Poslovni broj: II Kž-420/2023-5

Poslovni broj: II Kž-420/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm-13/2023-7 od 28. rujna 2023., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kovm-13/2023-7 od 28. rujna 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KOz-DO-10/2023-1 od 27. rujna 2023., protiv okrivljenog D. G., zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisana u članku 166. stavku 2. u svezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11., a kažnjiva po članku 166. stavku 2. KZ/11., zatim tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 1. KZ/11. i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11. i kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom opisano u članku 117. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11. te sve kažnjivo uz primjenu članka 51. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. koji istražni zatvor teče od 6. srpnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. G. po branitelju, odvjetniku D. K., ne navodeći zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i pusti okrivljenika na slobodu, odnosno ukine istražni zatvor, sve uz određivanje mjera opreza ili da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog D. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani okrivljenog D. G., postoje i one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Te okolnosti proizlaze iz duljine inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je okrivljenik protupravno postupao i to na štetu žrtava djece L. G., L. G. i L. G., koja su uz to njegova djeca koja su mu odlukom suda povjerena na roditeljsku brigu i skrb, njihove životne dobi te broja terećenih kaznenih djela. Navedeno, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu okrivljenikovu kriminalnu volju, upornost i bezobzirnost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi.

7. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno nekom od mjera opreza, kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

8. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kako "djeca više ne žive u kućanstvu okrivljenika, već sa majkom koja je upoznata s predmetnim događajima…kako djeca više ne posjećuju baku (majku okrivljenika) koja živi neposredno uz kućanstvo okrivljenika…te da je od njegova uhićenja prošlo više od 7 mjeseci, u kojih 7 mjeseci nije činio takva ni slična djela…", jer isto ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, niti ta opasnost postoji isključivo u odnosu na žrtve u ovom kaznenom predmetu.

9. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje roka najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 10. listopada 2023.