P-467/2025-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Goranu Gložinić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon rasprave zaključene dana 22.listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SI odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu odvjetnice Željke Radoš Radičević i zamjenika punomoćnika tuženika Davora Petrović, odvjetnika u Osijeku, dana 24.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-3928391 sklopljenog dana 19.02.2007. god. između tužitelja OI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 a koja glasi: „0,50 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, da tužitelju OI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 240,63 EUR (dvejstočetrdeseteurašezdesettrcenta), s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 28. veljače 2007. prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 316,80 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 24.studenog 2025.pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 179,45 eura (stosedmadesetdeveteuračetrdesetpetcenti), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2007. do isplate - se odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 28.ožujka 2025 podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da 19.02.2007.god. su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 528-50- 3928391, a prema kojem tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 80.000,00 CHF. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate 360 mjeseci u jednakim vremenskim razmacima. Tuženik je u članku 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj je tužitelj u obvezi platiti naknadu – trošak obrade kredita u visini od 0,50 % od iznosa kredita, jednokratno, a ista se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova obrade kredita te tužitelj niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom, jer sve troškove javnog bilježnika i ostale administrativne troškove i slično je snosio sam tužitelj mimo toga. U nijednom dijelu predmetnog ugovora se ne spominje nijednom riječju bilo što o stvarnim troškovima zaključenja ugovora. Prema odredbi članka 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007.g. (dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nadalje je propisano da se nepoštena ugovorna odredba posljedično smatra ništetnom. Nadalje, Vrhovni sud RH je u presudi poslovni broj Rev-673/2023-2 odbio reviziju tužene banke i po pitanju poštenosti ugovorne odredbe o naplati troškova obrade kredita zauzeo stav da je takva odredba nepoštena i ništetna, citirano: „to stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“.Za istaknuti je da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate koje je ugovorio s tužiteljem i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet tužitelju kao potrošaču oko kojeg tužitelj nije mogao pregovarati, niti na isti utjecati. Iz Ugovora o kreditu koji se prilaže uz tužbu proizlazi da je tuženik tužitelju naplatio navedenu naknadu, trošak obrade kredita u visini od 400,00 CHF odnosno 420,08 EUR što je 0,50% od ukupnog iznosa kredita koji je iznosio 80.000,00 CHF . Uzimajući u obzir odredbe članka 96. i članka 102. ZZP-a, te povrh svega odredbu članka 3., 4. i 10. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem odredbe o naknadi za troškove obrade kredita postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTSRH-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH dana 30. siječnja 2020.g. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, s time da zastara restitucije nije ni počela teći. Tužitelj ističe da je prethodno od tuženika pribavio potrebnu kreditnu dokumentaciju iz koje se vidi iznos naplaćene naknade ( ugovor o kreditu, otplatni plan), no ukoliko tuženik bude osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ipak pridržava pravo postavljanja točne visine tužbenog zahtjeva nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem na okolnost koliko i s kojim datumom je tužitelju naplaćena naknada za troškove obrade kredita s tim da sud vještaka ovlasti da po potrebi pribavi dodatnu kreditnu dokumentaciju od tuženika. Slijedom navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom da nakon provedenog postupka donese slijedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 528- 50-3928391 sklopljenog dana 19.02.2007. god. između tužitelja NI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, ZAGREB, OIB:53056966535 a koja glasi: „0,50 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, ZAGREB, OIB:53056966535, da tužitelju NI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 420,08 EUR odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 19. veljače 2007. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, ZAGREB, OIB 53056966535 da tužitelju ŠČRBAK NI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 19.02.2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3928391 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 80.000,00 a da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na jednokratnu naknadu ništetna - U čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je:

„Čl. 3. NAKNADA

Naknada za obradu kredita: 0,50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

Odredba čl. 3. predmetnog ugovora je jasna, lako uočljiva i razumljiva!

