Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita
Posavskog 5
Poslovni broj: P-56/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB 26702280390, radi odgode prijenosa te proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon glavne rasprave održane i zaključene 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 24. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim prijenos i pljenidba novčanih sredstava, određena sa računa tužitelja SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun tuženika Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, određena zahtjevom za izravnu naplatu od dana 17. listopada 2024. upućenom Financijskoj agenciji, a na temelju Izjave o suglasnosti zapljene potpisane od strane tužitelja, a čiji je potpis ovjeren dana 3. studenog 2004. od strane javne bilježnice Katice Valić iz Zagreba pod brojem ovjere OV-12658/04.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB 26702280390, isplatiti tužitelju SĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 77.075,42 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj na ovome sudu 12. veljače 2025., tužitelj SĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje; tužitelj), u bitnom navodi da je ovdje tuženik Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB 26702280390 (dalje; tuženik), protiv ovršenika, ovdje tužitelja podnio Financijskoj agenciji (FINA) dana 17. listopada 2024. zahtjev za izravnu naplatu na temelju Izjave o suglasnosti zapljene, odnosno zadužnice potpisane od strane tužitelja, a čiji je potpis ovjeren dana 3. studenog 2004. od strane javne bilježnice Katice Valić iz Zagreba, pod brojem ovjere OV-12658/04. Na temelju navedene Izjave, ovrhovoditelj je zatražio naplatu potraživanja u iznosu od 1.401.514,34 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate. Tužitelj je pred Općinskim sudom u Sisku, pod posl. br. Ovr-798/2024 podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) (dalje u tekstu: „OZ“). Naslovni sud je donio zaključak dana 30. siječnja 2025., kojim je tužitelja uputio u parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Tužitelj ističe da je nastupila zastara potraživanja radi kojeg je ovrhovoditelj dostavio FINA-i Izjavu radi izvršenja osnove za plaćanje. Potraživanje radi čijeg je osiguranja Izjava izdana nastalo je temeljem Ugovora o kreditu br. 8650000119 od dana 27. listopada 2004. (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“). Ugovor o kreditu od dana 27. listopada 2004. sklopljen je između CREDO BANKA d.d., Split (dalje u tekstu: „Banka“), te T.K.T „Zlatna igla“ d.o.o. Zagreb (dalje u tekstu: „Glavni dužnik“), zastupan po direktoru SĐ. Člankom 1. predmetnog Ugovora o kreditu, Ugovorne strane suglasno su utvrdile da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrila Credo banci d.d. temeljem Ugovora o kreditu broj RG-20/04 od dana 25. listopada 2004. međubankarski kredit u iznosu od 11.000.000,00 HRK uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, a kao namjenski kredit za zatvaranje obveza prema HBOR-u i trajna obrtna sredstva u sklopu kreditnog programa financijskog restrukturiranja gospodarskih subjekata krajnjem Korisniku kredita T.K.T. Zlatna igla d.o.o. Zagreb. Glavni dužnik je radi osiguranja naplate predmetnog kredita bio dužan dostaviti Banci Izjavu o suglasnosti zapljene SĐ. Hrvatska banka za obnovu i razvitak, ovdje tuženik je preuzela predmetnu Izjavu o zapljeni od Credo banke d.d. u stečaju, na temelju koje i podnosi FINA-i zahtjev za izravnu naplatu. Člankom 2. predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da se otplata kredita vrši u 32 (tridesetdvije) jednake uzastopne tromjesečne rate od kojih prva dospijeva naplatu 30. rujna 2007. Sukladno odredbama ugovora, otplata kredita predviđena je u ukupno 32 jednake tromjesečne rate, pri čemu svaka rata dospijeva svaka tri mjeseca od prethodne. Budući da 32 tromjesečne rate pokrivaju razdoblje od osam godina, otplata kredita završava osam godina nakon dospijeća prve rate. Tužitelj ističe kako je člankom 226. ZOO-a određeno da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Zastara je za svaku pojedinačnu ratu nastupila istekom tri godine od dana dospijeća te rate. Do donošenja Ovršnog zakona OZ/10 zadužnica predstavljala privatnu ispravu na kojoj je samo ovjerovljen potpis izdavatelja Izjave radi čega nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom pozivom na odredbu čl. 59. st.1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se na takvu Izjavu ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 233. st.1. ZOO-a već opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Ovo zato što zadužnica do donošenja OZ/10 nije ispunjavala pretpostavke iz čl. 233. st 1. ZOO-a. Izjava nema učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja koje je propisano člankom 214 st. 1. OZ- a te da se u odnosu na zastarni rok predmetne Izjave ne primjenjuje članak 233. ZOO- a, već se primjenjuje opći rok zastare iz članka 225. ZOO-a kojim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018., na tražbine iz zadužnica koje su privatne isprave s ovjerom potpisa dužnika kod javnog bilježnika prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Čak i pod pretpostavkom da je zastarni rok započeo teći od dospijeća posljednjeg anuiteta prema predmetnom ugovoru o kreditu
– koji je dospio u rujnu 2015. – pravo na potraživanje spornog iznosa iz predmetne izjave zastarjelo je najkasnije u listopadu 2020. te po ZOO-u i OZ-u provođenje ovrhe po novčanim sredstvima ovršenika temeljem Izjave nije dopušteno. I kada se uzme u obzir Dodatak II Ugovora kojim je izmijenjen način otplate na način da je ugovorena otplata u 24 jednake tromjesečne rate, od kojih je prva dospjela 30. rujna 2010., posljednja, 24. rata predmetnog Ugovora o kreditu u krajnjem slučaju dospjela je na naplatu 30. rujna 2016., što bi značilo da je u tom slučaju zastara u odnosu na ovršenika krenula teći dana 1. listopada 2016. Radi svega navedenog tužitelj smatra da čak i pod pretpostavkom da je zastarni rok počeo teći od dospijeća posljednjeg anuiteta prema predmetnom Ugovoru o kreditu, koji je dospio u rujnu 2016. pravo na potraživanje spornog iznosa iz predmetne izjave zastarjelo je najkasnije u listopadu 2021. godine, te sukladno ZOO-u i OZ-u provođenje ovrhe po novčanim sredstvima ovršenika temeljem Izjave nije dopušteno. Sukladno članku 126. stavku 2. ZOO-a, kada je rok zastare obveze glavnog dužnika dulji od dvije godine, obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, osim ako jamac odgovara solidarno s dužnikom. U ovom slučaju, tužitelj nije jamac platac, odnosno njegova odgovornost nije solidarna. Stoga, da nije bilo Izjave o zapljeni, njegova obveza kao jamca za obveze Glavnog dužnika iz predmetnog Ugovora o kreditu zastarjela bi dvije godine od dospjelosti obveze glavnog dužnika, što znači najkasnije do 1. listopada 2018. U pogledu Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prava zaloga i prava podzaloga na nekretninama sklopljenim 2. studenog 2004. između Credo banke i T.K.T. ZLATNA IGLA d.o.o., solemniziran dana 3. studenog 2004. pod brojem OU-881/04 kod javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, te Dodatkom navedenom Sporazumu od dana 16. lipnja 2010., solemniziran 12. prosinca 2007. pod brojem OV-17426/07 kod javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba (dalje u tekstu: „Sporazum o zalogu“), tužitelj ističe kako isti nema apsolutno nikakvog utjecaja na prava i obveze tužitelja kao jamca temeljem Ugovora o kreditu, s obzirom da isti nije stranka istoga. Sporazumom o zalogu osnovano je založno pravo na nekretninama u vlasništvu Glavnog dužnika radi osi-guranja tražbine Glavnog dužnika iz Ugovora o kreditu. Navedeni sporazum predstavlja ovršnu ispravu radi namirenja tražbine Glavnog dužnika iz vrijednosti predmeta zaloga te tuženik temeljem Sporazuma nije ovlašten tražbinu iz Ugovora o kreditu namirivati iz druge imovine Glavnog dužnika, a kamoli iz imovine tužitelja kao jamca. Nadalje, 2013. je sklopljen postupak predstečajne nagodbe između Glavnog dužnika i njegovih vjerovnika, uključujući i ovdje tuženika. Navedeni postupak pravomoćno je okončan 2021. Tužitelj ističe da predmetna predstečajna nagodba nema nikakav utjecaj na tijek niti prekid zastare u odnosu na njega kao jamca. Postupci koji su pokrenuti protiv glavnog dužnika nemaju pravni učinak na tijek zastare u odnosu na tužitelja kao jamca. S obzirom da je protiv Glavnog dužnika pokrenut postupak predstečajne nagodbe 2013., koji je i pravomoćno okončan 2021., tužitelj na tu okolnost ističe odredbu članka 66. stavka 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/12, 144/12, 81/13, 112/17, 71/18, 141/22, u daljnjem tekstu: „ZFPPN“), koja propisuje da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima, koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku. Postupak predstečajne nagodbe pokrenut protiv Glavnog dužnika 2013. godine, koji je pravomoćno okončan 2021. godine, nije imao učinak na tražbine vjerovnika prema tužitelju kao solidarnom dužniku i jamcu platcu. To znači da se zastarni rok u odnosu na tužitelja nije prekidao niti prestajao teći uslijed pokretanja ili vođenja postupka predstečajne nagodbe. Prema članku 126. stavku 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika. Dakle, za proširenje učinaka prekida zastare na jamca mora postojati postupak pred sudom. Iz ovoga proizlazi da pokretanje postupka predstečajne nagodbe ne predstavlja "postupak vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika" u smislu članka 126. stavka 3. ZOO-a. Zbog toga prekid zastare koji nastaje pokretanjem postupka predstečajne nagodbe protiv glavnog dužnika ne može imati učinak na jamca, tj. ne prekida zastaru tražbine prema jamcu. Tužitelj također ističe kako tuženik nije pozvao tužitelja radi namirenja Potraživanja te se među istima ne vodi nikakav parnični postupak i/ili bilo kakav drugi postupak radi naplate predmetnog potraživanja. Tuženik je neosnovano pokrenuo ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja, budući da je predmetno potraživanje u cijelosti zastarjelo te je protekao zakonski rok unutar kojeg se ovrha mogla tražiti. Slijedom navedenog, razvidno je da je nastupila zastara potraživanja koje tuženik potražuje te da je pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja u potpunosti nedopušteno sukladno ZOO-u i OZ- u. Sukladno navedenom, tužitelj potražuje da se proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidba novčanih sredstava sa računa tužitelja SĐ upućena FINA-i, a na temelju izjave o suglasnosti zapljene potpisane od strane tužitelja.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovoga suda od 14. veljače 2025., tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Nije sporno da je tuženik podnio Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) Izjavu o suglasnosti zapljene, a koju je tužitelj na temelju čl. 178. i čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03 – dalje u tekstu: OZ) potpisao te kojom se obvezao ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu prema banci po Ugovoru o kreditu broj: 8650000119 od 27. listopada 2004. i kojom je dao suglasnost da se radi naplate tražbina Banke po Ugovoru o kreditu broj 8650000119 na iznos glavnice od 11.000.000,00 kn uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, plativo u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, s ugovorenim dospijećem, uvećano za ugovorenu kamatu, zateznu kamatu, naknadu za izvršene, bankarske usluge, troškove sudskih i izvansudskih postupaka, te moguće druge stvarne troškove, odnosno preostali neotplaćeni iznos, zaplijeni njegova plaća, mirovina ili drugo stalno, odnosno povremeno novčano primanje, koje ostvaruje kod poslodavca, odnosno drugih pravnih osoba, te da se tako zaplijenjena sredstva isplate izravno na račun Banke. Isto tako, u navedenoj Izjavi ovršenik je dao suglasnost da se zaplijene novčana sredstva (devizna i/ili kunska), koja se nalaze na svim računima otvorenim na njegovo ime kod Banke, odnosno svih banaka i svih drugih financijskih institucija u Republici Hrvatskoj, te da se tako zaplijenjena sredstva isplate izravno na račun Banke. Navedeno ovlaštenje ima pravni učinak rješenja o ovrsi, i izdano je temeljem čl.178. i čl.183. OZ-a. Dakle, iz samog sadržaja predmete Izjave o suglasnosti zapljene upućuje se na postojanje konkretnog osnovnog posla i to Ugovora o kreditu broj: 8650000119 od 27. listopada 2004. HBOR s jedne strane, zaključio je sa CREDO BANKA d.d., Split, Zrinjsko-Frankopanska 58, OIB 94141384086 (dalje u tekstu: CREDO BANKA), s druge strane, dana 25. listopada 2004. Ugovor o kreditu broj RG-20/04, kojim HBOR daje CREDO BANCI kredit u iznosu od 11.000.000,00 kuna, uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, te ostale ugovorene uvjete, kao namjenski kredit za zatvaranje obveza prema HBOR-u i trajna obrtna sredstva krajnjem korisniku kredita T.K.T. Zlatna igla d.o.o. Zagreb. Temeljem navedenog međubankarskog Ugovora o kreditu od 25. listopada 2004. CREDO BANKA je dana 27. listopada 2004. zaključila sa T.K.T. „Zlatna igla“ d.o.o. Zagreb kao krajnjim korisnikom kredita Ugovor o kreditu br. 8650000119 u iznosu od 11.000.000,00 kuna uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, kamate, naknade i druge uvjete utvrđene Ugovorom o kreditu. Člankom 8. navedenog ugovora ugovoreni su instrumenti osiguranja naplate kredita među kojima i Izjava o suglasnosti zapljene SĐ, ovdje tužitelja. CREDO BANKA i T.K.T. ZLATNA IGLA d.o.o. zaključili su Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 8650000119 dana 5. studenog 2007. kojim se u čl.2.st.1. Osnovnog ugovora mijenja otplata kredita u 24 (dvadesetčetiri) jednake tromjesečne rate, od kojih prva rata dospijeva na naplatu 30. rujna 2009. uz poček do 30. lipnja 2009. Nadalje, dana 2. veljače 2010. između istih stranaka zaključen je Dodatak br. 2 Ugovoru o kreditu br. 8650000119 kojim se produljuje poček i rok otplate po Osnovnom ugovoru uvođenjem počeka do 30. lipnja 2010. odnosno mijenja se otplata kredita u 24 (dvadesetčetiri) jednake tromjesečne rate, od kojih prva dospijeva na naplatu 30. rujna 2010. Također, HBOR i CREDO BANKA su dana 5. studenog 2007. zaključili Dodatak I Ugovoru o kreditu broj: RG-20/04 te dana 2. veljače 2010. Dodatak II Ugovoru o kreditu broj: RG- 20/04, a kojim dodacima se na identičan način produljuje poček i mijenja način otplate. Tuženik navodi kako imajući u vidu da je Ugovor o kreditu sklopljen 2004., to se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ZOO/91 (Narodne novine br. 53/1991,73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 – dalje: ZOO/91). Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju riječ je o trgovačkom ugovoru s obzirom da se radi o ugovoru između pravnih osoba u obavljanju njihovih djelatnosti te je odredbom članka 1004. st.4. ZOO/91 propisano da jamac za obvezu nastalu iz ugovora u privredi odgovara kao jamac platac, ako nije što drugo ugovoreno. Članak 1004. st.3. ZOO/91 izrijekom određuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo). Tuženik dodatno napominje kako je potraživanje ovrhovoditelja (ovdje tuženika) po Ugovoru o kreditu broj: 8650000119 utvrđeno i ovršnom ispravom - Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prava zaloga i prava podzaloga na nekretninama sklopljenim 2. studenog 2004. između Credo banke i T.K.T. ZLATNA IGLA d.o.o., solemniziran dana 3. studenog 2004. pod brojem OU- 881/04 kod javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, te Dodatkom navedenom Sporazumu od dana 16. lipnja 2010., solemniziran 12. prosinca 2007. pod brojem OV-17426/07 kod javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba. Predmetnim Sporazumom uknjiženo je založno pravo u korist Credo banke i pravo nadzaloga na tražbinu Credo banke u korist HBOR-a na slijedećim nekretninama u vlasništvu dužnika: pod brojem Z-5238/04 uknjiženo je založno pravo na k. č. br. [katastarska čestica] CĐ površine 926 m2 od čega DVORIŠTE površine 926 m2, k. č. br. [katastarska čestica] ČĐ površine 29 m2, od čega DVORIŠTE 29 m2, k. č. br. [katastarska čestica] OBRTNIČKA površine 4615 m2 od OBRTNIČKA površine 57 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, OBRTNIČKA površine 34 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, OBRTNIČKA površine 4098 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, OBRTNIČKA površine 373 m2, k. č. br. [katastarska čestica] MISLETINE površine 100 m2, od čega IZGRAĐENO ZEMLJIŠTE površine 16 m2, DVORIŠNA ZGRADA, MISLETINE površine 84 m2, k. č. br. [katastarska čestica] MISLETINE površine 20 m2, od čega TRAFOSTANICA, MISLETINE površine 20 m2, k. č. br. [katastarska čestica] SISAK, ULICA NIKOLE TESLE površine 11296 m2, od čega DVORIŠTE površine 10714 m2, GOSPODARSKA ZGRADA površine 69 m2, DVORIŠNA ZGRADA površine 249 m2 i POMOĆNA ZGRADA površine 264 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak. Sa danom 31. prosinca 2011. na HBOR su prenesena sva prava i obveze iz Ugovora o kreditu broj: 8650000119 i to na način da su HBOR i Credo banka zaključili 9. ožujka 2012. Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa kojim se potvrđuje da je temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji na provođenju programa kreditiranja HBOR-a broj PS-30/1 od 2. studenog 2001. te Dodatka I-XV istom, proveden ustup tražbina iz ugovora o kreditu s krajnjim korisnicima sa učinkom ustupa umjesto ispunjenja, da je Izjava o ustupu dana Credo banci, te da HBOR navedenim ustupom stupa na mjesto vjerovnika te se kao vjerovnik može umjesto Credo banke upisati u javne upisnike, knjige i registre gdje su upisana ili evidentirana osiguranja za ustupljene tražbine. Slijedom navedenog, potraživanje tuženika iz osnovnog pravnog posla osigurano je ovršnom ispravom – Sporazumom radi osiguranja, a koje sukladno odredbi čl. 379. st.1. ZOO/91 zastarijeva za deset godina - Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tuženik ne spori da je u konkretnom slučaju zadužnica privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a (ranije čl.371. ZOO/91), a na tražbine iz zadužnice koje su solemnizirane primjenjuje se zastarni rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233. ZOO-a (ranije čl.379. ZOO/91). Međutim, tuženik ističe kako se u konkretnom pravnom odnosu tužitelj ima smatrati jamcem, i to jamcem platcem (obzirom je riječ o trgovačkom ugovoru), a čija obveza je akcesorne prirode, kao i da sukladno odredbi čl. 1019. st.1. ZOO/91 zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca. Tužitelj je u konkretnom slučaju solidarni jamac za obvezu korisnika kredita te njegova obveza ne može zastarjevati različito u odnosu na osnovnu obvezu za koju je jamčio u skladu s odredbom čl. 1019. st.1. ZOO/91. Budući da sadržaj predmete Izjave o suglasnosti zapljene upućuje na postojanje konkretnog osnovnog posla i to Ugovora o kreditu broj: 8650000119 od 27. listopada 2004., koji je po svojoj naravi trgovački ugovor (ugovor o privredi sukladno terminologiji ZOO/91) odlučnu činjenicu predstavlja dospijeće tražbine iz ugovora o kreditu. U odnosu na početak tijeka zastare treba istaknuti da zastarni rok u ovom slučaju treba računati od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Početak zastarnog roka, obzirom na činjenicu da je zadužnica izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla, je nakon dospijeća tražbine. Odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12, 144/12), koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida se zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi – do izvršnosti odluke o obustavi postupka. Prema tom citiranom zakonu koji je tada bio na snazi i važeći nije niti postojala odredba prema kojoj predstečajna nagodba ne utječe na jamca na što se tužitelj poziva. Odredba čl. 66.st.14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koju tužitelj citira u toč.4.3., treći odlomak, svoje tužbe nije postojala u materijalnopravnom propisu Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je bio na snazi 2013. godine u vrijeme prijave tražbine tuženika u PSN, a koji materijalnopravni propis je mjerodavan. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi je poseban zakon (lex specialis) pa njegove odredbe imaju prednost u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima kao općeg (generalnog) propisa. Ako nije drugačije određeno Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, na obvezne odnose primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi izričito navodi u čl.78. da se prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara pa stoga navedena odredba kao lex specialis ima prednost pred odredbom čl.1019. st.3. ZOO/91. HBOR kao razlučni vjerovnik podnio je prijavu tražbine 3. svibnja 2013. u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. Odlučnu činjenicu predstavlja da je Rješenjem Nagodbenog vijeća ZG11 Financijske agencije, Klasa: UP – I/110/07/13-01/2072, Ur.br: 04-06-13- 2072-30 od 5. travnja 2013. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. Tuženik ističe da zastara nije nastupila budući da je tijek zastare prekinut sukladno odredbi čl. 388. ZOO/91 i to podnošenjem prijave tražbine HBOR-a u postupku predstečajne nagodbe 3. svibnja 2013. slijedom čega su neosnovani navodi ovršenika u pogledu računanja dospijeća rata i nastupanja zastare. U predmetnom postupku predstečajne nagodbe provedenom kod FINA-e dana 22. studenog 2021. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu sklopljena je Predstečajna nagodba koja je postala pravomoćna 11.12.2021. Također, nastavno na sve navedeno, a budući da nije protekao rok za isplatu tražbine utvrđene predstečajnom nagodbom, zastara je prekinuta i otvaranjem stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom ZLATNA IGLA SISCIA d.o.o. dana 23. rujna 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, pod poslovnim brojem St- 2053/2014. Imajući u vidu svu ugovornu dokumentaciju, činjenicu prijave tražbine tuženika u postupku predstečajne nagodbe 3. svibnja 2013. te činjenicu otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom ZLATNA IGLA SISCIA d.o.o. s danom 23. rujna 2024. to nije protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha niti je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom kako to pogrešno navodi tužitelj. Tražbina glavnog dužnika po Ugovoru o kreditu dospjela je tek otvaranjem stečajnog postupka nad društvom Zlatna igla – Siscia d.o.o., a ne prema odredbama Ugovora o kreditu kako to pogrešno navodi tužitelj, a slijedom čega po prirodi stvari obveza glavnog dužnika nije zastarjela, a posljedično čemu ni obveza jamca. Slijedom svega gore navedenog, vidljivo je kako tužitelj u tužbi iznosi neosnovane tvrdnje, te tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izjavu o suglasnosti zapljene (stranica 20-22 spisa), Ugovor o kreditu broj RG-20/2024 (stranica 23-27 spisa), Ugovor o kreditu broj 8650000119 (stranica 28-33 spisa), Dodatka broj I Ugovora o kreditu (stranica 34-37 spisa), Rješenje o otvaranju predstečajne nagodbe nad dužnikom ZLATNA IGLA - SISCIA d.o.o. (stranica 38-42 spisa), zapisnik iz predmeta St-1968/2020 (stranica 43-67 spisa), Rješenje St-2053/2024 kojim se otvara stečajni postupak nad dužnikom ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. (stranica 68-72 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji(stranica 81-91 spisa), Dodatak VII. na ugovor o poslovnoj suradnji (stranica 92-96 spisa), izjavu o ustup tražbine (stranica 100-104 spisa), Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa (stranica 105-110 spisa), prijavu tražbine o stečajnom postupku (stranice 111-131 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Između stranaka, a što je potvrđeno i uvidom u priloženu dokumentaciju, nesporno je da je tuženik podnio Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) Izjavu o suglasnosti zapljene, a koju je tužitelj na temelju čl. 178. i čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03 – dalje u tekstu: OZ) potpisao te kojom se obvezao ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu prema banci po Ugovoru o kreditu broj: 8650000119 od 27. listopada 2004. i kojom je dao suglasnost da se radi naplate tražbina Banke po Ugovoru o kreditu broj 8650000119 na iznos glavnice od 11.000.000,00 kn uz valutnu klauzulu vezanu na EUR, plativo u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, s ugovorenim dospijećem, uvećano za ugovorenu kamatu, zateznu kamatu, naknadu za izvršene, bankarske usluge, troškove sudskih i izvansudskih postupaka, te moguće druge stvarne troškove, odnosno preostali neotplaćeni iznos, zaplijeni njegova plaća, mirovina ili drugo stalno, odnosno povremeno novčano primanje, koje ostvaruje kod poslodavca, odnosno drugih pravnih osoba, te da se tako zaplijenjena sredstva isplate izravno na račun Banke. Isto tako, u navedenoj Izjavi ovršenik je dao suglasnost da se zaplijene novčana sredstva (devizna i/ili kunska), koja se nalaze na svim računima otvorenim na njegovo ime kod Banke, odnosno svih banaka i svih drugih financijskih institucija u Republici Hrvatskoj, te da se tako zaplijenjena sredstva isplate izravno na račun Banke.
6. U ovom postupku između stranaka nije sporno da je navedena Izjava o suglasnosti zapljene (zadužnica) predstavljala privatnu ispravu, sporno je da li je navedeno potraživanje u zastari, odnosno dospijeće potraživanja i rok potreban za zastaru.
7. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je između glavnog dužnika ZLATNA IGLA d.o.o. Zagreb i CREDO d.d. Split sklopljen ugovor o kreditu od 27. listopada 2004. temeljem kojeg je kreditor odobrio kredit u iznosu od 11.000.000,00 HRK uz valutnu klauzulu vezanu uz EUR, kao namjenski kredit za zatvaranje obveza prema HBOR-u i trajnih obrtnih sredstava u sklopu kreditnog programa financijskog restrukturiranja gospodarskih subjekata. Točkom 8. ugovora o kreditu između ostalog, korisnik kredita dužan je u spis dostaviti izjavu o suglasnosti zapljene SĐ. Izjava o suglasnosti zapljene SĐ sadrži obvezu istoga da ispuni pravovaljanu i dospjelu obvezu prema banci po ugovoru o kreditu broj 8650000119 od 27. listopada 2004. U navedenoj izjavi je navedeno da ista ima pravni učinak rješenja o ovrsi, sukladno članku 178. stavak 1. Ovršnog zakona, suglasan je da sa zapljena novčanih sredstava i isplata na račun banke provede dostavom izjave i izvatka iz poslovnih knjiga banke sa učinkom rješenja o ovrsi. Ova izjava se da je na neodređeno vrijeme, odnosno do potpunog namirenja tražbine banke. Na temelju članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03,151/04- dalje; OZ/96), navedena izjava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zaprimaju tražbine po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate
8. Na temelju ugovora o poslovnoj suradnji na provođenju programa kreditiranja HBOR-a utvrđeno je da je ovdje tuženik preuzeo tražbine koje proizlaze iz ugovora o kreditu, između ostalih ovdje tužitelja. Istim ugovorom ovdje tuženik je preuzeo i instrument osiguranja naplate kredita, izjavu o suglasnosti zapljene SĐ pa je temeljem iste utvrđena pasivna legitimacija tuženika i aktivna legitimacija tužitelja.
9. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su CREDO BANKA i T.K.T. ZLATNA IGLA d.o.o. zaključili Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 8650000119 dana 5. studenog 2007. kojim se u čl.2.st.1. Osnovnog ugovora mijenja otplata kredita u 24 (dvadesetčetiri) jednake tromjesečne rate, od kojih prva rata dospijeva na naplatu 30. rujna 2009. uz poček do 30. lipnja 2009. Nadalje, dana 2. veljače 2010. između istih stranaka zaključen je Dodatak br. 2 Ugovoru o kreditu br. 8650000119 kojim se produljuje poček i rok otplate po Osnovnom ugovoru uvođenjem počeka do 30. lipnja 2010. odnosno mijenja se otplata kredita u 24 (dvadesetčetiri) jednake tromjesečne rate, od kojih prva dospijeva na naplatu 30. rujna 2010. Također, HBOR i CREDO BANKA su dana 5. studenog 2007. zaključili Dodatak I Ugovoru o kreditu broj: RG- 20/04 te dana 2. veljače 2010. Dodatak II Ugovoru o kreditu broj: RG- 20/04, a kojim dodacima se na identičan način produljuje poček i mijenja način otplate. Tuženik navodi kako imajući u vidu da je Ugovor o kreditu sklopljen 2004., to se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ZOO/91 (Narodne novine br. 53/1991,73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001 – dalje: ZOO/91), odnosno odredbe OZ/96 kao lex specialis.
10. Sud nalazi da u konkretnom slučaju početak tijeka zastare treba računati od prvog dana poslije kojeg je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Dakle, stajalište je ovog suda da tuženik nije mogao dostaviti izjavu FINA-i dok nisu ispunjeni uvjeti, odnosno dok nije dospjela tražbina glavnog dužnika po ugovoru o kreditu za koji je izjava kao osiguranje izdana. Konkretno, iz provedenih dokaza u spisu utvrđeno je da su prednik tuženika i T.K.T. ZLATNA IGLA d.o.o. sklapali višekratno Dodatke ugovora o kreditu broj 8650000119, kojim su se mijenjali uvjeti kredita, odnosno otplata kredita te u konačnici je ugovorena (Dodatak II) da je rok i način otplate u 24 jednake tromjesečne rate od kojih prva rata dospijeva 30. rujna 2010. Iz navedenog Dodatka je jasno vidljivo da sve ostale odredbe iz osnovnog ugovora ostaju neizmijenjene (članak 4. glavnog ugovora).
11. Uvid u priloženi zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu – Stalna služba u Karlovcu od 22. studenog 2021., utvrđeno je da se u navedenom postupku protiv ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o., vodio postupak predstečajne nagodbe u kojem je ovdje tuženik sudjelovao u postupku. Uvidom kroz e-spis u predmet St-1968/2020 utvrđeno je da je u odnosu na ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. pod brojem Stpn-308/2013 dana 22. listopada 2013. pokrenut postupak za sklapanje predstečajne nagodbe. Isto tako uvidom u predmet St-1968/2020 utvrđeno je da je jedan od vjerovnika u tom postupku prijavljena Hrvatska banka za obnovu i razvitak sa svojim potraživanjem. Iz podneska ovdje tuženika vidljivo je da se on izjašnjava za prihvaćanje izmijenjenog financijskog restrukturiranja podnesenog od strane dužnika. Dakle, iako je nesporno da ovdje ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. u ovom trenutku nije platila svoj dug s osnova glavnog pravnog posla jer tuženik ima prema njima potraživanje, isti nije upotrijebio osiguranje protiv ovdje tužitelja već je samo prijavio tražbinu u predstečajnom postupku. Dakle, sud je stajališta da od prijave tražbine u predstečajnom postupku 3. svibnja 2013. ovdje tuženik je svjestan da mu glavni dužnik neće ispuniti obvezu i od trenutka prijave tražbine za predstečajnu nagodbu, prema mišljenju ovog suda, teče i rok za naplatu s osnova osiguranja prema ovdje tužitelju.
12. Uvidom u navedeni stečajni postupak St-1968/2020 (Stpn-308/2013), te dokaz u ovom spisu (stranica 40-42 spisa), utvrđeno je da je ovdje tužitelj prijavio svoju tražbinu prema ZLATNA IGLA – SISCIA d.o.o. 3. svibnja 2013., te je stav suda da od tog trenutka je tražbina tuženika svakako dospjela pa sukladno tome i pravo na upotrebu financijskih instrumenata i ovopredmetne izjave ovdje tužitelja iz članka 8. osnovnog ugovora, pa sukladno tome, prema mišljenju suda, od tada se računa i početak roka.
13. U vrijeme izdavanja, zadužnica je bila privatna isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis pa se za zastaru tražbine iz zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od pet godina koji je propisan čl. 225. ZOO-a, pa dakle kako je tražbina dospjela 3. svibnja 2013., rok je protekao 3. svibnja 2018., a kako je nova tužba podnesena 12. veljače 2025., sud je stajališta da je osnovan prigovor zastare tužitelja i valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev.
14. Temelj članka 154. stavak 1. sud je odlučio o parničnom trošku te je tužitelju dosudio parnični trošak i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 19.020,00 €, trošak sastava podneska od 15. srpnja 2025. i 30. rujna 2025., svaki u iznosu od 19.020,00 €, trošak zastupanja na ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu od 19.020,00 €, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 € i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 €, što ukupno iznosi 77.075,42 €.
15. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška.
16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
Sisak, 24. studenog 2025.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić d.o.o. iz Zagreba
2. Tuženiku Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9, Zagreb
