- 1 -              Rev 1255/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1255/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu R., G. K. i R. u S., protiv tuženika E.-K. z., ustanova, S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-483/21-2 od 28. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-544/19 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je nedopuštenom i bez pravnog učinka odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja na radnom mjestu Savjetnik izvršnog direktora od 4. srpnja 2019. Klasa:112-02/19-01/03, Ur. Broj: 2181-531-01/1-19-20 s ponudom izmijenjenog ugovora na radno mjesto Stručnog suradnika za pravne poslove I, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad radi obavljanja poslova i zadataka radnog mjesta Savjetnika izvršnog direktora sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sklopljenom 1. prosinca 2017. Klasa: 112-02/17-01/13, Urbroj 2181-531-02/1-17-10 (toč. II.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora i vraćanje na rad.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu Savjetnika izvršnog direktora na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2017.,

 

- da je tuženik Odluku o otkazu Ugovora o radu od 4. srpnja 2019. utemeljio na organizacijskim razlozima, uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za poslove Stručnog suradnika za pravne poslove, koji tužitelj nije potpisao,

 

- da iz obrazloženja Odluke proizlazi da se radnik raspoređuje na drugo radno mjesto prema njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu time da se razlozi temelje na ocjeni poslodavca radi: bolje organizacije rada, popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida i potrebe pravovremenog i efikasnijeg obavljanja poslova,

 

- da je tužitelj pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava na koji se poslodavac očitovao dopisom, te potom tužbu,

 

- da je tuženik dana 13. lipnja 2019. radničkom vijeću dostavio prijedlog Odluke, te da se radničko vijeće dopisom od 21. lipnja 2019. usprotivilo otkazu, kao i da iz rezultata inspekcijskog nadzora proizlazi da je formalno proveden postupak savjetovanja, dok nisu ulazili u sadržaj istog,

 

- da iz Popisa radnih mjesta s opisom poslova od 29. ožujka 2019. proizlazi da egzistira radno mjesto savjetnika izvršnog direktora i da je za navedeno radno mjesto sklopljen ugovor o radu s radnikom A. S. 23. rujna 2019., a tužitelju je prestao radni odnos odjavom kod HZMO 18. rujna 2019.,

 

- da je tuženik 19. srpnja 2019. donio Odluku o prijenosu, a potom je sklopio Sporazum o prijenosu dijela poslova na V. i k. d.o.o. i to poslova provedbe projekata aglomeracije S.-S. i K.-T. koji da je kod tuženika obavljala Jedinica za pripremu i provedbu tih projekata, uz prijenos ugovora o radu radnika koji su radili na tim poslovima na novog poslodavca – V. i k. d.o.o. s danom 18. rujna 2019.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi pozivajući se na odredbe čl. 115. st. 1. i 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) prihvatili su tužbeni zahtjev ocjenjujući da tuženik nije pružio dokaze iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da je zbog poslovnih promjena i prijenosa ugovora o radu pojedinih radnika izvršio organizacijske promjene zbog kojih da je došlo do promjena u svezi radnog mjesta savjetnika izvršnog direktora, na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu radio tužitelj, kao ni činjenicu da je zbog prijenosa poslova i dijela ugovora o radu na tvrtku V. i k. d.o.o. prestala potreba za radnim mjestom tužitelja, već naprotiv da je tuženik zaposlio drugog radnika na tužiteljevo radno mjesto.

 

10. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima koji se nalaze u spisu.

 

11. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

12. Revident ustraje na tome da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo, konkretno odredba članka 115. ZR.

 

13. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok sukladno odredbi st. 5. istog članka poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku  na istim poslovima zaposliti drugog radnika.

 

14. Iz provedenog dokaznog postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da radno mjesto Savjetnika izvršnog direktora, na kojem je bio zaposlen tužitelj, nije ukinuto. Utvrđeno je naime da je na to radno mjesto odmah nakon otkazivanja tužitelju zaposlen novi radnik.

 

15. Ovdje također valja napomenuti da je odredbom sadržanom u članku 120. st. 2. ZR poslodavac obvezan u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Navod tuženika iz otkaza ugovora o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora tužitelju kako je razlog bolja organizacija rada, popunjavanje upražnjenog mjesta i potreba pravovremenog i efikasnijeg obavljanja poslova, ne može se smatrati dostatnim obrazloženjem otkaza u smislu odredbe čl. 120. st. 2. ZR. Naime, tuženik je trebao dokazati da je doista izvršio organizacijske promjene, te da je uslijed takvih organizacijskih promjena prestala potreba za obavljanjem posla koje je obavljao tužitelj.

 

16. Navedeno međutim tuženik nije učinio. U postupku pred nižestupanjskim sudovima upravo je utvrđeno da je tuženik pet dana nakon prestanka radnog odnosa tužitelja na istom radnom mjestu zaposlio novog radnika, na istim poslovima koje je obavljao tužitelj.

 

17. Obzirom je tuženik postupao suprotno odredbi iz čl. 115. st. 1. i 5. ZR kao i čl. 120. st. 2. ZR sudovi su pravilno prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da nije dopušten predmetni otkaz ugovora o radu od 4. srpnja 2019., te naložili tuženiku vratiti tužitelja na posao.

 

18. Također valja napomenuti da su neosnovani revizijski navodi kojima tuženik smatra da je u ovom postupku došlo do kršenja prava na poštenu sudsku zaštitu, jer iz navoda tuženika ne proizlazi postojanje okolnosti koje bi ukazivale da bi bila povrijeđena njegova prava zajamčena čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

 

19. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tuženika izjavljena to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

Zagreb, 10. listopada 2023.