Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-25/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović u pravnoj stvari tužitelja OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503 sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. studenoga 2025. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503 da tužitelju OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iz štetnog događaja od 24.11.2017. iznos od 3.641,91 EUR (slovima: tri tisuće šesto četrdeset jedan EUR i devedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, 12. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu imovinske štete od 1.560,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, 12. travnja 2019. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503 da tužitelju OR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.800,92 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto EUR i devedeset dva centa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom dana donošenja ove presude 24. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 1.417,40 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da se 24.11.2017. dogodila se prometna nesreća oko 19.30 sati u mjestu Ivanečko Naselje kod kućnog broja 19 u kojoj su sudjelovali ŠR FR kao vozač osobnog automobila marke Peugeot 308, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja te koje je bilo osigurano kod Euroherc osiguranja d.d., broj police [broj police] te vozač ZR koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, broj police [broj police]. Protiv vozača FR koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja vođen je prekršajni postupak te je oslobođen od optužbe presudom Prekršajnog suda u Varaždinu broj: Pp P-281/18-17, od 11.7.2018. da bi dana 24.11.2017. oko 19.30 sati upravljao automobilom reg. oznake [registarska oznaka] na način da nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila da može pravovremeno reagirati pred svakom preprekom na cesti i tom je prilikom u izbjegavanju sa prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednju desnu stranu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koje se do tad kretalo u istom smjeru i kod kućnog broja 19 vršilo propisanu radnju vozilom skretanja u desno, te se od siline udarca odbacilo u dvorišnu ogradu i u postavljene prometne znakove i obavijesti. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da vozač vozila osiguranog kod tuženika nije bio izuzetno pažljiv te nije provjerio promet iza sebe budući da je obavljao radnju kojom mijenja smjer kretanja vozila te se nije uv jerio da tu radnju može završiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. U kritičnom događaju nastala su brojna oštećenja na vozilu u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] a o čemu postoje slike sačinjene u svrhu foto-elaborata koji se nalazi u prekršajnom spisu Prekršajnog suda u Varaždinu broj: Pp P 281/18. Stoga ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete nastale na njegovom vozilu u iznosu od 40,000,00 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, kao i visinu štete nastale na vozilu reg.ozn. VŽ569-NJ. Tužitelj navode iznesene pod točkom I. tužbe dokazuje potvrdom PP Ivanec od 24.11.2017., no ističe se kako navedeno ne proizlazi iz naznačene policijske potvrde. Budući da tužitelj uz tužbu nije priložio predmetnu potvrdu, tuženik istu dostavlja uz ovaj podnesak u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu. Stoga ustraje u prigovoru nedostataka aktivne legitimacije te obzirom da tužitelj nije dokazao niti predložio odgovarajuće dokaze na okolnosti vlasništva vozila reg. ozn. [registarska oznaka], predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nastavno na to da vozilo reg.ozn. koje glase VŽ558-CK nije sudjelovalo u ovoj nezgodi, tuženik ističe kako nije pasivno legitimiran. Nadalje osporava da bi za izazivanje predmetne prometne nezgode bio odgovoran ZR, a kako to tvrdi tužitelj. Tuženikovo pozivanje na obrazloženje presude Prekršajnog suda u Varaždinu PpP -281/18 od 11.7.2018. nije osnovano iz razloga što okolnost da je vozač FR oslobođen u prekršajnom postupku ne znači nužno da je za izazivanje prometne nezgode od 24.11.2017. odgovoran vozač ZR. Osim toga tužitelj ni na koji način nije dokazao ove tvrdnje pa se slijedom toga ukazuje na odredbu čl. 299. ZPP -a kojim je propisano da je tužitelj dužan već u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoje navode. S tim u vezi, tuženik upućuje i na odredbu čl. 232. ZPP-a kojom je jasno propisano da su stranke dužne same podnijeti ispravu na koju se pozivaju, a sud će na prijedlog stranke pribavljati takve isprave od nadležnih tijela ili osoba koje imaju javne ovlasti tek u slučaju ako ih stranka nije mogla sama prikupiti. S time da je općepoznato kako stranke trebaju sudu podnijeti dokaz da nije mogla sama pribaviti ispravu na koju se poziva. Tuženik stoga predlaže da sud odbije dokazne prijedloge koje tužitelj navodi pod točkom II. tužbe. Također, ZPP u čl. 12. st. 3. jasno propisuje da je građanski sud u pogledu odgovornosti vezan isključivo uz pravomoćnu presudu kaznenog suda pa stoga i nije od važnosti je li vozač vozila VŽ569-NJ u prekršajnom postupku oslobođen krivnje. Ukazuje se na to da protiv sudionika nezgode ZR nije pokrenut prekršajni niti kakvi drugi postupak povodom štetnog događaja od 24.11.2017. te da isto jasno proizlazi iz policijske potvrde PP Ivanec br. 511-14-06/2-5-335/2017. Ukoliko sud već u ovom stadiju postupka ne odbije tužbeni zahtjev iz razloga nedostatka aktivne legitimacije te pristupi izvođenju dokaza, predlaže se da se prije izvođenja dokaza prometnim vještačenjem saslušaju sudionici nezgode. Posebno se ističe kako je vozač vozila reg.ozn. VŽ569 - NJ u trenutku same nezgode bio u alkoholiziranom stanju te je kod istoga utvrđena koncentracija alkohola od 0,98 g/kg. Navedeno je nesumnjivo utjecalo na vozačke sposobnosti FR i to na način da je iste zasigurno uvelike umanjilo. Obzirom da policijska potvrda PP Ivanec br. 511-14-06/2-5-335/2017 od 24.11.2017. ima dokaznu snagu javne isprave, sukladno čl. 230. ZPP -a ima se uzeti kao istinito ono što se njome potvrđuje. Tuženik osporava visinu štete nastale na vozilu reg.ozn. VŽ569-NJ te predlaže da se tužitelj očituje je li izvršen popravak vozila te ukoliko jest da predoči račun popravka. Također, tuženik prigovara da se vještaku prometne struke povjeri vještačenje visine štete nastale na vozilu tužitelja isključivo temeljem dokumentacije iz spisa Prekršajnog suda u Varaždinu PpP-281/18. jer je opće poznato koja dokumentacija je u predmetima naknade štete nužna radi utvrđivanja visine štete nastale na vozilu. Tužitelj nije ovlašten potraživati naknadu štete koja nije posljedica ovog štetnog događaja i to sve pod pretpostavkom da isti dokaže svoju aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimiranost tuženika i kao i pretpostavke iz kojih bi proizlazi la odgovornost samog tuženika. Slijedom svega, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te istome naložiti da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2019. navodi da je omaškom u pisanju u točci I. tužbe nevedena reg. oznaka [registarska oznaka], dok je ispravna oznaka registracije [registarska oznaka]. Da se doista radi u omašci u pisanju vidljivo je iz točke II. Tužbe gdje je reg. oznaka ispravno navedena. Tužitelj je pokušao mirnim putem riješiti nastali spor sa tuženikom, međutim bezuspješno, o čemu se dostavljaju u spis podnesci tuženika u dva primjerka, u kojima nije sporio aktivnu legitimaciju tužitelju. Također je u potvrdi PU Ivanec, pogrešno navedeno ime tužitelja te umjesto OR, pogrešno stoji O, ali se radi o istoj osobi, što se vidi i iz adrese prebivališta te se preslika osobne iskaznice dostavlja u privitku. Tužitelj je svoje vozilo popravio ali ne posjeduje račun. Tužitelj u spis dostavlja ispis slika koje je učinio nakon nezgode temeljem kojih je zatražio ponudu za popravak kod Automobili lončar d.o.o. Također predlaže i rekonstrukciju događaja prometne nezgode ukoliko sud nađe to potrebitim.

4. Tuženik u podnesku od 22. listopada 2019. navodi da se analizom dostavljene dokumentacije može utvrditi da ne postoji valjana procjena niti izvid štete koju bi napravila ovlaštena osoba ili procjenitelj. Dostavljena kalkulacija ne predstavlja izvid štete niti se može utvrditi koja su oštećenja nastala u prometnoj nezgodi niti se može utvrditi na kojem vozilu je rađena kalkulacija, a posebno se ističe da ova kalkulacija ni po čemu ne može predstavljati vjerodostojan dokument o oštećenjima nastalim u prometnoj nezgodi. Dokumentacija priložena uz spis nikako ne odgovara stvarnoj šteti, niti se može utvrditi da li je vozilo koje je fotografirano ujedno i sudjelovalo u prometnoj nezgodi koju opisuje tužitelj, jer ne postoji identifikacija vozila niti je fotografiran broj šasije, registarska oznaka, broj prijeđenih kilometara i slično, niti se na bilo koji način može izvršiti usporedba sa oštećenjima drugog vozila da bi se govorilo o uzročnoj vezi. Ističe da temeljem dostavljene dokumentacije nije moguće utvrđivati visinu štete niti utvrđivati uzročnu vezu tih oštećenja i prometne nezgode koja se opisuje.

5. U ovom predmetu donesena je prvostupanjska presuda poslovni broj: Pn- 42/2019-83 od 12. veljače 2024. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Gž-491/2024-3 od 5. svibnja 2025. ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, pa je nakon toga proveden novi prvostupanjski postupak u skladu sa uputama drugostupanjskog suda.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta: potvrda o prometnoj nesreći od 24.11.2017. (stranice 4-5 spisa), potvrda (stranica 11-13 spisa), dokumentacija predana uz podnesak tužitelja od 27.9.2019. na ročištu održanom toga dana u omotnici (stranica 28 spisa), provedeno je prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Stamku Divjaku, pročitani su Nalaz i mišljenje vještaka Stanka Divjaka (stranice 51 – 62 spisa), Dopuna nalaza i mišljenja vještaka stanka Divjaka (stranica 70), dopis Euroherca od 12.7.2021. (stranica 84 spisa), fotoelaborat prometne nesreće dostavljen uz podnesak Policijske postaj Ivanec od 25.1.2022. u omotnici (stranice 98 – 123 spisa), provedeno je prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dini Posavcu, pročitani su Nalaz i mišljenje vještaka Dine Posavca zaprimljen 11. siječnja 2023. (stranice 135 – 152 spisa), Dopuna nalaza i mišljenja vještaka Dine Posavca od 6.2.2023. (stranica 167 spisa), Dopuna nalaza i mišljenja vještaka Dine Posavca od 15.2.2023. (stranica 170) spisa, potvrda o stanju brojača kilometara dostavljena uz podnesak STP Ivanec od 24.3.2023. (stranice 177 – 179 spisa), Dopuna Nalaza vještaka Dine Posavca od 20.11.2023. (stranice 186 – 189 spisa), spis Prekršajnog suda u Varaždinu posl.br. Pp P-281/18., iskazi svjedoka FR, ZR i ORH sa zapisnika od 23. listopada 2020., iskazi svjedoka BR sa zapisnika od 18. siječnja 2022., iskaz vještaka Stanka Divjaka sa zapisnika od 22. veljače 2022. te iskaz vještaka Dine Posavca sa zapisnika od 29. siječnja 2024.

7. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 -dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u većem dijelu osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 24. studenoga 2017. kad se dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali vozač FR upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja te vozač ZR upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika po polici osiguranja 020107771833. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske štete(Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). Prema čl. 1045. tog zakona tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl.1046. tog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl.1063. tog zakona za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. toga zakona vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

9. Između stranaka nije sporno da se dogodila prometna nesreća opisana u tužbi, da je vozilo reg. oznake VŽ 56d NJ u vlasništvu tužitelja te da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika po polici obvezno osiguranja u prometu, što predstavlja osnovu da se šteta potražuje od tuženika.

10. Sporno je tko je od vozača izazvao prometnu nesreću, da li vozač FR koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja ili vozač ZR koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika te da li postoji podijeljena odgovornost budući da tuženik ističe prigovor isključive, odnosno podijeljene odgovornosti tužitelja. Sporna je i visina štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja reg. ozn. VŽ569-NJ. Napominje se da su bile sporne aktivna i pasivna legitimacija, što je prestalo biti sporno nakon što je tužitelj u podnesku od 25. rujna 2019. ispravio tužbu u pogledu reg. oznake vozila osiguranog kod tuženika, za koju je očitom omaškom u tužbi navedeno da glasi [registarska oznaka] te pojasnio da je u potvrdi PU Ivanec, pogrešno navedeno ime tužitelja, umjesto OR napisano je O, što ne dovodi u pitanje pasivnu legitimaciju tuženika budući da je iz adrese prebivališta te dostavljene preslike osobne iskaznice posve jasno da je riječ o istoj osobi.

11. Na temelju dokumentacije iz spisa predmeta sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis predmeta da se 24.11.2017. oko 19.30 sati u mjestu Ivanečko Naselje kod kućnog broja 19 dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali FR kao vozač osobnog automobila u vlasništvu tužitelja, marke Peugeot 308, 1.6 HDI SW, god. proizvodnje 2012. reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod Euroherc osiguranja d.d. i vozač ZR koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] te da je kod vozača FR utvrđena prisutnost alkohola u koncentraciji od 0,98 g/kg.

- čitanjem spisa predmeta tada Prekršajnog suda u Varaždinu, koji je pripojen ovom sudu poslovni broj: Pp-281/18, da je protiv vozača FR koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja kod kojeg je alko testiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 0,98 g/kg vođen prekršajni postupak te je u odnosu na prekršaje iz čl. 51. st.1. u svezi čl. 51.st.5., iz čl. 163.st.1., 163.st.8. i čl. 293.st.1. Zakona o sigurnosti na cestama oslobođen od optužbe Presudom prekršajnog suda u Varaždinu broj: Pp P-281/18-17, od 11.7.2018., oslobođen je od optužbe da bi dana 24.11.2017 oko 19.30 sati upravljao automobilom reg. oznake [registarska oznaka] na način da nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila da može pravovremeno reagirati pred svakom preprekom na cesti i tom je prilikom u izbjegavanju sa prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednju desnu stranu osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] koje se do tad kretalo u istom smjeru i kod kućnog broja 19 vršilo propisanu radnju vozilom skretanja u desno te se od siline udarca odbacilo u dvorišnu ogradu i u postavljene prometne znakove i obavijesti, da spis tog predmeta sadrži fotodokumentaciju prometne nesreće koja je predmet ovog spora izrađenu od Policijske postaje Ivanec čiji policijski službenici su u povodu toga obavili očevid na licu mjesta, Zaisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 24. studenoga 2017. iz kojeg proizlazi da je vpzač FR, sudionik predmetne prometne nesreće bio podvrgnut alkotestiranju neposredno nakon prometne nesreće, da je postupanje prema ispitaniku započelo 24. studenoga 2017. u 19:40 sati, da je ispitivanje obavljeno u 19;52 sati i da je utvrđena koncentracija alkohola od 0,98 g/kg te Nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka Stivena Šijaka. Taj vještak u svom Nalazu navodi da nesreća predstavlja nalet prvog vozila koje je zadržavalo smjer kretanja na drugo vozilo u skretanju u desno, da se nesreća dogodila 24.11.2017. oko 19:30 sati kad su vremenski uvjeti bili noć, oblačno, a vrsta i stanje kolnika asfalt, hrapav, dobar, suh, da je ograničenje brzine iznosilo 50 km/h, da su u nesreći sudjelovali FR kao vozač osobnog automobila Peugeot, reg. oznake [registarska oznaka] te TR kao vozač osobnog vozila Audi, reg. oznake [registarska oznaka] i priključnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], da je brzina osobnog vozila Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] vozača g. FR u trenutku nesreće je iznosila oko: 14,46 m/s ili 52,06 km/h, a brzina osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], vozača g. ZR i priključnog vozila lake prikolice oko 4,74 m/s ili 17,07 km/h, da je vozilo ZR u samoj radnji skretanja do sudarenog položaja prošlo put od najmanje oko 5,00 m za vrijeme od oko 1,05 s, da se u to vrijeme vozilo FR nalazilo na oko 12,25 m prije samog mjesta nesreće, da je mjesto nesreće ravni kolnik, a vidljivost je za oba vozila iznosila više od 200 m pa su vozači jasno mogli vidjeti jedan drugoga i to ZR osmatranjem prometne situacije u desnom i srednjem retrovizoru i okretanjem glave, a FR osmatranjem prometne situacije prije i za vrijeme radnje ulaska u raskrižje i pokušaja prolaska pokraj ZR, da se tehničkim putem ne može utvrditi da li je ZR u trenutku samog naleta imali i upaljene pokazivače smjera i to na osobnom vozilu, kao i na prikolici te da li su pokazivači smjera ispravno radili i na vozilu i na prikolici, da zaustavni put za brzinu 14,46 m/s ili 52,06 km/h u noćnim uvjetima iznosi oko 26,99 m, za vrijeme od oko 2,82 s vremenski bi cijela radnja skretanja vozila s prikolicom kroz prometnu traku kojom se kretao FR iznosila oko 14,40 m, što bi kod konstantne brzine vožnje ZR iznosilo vremenski oko 3,03 s., kod brzine 14,46 km/h i na udaljenosti od 15,25 m iznosila je oko 14,0 m, što bi kod konstantne udaljenosti od 15,25 m FR mogao napraviti bočno pomak od oko: 0,31 m u lijevu i desnu stranu od samog položaja kretanja, da je iz analize vidljivo da FR ni kočenjem, ni izmicanjem nije mogao izbjeći nesreću, pošto je vremenski i prostorni razmak između vozila koje je skretalo, od strane vozača ZR bio premalen, ukupno vrijeme reakcije u noćnim uvjetima iznosi 1 s. te vozač FR nije imao ni dovoljno vremena za reakciju izbjegavanja nesreće, da je vozač osobnog automobila s prikolicom ZR uzevši povećan radijus skretanja u raskrižju morao predvidjeti mogućnost nailaska vozila s desne strane, bez obzira koliko je njegovo vozilo vršilo izmicanje prema lijevoj, pa skretanje prema desnoj strani, pošto je svaka radnja prolaska crte razdvajanja prometnih traka mogla biti shvaćena kao prestrojavanje vozila, a ne samo manevar uzimanja većeg luka skretanja, pa ako nije mogao izvesti radnju skretanja u dvorište, vozač morao je istu izvoditi iz suprotnog smjera ili uključivanjem sva 4 pokazivača smjera upozoriti sve sudionike u prometu na moguću radnju manipulacije vozilom.

- čitanjem dopisa Euroherc osiguranja od 12. srpnja 2021 sud je utvrdio da je u povodu zahtjeva za naknadu štete na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u predmetu broj:

1706 1051 0704 4. siječnja 2018. vlasnici vozila reg. oznake [registarska oznaka] isplaćen iznos naknade štete od 8.000,00 kuna, ali je temeljem naknadno pribavljene dokumentacije provedena revizija odluke o naknadi štete te je utvrđeno kako je predmetni zahtjev za naknadu štete neosnovan zbog čega je od vlasnice vozila reg. oznake [registarska oznaka] zatražen povrat isplaćenog iznosa naknade štete.

12. O događaju koji je predmet ovog postupka iskazivali su i svjedoci koji su bili u vozilima kad se prometna nesreća dogodila. Svjedok FR tvrdi da ju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika ZR time što je nakon prethodnog skretanja u lijevo na prometnu traku namijenjenu za skretanje u lijevo skrenuo u desno i došao pred njegovo vozilo kojim se on nastavio kretati desnom prometnom trakom čime je uzrokovao sudar vozila, dok svjedok ZR tvrdi da je do sudara došlo zbog toga što ga je vozilo kojim je upravljao vozač FR pretjecalo s njegove desne strane u času kad je on propisno vršio radnju skretanja u desno prema dvorištu kuće. Svjedok ŠRH svojim iskazom potvrđuje navode svjedoka ZR da prilikom skretanja u desno nije prelazio na drugu prometnu traku namijenjenu za skretanje u lijevo, ali je upitno koliko je taj svjedok kao putnik u vozilo bio usredotočen na praćenje stanja u prometu i radnji koje su poduzimali vozači, a s obzirom na to da je sjedio s desne strane vozila te je kraj njega sjedio vozač ZR bio mu je ograničen pogled na lijevu stranu. Oba ta svjedoka tvrde da ih je vozilo kojim je upravljao ŠR pretjecalo s desne strane, a ne pojašnjavaju kako bi to bilo moguće, a da vozač ZR vozilom nije prešao na susjednu prometnu traku s obzirom na to da prema iskazu svjedoka ŠRH na desnoj prometnoj traci kojom su se kretali prilikom skretanja nema dovoljno mjesta za prolazak dva vozila, a to je razvidno iz Fotodokumentacije očevida. S obzirom na to da iz Nalaza i mišljenja dvaju prometnih vještaka, pa i vještaka Stivena Šijaka koji je vještačio u prekršajnom postupku, proizlazi da je vozilo kojim je upravljao ZR prije skretanja u desno prešlo na središnju prometnu traku namijenjenu za skretanje u lijevo te potom skrenulo u desno na prometnu traku kojom se u tom času kretao vozač FR, sud je prihvatio kao vjerodostajan iskaz svjedoka FR budući da je potkrijepljen i provedenim materijalnim dokazima.

13. Na temelju iskaza svjedoka BR koji ima saznanja o tome u kakvom je stanju bilo vozilo tužitelja neposredno nakon prometne nesreće i kakva je šteta na njemu nastala sud je utvrdio da je nakon prometne nesreće po nalogu tužitelja vozilo tužitelja vučnom službom dopremljeno tom svjedoku jer nije bilo u voznom stanju, da je k njemu dopremljeno jer je po struci automehaničar kako bi pomogao tužitelju u situaciji u kojoj se našao, da je vozilo bilo u jako lošem stanju, na njemu je nastala velika šteta, bio je oštećen cijeli prednji dio, farovi, blatobrani, branik i prednja šajba su bilim razbijeni, prednja i zadnja vrata s desne strane su bila jako oštećena i na njima su bila velika udubljenja, oštećen je bio i desni retrovizor, bočni prozor je bio razbijen na vratima s desne strane, od udarca su iskočili zračni jastuci pa se morala mijenjati cijela armatur, bilo je oštećeno i podvozje vozila, vilica od ovjesa, krajnik, spona volana, bile su oštećene i obje prve felge, bio oštećen hladnjak klime i hladnjak antifriza, a bio je oštećen i karter iz kojeg je curilo ulje, jer je vozilo prilikom slijetanja udarilo na povišeni betonski rubnik, a sva oštećenja su utvrđena tek nakon što se vozilo posve rastavilo. Sud je iskaz tog svjedoka koji je do saznanja o odlučnim činjenicama došao dan nakon prometne nesreće kad je vozilo tužitelja koje nije bilo u voznom stanju dopremljeno k njemu, o tome je pred sudom svjedočio uvjerljivo i sigurno, detaljno opisavši svoja zapažanja, a njegov opis oštećenja na vozilu potkrepljuju i drugi provedeni dokazi, posebno dokumentacija uviđaja s fotografijama u boji dostavljena od strane Policijske uprave varaždinske na kojim se dobro vidi u kakvom je stan ju bilo tužiteljevo vozilo neposredno nakon prometne nesreće, prihvatio kao vjerodostojan te zaključio da su u prometnoj nesreći na vozilu tužitelja nastala oštećenja koja je svjedok opisao u svom iskazu.

14. Na okolnost mehanizma nastanka prometne nesreće, a i na okolnost visine štete provedeno je prometno tehničko vještačenje koje je prvo povjereno stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i motorna vozila Stanku Divjaku. Iz njegovog nalaza proizlazi da je vozilo kojim je upravljao vozač FR svojim prednjim lijevim dijelom udarilo u prednji desni dio vozila kojim je upravljao vozač ZR nakon što je to vozilo sa srednje lijeve kolničke trake na koje je prethodno prešlo skrenulo u desno i zapriječilo mu pravac kretanja, da je vozač FR mogao izbjeći nesreću da je brzina kojom se kretao bila manja, tj. 35-40 km/h, da bi oprezniji vozač vršio pretjecanje s desne strane kad vozilo ispred njega posve prijeđe na srednju kolničku traku, da nije imao kopiju prometne dozvole vozila u vlasništvu tužitelja, a stanje kilometra zbog oštećenja nije očitano, da mu nije bio dostupan podatak o danu prve registracije, da je vozilo proizvedeno 2012. godine pa je starost vozila u vrijeme nesreće bila oko pet godina, da bi cijena popravka na vozilu tužitelja iznosila 98.844,70 kuna, što je više od vrijednosti vozila pa popravak nije isplativ slijedom čega štetu treba obračunati kao totalnu, da je vrijednost vozila te starosti 55.000,00 kuna od čega treba odbiti vrijednost spašenog dijela od 28,7% te da tako obračunata šteta iznosi 39.200,00 kuna.

15. Nakon istaknutih primjedbi na Nalaz tog vještaka i nakon saslušanja svjedoka BR koji je u svom iskazu opisao stanje vozila nakon prometne nesreće prihvaćen je prijedlog tuženika te je određeno novo prometno tehničko vještačenje koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Dini Posavcu.

16. Vještak Dino Posavec u svom Nalazu i mišljenju navodi da je u prometnoj nesreći došlo je do sudara između vozača vozila Audi s priključnim vozilom koje je krećući se polovinom svoje širine srednjom prometnom trakom skretalo udesno pri čemu je zatvorilo prolaz vozaču vozila Peugeot koje ga je pretjecalo desnom prometnom trakom. Do kontakta između vozila došlo je u kosom istosmjernom kretanju udarom prednjeg lijevog ugla vozila Peugeot u prednja desna vrata vozila Audi nakon čega je vozilo Peugeot strugalo duž desne strane vozila Audi sve do prednjih desnih kotača tog vozila, a zatim su se vozila razdvojila. Mjesto sudara je na desnoj prometnoj traci, u poprečnom smislu na oko 0,9 m od desnog ruba kolnika ulijevo a u uzdužnom smislu na oko 32,30 m od PTM-a. Vozilo Peugeot je u trenutku sudara bio usmjereno u smjeru pružanja kolnika do moguće prednjim krajem zaokrenuto malo udesno, prednjim lijevim uglom je bilo na oko 0,9 m od desnog ruba kolnika udesno, a desnom stranom se već nalazilo uz desni rub ceste. Vozilo Audi je u trenutku sudara u dijelu luka sebi desnog skretanja prelazilo preko desne prometne trake i usmjeravalo se prema kolnom prilazu kbr.19. Brzine kretanja vozila u trenutku sudara procjenjuje za vozača vozila Audi na oko 13,93 km/h, a za vozača vozila Peugeot na oko 51,48 km/h. Vozač vozila Peugeot do samog sudara nije imao vremena da ostavi vidljive tragove kočenja pa procjenjujem da je njegova brzina kretanja bila jednaka onoj u trenutku sudara. Vozač vozila Audi je prije početka skretanja udesno skrenuo ulijevo i najmanje polovinom svoje širine prešlo na središnju prometnu traku čime je vozač vozila Peugeot doveden u zabludu o budućem kretanju vozila Audi srednjom prometnom trakom i skretanju ulijevo. Neposredna opasnost za vozača vozila Peugeot je nastupila u trenutku kada je vozač vozila Audi počeo skretati udesno i fizički zatvarati prolaz vozaču vozila Peugeot koje ga je pretjecalo uz desni rub desne prometne trake. Vrijeme neposredne opasnosti za vozača vozila Peugeot je trajalo kraće od vremena reakcije, što objašnjava izostanak reakcije kočenjem vozača vozila Peugeot prije sudara. U uzročno-posljedičnom slijedu događaja koji su doveli do prometne nesreće, prvo je vozač vozila Audi znatno smanjio brzinu kretanja, a pri skretanju prvo skrenuo ulijevo i dospjelo barem polovinom svoje širine na srednju prometnu traku, pa iz tog položaja započelo skretanje udesno prema kolnom prilazu kbr. 19. Time je od lijeva na desno fizički zatvaralo prolaz vozaču vozila Peugeot koje ga je pretjecalo desnom prometnom trakom. Vozač vozila Peugeot je bio doveden u zabludu glede daljnjeg kretanja vozača vozila Audi, očekujući da će ono nastaviti skretanje ulijevo na srednju prometnu traku, ali je u pretjecanje vozila Audi desnom prometnom trakom krenuo prije nego što je to vozilo potpuno prešlo na srednju prometnu traku. Prometna nesreća je bila izbježiva jedino zaustavljanjem vozača vozila Peugeot do mjesta sudara. Reakcijom vozača vozila Peugeot u trenutku nastupa neposredne opasnosti prometna nesreća je bila izbježiva za brzinu vozila manju od oko 33,98 kn/h; dakle nesreća je bila neizbježiva kako pri brzini kojom se vozač vozila Peugeot kretao, tako i pri dopuštenoj brzini od 50 km/h. Potencijalna opasnost za vozača vozila Peugeot nastupila je u trenutku kada je vozač vozila Audi krećući se ispred vozača vozila Peugeot, počeo znatno smanjivati brzinu kretanja radi namjeravanog skretanja. Da je vozač vozila Peugeot tada reagirao i prilagodio brzinu kretanja, brzini kretanja vozila ispred sebe, bio bi izbjegao prometnu nesreću kako pri brzini kojom se kretao, tako i pri brzini većoj od dopuštenih 50 km/h. U pogledu visine štete i taj vještak zaključuje da popravak vozila nije isplativ pa štetu treba obračunati kao totalnu štetu uz umanjenje za vrijednost spašenog dijela, pa je na taj način u Nalazu prvo procjenjuje u iznosu od 60.559,00 kuna, a nakon što su od Centra za vozila Hrvatske STP "EUROIVANEC" pribavljeni podaci o stanju brojača kilometara na vozilu tužitelja na prvom redovnom tehničkom pregledu u dopuni svog Nalaza od 20. studenoga 2023. vještak dostavlja korekciju obračuna visine štete koja prema dopuni Nalaza iznosi 51.359,00 kn.

17. Tužitelj nakon dopuna nije imao primjedbi na Nalaz vještaka Dine Posavca. Tuženik se na njegov Nalaz očitovao u podnescima od 20. studenoga 2023. i 21. studenoga 2023. u kojima ukazuje da iz Nalaza proizlazi kako je održavanjem primjerenog razmaka i prilagođavanjem brzine i pravovremenom reakcijom, vozilo tužitelja je moglo biti zaustavljeno do mjesta sudara te ističe primjedbe na obračun visine štete. Smatra da je procjena vještaka okvirna, odnosno približna kao i u slučaju ranijeg vještačenja, da vještačenje visine štete po pravilima struke nije uopće moguće provesti na način da se kao osnova koristi privatna tužiteljeva isprava o kalkulaciji troškova popravka. Ne može se uopće utvrditi koja su oštećenja nastala u predmetnoj prometnoj nezgodi, niti je utvrđenje oštećenja provedeno u postupku osiguranja dokaza ili putem izvida štete kod tuženika. Također ne može se utvrditi identitet vozila jer nije vidljiv broj šasije vozila kao jedina identifikacijska oznaka vozila , a niti se može utvrditi za koje vozilo je vršena kalkulacija troškova popravka, pa je po njemu procjena štete irelevantna i po pravilima struke vještak na temelju te ne postoji osnova za pravilno i objektivno vještačenje.

18. Sud smatra neosnovanima primjedbe tuženika na Nalaz vještaka Dine Posavca koje se uglavnom odnose na procjenu štete na vozilu. Vještak je u svom nalazu prikazao mehanizam nastanka prometne nesreće, na temelju toga iznio zaključak o tome na koji način je ista prouzročena. Nalaz vještak Stanka Divjaka se u pogledu mehanizma i uzroka nastanka prometne nesreće slaže sa Nalazom vještaka Dine Posavca, oba vještaka u svojim Nalazima navode da je prometna nesreća izazvana time što je vozač vozila osiguranog kod tuženika nakon prethodnog skretanja u lijevo skrenuo u desno prema dvorištu kuće u času kad se desnom prometnom trakom kretalo vozilo u vlasništvu tužitelja i na taj način zapriječilo pravac kretanja tom vozilu, a to proizlazi i iz Nalaza vještaka Stivena Šijaka iz spisa prekršajnog postupka. Procjena štete na vozilu u nalazu vještaka Stanka Divjaka utemeljena je na nepotpunim podacima, dok je vještak Dino Posavec štetu na vozilu obračunao na temelju potpunih podataka, kalkulacije popravka izrađene od ovlaštenog servisa za vozila Peugeot Automobili Lončar, koja je prema iskazu vještaka Dina Posavca danog na ročištu održanom 29. siječnja 2024. izrađena na temelju stanja vozila neposredno nakon prometne nesreće prikazanog na fotografijama iz Dokumentacije očevida provedenog po policijskim službenicima, opisanih i po svjedoku BR kojem je vozilo dopremljeno na pregled neposredno nakon prometne nesreće, a i naknadno pribavljenih podataka o stanju brojača kilometara na vozilu tužitelja na prvom redovnom tehničkom pregledu. Stoga je sud Nalaz vještaka Dine Posavca nakon što ga je dopunio na temelju naknadno pribavljenih podataka o prijeđenoj kilometraži vozila te ga usmeno izložio i obrazložio na sudu, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

19. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti i mjerodavne odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023). Prema čl. 34. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sudionici u prometu dužni postupati u skladu sa propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima, te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba. Prema čl. 43. st. 1. i 2. tog zakona vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojit i, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu te se prije započinjanja tih radnji dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prema čl. 51. tog Zakona vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uv jetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka dakle proizlazi da je prometnu nesreću izazvao vozač vozila osiguranog kod tuženika ZR time što je protivno gore citiranom čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nakon prethodnog skretanja vozilom u lijevo na drugu srednju prometnu te nakon što je njegovo vozilo dospjelo barem polovinom svoje širine na srednju prometnu traku, iz tog položaja započelo skretanje udesno prema kolnom prilazu kuće broj 19. skrenuo u desno u času kad se desnom prometnom trakom kretalo vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao vozač FR, čime je fizički zatvorilo prolaz vozaču vozila u vlasništvu tužitelja, što je imalo za posljedicu sudar tih vozila i nastanak materijalne štete na vozilu tužitelja te da šteta na vozilu tužitelja, obračunata prema Nalazu vještaka Dine Posavca kao totalna šteta iznosi 51.359,00 kn, odnosno 6.820,63 EUR. Kako je dakle za prometnu nesreću odgovoran vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu tuženika, osnovano tužitelj potražuje od tuženika da mu nadoknadi štetu nastalu na njegovom vozilu. Iz provedenih dokaza nadalje proizlazi da je vozač FR u času prometne nesreće imao 0,98 g/kg alkohola, što je utvrđeno ispitivanjem prisutnosti alkohola u organizmu tog vozača neposredno nakon prometne nesreće 24. studenoga 2017. u 19:52., o čemu je sastavljen zapisnik od strane policijskih službenika, koji je vozač FR bez primjedbi potpisao.

21. S obzirom na to da je tuženik istaknuo prigovor isključive odnosno podijeljene odgovornosti, sud je odlučivao i o tome da li je vozač vozila u vlasništvu tuženika doprinio nastanku štete. Iz provedenih dokaza proizlazi da je vozač vozila u vlasništvu tužitelja ŠR doprinio nastanku štete time što se protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne smanjivši brzinu kretanja svog vozila nastavio kretati desnom prometnom trakom, iako vozač vozila osiguranog kod tuženika nije u potpunosti prešao na srednju prometnu traku, dakle time što nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila postojećim okolnostima u prometu, načinu kretanja vozila ispred sebe. Naime prema Nalazu vještaka Dine Posavca prometna nesreća se mogla izbjeći jedino zaustavljanjem vozila do mjesta sudara, a vozilo se moglo zaustaviti da mu je brzina kretanja u trenutku nastupa neposredne opasnosti bila manja od oko 33,98 kn/h. Kako se vozilo u vlasništvu tužitelja kojim je upravljao vozač FR u času kad se dogodila prometna nesreća kretalo brzinom od 52,06 km/h, s tom brzinom kretanja nije mogao izbjeći prometnu nesreću. S obzirom na to da je potencijalna opasnost za vozača vozila u vlasništvu tužitelja FR nastupila u trenutku kada je vozač vozila osiguranog kod tuženika ZR krećući se ispred njega, počeo znatno smanjivati brzinu kretanja radi namjeravanog skretanja, vozač FR je tada trebao reagirao i prilagoditi brzinu kretanja svog vozila kretanju vozila ispred sebe, čime je mogao izbjeći prometnu nesreću. Po stavu suda takvoj neprimjerenoj reakciji doprinijela je alkoholiziranost vozača PR, iako nema dokaza da su mu vozačke sposobnosti zbog utjecaja alkohola u koncentraciji od 0,98 g/kg nisu bile bitno smanjene. Da bi se dokazalo da su vozaču vozačke sposobnosti bitno smanjene potrebno je provesti vještačenje na tu okolnost koje se provodi analizom alkohola u krvi i mokraći ispitanika, koje u ovom slučaju nije provedeno, slijedom čega nije dokazano da je vozač FR u času prometne nesreće bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju. U vezi s tim se napominje da nesposobnost za upravljanje motornim vozilom kod vozača raste proporcionalno s porastom apsolutnog alkohola u njegovoj krvi, a medicinska su testiranja pokazala da su vozači s iznad 1,30 g/kg alkohola u krvi apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom. S obzirom na to da je vozač AR u času prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,98 g/kg, to je po stavu suda nedvojbeno smanjilo njegove mogućnosti primjerene i pravovremene reakcije na opisane okolnosti u prometu, pa zbog toga neposredno prije prometne nesreće nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila postojećim okolnostima u prometu, načinu kretanja vozila ispred sebe.

22. Slijedom svega navedenog ovaj sud zaključuje kako postoji podijeljena odgovornost vozača koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja i vozača vozila koji je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika za predmetnu nezgodu i to u omjeru od 70% na strani vozača vozila osiguranog kod tuženika te u omjeru od 30% na strani vozača koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja. Vozač vozila osiguranog kod tuženika je nepropisnim izvođenjem radnje vozilom skretanja u desno nakon što je prethodno skrenuo u lijevo i većim dijelom svog vozila došao na središnju prometnu traku s koje vozila skreću u lijevo, doveo u zabludu vozača vozila u vlasništvu tužitelja, pa je isti na osnovu toga zaključio da se može nesmetano dalje kretati desnom prometnom trakom. Nakon toga mu je skrenuvši svojim vozilom u desno zapriječio pravac kretanja njegovog vozila, što je imalo za posljedicu sudar vozila koji je pri brzini kretanja vozila u vlasništvu tužitelja od 52,06 km/h bio neizbježan. Budući da je vozač vozila osiguranog kod tuženika prvi poduzeo nepropisnu radnju kojom je izazvao veliku opasnost za druge sudionike u prometu, pa tako i vozača vozila u vlasništvu tužitelja, te kojom je izazvao ovu prometnu nesreću do koje nedvojbeno ne bi došlo da toga nije bilo, po stavu suda njegov doprinos u nastanku prometne nesreće je znatno veći od doprinosa drugog vozača koji je upravljao vozilom u vlasništvu tuženika, iako je isti bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,98 g/kg. Doprinos vozača vozila koji je upravljao vozilom u vlasništvu tuženika se očituje u izostanku primjerene reakcije na kretanje vozila ispred njega čemu je doprinjela i njegova alkoholiziranost, pa je isti preuranjeno zaključio da će se vozač vozila osiguranog kod tuženika nastaviti kretati u lijevo budući da je započeo vršiti tu radnju i većim dijelom svog vozila već prešao na središnju prometnu traku, zbog čega nije smanjio brzinu kretanja svog vozila koja je u tom času bila neznatno veća od dopuštene, a do prometne nesreće bi prema nalazu vještaka došlo i da je upravljao dopuštenom brzinom kretanja od 50 km/h. Stoga je njegov doprinos u nastanku prometne nesreće znatno manji, po ocijeni suda doprinio je nastanku prometne nesreće u omjeru od 30%.

23. Tužitelj po osnovu nakknade štete na vozilu konačno postavljenim tužbenim zahtjevom koji je u odnosu na prethodni preinačen u pogledu zahtjeva za isplatu zateznih kamata, čemu se tuženik nije protivio, potražuje iznos od 5.202,73 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana popdnošenja tužbe do isplate, a prema Nalazu vještaka Dine Posavca šteta na vozilu iznosi 6.816,51 EUR (51.359,00 kn), dakle manje nego što šteta iznosi, pa bi mu taj iznos bio dosuđen u cijelosti da nije bilo doprinosa nastanku štete od strane vozača koji je upravljao njegovim vozilom u omjeru od 20%. S obzirom na to da utvrđeni doprinos u nastanku štete iznosi 30%, od utuženih 5.202,73 EUR, tužitelju je dosuđeno 70% tog iznosa, odnosno 3.641,91 EUR, dok je preostali dio njegov tužbenog zahtjeva od 1.560,82 EUR odbijen.

24. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

25. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća pojedine novčane tražbine po tom osnovu. Kako tužitelj zateznu kamatu potražuje od dana podnošenja tužbe, kad je njegova tražbina nedvojbeno dospjela, budući da je vozilo oštećeno u prometnoj nesreći 24. studenoga 2017., njegov tužbeni zahtjev je u tom dijelu usvojen.

26. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 5.202,73 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Tužitelj je u ovoj parnici djelomično uspio, u pogledu dokazivanja osnove 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva 70%, iz čega proizlazi da je u parnici uspio 85%. Tuženik u pogledu dokazivanja osnove nije uspio u cijelosti, dok je u pogledu visine tužbnog zahtjeva uspio 30%, iz čega proizlazi da je u parnici uspio 15%. Kad se od tužiteljevog postotka uspjeha u parnici od 85% odbije tuženikov postotak uspjeha u parnici od15%, tužitelju kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojeg je zastupao odvjetnik, dosuđeno je 70% njegovih troškova, osim troškova vještačenja i izrade fotoelaborata koji su mu priznati u cijelosti, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 25.9.2019., 27.5.2021., 20.3.2023., 9.11.2023., za svaki po 200,00 EUR na temelju Tbr. 8/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava obrazloženog podnesaka izvan Tbr. 8/1 od 26.1.2024. i 23.10.2025., za svaki po 100,00 EUR na temelju Tbr. 8/3 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava dva ostala podneska od 2.9.2020. i 29.11.2021., za svaki po 50,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 27.9.2019., 10.9.2020., 23.10.2020., 29.11.2021., 18.1.2022., 22.2.2022., 21.11.2023. 29.1.2024. , 7.10.2025. i 23.10.2025., za svako ročište po 200,00 EUR, na temelju Tbr. 9/1 Tarife u vezi s Tbr. 7/1 Tarife, trošak za zastupanje na ročište za objavu presude održano 12. veljače 2024. od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9/3 Tarife , trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,54 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu od 99,54 EUR, trošak izrade fortoeleborata kod PP Ivanec od 15,92 EUR, trošak vještačenja provedenog tijekom postupka u iznosu od 265,64 EUR, što u ukupno iznosi 3.880,64 EUR, a trošak bez troška izrade fotoelaborata i troška vještačenja iznos i 3.599,08 EUR. Troškovi prometno tehničkog vještačenja i pribave fotoelaborata u boji tužitelju su priznati u cijelosti budući da se njima dokazuje osnovanost tužbenog zahteva, pa je tužitelju s obzirom da je u parnici uspio u omjeru od 70% priznato 70% troška od 3.599,08 EUR, što iznosi 2.519,36 EUR, dok su mu troškovi troškova vještačenja od 265,64 EUR i troškovi izrade fotoelaborata od 15,92 EUR priznati u cijelosti, pa mu je dosuđen iznos od 2.800,92 EUR na ime parničnih troškova. Napominje se da tužitelju za sastav podneska od 23. listopada 2025. nije priznat u cijelosti zatražen trošak od 200,00 EUR već mu je za taj podnesak priznat trošak od 100,00 EUR budući da odvjetniku prema Tbr. 8/3 Tarife za sastav petog podneska kao što je ovaj podnesak pripada 50% nagrade. Također mu nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude održano 24. studenoga 2025. jer njegov punomoćnik na to ročište nije pristupio. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

27. Budući da je tužiteljev uspjeh u parnici veći od tuženikovog, tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška je odbijen u cijelosti.

U Varaždinu 24. studenoga 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Ivancu

2/ Tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Pisarnica Varaždin