Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-852/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Ul. Andrije Hebranga 2, Vukovar, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Psp-3/2024-5 od 30. siječnja 2025., 24. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Psp-3/2024- 5 od 30. siječnja 2025. i sudi:

Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa] u [adresa] na način da je 7. srpnja 2023. samovlasno te bez ikakve pravne osnove izbacio tužitelja iz predmetnog stana i zapečatio stan te promijenio bravu na ulazim vratima tog stana i odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata i ujedno mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku platiti u roku od 15 dana tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.375,00 eur dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška prvostupanjskog postupka u preostalom iznosu od 606,18 eur.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 eur.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev za naknadu troška sastava žalbe tužitelja u iznosu od 347,50 eur odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkama I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana u [adresa] u [adresa] na način da je 7. srpnja 2023.g. samovlasno te bez ikakve pravne osnove izbacio tužitelja iz predmetnog stana i zapečatio stan te promijenio bravu na ulazim vratima tog stana i odbio dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave u roku od dvadeset četiri sata i zabranjuje mu se svako takvo i slično smetanje. Odbijen je i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur dok je točkom III odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnoga postupka.

2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22 i 155/23 dalje-ZPP).

3. U podnesenoj žalbi tvrdi da pobijano rješenje nije zakonito te da je pitanje plaćanja najma neodlučno jer da nije postojala pravomoćna odluka po osnovi koje da bi se tužitelja moglo iseliti iz stana. Tvrdi da nije predao ključeve stana djelatnicima tuženika ni da je to učinio dobrovoljno već da se radi o grubom protuzakonitom postupanju neprimjernom djelatnicima državnih tijela.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba je osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je u stambenoj jedinici na adresi u [adresa], stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, sin ovdje tužitelja ĆU ostvario pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje, davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi, ali da korisnik BU nije pristupio sklapanju ugovora o najmu stana. Korisnik BU da je 2018. godine pozvan na sklapanje ugovora o najmu (str. 65 spisa), no isti nije postupio po pozivu.

-da su mu u prosincu 2020. i tijekom 2021. (zbog nekorištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu, neplaćanja najamnine i nepotpisivanja ugovora o najmu) upućene opomene no povratnice su se vraćale s naznakom "odselio"

-da je tuženik dobio dojavu da tužitelj boravi na adresi [adresa] te da su po toj dojavi policije službenici, uz asistenciju policije, pristupili terenskom očevidu radi utvrđenja činjenice korištenja predmetne stambene jedinice,

-da je tužitelj odveden iz predmetnoga stana od strane policije radi obavljanja poslova iz policijske djelatnosti, a stambena jedinica je zapečaćena, jer je tužitelj ilegalno i protuzakonito koristio nekretninu u vlasništvu Republike Hrvatske dok ju njegov sin BU nije koristio,

-da tužitelj nikada nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi predmetnoga stana u [adresa] i da je bespravno boravio u tom stanu koji je bio zapušten, neodržavan, ne uvjetan za život, oštećen do stanja potrebne potpune sanacije, na kojemu je brava je bila obijena,

-da je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje stupio u posjed predmetnoga stana po osnovi članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju i da je takav čin dopušten zakonom te da nisu osnovani navodi tužitelja da bi se u konkretnome slučaju radilo o samovlasnome smetanju tužiteljevoga posjeda.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 381. i 438. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

10. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana u vlasništvu tuženika i da su 07. srpnja 2023. djelatnici policijske postaje zatražili asistenciju službenika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kako bi mogli ući u taj prostor i privesti ovdje tužitelja. Nije sporno ni da su predstavnici Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Uprave za područje posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu Ministarstva) i policijski djelatnici pristupili otvaranju vrata i ušli u nekretninu i da su tom prilikom priveli tužitelja radi obavljanja poslove policijske nadležnosti da bi nakon toga djelatnici Ministarstva popisali stvari i druge nekretnine zatečene u stanu i zapečatili taj stan i promijenili bravu. Sporno je, je li takvim postupanjem službenika Ministarstva tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i je li takvo postupanje tuženika samovlasno smetanje posjeda.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

12. Odredbom čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 37/09, 43/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta: dalje- ZV) st. 1. je propisano da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed.(2) Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.(3) Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda. (4) Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

12. Nastavno, odredbom čl. 23. ZV-a je propisano da u parnicama za smetanje posjeda sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravno temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

13. Činjenično utvrđenje suda prvog stupnja opravdava zaključak suda o posljednjem mirnom posjedu tužitelja na predmetnom stanu s time da sud prvog stupnja nije trebao utvrđivati pravo na posjed tužitelja, kao ni pravo na posjed njegovoga sina jer se sudska zaštita u parnicama za smetanje temelji na faktičnom stanju posjeda.

14. Nastavno treba kazati da iz navedene odredbe čl. 20. ZV-a proizlazi da je svako samovlasno smetanje posjeda načelno zabranjeno. Iznimno se ne smatra samovlasnim smetanjem posjeda takav čin oduzimanja ili smetanja posjeda, koji je dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, kako je propisano odredbom čl. 20. stavak 4. ZV-a.

15. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da bi se u konkretnom slučaju radilo o takvom samovlasnom smetanju dopuštenom zakonom.

16. Tuženici tijekom prvostupanjskog postupka nisu čak ni tvrdili da bi imali ovršnu ispravu po osnovi koje bi im ovdje tužitelj bio u obvezi predati predmetnu nekretninu u posjed već iz obrazloženja rješenja proizlazi da predmetno iseljenje temelje na odredbi članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju („Narodne novine“, br. 106/18. , 98/19.i 28/23:dalje ZOSZ).

17. Tom je zakonskom odredbom propisano: (čl. 1.) Središnji državni ured stupit će u posjed stambene jedinice u državnom vlasništvu: ako je korisnik koji je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice kao samac umro, ako korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stambene jedinice ne borave u stanu ili obiteljskoj kući više od šest mjeseci kontinuirano bez obavijesti Središnjem državnom uredu odnosno ako su napustili stambenu jedinicu.(2) Središnji državni ured utvrđuje da korisnik stambenog zbrinjavanja i članovi obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje ne borave u stambenoj jedinici više od šest mjeseci kontinuirano odnosno da su je napustili, i to očevidom na terenu, stanjem potrošnje električne energije, plina i sl., izjavama susjeda ili predstavnika suvlasnika.

18. U konkretnom slučaju, a protivno utvrđenju suda prvog stupnja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 26. stavka 1. točke 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju („Narodne novine“, br. 106/18. , 98/19.i 28/23:dalje ZOSZ), u smislu da bi tužitelj bio korisnik stambenog zbrinjavanja koji ne bi koristio predmetni stan pa da bi Središnji državni ured mogao ući u prazan stan po odredbama samog Zakona. Iz utvrđenih činjenica, kako je naprijed obrazloženo, proizlazi da je tužitelj bio u posjedu tog stana (istina bez pravne osnove ali to nije odlučno za predmetnu zaštitu posjeda) i tuženici su mu promjenom brave i plombiranjem stana onemogućili daljnji posjed. Pri tom treba kazati da nisu odlučne činjenice je li sin tuženika koristio predmetni stan i je li imao pravnu osnovu za korištenje tog stana jer se u odnosu na njega ni ne vodi ovaj postupak već tužitelj koji je posjedovao predmetni stan zahtjeva posjedovnu zaštitu.

19. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, radnja promjene brave koju su izvršili službenici Ministarstva i plombiranje stana u vrijeme kad se tužitelj nalazio u tom stanu iz kojega je tek priveden po nalogu policije, predstavlja samovlast, odnosno čin smetanja posjeda tužitelja koji nije dopušten zakonom pa je iz tih razloga valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu glavne tražbine i usvojiti tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 23. ZV-a

20. Budući da je tužitelj kroz žalbenu fazu postupka uspio u sporu ostvaruje pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.375,00 eur, u smislu odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a te čl. 7. stavak 2. u vezi sa točkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 - daljeTarifa) i ti troškovi odnose se na jednokratnu nagradu u iznosu od 500 bodova (250x2) uvećanu za PDV po stopi od 23 % te za podnošenje žalbe protiv rješenja od 29. ožujka 2024. u iznosu od 50 bodova, primjenom Tbr. 10 točka 4.Tarife. Preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u više potraživanom iznosu od 606,18 eur odbijen je kao neosnovan, a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 eur, kao neosnovan.

21. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a te Tbr. 10. točka 4. u vezi sa Tbr. 7. Tarife tužitelju koji je uspio sa žalbom, priznat je trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 62,50 eur dok je preostali zahtjev za naknadu troška sastava žalbe tužitelja u iznosu od 347,50 eur odbija kao neosnovan.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. stavka 1. točka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 24. studenog 2025.

Sutkinja

Brankica Malnar