- 1 -              Revd 2388/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2388/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz B., OIB ..., koga zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2657/2022-2 od 28. ožujka 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-133/2022-60 od 31. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

 

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2657/2022-2 od 28. ožujka 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-133/2022-60 od 31. svibnja 2022. tako da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

2. Prijedlog je podnesen radi više pravnih pitanja koja tužitelj smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

 

„1. Utječe li upis u zemljišne knjige koji je različit od stanja posjeda i upisanog posjeda u katastru na poštenje posjednika i njegovih prednika ako su znali kakvo je stanje upisa u zemljišnim knjigama, a od kojeg poštenja ovisi stjecanje prava vlasništva dosjelošću?

 

2. Smeta li nepoštenje prijašnjeg posjednika ili ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svog posjeda?

 

3. Može li se upis u zemljišnoj knjizi društvenog vlasništva, a slijedom toga i upis vlasništva na Republiku Hrvatsku osporiti i zahtijevati utvrđenje prava vlasništva fizičke osobe ako upisano društveno vlasništvo od strane osoba u društvenom vlasništvu, a zatim slijednika Republike Hrvatske nikada nije bio posjed istih, već sve vrijeme posjed fizičkih osoba kao izvanknjižnih vlasnika, te je li ništetan pravni posao priznanja vlasništva nekretnine za vrijeme komunističke vladavine u sistemu društvenog vlasništva kada pravo vlasništva priznaje osoba koja nije posjednik nekretnine i koja nema vlasničkih prava na toj nekretnini i na kojoj nekretnini su već treće osobe stekle pravo vlasništva dosjelošću, te može li temeljem takvih pravnih poslova i upisa u zemljišnoj knjizi Republika Hrvatska steći pravo vlasništva na nekretnini i biti vlasnik nekretnine zbog pogrešnih odluka svojih prednika donesenih na štetu savjesnih, zakonitih i istinitih posjednika?“.

 

3. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) tužitelj se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-2353/17 od 20. travnja 2021., više odluka županijskih sudova i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske.

 

4. Uz navedena pitanja tužitelj se u prijedlogu poziva i na povrede temeljnih ustavnih i konvencijskih prava.

 

5. Tuženica je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložila tužiteljev prijedlog odbiti te je zatražila naknadu troška sastava tog podneska.

 

6. Prijedlog nije osnovan.

 

7. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio, jer je ocijenio da tužitelj nije sukladno čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dokazao da je samostalno, odnosno preko svojih prednika posjedovao predmetnu nekretninu kao zakonit, pošten i istinit posjednik odnosno kao pošten posjednik kroz vrijeme potrebno za dosjelost, a da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva niti na temelju pravnog posla. Sud drugog stupnja je pri tome pošao od utvrđenja da su od pojedinih prednika tužitelja dijelovi predmetne nekretnine, a kasnije i cijela nekretnina preuzimani u društveno vlasništvo uz znanje tih prednika (na temelju rješenja o preuzimaju u društveno vlasništvo radi otplate poreznog duga odnosno odricanjem pojedinih posjednika i predajom u društveno vlasništvo), pa da od tada posjed predmetne nekretnine po prednicima tužitelja nije pošten, a da sve da su pojedini posjednici povremeno i bili u poštenom posjedu, da to nije bilo dovoljno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da o odgovoru na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu, jer predlagatelj u sadržaju tih pitanja polazi od utvrđenja i pretpostavki koje ne korespondiraju s razlozima na kojima se temelji pobijana drugostupanjska presuda.

 

9. Prema tome, naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a te je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen (točka I. izreke).

 

10. Nadalje, tužitelj se u prijedlogu, više uopćeno, pozvao na povredu temeljnih ljudskih prava, a nije iznio razloge kojima bi učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017).

 

11. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je isti sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, a glede pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava, valjalo odbaciti i na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

12. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (točka III. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. listopada 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  Ivan Vučemil, v.r.