Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-427/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ŠM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Šalina i Boži Vrkić, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA (OIB: 92963223473) Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave, dana 15. listopada 2025. godine u prisutnost zamjenika punomoćnika tužitelja Lucije Mišković, odvjetnice u OD Božo Vrkić, Zadra te zamjenice punomoćnika tuženika ĐM, odvjetničke vježbenice u OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, po objavi dana 24. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:32110315702/07 zaključen između tužitelja i tuženika dana 19.srpnja 2007.godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos koji će tužitelj odrediti kada tuženik preda svu dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:32110315702/07 zaključen između tužitelja i tuženika posebno otplatne planove, odluke-obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, evidencije uplata po kreditu izvršenih od strane tužitelja i nakon što isti bude utvrđen knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate.

ili

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:32110315702/07 koji su stranke zaključile dana 19.srpnja 2007.godine slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune a koje promjene su nastupile nakon 19.srpnja 2007.godine pa na dalje.

II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos koji će tužitelj konačno precizirati po provedenom vještačenju po vještaku financijske struke a nakon što tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da nakadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno za zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za namirenje troškova parničnog postupka u iznosu do 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠM, zastupan po punomoćnicima Ivanu Šalina i KM, odvjetnik u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 19. veljače 2021. godine tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, radi isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom, dana 19. srpnja 2017. godine, sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj. 32110315702/07 a kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu do 18.136,23 CHF. Spomenutih ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stope od 5,20%. Tuženik da je jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što tužitelj da je prigovorio dok kasnije da je vršio promjene bez da o tome obavijestio tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužitelj nije niti imao mogućnost za prigovor. Tužitelj da je prilikom plaćanja anuiteta osjetio da je došlo do promjene tako da je visina anuiteta znatno porasla od početno ugovorenog, ali svi prigovori tužitelja da su ostali bez rezultata. Promjene tužitelja u pogledu kamatne stope da su nezakonite, a što da je utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja da se nije moglo pregovarati. Tuženik da je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je s obzirom na stanje na tržištu to mogao činiti i u korist tužitelja. Odredba tužitelja o kamatnoj stopi da je suprotna čl. 82 st. 1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Sve naprijed navedeno da je utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi, te je također utvrđeno da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Budući da tuženik nije tužitelju dostavio cjelokupnu dokumentaciju tužitelj je podnio tužbu koja nije točno precizirana, odnosno nije određena u pogledu visine tužbenog zahtjeva, već je predložio da sud pozove tuženika na dostavu podataka a potom isti da će urediti tužbu.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 32110315702 dana 19. srpnja 2017. godine kojim da je tužitelju na raspolaganje stavljen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 18.136,23. Međutim osporavao je osnov tužbenog zahtjeva, tužiteljev status potrošača, te je isticao prigovor zastare.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o krediti motornog vozila broj 3210315702/07 od dana 19. srpnja 2007. godine.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Pregledom ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužitelja i tuženika, dana 19. srpnja 2017. godine, vidljivo je kako je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos do 18.136,23 CHF uz rok otplate od 56 mjeseci s promjenjivom kamatnom stopom koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,20% godišnje.

6. Prema odredbi čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) tužba mora sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Nadalje, odredbom čl. 186b. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnog odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za kojeg je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovina i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovni potpuni i točni.

7. Tužitelj prilikom podnošenja tužbe nije točno odredio visini tužbenog zahtjeva navodeći kako mu tuženik nije dostavio dokumentaciju koja mu je potrebna pa je slijedom toga postavio neodrediv tužbeni zahtjev. Međutim, prilikom podnošenja tužbe tužitelj je uz istu dostavio sudu kao dokaz presliku Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, dakle dokumentaciju koja mu je, prema stajalištu ovog suda, bila potrebna da utvrdi visinu tužbenog zahtjeva, točnije da pomoću ovlaštene osobe za financije, na temelju predmetnog ugovora, izračuna eventualno preplaćeni iznos uslijed promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Unatoč navedenom, sud je rješenjem od dana 28. rujna 2022. godine naložio tuženiku da dostavi otplatni plan što je tuženik i učinio pa je sud navedenu dokumentaciju dostavio tužitelju koji ju je i uredno zaprimio dana 13. listopada 2022. godine. Sud je također i tužitelja, rješenjem od dana 28. rujna 2022,. godine pozvao da uredi tužbu odnosno da postavi točno određeni tužbeni zahtjev u pogledu zatražene isplate. Tužitelj sve do zaključenja glavne rasprave nije dostavio uređeni tužbeni zahtjev.

7.1. Unatoč navedenom sud je rješenjem od dana 21. ožujka 2024. godine odredio izvođenje dokaza provođenjem financijskom vještačenja, a koji dokaz je predložen od strane tužitelja, te je pozvao tužitelja na uplatu potrebnog predujma za vještačenje u iznosu do 470,00 eura sve u roku od 15 dana, te ga upozorio da ukoliko ne uplati traženi predujam da će sud odustati od izvođenja predmetnog dokaza.

8. Odredbom čl. 250 ZPP-a propisano je kako će sud izvesti dokaz vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Nadalje, odredbom čl. 153. st. 1 i st 3 ZPP-a propisano je da kada stranka predloži izvođenje dokaz, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirivanje troškova.

8.1. S obzirom da tužitelj nije naveo niti opravdao razloge zbog kojih nije izvršio uplatu predujma za vještačenje u zadanom roku a isto tako, prema mišljenju ovog suda, nisu se ispunile pretpostavke iz čl. 111. st. 2 ZPP-a za produljenje roka za uplatu predujma, pa je zaključeno kako tužitelj ničim nije dokazao visinu svog potraživanja.

8.2. Naime, tužitelj je na ročištu održanom pred ovim sudom dana 15. listopada 2025. godine zatražio rok od 8 dana za uplatu predujma za provođenje vještačenja navodeći kako je tužitelj bolestan. Rješenjem kojim se tužitelja poziva na uplatu sud je donio dana 21. ožujka 2024. godine, dakle godinu i šest mjeseci prije nego je tužitelj zatražio dodatni rok. Prema mišljenju ovog suda, tužitelj je imao dovoljno vremena da zatraži dodatni rok za uplatu predujma, točnije 18 mjeseci, a ne reagirati tek nakon proteka navedenog roka i navesti da je tužitelj bolestan bez dostave ikakve dokumentacije iz koje bi naprijed navedeno bilo vodljivo.

9. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10. Za vrijeme trajanja postupka, tužitelj na kojem je u ovom postupku teret dokaza, ničim nije dokazao, točnije predložio dokaze kojima bi potkrijepio činjenice koje navodi u tužbi, ili kojima pobija dokaze protivnika. Budući da nije odredio visinu tuženog zahtjeva, niti je ičim dokazao navode iz tužbe sud je tužbeni zahtjev, kako glavni tako i alternativni, ocijenio kao neosnovan. Podredno valja naglasiti da je tužitelj u toč. I. alternativnog zahtjeva isti postavio tako da bi tužitelja trebalo osloboditi plaćanja mjesečnog anuiteta u CH, a što predstavlja ugovornu obvezu tužitelja proizašlu iz sklopljenog Ugovora o krediti te tužitelj da bi se oslobodio svoje obveze trebao je poduzeti određene pravne radnje. Prema odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/96 u daljnjem tekstu ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrdivši da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, sud je isti odbio kao neosnovan te riješio kao u izreci.

12. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 155 st. 1. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku kao osnovan priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu do 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 28. rujna 2022. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 21. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura što uvećano za PDV iznosi ukupno 250,00 eura, odnosno tuženiku je kao opravdan priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

12.1. U odnosu na zahtjev tuženika za namirenje troškova za pristup na ročište određeno za dan 14. listopada 2025. godine valja napomenuti da se pred ovim sudom nije održano ročište dana 14. listopada 2025. godine pa u tom dijelu sud nije priznao kao opravdan zahtjev tuženika za namirenje navedenog troškova, već je isti valjalo odbiti.

U Šibeniku, 24. studenog 2025. godine

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- za tužitelja punomoćnik KM, odvjetnik u [adresa]

- za tuženika punomoćnici iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb