Poslovni broj: II Kž-417/2023-5

Poslovni broj: II Kž-417/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. L., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u svezi članka 163. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-5/2023-5 od 19. rujna 2023., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog B. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-5/2023-5 od 19. rujna 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KOz-DO-4/2023. od 18. rujna 2023., protiv okrivljenog B. L., zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisanog u članku 166. stavku 1. u svezi članka 163. stavka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 166. stavku 1. KZ/11. i teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisanog u članku 166. stavku 1. u svezi članka 158. stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 166. stavku 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Pod točkom II izreke je u istražni zatvor okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2023. pa nadalje. Pod točkom III izreke, na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08., određeno je da žalba na rješenje ne zadržava izvršenje rješenja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. L. po branitelju, odvjetniku D. M., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i okrivljenika pusti na slobodu ili da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog B. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su, neosnovani žalbeni navodi okrivljenog B. L. kako je pobijanim rješenjem "učinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.", u smislu neispunjenja pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

6. Nadalje, u pogledu posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud sve okolnosti o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora potpuno i pravilo utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju.

6.1. Osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik puštanjem na slobodu nastaviti sa činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela proizlaze iz okolnosti inkriminiranih djela koje ukazuju na okrivljenikovu odlučnost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje. Naime, isti se tereti da je na štetu djeteta E. R. koja je u dobi od 12 godina i njezinog brata djeteta N. R. koji je u dobi od samo 4 godine, počinio čak dva kaznena djela iz domene kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice. Povrh navedenog, u mobitelu okrivljenika pronađene su fotografije i druge djece, dok iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof.dr.sc. I. P., proizlazi da kod okrivljenika postoji određeni seksualni poriv prema djeci, odnosno iz njegovog ponašanja da se može uočiti postojanje pedofilije te da postoji opasnost od ponavljanja ovakvog kaznenog djela, no na niskoj razini. Navedeno, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na konkretnu i predvidivu opasnost da bi okrivljenik svojim boravkom na slobodi mogao nastaviti sa činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.

7. Stoga, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

8. U odnosu na žalbene prigovore koji upiru na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, u dijelu iz kojeg proizlazi da opasnost od ponavljanja kaznenog djela postoji, no na niskoj razini, valja istaknuti da je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka psihijatra uzeo kao jednu od okolnosti koja je od utjecaja na odluku o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora i koja u zbiru sa ostalim okolnostima čini odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora opravdanom i nužnom, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u točki 11. pobijanog rješenja.

9. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kako "s okrivljenikove strane prema oštećenici nije bilo postupanja koje bi moglo biti ocjenjeno kao prisila…te da su se svi kontakti odvijali putem mobitela na udaljenosti od preko 500 km" , jer isto ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, niti ta opasnost postoji isključivo u odnosu na žrtve u ovom kaznenom predmetu.

10. Konačno, neprihvatljivi su i žalbeni navodi da u konkretnoj situaciji daljnje produljenje istražnog zatvora predstavlja "anticipaciju buduće kazne…" Naime, istražni zatvor ne predstavlja kažnjavanje i nije kazna, već u konkretnoj situaciji mjera kojom se prevenira utvrđena opasnost na strani okrivljenog B. L. od ponavljanja djela na slobodi, pri čemu načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 10. listopada 2023.