- 1 -              Rev 1124/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1124/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz B., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., protiv tuženika S. H. vl. Autoprijevoza H., Obrt za prijevoz i trgovinu, S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. N.-P., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-230/22-3 od 16. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-10/18-67 od 10. prosinca 2021., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv rješenja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražen sudski raskid Ugovor o radu između tužitelja i tuženika s danom 14. svibnja 2018., kao i zahtjev na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme do 14. svibnja 2018., kao dana sudskog raskida ugovora. Odbijen je i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 27.180,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka (toč. 1.). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da se naloži tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade imovinske štete iznos od 79.898,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. 2.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je dio tužbenog zahtjeva (pravilno dio tužbe) tužitelja u kojem traži da se utvrdi da je nedopušten usmeni Otkaz ugovora o radu od 21. travnja 2017., a koji je tuženik dao tužitelju, kao i zahtjev na utvrđenje da radni odnos tužitelj kod tuženika nije prestao (toč. 1.). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak (toč. 2.).

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki 1. izreke.

 

4. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u točki 1. izreke (toč. I.), te je prihvaćena žalba tuženika i ukinuta je presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke i rješenje istog suda u točki 2. izreke, te je u tom dijelu postupak vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i ponovni postupak (toč. II.).

 

5. Protiv presude i rješenja u točki I. izreke suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen, dok se sukladno st. 3. istog članka u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i revizije protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

 

10. Rješenje drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda kojim se odbacuje tužba u određenom dijelu je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava.

 

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. kolovoza 2011.,

 

- da je predmetni Ugovor tuženik usmeno otkazao 21. travnja 2017. s kojim je danom tužitelj i odjavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

 

- da je iz iskaza tužitelja razvidno da je tuženik nazvao tužitelja 21. travnja 2017. i pitao ga kako je, te mu rekao da ga je s tim danom odjavio i da je dobio otkaz, da će naknadno riješiti sporazumno, a nakon što je rekao da neće potpisati otkaz da je 25. travnja dobio odjavu s HZMO, na što mu je tuženik rekao da će se snaći, da ima sva prava, da nakon što je otišao na Biro za zapošljavanje gdje mu je rečeno da nema nikakvih prava da se vratio kod tuženiku i tražio pismeni otkaz,

 

- da tužitelj nakon 21. travnja 2017. nije dolazio na rad kod tuženika,

 

- da je tužitelj 15. studenoga 2017. zaprimio Obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 6. studenoga 2017. kojim ga se obavještava da je tuženiku izdan prekršajni nalog radi počinjenja prekršaja opisanog u čl. 229. st. 1. toč. 35. Zakona o radu jer nije najkasnije prije dana odjave pri nadležnim tijelima obveznog osiguranja tužitelju dostavio pisani i obrazloženi otkaz Ugovora o radu,

 

- da je iz sadržaja Zahtjeva za zaštitu prava kojeg je tužitelj uputio tuženiku vidljivo da je isti datiran s 29. studenim 2017.,

 

- da prema navodima tužitelja cisterna koju je vozio ima tri komore, da je predmetne prilike u zadanoj komori vozio 14.000 l vrhnja, u drugoj 2.000 l mlijeka te u prvoj 10.000 l mlijeka, da se u D. nakon vaganja istače prvo vrhnje, mlijeko da se ne dira, da cisterna nakon toga ponovno ide na vagu; da je osam godina vozio cisternu, da je kao i svaki put predmetne prilike poklopac podložio šarafom, budući isti nema osigurača, da je operater D. pustio pranje nakon što mu je rekao, da je išao prekontrolirati poklopac jer je vrhnje masno, pa da zna ostati na poklopcu vrhnja; kad se krenuo penjati da je čuo da je u cisterni puklo, da je uočio da se poklopac na prvoj komori ne može otvoriti, te da pretpostavlja da je pant bio labav, da se poklopac tresao i pri tome šaraf ispao,

 

- da je iz iskaza tuženika razvidno da je postupak pranja cisterne veoma jednostavan, da se poklopci moraju skroz otvoriti i prikopčati voda za pranje, nakon što se poklopci otvore, da su sigurni iako nemaju osigurače, da je popravak cisterne iznosio oko 130.000,00 kuna,

 

- da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za cestovni promet utvrđeno da kad se poklopci na predmetnoj cisterni otvore u cijelosti za potrebe pranja, da stoje pod kutom od 80%, s donjim dijelom naslonjeno na metalni dio konstrukcije cisterne, da se uslijed težine poklopca ne može samo zatvaranjem zatvoriti, već samo fizičkim zatvaranjem od strane vozača, da je do oštećenja komora i oplate cisterne prilikom pranja došlo uslijed stvaranja podtlaka iz razloga jer svi poklopci na gornjem dijelu cisterne nisu bili otvoreni.

 

12. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelju okolnosti na kojima temelji tvrdnje o povredi prava iz radnog odnosa bile poznate od dana samog otkaza, radi čega je predmetni Zahtjev za zaštitu prava podnesen izvan prekluzivnog roka od 15 dana, a nastavno tome nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 133. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) za traženje sudske zaštite pred sudom radi povrede prava iz radnog odnosa od strane tuženika kao poslodavca. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje tužbu u ovoj pravnoj stvari nepravovremenom te odbacuje dio tužbe kojom tužitelj traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, odnosno da radni odnos nije prestao, a radi čega je posljedično odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud zaključuje da nije logično da bi se cisterne prale s otvorenim poklopcem zbog opasnosti da tijekom tog procesa iz cisterne izlazi lužina, kiselina i dr., iz kojeg razloga je bilo opravdano ispod poklopca koji se otvarao, podmetati osigurače odnosno sigurnosne vijke, kako se poklopci tijekom pranja ne bi zatvorili. Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 107. st. 1. ZR, radi čega protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

13. Drugostupanjski sud potvrdio je odluku prvostupanjskog suda u dijelu odluke o tužbenom zahtjevom, no ukinuo je i vratio na ponovni postupak dio odluke u odnosu na protutužbeni zahtjev, ocjenjujući da su okolnosti o kojima ovisi odluka o osnovanosti protutužbenog zahtjeva ostale nerazjašnjene te nedovoljno utvrđene, radi čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

14. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

15. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok sukladno st. 2. ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Sukladno st. 3. istog članka zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

 

16. Pored činjeničnog utvrđenja da je tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem otkazom u usmenom obliku, za koji je tužitelj saznao 21. travnja 2017., tužitelj je, ako je već smatrao da je takvim usmenim otkazom njegova ugovora povrijeđen u svome pravu, trebao, kako bi zadržao pravo i na sudsku zaštitu, zatražiti zaštitu svog prava pred nadležnim tijelom poslodavca - i to u odnosu na tu (konkretnu) tada priopćenu mu odluku o otkazu, u roku iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR, i tek je potom, uz pretpostavke i u roku iz odredbe čl. 133. st. 2. ZR, mogao zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

 

17. Tužitelj nije postupio na navedeni način u odnosu na "usmenu" odluku tuženika, te je zahtjev za zaštitu prava radi utvrđenja usmenog otkaza nedopuštenim podnio tek 29. studenoga 2017., dakle po proteku roka iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR.

 

18. Obzirom je tužitelj zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti predmetnog Otkaza ugovora o radu istakao po proteku prekluzivnog roka pravilno su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu (tako i revizijski sud u Revr-177/17 od 19. rujna 2017., Revr-13/13 od 2. prosinca 2014., Revr-99/12 od 23. listopada 2012.).

 

19. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne postoji niti u dijelu pobijane drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme do 14. svibnja 2018., kao i zahtjev za naknadu plaće jer, s obzirom na činjenicu da je tužba odbačena u odnosu na zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, tužitelj ne može zahtijevati sudski raskid ugovora o radu koji mu je otkazan, pa time posljedično niti tražiti plaću koju bi ostvarivao na tom radnom mjestu.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP i čl. 400. st. 3. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.