Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1847/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Sined Matulji d.o.o. iz Rijeke, Plitvička 7, OIB: 536693528, zastupanog po punomoćniku Alenu Biliću odvjetniku iz Viškova, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-21/2025-4 od 25. travnja 2025. i rješenja poslovni broj Psp- 21/2025-13 od 4. srpnja 2025., 24. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-21/2025-4 od 25. travnja 2025. potvrđuje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-21/2025-13 od 04. srpnja 2025. potvrđuje.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 25. travnja 2025. odlučeno je o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere i naloženo HEP operateru distribucijskog sustava d.o.o. Elektroprimorje Rijeka da ponovno uspostavi isporuku električne energije na adresi [adresa] koji će omogućiti tužitelju kao predlagatelju osiguranja korištenje električne energije, u roku od 24 sata. Istim rješenjem odlučeno je da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi radi smetanja posjeda ili drugačije odluke suda ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena promijene tako da više nije potrebna, da rješenje o privremenoj mjeri ima učinak rješenja o ovrsi (čl. 294. st. 3. OZ-a) te da žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 4. srpnja 2025. utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u njegovom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, za k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo pobliže opisanom u izreci tog rješenja, na način da je dana 23. travnja 2025. podnio HEP operateru distribucijskog sustava d.o.o. Elektroprimorje Rijeka, zahtjev za obustavu isporuke električne energije na nekretnini u kojoj tužitelj stanuje na adresi u [adresa] bez znanja i suglasnosti tužitelja (točka I. izreke) naloženo mu je da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja na način da navedenom distributeru podnese zahtjev za ponovnu isporuku električne energije kojem će tužitelju biti omogućeno korištenje iste u roku od 24 sata (točka II.), određena je zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće (točka III.), te naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 664,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

3. Protiv rješenja od 25. travnja 2025. tuženik podnosi žalbu pozivajući se sadržajno na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. U žalbi protiv rješenja od 4. srpnja 2025. tuženik se poziva na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite uspostavom isporuke električne energije u stanu na adresi u [adresa] uz prijedlog za donošenje privremene mjere.

8. Neprijeporno je da tužitelj predmetni stan sa obitelji koristi za stanovanje od 2019. te da je u istom koristio električnu energiju. Useljenju tužitelja u predmetni stan prethodilo je sklapanje predugovora o kupoprodaji tog stana između tuženika i majke tužitelja 28. kolovoza 2019. koja je također bila u posjedu predmetnog stana ali je u međuvremenu iz istog iselila dok je tužitelj nakon njena odlaska nastavio koristiti stan. Zakonski zastupnik tuženika je 28. rujna 2023. kod javnog bilježnika ovjerio Izjavu kojom potvrđuje da tužitelj stanuje na adresi predmetnog stana kojeg je tuženik vlasnik. Između stranaka je pred sudom prvog stupnja u tijeku parnični postupak koji se vodi po poslovnim brojem P-2305/2023 te ovršni postupak poslovni broj Ovr- 254/2022. Kako između majke tužitelja i tuženika nije došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora i prijenosa vlasništva to je tuženik zatražio od tužitelja da iseli iz predmetnog stana što je ovaj odbio, nakon čega je zatražio od Elektroprimorja Rijeka kao distributera električne energije da iz predmetnog stana isključi dotok električne energije, što je ovaj i učinio. Ponovno je po donošenju privremene mjere uspostavljena isporuka električne energije.

9. Prijeporno je i u fazi žalbenog postupka da li su ispunjeni uvjeti za pružanje posjedovne zaštite tužitelju jer tuženik u žalbi ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka da je dozvolio tužitelju korištenje predmetnog stana do opoziva pa da je, nakon što ga je on pozvao da iseli iz stana, njegov posjed viciozan tako da ne ostvaruje pravo na posjedovnu zaštitu.

10. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijana rješenja ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njihovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbi čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365.st 2. ZPP-a.

11. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 221. a ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi izjavljenoj protiv rješenja od 4. srpnja 2025. Naime, za donošenje tog rješenja sud je utvrdio, u okviru dokaznih prijedloga stranaka sve činjenice relevantne za donošenje odluke po zahtjevu tužitelja, te analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj sveukupnosti donio odgovarajuće pravne zaključke, cijeneći pri tome i da je teret dokaza ispunjenosti pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite na tužitelju a da tuženik suprotno nije dokazao.

12. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za donošenje privremene mjere sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da sukladno odredbi čl. 346. st. 1. t. 2 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), tužitelj kao predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete, odnosno šteta koja prijeti. Pored priložene Izjave zakonskog zastupnika tuženika iz 2023. da tužitelj koristi predmetni stan za stanovanje, te da je u istom po nalogu tuženika od strane ovlaštenog operatera isključen dotok električne energije, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe te uz daljnju primjenu odredbe čl. 442. ZPP-a donio navedeno rješenje i naložio da se uspostavi isporuka električne energije kako bi se tužitelju omogućilo ponovno korištenje energije, u roku od 24 sata. Pravilno pri tome zaključuje da je tužitelj učinio vjerojatnim svoju tražbinu te da može nastati nenadoknadiva šteta jer je za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba neophodno korištenje električne energije.

13. Žalbene tvrdnje tuženika da se dozvola tužitelju da uđe u posjed predmetnog stana temeljila na usmenom dogovoru o korištenju stana bez naknade i uz određeni rok trajanja ali da do sklapanja kupoprodajnog ugovora radi kupnje predmetnog stana između majke tužitelja i tuženika nije došlo čime je prestalo pravo na korištenje i posjed stana, pa da je njegov posjed nakon toga viciozan, nisu relevantne za odluku ocjene zakonitosti pobijane odluke.

14. Navodi tuženika izneseni u žalbi protiv rješenja od 4. srpnja 2025. kojim je odlučeno o pružanju posjedovne zaštite tužitelju u bitnom se svode na iste takve tvrdnje koje je tuženik iznosio u odgovoru na tužbu i tijekom prvostupanjskog postupka. Naime, tuženik ističe kako je majka tužitelja TĆ bila pozvana od njegove strane na sklapanje glavnog odnosno kupoprodajnog ugovora jer da je takva njena obveza dospjela i da je rok za sklapanje glavnog ugovora počeo teći 1. ožujka 2023, ali da njenom krivnjom do toga nije došlo tako da je predugovor raskinut. Tužitelj da je pravo na posjed izvodio iz prava majke TĆ a kako ona nema više nikakvih ovlaštenja na toj nekretnini da su prestala i ovlaštenja tužitelja.

15. U odnosu na navedeno valja odgovoriti da to nije pravno odlučno za donošenje odluke po zahtjevu tužitelja za pružanje posjedovne zaštite niti na zakonitost pobijane odluke. Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava ili mu ga oduzima, ima pravo na zaštitu, o čemu sud sukladno odredbi čl. 22. citiranog Zakona odlučuje u hitnom posebnom postupku u kojem je raspravljanje ograničeno na posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tuženik ne spori da je tužitelj u posjedu predmetnog stana od 2019., da je stan bio opskrbljen električnom energijom, da je od tužitelja tražio od siječnja ove godine da iseli iz predmetnog stana ali je isti to odbio, nakon čega je po njegovu nalogu od strane ovlaštenog distributera isključen dotok električne energije u predmetni stan. Iz takvih utvrđenja, koja žalbenim navodima tuženik ne dovodi u pitanje proizlazi da je tužitelj mirni samostalni posjednik predmetnog stana uključujući i opskrbu električnom energijom pa da je isključenjem mogućnosti korištenja iste, koje je učinjeno po nalogu tuženika tužitelj smetan u posjedu predmetnog stana, tako da su ispunjeni za pružanje posjedovne zaštite propisanih odredbom čl. 22. ZV-a.

16. Žalbene tvrdnje tuženika o razlozima navodnog nesklapanja glavnog – kupoprodajnog ugovora za predmetni stan od strane majke tužitelja, odnosno da ista nije stekla vlasništvo predmetnog stana mogu eventualno biti relevantni za donošenje odluke u drugom postupku koji se vodi između stranaka, ali ne i predmetni postupak za koji je odlučno utvrđenje posljednjeg stanja posjeda i čina smetanja, pri čemu se ne odlučuje o pravu na posjed.

17. Slijedom iznesenog valjalo je žalbe tuženika odbiti kao neosnovane i rješenja suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

18. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je neosnovan njegov zahtjev za naknadnu troškova žalbenog postupka.

U Rijeci 24. studenog 2025.

SUTKINJA

Lidija Oštarić Pogarčić