Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, S. Radića 27
Poslovni broj: P-490/2025-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D O P U N S K A P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinušu kao sucu pojedincu na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika- specijaliste Narcise Bukač, u parničnom predmetu tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupana po odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, dana 24. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu od 8.147,70 kn / 1.081,39 eura s osnove razlike depozita zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2012. do isplate, te se prigovor prijeboja tuženika odbija, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda tužiteljica ZĆ iz [adresa] podnijela je 22. veljače 2023. tužbu protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka radi utvrđenja ništetnih odredbi koji su pravni prednik tužiteljice, njen pokojni suprug LĆ kao korisnik kredita, a tužiteljica kao sudužnik i založni dužnik, dana 12. srpnja 2005. sklopili s tuženom bankom, kao kreditorom, za iznos od 51.350,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, u pogledu odredbi kojima je ugovorena valuta koja je vezana za glavnicu švicarski franak, te kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita, te se s navedenih osnova traži isplata novčanih iznosa.
2.U odgovoru na tužbu od 3. travnja 2023. (list 46-70) tuženik je prvenstveno prigovorio mjesnoj nenadležnosti ovog suda budući da je odredbom članka 16. Ugovora o kreditu za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (Općinski sud u Rijeci), koji je ujedno i opće mjesno nadležan za tuženika, te je u cijelosti ospori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik je naveo u odgovoru na tužbu da ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 391,70 eura (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), kao i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova razlike u depozitu koji je u razdoblju kada je isplaćivan iznosio 1.085,41 eura više nego u trenutku kada je zaključen ugovor.
3.U odnosu na prigovor prijeboja, tužiteljica je isti osporila jer smatra da je isti izjavljen kao uvjetovan, odnosno eventualni, te ga stoga tužiteljica osporava kako po osnovi, tako i po visini. U pogledu prigovora prijeboja tužiteljica je istaknula i prigovor zastare.
4.Na ročištu održanom 4. prosinca 2023. (list 247-250) sud je raspravnim rješenjem odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu i sukladno odredbi članka 301. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23 - dalje ZPP) odmah je nastavljeno raspravljanje o glavnoj stvari, a sve s obzirom da je tužitelj podnio tužbu mjesno nadležnom sudu jer prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16 ) u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a to je u konkretnom slučaju Općinski sud u Bjelovaru.
5.Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 20. ožujka 2024. (list 289-292) precizirao tužbeni zahtjev tužbe i to točku II. tužbenog zahtjeva na način da je predložio da sud donese presudu kojom se nalaže tuženoj banci da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 5.617,42 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao kao u tužbi.
6.Tuženik je u podnesku od 20. ožujka 2024. (list 293-297) naveo da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.825,29 kn/374,98 eura sa zakonskom zateznomu kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa.
7.U podnesku od 21. listopada 2024. (list 370-371) tuženik je naveo da je dopunom nalaza i mišljenja vještak utvrdio kako je sigurnosni polog prema predmetnom ugovoru o kreditu iznosio 5.135,00 eura, te je isti isplaćen dana 18. prosinca 2012. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka razlika nastale između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF prema tečaju HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista plaćen po tečaju CHF prema HRK na dan isplate kredita kada je isti korišten iznosi 8.147,70 kuna, odnosno 1.081,39 eura. Slijedom navedenog tuženik je predložio da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženik ustraje u istaknutom prigovoru radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu, te predlaže sudu da utvrdi tražbinu tuženika i to u iznosu od 8.147,70 kn / 1.081,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2012.
8.Sud je donesao presudu i rješenje broj P-197/2023-37 od 10. prosinca 2024. (list 388-409) kojom je u točki I utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu, broj 2402006-1031262160 /51401652-5102518006 kojeg su prednik tužiteljice LĆ kao korisnik kredita i tužena banka kao kreditor sklopili 12. srpnja 2005. i potvrdili ga 13. srpnja 2005. kod javnog bilježnika Mladena Čopa iz Daruvara pod brojem OU-223/05, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita i to: u članku 1. koje glase: „po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“; u članku 7. koje glase: „po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“; te u članku 10. koje glase: „NAKNADA: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke“; te je utvrđeno da iste odredbe ne proizvode pravne učinke među ugovornim stranama. Točkom II presude nalaženo je tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati novčani iznos od 4.161,05 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici novčani iznos od 1.456,37 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose do isplate. Nadalje, točkom III presude nalaženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 937,32 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 794,53 eura teku od 15. srpnja 2005., a na iznos od 142,79 eura teku od 17. prosinca 2012. pa sve do konačne isplate, dok je točkom IV nalaženo tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana plati prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 999,90 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presude pa do konačne naplate. Sud je donesao i rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva i to iz točke II. tužbenog zahtjeva na iznos od 5.617,42 eura sa zateznom kamatom.
9.Sud je donesao i dopunsko rješenje broj P-197/2023-42 od 8. siječnja 2025. (list 418- 419) kojim je odbio zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška u iznosu od 750,10 eura.
10.Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-412/2025-2 od 13. svibnja 2025. uvažena je se žalba tužitelja i ukinuta je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-197/2023-37 od 10. prosinca 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.456,37 eura s pripadajućom kamatom i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje, te je ukinuto i dopunsko rješenje poslovni broj P-197/2023-42 od 8. siječnja 2025. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja navedenog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prigovoru prijeboja, već je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na negativnu tečajnu razliku za razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a da nije obrazložio u čemu je osnova tog odbijanja, te je stoga prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer se presuda u tom dijelu ne može ispitati. S tim u vezi, ukinuta je presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.456,37 eura, te je određeno da će u ponovljenom postupka, prvostupanjski sud donijeti novu odluku kojom će odlučiti i o prigovoru prijeboja i istaknutom prigovoru zastare u odnosu na prigovor prijeboja, te kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuto je i dopunsko rješenje o troškovima.
11.Nakon tog, prvostupanjski sud donesao je presudu broj P-490/2025-51 od 7. listopada 2025. (list 444-456) kojom je u točki I. naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.456,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom, točkom II. utvrdio je da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u iznosu 374,98 eura / 2.825,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, te se odbija prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan, dok je točkom III presude odlučeno o troškovima postupka.
12.Predmetni spis dostavljen je Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbi tuženika koja je izjavljena protiv navedene presude, te je dana 4. studenog 2025. zaprimljen predmetni spis uz dopis Županijskog suda u Zagrebu u kojem se navodi da je prethodnim razmatranjem spisa uočeno da je tuženik podnio prijedlog za dopunu prvostupanjske presude, podredno žalbu, s obzirom da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru tuženika radi prebijanja s osnove razlike u depozitu. Slijedom navedenog, potrebno je odlučiti o osnovanosti prijedloga tuženika za donošenje dopunske presude.
13.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu od 12. srpnja 2005. (list 10-15), zk. izvadak (list 16-17), obračun naknade za bankarske usluge (list 18), otplatnu tablicu (list 19-22), plan otplate (list 23-24), obavijest o kreditu (list 25), preslike uplatnica (list 26), rješenje o nasljeđivanju (list 27-28), baze tečajne liste (list 29), obavijest od 7. veljače 2023. (list 30), pregled prometa po kreditu (list 31-42), reklamni materijal za stambeni kredit (list 71), izvadak iz odluke o visini kamatnih stopa (list 90- 94), pregled prometa po kreditu (list 95-106), obračun naknade za bankarske usluge (list 107), informativni materijal (list 116-120, 129-141), pitanja i odgovore za stambene kredite (list 164-165), ugovor o oročenom depozitu od 15. srpnja 2005. (list 166), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedok HĆ (list 249), tužiteljice ZĆ (list 249-250), izvršen je uvid u aktiviranje izjave o obustavi plaće od 12. srpnja 2005. (list 255-256), plan otplate (list 257), ugovor o trajnom nalogu (list 259-260), uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitan nalaz i mišljenje vještaka Josipa Rašić te dopunu vještačkog nalaza (list 267-284, 355-357), te je uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka DĆ (list 372-373).
14.Koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je u smislu odredbi članka 8. ZPP odlučio prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
15.Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje u pogledu prigovora tuženika radi prebijanja s osnove razlike u depozitu u iznosu od 8.147,70 kn/1.081,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. prosinca 2012. godine: 16.Tijekom postupka nije bilo sporno da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 12. srpnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 42402006- 1031262160/51401652-5102518006 (dalje: Ugovor); da je predniku tužiteljice, kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 51.350,00 CHF po srednjem tečaju kreditor na dan korištenja s ugovorenom kamatnom stopom od 8,25% godišnje, koja stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika; da je istim ugovorom ugovorena obveza uz primjenu valutne klauzule vezane uz valutu CHF, te promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika; da je ugovoren rok otplate od 96 mjeseca, u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća; da je predmetni ugovor sklopljen radi kupnje kuće, a ugovor je otplaćen dana 18. prosinca 2012.
17.Uvidom u Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom od 15. srpnja 2025. (list 166) sud je utvrdio da su isti zaključili tuženik kao banka i prednik tužiteljice kao deponent na temelju pologa deponenta u korist banke kao instrument osiguranja po kreditu broj 5102518006 koji je sklopljen između banke i deponenta za iznos od 5.135,00 CHF. Namjena je depozita da služi kao instrument osiguranja tražbine koja proizlazi iz ugovora o kreditu, te je određeno da potpisom deponent izričito ovlašćuje banku da sva dospjela potraživanja iz ugovora o kreditu može naplatiti iz depozita oročenog po ovom ugovoru.
18.Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Josipu Rašić, a čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća iz razloga kako je to navedeno u presudi ovoga suda broj P-490/2025-51 od 7. listopada 2025. (list 444-456), te iz istoga proizlazi (list 355-357) da je sigurnosni polog prema predmetnom ugovoru o kreditu iznosio 5.135,00 EUR (članak 11. ugovora, list spisa 11), te je isti iskorišten za prijevremenu otplatu kredita 18. prosinca 2012. Sigurnosni polog u iznosu 5.135,00 CHF obračunat prema tečaju na dan prijevremenog zatvaranja kredita 18. prosinca 2012. (1 CHF = 6,236000) iznosi 32.021,86 kn, dok sigurnosni polog u iznosu 5.135,00 CHF obračunat prema tečaju na dan isplate kredita 15. srpnja 2005. (1 CHF = 4,649300 ) iznosi 23.874,16 kn. Razlika iznosi 8.147,70 kn/1.081.39 eura.
19.Po ocjeni ovoga suda, istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja s osnove razlike u depozitu u iznosu od 8.147,70 kn/1.081,39 eura sa zakonskom zateznom kamatom od
18. prosinca 2012., nije osnovan.
20.Prije svega, ističe se da je ugovor o novčanom depozitu poseban pravni posao, kojim je prednik tužiteljice predao tuženiku određena novčana sredstva u visini od 10 % kredita, koja su u konkretnom slučaju služila i kao sredstvo osiguranja kredita, odnosno ovlastio je tuženika na naplatu dugovanja iz ugovora o kreditu iz sredstava depozita.
21.Ugovorom o novčanom depozitu deponent se obvezuje položiti u banci određenu novčanu svotu koju se banka obvezuje primiti, s time što banka stječe pravo raspolaganja deponiranim novcem i dužna ga je vratiti prema uvjetima predviđenim ugovorom. Ugovorne strane mogu inače, ugovorom utvrditi različite uvjete davanja novca u depozit. U konkretnom slučaju, prednik tužiteljice predao je tuženiku novčana sredstva koja su u posjedu i na raspoložbi tuženika ostala kroz cijelo vrijeme trajanja otplate kredita, odnosno, više od 8 godina što je izuzetno dugo razdoblje. Ugovori o depozitu kada se ugovaraju kao zasebni pravni poslovi, uobičajeno se ugovaraju kao naplatni pravni poslovi, obzirom na to da je banka ovlaštena raspolagati sredstvima na depozitu do isteka razdoblja na koji je depozit ugovoren, s time što ta kamata raste što je dulje vrijeme na koji je depozit ugovoren.
22.S obzirom da je po stavu ovog suda ugovor o depozitu zaseban pravni posao, te činjenica što je tijekom trajanja ugovora o depozitu, ujedno služio i kao sredstvo za osiguranje kredita (jednako kao što to kao zasebni pravni posao služi i ugovor o sklapanju police životnog osiguranja), ne može se tumačiti na način da bi tuženik bio obvezna isplatiti tužiteljici iznos kunske protuvrijednosti iznosa depozita u CHF, kakav je bio u vrijeme davanja iznosa depozita. Naime, prednik tužiteljice se davanjem novca u depozit tuženici lišio prava raspolaganja značajnim novčanim iznosom i to za dugo vremensko razdoblje (8 godina). Prednik tužiteljice je davanjem depozita također preuzeo rizik i moguće manje kunske protuvrijednosti iznosa CHF nakon što kredit bude isplaćen (u slučaju nižeg tečaja CHF u odnosu na kunu), nije mogao novac u depozitu ulagati, odnosno oplođivati na druge načine, pa je očito da je prednik tužiteljice bio ugovorna stranka koja je preuzela značajan rizik promjene, pa i mogućeg gubitka vrijednosti CHF depozita, dok je tuženik s druge strane dobio značajan iznos novca na raspolaganje na duže vremensko razdoblje, pri čemu je jedino riskirao mogućnost isplate po tečaju većem od onog u trenutku sklapanja ugovora o depozitu, no što je bio jedini poslovni rizik tuženika.
23. U konkretnom slučaju depozitna sredstva iskorištena su za zatvaranje kredita i to u iznosu od 32.021,86 kn s obzirom da je na dan 18. prosinca 2012. protuvrijednost depozita od 5.135,00 CHF iznosila upravo toliko sukladno tečaju za 1 CHF od 6,236000 kn. Dakle, tuženik je prilikom isplate iznosa kredita, predniku tužiteljice od iznosa njegovog duga odbila iznos depozita izraženog u CHF valuti, koji je imao na raspolaganju sve do otplate kredita, pa je očito da tuženik u naravi ništa nije izgubio, odnosno za njega nije nastala nikakva šteta. Prednik tužiteljice isplatom iznosa depozita u CHF prema vrijednosti te valute u trenutku korištenja depozita nije stekao nikakvu korist, dakle nije došlo do stjecanja bez osnove, već je upravo tuženik taj koji je na osnovu ništetne odredbe o valuti CHF stekao imovinsku korist, o kojoj je u ovom postupku odlučeno.
24.Osim toga, i odredba članka 323. stavka 2. ZOO-a Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora (jednako i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-391/2021 od 14. srpnja 2021. godine).
25.Nadalje, osnovan je i prigovor zastare istaknut od strane tužiteljice vezano uz potraživanja tuženika s osnove s osnove razlike u depozitu jer zastara za tuženika kao kreditora nije prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu budući su kreditori tamo pasivno legitimirani i ne uživaju benefite podnošenja tužbe i prekida zastarijevanja, dok to pravo pripada samo potrošačima u čiju korist i za čiji interes je tužba podnesena. Potraživanje s osnove razlike u depozitu dospjelo je 18. prosinca 2012. kada je zatvoren predmetni kredit, dok je prigovor radi prijeboja tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu od 3. travnja 2023. Uzimajući u obzir navedeno, te opći zastarni rok od 5 godina, proizlazi da je tražbina tuženika koja je istaknuta u prigovoru protiv prijeboja, zastarjela i stoga je sud, slijedom svega navedenog odlučio kao u izreci presude, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 339. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je presudom propustio odlučiti o prijebojnom zahtjevu tuženika s osnove razlike depozita.
U Daruvaru 24. studenog 2025.
Sudac
Damir Palatinuš
P O U K A : Protiv ove dopunske presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od pismenog primitka otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka nadležnom županijskom sudu.
DOPUNSKA PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Tomislav Kovačić iz Pule
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb
