Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1746/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2293/2018-35 od 30. srpnja 2025., 24. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2293/2018-35 od 30. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 215,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da se odluka o trošku uopće ne može ispitati, posebice u dijelu u kojemu je obračunat uspjeh žalitelja u sporu. Unatoč uputi višeg suda da se parnični trošak treba odmjeriti prema konačnoj vrijednosti predmeta spora, u pobijanom rješenju da je ponovno za svaku radnju odvjetnika dosuđeno 100 bodova, iako je vrijednost predmeta spora određena iznosom od 132,72 eura, pa nagrada odvjetnika za svaku radnju iznosi 25 bodova. Nadalje ukazuje da sud prvog stupnja nije donio rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe i odmjerio trošak tuženiku prema predanom troškovniku.
4. Predlaže presudu (pravilno rješenje) ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, podredno rješenje preinačiti i dosuditi parnični trošak tuženiku, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud prvog je donio pobijano rješenje uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su razlozi rješenja proturječni, međutim, s obzirom na činjenicu da se relevantni podaci mogu utvrditi na temelju isprava u spisu, unatoč povredi postupka je bilo moguće odlučiti o žalbi tuženika, odgovarajućom primjenom čl. 381. st. 1. i čl. 373 a. st. 3. ZPP-a.
7. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je pravomoćnom presudom poslovni broj Pn-2293/2018 od 19. prosinca 2019. tužitelju dosuđen iznos od 132,72 eura[1] /1.000,00 kn, dok je sa iznosom od 66,36 eura / 500,00 kn tužitelj odbijen, da je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 245,54 eura / 10.850,00 kn, da je povodom žalbe tuženika protiv rješenja o parničnom trošku, ovaj sud rješenjem poslovni broj Gž-2312/2020 od 19. prosinca 2019. ukinuo odluku o parničnom trošku, uz uputu da je potrebno uzet u obzir uspjeh obiju stranaka u postupku prilikom donošenja odluke o trošku, te je pobijano rješenje doneseno u nastavku postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.
7.1. Pritom sud polazi od vrijednosti predmeta spora od 234,92 eura / 1.770,00 kn te prvotno obračunava parnični trošak tužitelja na način da za svaku zatraženu radnju priznaje 200,00 eura, primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138./23. - dalje Tarifa), (sastav odštetnog zahtjeva, sastav tužbe), te Tbr. 9. toč. 1. Tarife, (pristup na 4 ročišta), potom za sastav 2 podneska, ukupno 400,00 eura primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 1.600,00 eura, potom porez na dodanu vrijednost (PDV) u iznosu od 400,00 eura, odnosno ukupno 2.000,00 eura, pa s obzirom na uspjeh tužitelja od 57 % odmjerava ukupni trošak zastupanja u iznosu od 1.140,00 eura, čemu pridodaje trošak vještačenja i sudskih pristojbi i utvrđuje da ukupan trošak iznosi 1.418,72 eura. Istovremeno obračunava i trošak tuženika na način da priznaje trošak sastava odgovora na tužbu te pristupa punomoćnika tuženika na 3 ročišta, ukupno 800,00 eura, trošak sastava žalbe te PDV u iznosu od 264,39 eura, odnosno ukupno 1.064,39 eura, pa obračunom uspjeha tuženika od 43 % smatra opravdanim trošak u iznosu od 457,68 eura. Prijebojem troškova tužitelja i tuženika ocjenjuje osnovanim trošak tužitelja od 961,04 eura. Na kraju utvrđuje da je tužitelju već pravomoćno dosuđeno 748,95 eura / 5.643,00 kn, pa tužitelju dosuđuje razliku u iznosu od 215,09 eura.
8. Navodi pobijanog rješenja o sadržaju presude poslovni broj Pn-2293/2018 od 19. prosinca 2019. te o već pravomoćno dosuđenom trošku su suprotni stanju spisa.
9. Naime, narečenom presudom suda prvog stupnja od 19. prosinca 2019. je naloženo tuženiku na ime naknade imovinske štete isplatiti iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2017. do isplate (točka I.), a tužbeni zahtjev u iznosu od 770,00 kn je odbijen (točka II.). O trošku je odlučeno u točki IV. izreke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak u iznosu od 10.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Protiv rješenja o parničnom trošku iz točke IV. izreke (presuda ne sadrži točku III. izreke), žalbu je podnio tuženik, što znači da je presuda u točkama I. i II. izreke postala pravomoćna, dakle da je tužitelju dosuđen iznos od 1.000,00 kn, a zahtjev je odbijen za iznos od 770,00 kn.
9.1. Rješenjem ovog suda od 22. rujna 2022. poslovni broj Gž-2312/2020-8 je ukinuta odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Dakle, sud prvog stupnja je bio dužan u nastavku odlučiti isključivo o parničnom trošku, prema zahtjevima stranaka, troškovnicima koji su bili priloženi u spis prije donošenja presude.
10. Unatoč tome što je u pobijanom rješenju navedeno da se trošak obračunava prema vrijednosti predmeta spora od 234,92 eura / 1.770,00 kn, iz obračuna troška proizlazi da je obračun izvršen prema Tarifi koja nije bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za nadoknadu parničnog troška, i to prema vrijednosti predmeta spora iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife u rasponu od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura, u kojem rasponu za svaku radnju odvjetnika u punom iznosu nagrada iznosi 100 bodova. Kako je već navedeno, trošak treba obračunati prema vrijednosti predmeta spora od 234,92 eura /1.770,00 kn, pa primjenom Tarife koja je bila na snazi u vrijeme kada je trebalo odlučiti o parničnom trošku („Narodne novine“ broj: 142/12, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa/12) proizlazi da bi prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife/12, za svaku radnju odvjetniku pripadala nagrada od 25 bodova ili tada 250,00 kn. Pritom treba naglasiti da se u ponovljenom postupku trebalo odlučiti samo o troškovima postupka isključivo zbog toga što je u tom dijelu presuda bila pobijana žalbom, te je samo u tom dijelu presuda ukinuta, pa je o troškovima trebalo odlučiti u skladu s čl. 164. st. 3. ZPP-a.
11. Kako bi, dakle, tužitelju pripadalo pravo na nagradu za zastupanje odvjetnika, za navedene radnje u iznosu od 200 bodova ili 2.000,00 kn, čemu treba pridodati PDV od 500,00 kn ( što daje iznos od 2.500,00 kn ) te iznos sudskih pristojbi od 1.000,00 kn, proizlazi da ukupan trošak iznosi 3.500,00 kn, pa s obzirom na uspjeh od 56,50 % tužitelju bi pripadao trošak zastupanja od 1.977,50 kn, čemu treba pridodati trošak vještačenja od 1.350,00 kn, što daje ukupan iznos od 441,64 eura / 3.327,50 kn.
12. Kako je sud prvog stupnja tužitelju priznao parnični trošak od 215,09 eura, a kako je protiv pobijanog rješenja žalbu podnio samo tuženik, proizlazi da je žalba tuženika neosnovana. Pritom treba dodati da je kod odluke o parničnom trošku trebalo voditi računa o tome da je tužitelj žrtva prometne nezgode u kojoj je pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu, da mu je tuženik djelomično naknadio štetu prije podnošenja tužbe, pa je tužitelj bio prisiljen zaštitu zatražiti u sudskom postupku, da je u postupku provedeno vještačenje na temelju kojeg je tužitelj mogao saznati činjenice koje utječu na visinu tužbenog zahtjeva i u skladu s tim postaviti konačni zahtjev, pa okolnost što je djelomično povukao tužbu, ne daje tuženiku za pravo da s uspjehom potražuje trošak koji bi bio posljedica takvog postupka tužitelja.
13.1. Osim toga, treba navesti da je sud prvog stupnja rješenjem od 27. listopada 2021. odbio prijedlog tuženika za donošenjem rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe te dopunskog rješenja o trošku, a koje rješenje je postalo pravomoćno, budući da tuženik nije podnio žalbu.
14. Još treba dodati da je sud prvog stupnja potpuno pogrešno utvrdio da je tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos parničnog troška od 748,95 eura, pa je taj iznos u konačnici odbio od troška koji bi pripadao tužitelju. Međutim, kako protiv rješenja suda prvog stupnja tužitelj nije podnio žalbu, ovaj sud nije ovlašten u tom dijelu odluku suda mijenjati u korist tužitelja, zbog ograničenja propisanog člankom 374. ZPP-a.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 24. studenoga 2025.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
