1                            Poslovni broj: II Kž-413/2023-7

Poslovni broj: II Kž-413/2023-7

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-45/2023. (Kov-15/2023.) od 18. rujna 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-45/2023. (Kov-15/2023.) od 18. rujna 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-16/2023. od 14. ožujka 2023., protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. i 4. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. K. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom D. K. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. rujna 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni D. K. osobno i po branitelju, odvjetniku A. Č., ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor, podredno zamijeni istražnim zatvorom u domu. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenika.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K., iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

6. Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni D. K. počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji, a na koje se prvostupanjski sud pravilno pozvao u pobijanom rješenju, poštujući na taj način odredbu članka 124. stavka 3. ZKP/08., pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora.

7. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

8. Naime, okrivljenik je prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11., za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, te kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11. i kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud također utvrdio da okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela teškog ubojstva, povezano s ponašanjem okrivljenika koje je uslijedilo nakon toga, premašuju ionako teške okolnosti svojstvene kaznenim djelima teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da je svoju susjedu starije životne dobi, ugušio tako što joj je prišao s leđa te žicu dva puta omotao oko njezinog vrata, da bi potom mrtvo tijelo žrtve zamotao u tepih i prevezao u P. gdje ima vikend kuću te bacio u bunar kojeg je zatrpao građevinskim otpadom, dok je površinsko okno bunara naknadno premjestio na drugo mjesto ispred vikend kuće, u cilju prikrivanja mjesta gdje se tijelo nalazi, te da je zatim protekom pet godina od nestanka žrtve i proglašenja iste umrlom, na temelju krivotvorenog ugovora o kupoprodaji s žrtvom, ishodio upis prava vlasništva za stan žrtve, u kojeg je uselio svog sina. Stoga je opravdano zaključiti da se radi o okolnostima koje već postojeći zakonski opis kaznenog djela iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11., koje je po svojoj prirodi ionako teško, čine znatno težim s obzirom na način počinjenja kaznenog djela, kao i druge okolnosti koje, gledajući u cjelini, prelaze uobičajene okvire tih kaznenih djela, što je ovdje slučaj.

10. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako je primjena mjere istražnog zatvora neophodna zbog neometanog odvijanja postupka, zbog čega je u konkretnoj situaciji opravdano dati prednost javnom interesu da okrivljenik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Naime, imajući u vidu okolnost da je okrivljenik otkriven nakon gotovo 12 godina od prijave nestanka žrtve, kao i okolnost da je o inkriminiranom načinu postupanja okrivljenika javnost u više navrata izvještavana putem medija, očito je da se radi o takvom postupanju okrivljenika koje izaziva posebnu moralnu osudu i koje je iznimno osjetljivo za javnost. Stoga bi puštanje na slobodu osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila takvo kazneno djelo imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti, kako u sredini u kojoj okrivljenik živi, tako i šire, što bi u konačnici dovelo do umanjenja ugleda i povjerenja u kazneno pravosuđe. Stoga je tvrdnja žalitelja da je „istraga završena te je tužiteljstvo u optužnici navelo sve njima bitne dokaze, kao i izjave svjedoka … pa se primjenom blaže mjere ne bi moglo narušiti vođenje postupka“, bez ikakvog utjecaja na nužnost produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08., kao i žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.

11. Nadalje, okrivljenik u žalbi predlaže da se istražni zatvor zamijeni istražnim zatvorom u domu, no, i ovaj drugostupanjski sud je stava kako se svrha istražnog zatvora, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08., ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

12. Jednako tako, žalbeni prigovori okrivljenika kojima se poziva na potpuno drugi kazneni predmet u kojem je pravomoćno osuđena druga osoba, nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. u ovom kaznenom postupku, jer pri ispitivanju postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora u smislu članka 131. ZKP/08., prvostupanjski sud pristupa imajući u vidu okolnosti svakog pojedinog okrivljenika individualno i u odnosu na konkretni predmet.

13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. listopada 2023.