznos od 133,60 kn / 17,73 eur od 10.02.2014.g. do isplate,
-na iznos od 435,99 kn / 57,86 eur od 13.02.2014.g. do isplate,
-na iznos od 265,01 kn / 35,17 eur od 10.03.2014.g. do isplate,
-na iznos od 321,64 kn / 42,68 eur od 13.03.2014.g. do isplate,
-na iznos od 389,29 kn / 51,66 eur od 10.04.2014.g. do isplate,
-na iznos od 189,61 kn / 25,16 eur od 14.04.2014.g. do isplate,
-na iznos od 502,19 kn / 66,65 eur od 12.05.2014.g. do isplate,
-na iznos od 56,98 kn / 7,56 eur od 14.05.2014.g. do isplate,
-na iznos od 556,26 kn / 73,82 eur od 10.06.2014.g. do isplate,
-na iznos od 573,61 kn / 76,13 eur od 10.07.2014.g. do isplate,
-na iznos od 591,25 kn / 78,47 eur od 11.08.2014.g. do isplate,
-na iznos od 600,42 kn / 79,68 eur od 10.09.2014.g. do isplate,
-na iznos od 601,49 kn / 79,83 eur od 10.10.2014.g. do isplate,
-na iznos od 618,35 kn / 82,06 eur od 10.11.2014.g. do isplate,
-na iznos od 623,59 kn / 82,76 eur od 10.12.2014.g. do isplate,
-na iznos od 630,42 kn / 83,67 eur od 12.01.2015.g. do isplate,
-na iznos od 585,03 kn / 77,64 eur od 10.02.2015.g. do isplate,
-na iznos od 66,19 kn / 8,78 eur od 10.03.2015.g. do isplate,
-na iznos od 9,67 kn / 1,28 eur od 11.03.2015.g. do isplate,
-na iznos od 509,17 kn / 67,57 eur od 13.03.2015.g. do isplate,
-na iznos od 144,96 kn / 19,23 eur od 10.04.2015.g. do isplate,
-na iznos od 23,57 kn / 3,12 eur od 13.04.2015.g. do isplate,
-na iznos od 416,50 kn/ 55,27 eur od 15.04.2015.g. do isplate,
-na iznos od 225,42 kn / 29,91 eur od 11.05.2015.g. do isplate,
-na iznos od 35,58 kn / 4,72 eur od 12.05.2015.g. do isplate,
-na iznos od 324,04 kn / 43,00 eur od 14.05.2015.g. do isplate,
-na iznos od 307,97 kn / 40,87 eur od 10.06.2015.g. do isplate,
-na iznos od 45,89 kn / 6,09 eur od 12.06.2015.g. do isplate
-na iznos od 231,16 kn/ 30,68 eur od 16.06.2015.g. do isplate,
-na iznos od 384,70 kn / 51,05 eur od 10.07.2015.g. do isplate,
-na iznos od 61,91 kn / 8,21 eur od 13.07.2015.g. do isplate,
-na iznos od 138,42 kn / 18,37 eur od 15.07.2015.g. do isplate,
-na iznos od 481,30 kn / 63,87 eur od 10.08.2015.g. do isplate,
-na iznos od 58,20 kn / 7,72 eur od 11.08.2015.g. do isplate,
-na iznos od 45,52 kn / 6,04 eur od 13.08.2015.g. do isplate,
-na iznos od 573,14 kn / 76,06 eur od 10.09.2015.g. do isplate,
-na iznos od 11,89 kn / 1,57 eur od 11.09.2015.g. do isplate
- na iznos od 29.097,51 kn / 3,861,90 eur od 30.09.2015.g. do isplate
po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., a on 1. siječnja 2008.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 1. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine."
III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od dana 4. lipnja 2019. navodi da su 06.10.2004. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik HVB Splitska banka d.d. Split (danas OTP banka Hrvatska d.d.) kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj ugovora 78536/04, kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 77.000,00 CHF-a. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014.god. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.
1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF-a po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita. Ugovorom je ugovoreno da se kredit se otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezen, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (06.10.2004.) prodajni tečaj za CHF-a iznosio je 4,927614. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbi ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.
1.2. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je na snagu dana 30. rujna 2015.godine sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexom i dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora izmijenjena u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju pravo na povrat novčanog iznosa. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su kogentnim odredbama čl.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl.323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovorih odredbi am posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnorn slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora (06.10.2004.) bio važeći prema tečajnoj listi Societe Generale-Splitske banke (sada OTP Bank d.d.) iznosio 4,927614 a obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za iznos od 7.252,78 eur (54.646,04 kune), no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva.
1.3. Podneskom od 14. srpnja 2021. tužitelj je, nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, precizirao tužbeni zahtjev za isplatom zahtijevajući od tuženika isplatu iznosa od 13.185,11 eura.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, kako po osnovu ta kao i po visini te ističe prigovor zastare. U bitnome navodi da nije sporno da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa a koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika. Osporava da se o navedenim odredbama nije pregovaralo te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Naime, sukladno odredbama Ugovora o kreditu te sukladno Odlukama, Općim uvjetima i drugim Aktima tuženika kao i tržišnim uvjetima, došlo je do promjene kamatnih stopa i tečaja u konkretnom ugovornom odnosu. Ukazuje da je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja, a svaka Odluka o promjeni kamatne stope donijeta je sukladno odredbama Ugovora o kreditu te Općim aktima tuženika. Ugovor o kreditu je odraz slobodnih volja ugovornih strana te je tužitelj svjesno i slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati i da će kroz takav ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu, odnosno cijenu za kredit. Ugovorom o kreditu ugovoreno je na koji način se mijenja kamatna stopa - izmjenama i dopunama Odluka o kamatama tuženika (a s kojom se ugovornom odredbom tužitelj suglasio). Tužitelj je poslovno sposobna osoba koja, prilikom pregovora i razmatranja Ugovora o kreditu, nije izdvojio niti jednu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva pojašnjenja ugovornih obveza. Nadalje, vezano za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sam Zakon o obveznim odnosima u članku 26. dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i stoga nije ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je tuženik naknadno odredio na temelju ovlasti iz čl. 3. Ugovora o kreditu ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu. stopu ugovorne kamate. Člankom 1021. ZOO-a propisano je da je ugovor o kreditu ugovor kojim se banka obvezuje korisnika kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovore kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz navedenog proizlazi kako su bitni elementi ugovora o kreditu novčani iznos koji banka daje korisniku kredita, vremenski razdoblje i kamate dok je predmet ugovora o kreditu novac. Novac je de facto roba, a svaka roba i svoju cijenu odnosno svoju vrijednost izraženu u novcu. Tuženik je ugovorom o kreditu tužitelju predao robu (novac) dok se tužitelj zauzvrat obvezao platiti određenu cijenu (kamate). Stoga, sam smisao i posljedica posla ugovora o kreditu je upravo davanje robe (novca) raspolaganje uz određenu naknadu (kamate). U konkretnom slučaju ugovoreno je da će naknada (kamata) biti promjenjiva odlukama tuženika na koju je odredbu je tužitelj svojevoljno pristao. Nadalje, a vezano uz navode tužitelja glede kolektivnog postupka „Potrošač", ističe se da s kolektivnom postupku sudovi utvrđivali tek apstraktnu pravnu zaštitu u odnosu na prosjek potrošača. Međutim, u svakom pojedinom individualnom postupku (kao što je ovaj), sud je dužan ispitati utvrditi okolnosti svakog pojedinog ugovornog odnosa. Tuženik ukazuje da odredba članka 502.c ZPP-a utvrđuje da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim ugovora o parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Presude u kolektivnom sporu ima takvu pravnu snagu da se pojedinci mogu na njih pozvati u pogledu pravnih utvrđenja, ali činjenična utvrđenja je nužno utvrditi u svakom pojedinom postupku.
2.1. Nadalje, vezano uz pravila o ništetnosti prema Zakonu o zaštiti potrošača tuženik ukazuje da je odredbom čl. 84. propisano da: „Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive." Člankom 81. ZZP-a propisano je da „Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača." Nije sporno da se radi o ugovoru o kreditu s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tuženik, sukladno odredbama ugovora o kreditu, o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja. Tužitelj je imao mogućnosti svoje neslaganje s izmjenama kamatne stope izraziti jednostranim raskidom ugovora ili eventualno tražiti dodatne dogovore ili pojašnjenja, a što nije učinio. Slijedom svega navedenoga, o spornoj odredbi se prethodno pregovaralo, sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna obzirom iz same riječi „promjenjiva" proizlazi da ista nije fiksna već da je podložna promjenama. Odredba je uočljiva obzirom je sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Odredba je i razumljiva. Ista ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Naime, kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima, a tuženik ne može odluku o promjeni kamatna stope donositi proizvoljno po svom nahođenju. Slijedom navedenoga, tuženik osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i sve odluke banke o promjeni kamatne stope bile ništetne.
2.2. Nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF kojim je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 77.000,00 CHF. Međutim, osporava se da bi tuženik propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan. Zaključenjem Ugovora, tužitelj i tuženik su svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita. Međutim ostvarenje rizika na strani tužitelja (rizika kojega su obje ugovorne strane bile svjesne ego i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu) ne može se prebacivati na tuženika koji nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Ugovorena valutna klauzula ne služi zaštiti vjerovnika, već služi da bi se očuvala realna vrijednost neke transakcije od trenutka sklapanja ugovora do njegova izvršenja u uvjetima monetarne ili valutne nestabilnosti uzrokovane promjenama cijena ili tečaja, što je općepoznata činjenica. Kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom obveza dužnika se povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje. Slijedom toga, tužitelju nisu mogle biti nepoznate odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu. Slijedom navedenoga, tuženik osporava da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna.
2.3. Nije sporno da je provedena konverzija predmetnog Ugovora o kreditu sukladno odredbama članka 19.a — 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016). Konverzijom kredita, Ugovor o kreditu je sukladno volji stranaka, te sukladno odredbama ZPK konvertiran iz ugovora o kreditu u valuti CHF u ugovor o kreditu u valuti EUR, čime je početni kreditu u valuti CHF prestao postojati a sporne odredbe o valuti i kamatnoj stopi su izmijenjene i usuglašene s odredbama ZPK. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiran u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno navedenim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužitelj je dobrovoljno prihvatio konverziju kredita, a stranke su suglasno zaključile i provele konverziju predmetnog kredita Zaključenje Radnje predstavlja slobodno očitovanje volja ugovornih strana kojim su stranke uredile svoje međusobne odnose proizašle iz Ugovora o kreditu. Zaključenjem konverzije, osnovni Ugovor o kreditu kao i sporne odredbe kredita su izmijenjene suglasnošću stranaka pa stoga početne odredbe Ugovora o kreditu čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži, više ne egzistiraju i prestale su važiti. Navedeno iz razloga što pravila ZPK i konverzija ugovora o kreditu u CHF postavljaju poseban i odvojeni pravni režim kojim se namjerno odstupa od općeg pravnog režima obveznog prava. Sukladno svemu navedenome a obzirom su konverzijom kredita sporne odredbe Ugovora o kreditu izmijenjene a tako izmijenjene odredbe su prilagođene odredbama ZPP i ZPK a kao takve ne podliježu ispitivanju njihove (ne)poštenosti odnosno ništetnosti, tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti je neosnovan. Odlukom VSRH posi.br. Rev-2868/2018 od 12.02.2018. godine iznijeto je stajalište suda da klijenti banaka nisu izgubili pravni interes za utvrđivanjem ništetnih odredbi ugovora o kreditu usprkos zaključenoj konverziji. Međutim, navedeno ne znači da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, već samo da ima procesno pravo na podnošenje takve tužbe. Slijedom svega navedenoga, tuženik osporava da bi sporne odredbe bile suprotne odredbama čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, kao što je navedeno, tužitelju nije moglo biti nepoznato da je ugovor zaključen uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, obzirom su navedene odredbe jasno naznačene u ugovoru o kreditu. Sam smisao i značenje valutne klauzule i promjenjivost ugovorene kamatne stope je općepoznat i jasan pojam pa se tužitelj ne može pozivati da za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije znao i nije razumio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, Dodatak ugovora o kreditu, otplatni plan, promet po kreditu, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš te je saslušan tužitelj.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
5. Među strankama ovoga postupka nije sporno:
- da su 6. listopada 2004. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 77.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 4,99 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika o kreditiranju građana,
- da su 26. veljače 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima,
- da je sukladno čl. 2. Ugovora o kreditu namjena kredita bila adaptacija kuće.
6. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a posljedično tome, ima li tužitelj, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tuženi od njega naplatio na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužitelj kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.
7. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.
8. Nije osnovan stav tuženika u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.
8.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 26. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.
8.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
8.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
8.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.
8.5. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
8.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
9. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlašten predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljem, odnosno tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
9.1. Upravo na te okolnosti je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.
9.2. U svom iskazu tužitelj je naveo kako je kredit podigao za izgradnju kuće s ciljem da u njoj živi. Nekretnina na kojoj su kuću sazidali je bila vlasništvo njegovih roditelja. I danas živi u toj kući. Godine 2003. se zaposlio za stalno, pa je zajedno sa tadašnjom djevojkom, današnjom suprugom odlučio da uzmu kredit za rješavanje stambenog pitanja. Kredit je uzeo u valuti chf iako je na tržištu bilo u ponudi više različitih kredita. Vidio je letak prednika tužene i kada se obratio kod tužene u svezi kredita rečeno mu je da je kredit u chf najpovoljniji, bilo mu je čudno zašto je taj kredit tako povoljan pa se s tim pitanjem i obratio djelatnici banke koja mu je tada rekla da ne brine da je to najstabilnija europska valuta, da nikada nije bilo velikih oscilacija i da je to siguran kredit. Da mu je u tom trenutku ukazano na bilo kakav rizik, da se može desiti kao što se na kraju i dogodilo svakako bi razmislio o uzimanju kredita u chf jer je to bio dugoročan kredit, ne za kupnju auta ili neki biznis, već za rješavanje stambenog pitanja. Zna da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, teško mu je reći da li mu je u to vrijeme objašnjeno kako će se mijenjati kamatna stopa, koliko se sjeća da će ovisiti o kretanju na tržištu, vanjskoj politici ali nije siguran. Ugovor je sastavila banka. Kao profesionalac naučio je da uvijek stoji iza onoga što nekome kaže, primjerice oko vrste operacije tijeka i mogućnosti oporavka, a ovdje je sve zvučalo prelijepo, no nitko nije u banci ukazao ni na minimum rizika u odnosu na sklapanje tog kredita u valuti chf. Pretpostavlja da je prije sklapanja dodatka od banke dobio izračun konverzije, nije imao nikakve primjedbe na taj izračun. Obzirom mu je rata porasla za skoro 60% i u jednom trenutku je bio na granici nedozvoljenog minusa dok je bio na specijalizaciji u Zagrebu, konverziju je vidio kao spas.
9.3. Iskaz tužitelja sud prihvaća, jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegovi su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem, niti je tužitelju dano detaljno pojašnjenje valutne klauzule, odnosno egzaktni parametri o načinu promjene kamatne stope, dok je konverziju dobrovoljno sklopio.
10. Valja također napomenuti da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze (osim dokaza saslušanjem tužitelja) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i tuženika sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.
11. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.
11.1. Točna je tvrdnja tuženika da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.
11.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
11.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.
11.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tuženika, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženi kao profesionalac – banka nije dao tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama te je u tom dijelu zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim.
12. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.
12.1. Stalni sudski vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj zaključio u svojstvu korisnika kredita dana 06.10.2004. godine s OTP bankom Hrvatska d.d., odnosno s pravnim prednikom HVB Splitska banka d.d. Split, Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 78536/04 kojim je ugovoreno da kreditor odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita. Sve obveze iz ugovora obračunavaju se i iskazuju u izabranoj valuti Ugovora CHF, ugovoren je rok otplate od 300 mjeseci, ugovorena je nominalna kamatna stopa koja iznosi 4,99%, ugovoren je način i rok korištenja na način da će se odobreni iznos kredita isplatiti na dan 22.10.2004. godine, ali samo ako su pribavljena sva sredstva osiguranja tražbina i izvršene uplate naknada. Prva rata dospijeva 10.11.2004. godine, a zadnja 10.10.2029. godine, a sve se plaćaju nastupom roka ispunjenja pojedine rate-u pravilu, desetog dana u mjesecu u kunskoj protuvrijednosti korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za CHF – valutu ugovora na dan ispunjenja obveze. Dana 01.01.2014. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01.01.2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita u valutu EUR. Dana 29.12.2009. godine zaključen je I. Dodatak Ugovoru o kreditu br. 78536/04 uz sporazum o osiguranju (list 83-85 spisa). Dana 26.02.2016. zaključen je Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 78536/04 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom (list 21-24, 79-82 spisa) kojim je utvrđeno da je izvršena konverzija kredita, te da je na dan zaključenja Dodatka Ugovora o kreditu utvrđena razlika u iznosu od 1.569,13 EUR između uplaćenih sredstava po kreditu i simuliranih obveza, a koja predstavlja dug koji je korisnik kredita dužan podmiriti kreditoru. Utvrđeno je da ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 03.03.2016. iznosi 39.324,57 EUR i otplaćuje se u 164 mjesečnih anuiteta. Dana 26.02.2016. godine zaključen je Sporazum o podmiri duga nastalog temeljem konverzije kredita vezanom uz CHF valutnu klauzulu (list 20 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka iz stavaka sporazuma kojim je sporazumno utvrđeno da je na dan 30.09.2015. postojao dug u iznosu od 1.350,80 EUR, a da je u prijelaznom razdoblju od 30.09.2015. godine do zaključenja ovog sporazuma postupanjem korisnika utvrđen sveukupni dug 1.569,13 EUR što je korisnik kredita dužan namiriti kreditoru. Korisnik kredita zatražio je da sveukupni iznos duga podmiri na način da se preostala neotplaćena glavnica kredita u iznosu od 37.755,44 EUR uveća za iznos sveukupnog duga od 1.569,13 EUR, s čime je kreditor suglasan. Korisnik kredita se obvezao otplaćivati tako uvećanu glavnicu u iznosu od 39.324,57 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan dospijeća zajedno s ugovorenom kamatom sukladno Dodatku Ugovora o kreditu. Temeljem podataka iz dokumenta Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 78536/04 (list 25-31 spisa) vještak je utvrdio da je kredit isplaćen dana 22.10.2004. godine u iznosu od 77.000,00 CHF uz primijenjen prodajni tečaj za devize za CHF tuženika koji je na dan isplate iznosio 1 CHF =
4,96070 HRK. Zaključno, vještak navodi da:
- razlika stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit u odnosu na zadatak utvrđenja preplate ukupno iznosi od 6.277,05 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 4.132,79 eur/31.138,52 HRK kako je specificirano u stupcu 16 Tabele br. 5
- razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja u anuitetima u odnosu na zadatak utvrđenja preplate ukupno iznosi 5.190,42 eur/39.107,23 HRK kako je specificirano u stupcu 11 Tabele br. 6
- konverzijom kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.09.2015. godine tužitelju je kunska protuvrijednost neotplaćene glavnice EUR kredita uvećana za utvrđen manjak u konverziji viša za 3.861,90 eur/29.097,51 HRK u odnosu na neotplaćenu glavnicu kredita u CHF obračunatu po tečaju na dan isplate kredita. Iznosi koje je vještak utvrdio pod točkom 1 i 2 (prva i druga alineja) obuhvaćeni su u glavnici nakon konverzije kredita u EUR. Konverzijom kredita je izvršeno izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu sa svim promjenama kamatne stope i tečaja koje su korištene za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu.
12.2. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je na temelju istoga uredio tužbeni zahtjev, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju ali isključivo iz razloga što je sudski vještak postupio po uputi suda koja, po stajalištu tuženika, nije zakonita, a ne iz razloga osporavanja samog izračuna, odnosno u pogledu izračuna osporava što vještak nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike.
12.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda.
13. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 26. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.
13.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.
13.2. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
13.3. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
13.4. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
13.5. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.
13.6. Tuženik je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
13.7. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
13.8. Tužitelj je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 6. listopada 2004., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.
14. Tužitelju nadalje ne pripada ni pravo na isplatu iznosa od 3.861,90 eura na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valuti CHF, a sve obzirom je 26. veljače 2016. između stranaka u postupku sklopljen navedeni Dodatak Ugovora o kreditu. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj je sklapanjem navedenog Dodatka prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, sve na način na koji je to i prethodno obrazloženo. Imajući u vidu sve naprijed navedeno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom s kao neosnovan.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda M i N od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.
U Puli, 24. studenoga 2025.
S u t k i nj a
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