Pravnu osnovu za naplatu predmetne naknade predstavljaju upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba Ugovora, već je isti razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene naknade. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena odredba nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, a obzirom tužitelj nije prigovarao odredbama, stranke su zaključile ugovor. Tuženik ističe prigovor zastare. Sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima: „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 28.03.2025.g. razvidno je da je tražbina zastarjela. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio predmetni Ugovor o kreditu, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što mu je objašnjena svaka odredba Ugovora o kreditu, isti potpisao razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

Slijedom svega navedenog, vidljivo je da je tužbeni zahtjev očito neosnovan. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 22.listopada 2025. (stranica 53 spisa) zamjenik punomoćnika tužitelja izjavila je da s obzirom na dostavljenu potvrdu tuženika o visini naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 1.183,03 HRK uređuje tužbeni zahtjev tako da potražuje navedeni iznos od 1.183,03 HRK što prema fiksnom tečaju konverzije 240,63 EUR na koji iznos potražuje zatezne kamate od 28. veljače 2007. godine, te potražuje naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana presuđenja.

4.Na istom ročištu zamjenik punomoćnika tuženika izjavio je da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, te ističe kako prema dostavljenoj potvrdi u spis naplaćena je naknada u iznosu od 240,63 eura,da je visina nesporna samo do tog iznosa, te da se preko navedenog iznosa dalje osporava.

5.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu ,Dodatak Ugovoru o kreditu, Otplatni plan, Pregled izvršenih uplata, potvrdu tuženika od 21.listopada 2025.i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

6.Dakle predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi koja se prema navedenom ugovoru naplaćuje pri korištenju kredita, te zahtjev za isplatu po navedenoj osnovi.

7.Uvidom u Ugovor o kreditu br. 528-50-3928391 utvrđeno je da je sklopljen dana 19.veljače 2007., kojim ugovorom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 80.000,00 CHF. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate 360 mjeseci.

Namjena kredita je stambeni kredit bez počeka (čl. 6 ugovora).

Člankom 3. ugovorena je naknada od 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita.

8.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka broj OV-2106/07, dana 20.veljače 2007 (stranica 10 spisa).

9.Tužitelj i tuženik sklopili su i Dodatak Ugovoru o kreditu br. 528-50-3928391 dana 4.veljače 2016. kojim je provedena konverzija prema ZID ZPK (NN 102/2015)- stranica 11 spisa.

10.Iz sadržaja Potvrde Raiffeisen bank Austria d.d. od 21.listopada 2025. (stranica 51 spisa) razvidno je da je dana 27.veljače 2005. tužitelju isplaćen kredit, te da je naknada za obradu kredita u iznosu od 1.813,03 HRK (0,50% od iznosa kredita) sukladno čl.3 NAKNADA – Ugovora o kreditu naplaćena/ ustegnuta prilikom isplate odobrenog kredita (stranica51 spisa).

11.Tužitelj OI, izjavio je saslušan u svojstvu stranke da 2007. godine trebala su mu sredstva u iznosu od 50.000,00 eura za dovršetak kuće. U svezi navedenog obišao je više banaka, te se odlučio za Raiffeisen banku. U toj banci mu je rečeno da ne ispunjava uvjete u valuti EUR, već mu je savjetovano da podigne kredit u valuti CHF, te mu je bankarica s kojom je razgovarao rekla da je i ona podigla taj kredit. Pročitao je ugovor. Smatrao je da ga je razumio. Po struci je autoelektričar. Nije ništa mogao promijeniti u tom ugovoru jer je to bilo uzmi ili ostavi. Uočio je ugovornu odredbu o naknadi. Plaćanje ulazne naknade bio je uvjet za dobiti kredit. Bankarica mu nije pojasnila kako se naknada naplaćuje. Također je išao kod javnog bilježnika. To je bila solemizacija, samo su potpisali i nije im ništa pojašnjavano. Kredit mu je isplaćen u iznosu od 80.000,00 franaka, te je iz sredstava kredita naplaćena naknada prilikom prvog korištenja kredita. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti u kojem iznosu je naplaćena naknada. Prilikom podizanja kredita nije upozoren na rizik tečaja CHF. Tad mu je rečeno da mu rata može biti samo manja. Kredit je iskoristio u svrhu u koju je podignut. U vrijeme podizanja kredita bio je u radnom odnosu u Osijeku, u Extrime sport. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Kredit nije otplatio, još ga otplaćuje, ali je proveo konverziju. Na pitanje zamjenika punomoćnika tužitelja da li je znao na što se odnosi iznos naknade, tužitelj je izjavio da nije znao već mu je samo rečeno da to treba platiti. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je pokušao promijeniti neku odredbu ugovora, tužitelj je izjavio da nije, da mu je u banci rečeno da su to ti uvjeti, te ga nitko nije nagovarao na podizanje tog kredita. Poznavao je bankaricu koja je radila kod tuženika, te joj je vjerovao zbog njezinog iskustva i činjenice da mu je preporučila taj kredit (stranica 48 spisa).

12.Dakle, kako je navedeno, tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbe predmetnog ugovora o kreditu o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te isplatu iznosa koji je platio tuženiku na ime naknade temeljem ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu.

13.Sporan je osnov tražbine tužitelja, dok visina tražbine nije sporna

14.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

16.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl.110 ZOO/91 ( čl. 328. ZOO/05) propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

17.Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18.Dakle,u konkretnom slučaju imajući u vidu sadržaj odredbe čl.3. predmetnog ugovora o kreditu evidentno je da navedenim ugovorom nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova naknade koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita odnosno za obradu kredita, a koja naknada je određena paušalno kao postotak od iznosa kredita, te je evidentno da plaćeni iznos u konkretnom slučaju nije odraz stvarnih troškova odnosno štete koju je tuženik navodno trpio u svezi obrade kredita odnosno prilikom prvog korištenja kredita, iz čega slijedi da kod sklapanja ugovora o kreditu, a niti kod određivanja i naplate naknade prilikom prvog korištenja kredita tuženik te troškove odnosno navodno postojanje štete nije uopće izračunavao, niti procjenjivao tj. njezino postojanje, stvarni obim i visina nisu niti bili utvrđeni, te u plaćenom iznosu evidentno nije obračunata stvarna šteta.

19.S obzirom na izloženo, te da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik, te da iz provedenih dokaza proizlazi da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, niti je tuženik dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na njezin sadržaj, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedene odredbe, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, pa stoga i ništetna, s napomenom da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog obrade kredita odnosno troškove prilikom korištenja kredita. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa 240,63 EUR (1.813,03 HRK), koji je tužitelj platio na ime naknade pri korištenju kredita, sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je predmetna odredba ugovora o kreditu u dijelu o obvezi plaćanja naknade pri korištenju kredita ništetna, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja (VSRH broj Rev-1051/2023-2 od 3.travnja 2024.).

20.U odnosu na prigovor zastare za navesti je da temeljem odredbe čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

20.1.Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak koji glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

20.2.Stoga prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan.

21. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 22. listopada 2025. (stranica 53 spisa) zamjenik punomoćnika tužitelja je snizila tužbeni zahtjev za isplatu na iznos od 240,63 EUR, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik protivio, te je stoga s obzirom na sve naprijed izloženo sud tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbio (toč. III izreke presude.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. ZPP. Za napomenuti je da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva za isplatu navedenog u tužbi (420,08 EUR), a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi ( vps u tužbi:1.747,30 EUR), s obzirom da u konkretnom slučaju deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu odnosno deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž- 1313/2023-2 od 27.11.2023.).

22.1.Tužitelj je uspio u postupku po osnovi 100 % a po visini 57,28%, iz čega slijedi uspjeh tužitelja u postupku od 78,64% ( osnova 100% plus visina 57,28%= 157,28%:2 = 78,64%) a uspjeh tuženika u postupku od 21,36%.Primjenom metode iz čl.154. ZPP oduzimajući manji postotak od većeg utvrđen je uspjeh tužitelja u postupku od 57,28% (78,64%-21,36%= 57,28%).

22.2.Tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 50 bodova(Tbr.7.t.1.), sastav pisanog podneska po Tbr.8.t.1. u iznosu od 50 bodova ,te za zastupanja na ročištima kod ovog suda dana 25.rujna 2025.i 22.10.2025. po Tbr.9.t.1. u visini od po 50 bodova koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 26,54 EUR, što iznosi ukupno 553,08 EUR. Stoga s obzirom na izloženo tužitelju pripada naknada parničnog troška u iznosu od 57,28% od navedenog iznosa tj. iznos od 316,80 EUR.

23.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 24.studeni 2025.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika