Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-192/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠIPAD EXPORT-IMPORT d.d. “u stečaju“, OIB: 94175950412, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-21/2025 od 18. veljače 2025., 24. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-21/2025 od 18. veljače 2025.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda prihvaćen je prijedlog ovršenika od 17. siječnja 2025. te je naloženo Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate (PN- 10/19-IZ.NA) koja se vodi protiv ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom RH povodom revizije koju je ovršenik podnio 15. siječnja 2025. protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) koji se u postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. ; dalje u tekstu: OZ). Predlaže da se pobijano rješenje u cijelosti ukine i ovršenikov prijedlog odbaci, odnosno podredno da se isto preinači i ovršenikov prijedlog odbije, potražujući pritom troškove postupka.
2.1 Podneskom od 30. lipnja 2025. ovrhovoditelj se dodatno očitovao na pobijano rješenje međutim, s obzirom da je predmeti podnesak predan nakon proteka žalbenog roka, navodi sadržani u istome nisu bili razmatrani u ovome postupku.
3. Ovršenik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba ovrhovoditelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći pri tome na apsolutno bitne procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona. Prvostupanjski je sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom je u obrazloženju rješenja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka rješenja je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima rješenja pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Iz sadržaja pobijanog rješenja, u bitnome, proizlazi:
- da je ovršenik (očitom omaškom napisano ovrhovoditelj) 17. siječnja 2025. podnio prijedlog za odgodu ovrhe, podredno prijedlog da sud donese rješenje kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate koja se vodi protiv ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. i presude Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. do donošenja odluke po izjavljenoj reviziji protiv citirane presude drugostupanjskog suda,
- da se ovrhovoditelj navedenom prijedlogu protivio,
- da je ovršenik dokazao da je podnio reviziju protiv ovršne isprave (drugostupanjske odluke) na temelju koje je predmetna ovrha (izravna naplata) određena,
- da se zaplijenjeni iznos odnosi na parnični trošak na temelju uvodno citiranih ovršnih isprava,
- da su sredstva ovršenika zaplijenjena u punom iznosu od 89.555,25 eura od strane Financijske agencije,
- da je ovrhovoditelj trgovačko društvo koje se nalazi u stečaju od prosinca 2016.,
- da ovrhovoditelj ima sjedište izvan Republike Hrvatske u državi koja nije članica Europske unije (Bosna i Hercegovina).
7. Cijeneći da se u konkretnome slučaju radi o postupku izravne naplate, prvostupanjski sud zaključuje da prijedlog ovršenika predstavlja prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava (članak 210. stavak 1. OZ-a) na koji se primjenjuju sve odredbe Ovršnog zakona kojima je reguliran institut odgode ovrhe (članak 210. stavak 2. u vezi s člankom 65. stavkom 1. OZ-a).
8. Uzimajući u obzir prethodno utvrđene činjenice, zaključuje da je ovršenik učinio vjerojatnim, ukoliko s revizijom uspije, da će veoma teško uspjeti povratiti prenesena novčana sredstva budući da neće moći prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku, a upitno je uopće hoće li ovrhovoditelj, koji je dugi niz godina u stečaju, imati na raspolaganju predmetni novčani iznos da bi ga mogao vratiti ovršeniku. S druge strane, ako ovršenik s revizijom ne uspije, zaplijenjena sredstva će biti, po obavijesti suda, prenesena na račun ovrhovoditelja pa je već u ovom trenutku potpuno sigurno da je tražbina ovrhovoditelja (ukoliko nakon revizije opstane) osigurana u cijelosti.
9. Pritom pojašnjava da za ovaj postupak nije odlučno prenose li se zaplijenjena sredstva na račun ovrhovoditelja u Bosni i Hercegovini koji je u stečaju ili na račun punomoćnika ovrhovoditelja čiji se račun nalazi u Republici Hrvatskoj budući da je postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom pokrenuo ovrhovoditelj pa bi, ako ovršenik uspije u revizijskom postupku, upravo ovrhovoditelj bio dužan vratiti ovršeniku sredstva koja su na temelju navedenih pravnih osnova oduzeta ovršeniku, bez obzira na čiji su račun ta sredstva uplaćena u ovršnom postupku.
10. U pogledu mogućnosti da bi ovršenik mogao prijaviti svoju tražbinu kao ''ostale obveze stečajne mase'', prvostupanjski sud ukazuje da je ovrhovoditelj društvo sa sjedištem u [adresa] koje je u stečaju preko osam godina te nije poznata visina obveza i dugova stečajne mase, kao niti objektivna mogućnost unovčenja njezine imovine.
11. Nadalje, otklanja navode ovrhovoditelja da provedbom ovrhe ovršenik ne bi pretrpio teško nadoknadivu štetu, uzimajući u obzir iznos njegovih proračunskih sredstva, obrazlažući navedeno kako ovdje nije pitanje hoće li gradski proračun ''preživjeti'' bez ustegnutih sredstava nego hoće li se ta sredstva ikada moći vratiti ovršeniku. U suprotnom, jedinice lokalne samouprave, koje u pravilu raspolažu značajnim (javnim) sredstvima, uopće ne bi mogle zatražiti odgodu ovrhe iz razloga vjerojatnosti nastanka takve štete, osim ako se ne radi o prijenosu toliko visokog novčanog iznosa čiji bi prijenos u potpunosti paralizirao proračun. Dodatno pojašnjava da kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja (društva u dugogodišnjem stečaju sa sjedištem izvan RH i izvan EU) i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.
12. Zaključno, ukazuje da se podnošenjem zakonom propisanih pravnih sredstava ni na jedan način ne obezvređuje rad te su predmetna sredstva u cjelokupnom iznosu zaplijenjena i ostat će zaplijenjena i osigurana sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji.
13. Slijedom navedenog, cijeneći da je opasnost nastupanja nastanka nenadoknadive štete potrebno utvrditi samo na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti, te kako je ovršivi novčani iznos ovrhovoditelja osiguran provedenom zapljenom na računu ovršenika, prvostupanjski sud zaključuje da je prva (subjektivna) pretpostavka učinjena vjerojatnom.
14. U odnosu na drugu (objektivnu) pretpostavku, budući da je ovršenik dokazao da je podnio reviziju protiv ovršne isprave na temelju koje je izravna naplata određena, zaključuje da je nedvojbeno ispunjena pretpostavka definirana odredbom članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a te slijedom svega navedenog, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
15. Navedene zaključke prvostupanjskog suda, kao pravilne, prihvaća i ovaj sud.
16. Suprotno žalbenim navodima, pobijanim rješenjem nije odlučeno preko zahtjeva ovršenika. Naime, iako je ovršenik predmetni postupak pokrenuo podneskom kojeg je naslovio ''prijedlog za odgodu ovrhe'', isti je u tome podnesku jasno naveo da, ako sud ne nađe razloga za donošenje odluke o odgodi ovrhe, da se tada podredno u skladu s odredbom članka 210. OZ-a predlaže sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Pritom se ukazuje, a kako je to i prvostupanjski sud pravilno obrazložio, da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava primjenjuju odredbe Ovršnog zakona kojima je reguliran institut odgode ovrhe pa je u svakome slučaju prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o prijedlogu ovršenika.
17. Nadalje, nisu od utjecaja navodi ovrhovoditelja o mogućnosti namirenja ovršenika u stečajnom postupku. Naime, opća pretpostavka za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate zahtijeva postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ili vjerojatnosti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a ne da isto bude dokazano.
18. Prema ocijeni i ovoga suda, uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je ovrhovoditelj pravna osoba koja je dugi niz godina u stečaju, kao i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ovršeniku dozvolio podnošenje revizije protiv presude na temelju koje je postupak izravne naplate pokrenut, ovršenik je učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
18.1 Cilj stečajnog postupka jest namirenje tražbina stečajnih vjerovnika koje se provodi po pravilima stečajnog postupka pa je upitno bi li ovršenik u slučaju eventualnog prihvaćanja revizije i preinačavanja uvodno citirane presude drugostupanjskog suda mogao ostvariti povrat ovršenog iznosa i time nadoknaditi štetu koja bi mu nastala provedbom zatražene izravne naplate. Naime, iz dostavljene dokumentacije od strane ovrhovoditelja nije moguće utvrditi visinu obveza i dugova stečajne mase, kao niti objektivnu mogućnost unovčenja njezine imovine, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pa se stoga na temelju stanja spisa ne može zaključiti da provedbom izravne naplate ovršeniku ne bi nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
18.2 Budući da je opasnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete potrebno utvrditi na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti, iz prethodno iznesenih razloga proizlazi da su u konkretnome slučaju, kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Stoga, nije bilo potrebe očitovati se na preostale žalbene navode kojima se upire na mogućnost namirenja ovršenika u stečajnom postupku u slučaju prihvaćanja revizije.
19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja, a budući da ovrhovoditelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 24. studenog 2025.
Sutkinja:
Larisa Gačanin
