Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1404/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1404/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Treća ekonomska škola, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. R-667/20-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-2478/19-11 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi ništetnom Odluka tuženika o razrješenju ravnatelja Treće ekonomske škole M. K. s danom 31. kolovoza 2019., Klasa: 602-03/19-02/8, ur.broj: 251-299-19-1 od 16. srpnja 2019., kojim se utvrđuje ništetnom Odluka tuženika o ispravku u tekstu Odluke Školskog odbora Treće ekonomske škole od dana 16. srpnja 2019. o razrješenju M. K. s danom 31. kolovoza 2019., Klasa: 602-03/19-02/8, Ur.broj: 251-299-19-2 od 29. srpnja 2019, kojim se naređuje tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto za obavljanje poslova ravnatelja, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je između tužitelja i tuženika 24. veljače 2015. zaključen ugovor o radu,

 

- da je u čl. 1. predmetnog ugovora određeno kako tužitelju od trenutka sklapanja navedenog ugovora teče petogodišnji mandat ravnatelja, a sukladno odluci Školskog odbora o imenovanju ravnatelja,

 

- da je tužitelj 13. ožujka 2019. navršio 65 godina života, te da je u to vrijeme imao navršenih petnaest godina mirovinskog staža,

 

- da je tuženik dana 16. srpnja 2019. donio odluku o razrješenju ravnatelja – tužitelja s danom 31. kolovoza 2019.,

 

- da je tuženik 29. srpnja 2019. donio ispravak Odluke od 16. srpnja 2019. zbog očigledne pogreške u pisanju broja materijalnog propisa na temelju kojeg je donesena Odluka o razrješenju,

 

- da je tuženik spornu Odluku o razrješenju utemeljio na odredbama članka 130.a st.1. toč. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine"“ broj 87/08, 86/09, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19 i 64/20 - dalje: Zakon o odgoju), te na odredbi čl. 44. st. 2. toč. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19 -dalje: ZOU).

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik pravilno postupio kada je donio spornu Odluku o razrješenju ravnatelja od 16. srpnja 2019., koju je ispravio Odlukom od 29. srpnja 2019.. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da odredba čl. 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 7/17) ne derogira obveznu primjenu čl.130.a Zakona o odgoju koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja, te da je navedena odredba donesena u svezi reguliranja radno pravnog statusa ravnatelja školskih ustanova obzirom na licencu za rad.

 

9. Sukladno odredbi čl. 130.a st. 1. toč. 3. Zakona o odgoju ravnatelju školske ustanove ugovor o radu prestaje na kraju školske godine u kojoj ravnatelj školske ustanove navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

 

10. Sukladno odredbi čl. 130. st. 1. Zakona o odgoju školski odbor je dužan razriješiti ravnatelja i prije isteka roka na koji je imenovan, ako se utvrdi da su se stekli uvjeti za razrješenje, propisani Zakonom o ustanovama, odnosno ako ravnatelj krši obveze iz ugovora iz čl. 128. st. 1. ovog Zakona ili da ravnatelj zanemaruje obveze poslovodnog i stručnog voditelja školske ustanove.

 

11. Sukladno odredbi čl. 44. st. 1. ZOU ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan, dok je stavkom 2. toč. 2. propisano da je upravno vijeće odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. ovog zakona dužno razriješiti ravnatelja ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu.

 

12. Revident ističući prigovor pogrešne primjene materijalnog prava smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 3. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 7/17 - dalje: ZID Zakona o odgoju) sukladno kojoj će osobe imenovane za ravnatelja školskih ustanova do 31. prosinca 2016., koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zateknu na dužnosti ravnatelja, nastavit obnašati tu dužnost do isteka mandata.

 

13. Po ocjeni ovog suda odredba čl. 3. ZID Zakona o odgoju, na koju se tužitelj poziva, ne isključuje druge razloge za prestanaka dužnosti ravnatelja. Naime, odredba čl. 3. ZID Zakona o odgoju bi se primjenjivala na tužitelja da isti nije ispunio uvjet za prestanak radnog odnosa – odlazak u mirovinu sukladno propisima Zakona o odgoju (tako i u Revr-250/08 od 22. listopada 2013.).

 

14. Naime, kada ravnatelj napuni 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, nastupaju pravne posljedice odredbe čl. 44. st. 2. ZOU u vezi s čl. 130.1 st. 1. toč. 3. Zakona o odgoju prema kojem je Upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja školske ustanove i prije isteka mandata za koji je izabran.

 

15. Budući da odluka o razrješenju ravnatelja nije ništetna, pravilno je primijenjeno materijalno pravo  kada je odbijen zahtjev za vraćanje na radno mjesto.

 

16. Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu