Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-650/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o. Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, OIB: 91347134540, kojeg zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tužene IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kornelija Krizmanić, odvjetnica u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-118/2024-13 od 20. ožujka 2025., dana 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-118/2024-13 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe te zahtjev tužene za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom se presudom ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marijana Mendeša, poslovni broj Ovrv-4886/2024 od 24. srpnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i nalaže se tužitelju tuženoj naknaditi trošak postupka od 206,64 eur.

Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovorom na žalbu tužena osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja, kao isporučitelja usluge toplinske energije, za isplatu iznosa od 190,72 eur, a temeljem izvrđene usluge koja nije plaćena.

Prvostupanjski sud utvrđuje da između stranaka nije sporno da je tužena, kao vlasnica stana u stambenoj zgradi, isključena iz sustava grijanja. Cijeneći po tužitelju dostavljenu vjerodostojnu ispravu koja obuhvaća potraživanja tužitelja spram tužene za razdoblje od listopada 2003. do lipnja 2004. ističe da je iz dokumentacije koju je dostavila tužena (potvrde o plaćanju) utvrđeno da je tužena na račun tužitelja

- 8. srpnja 2024. uplatila iznos od 200,00 eur s opisom plaćanja: zaduženje za razdoblje od 1.1.2023. do 31.12.2023.,

- 15. siječnja 2024. uplatila iznos od 25,01 eur s opisom plaćanja: Toplinska energija za mj. 12 2023.

- 8. ožujka 2024. uplatila iznos od 25,01 eur s opisom plaćanja: Toplinska energija za mj. 2 2024. g.,

- 15. travnja 2024. uplatila iznos od 25,01 eur s opisom plaćanja: Toplinska energija za mj. 3 2024.

- 13. svibnja 2024. uplatila iznos od 25,01 eur s opisom plaćanja: Toplinska energija za mj. 4. 2024.

- 7. lipnja 2024. uplatila iznos od 29,79 eur s opisom plaćanja: Toplinska energija za mj. 5. 2024.,

a o čemu da je putem svoje punomoćnice e-mail korespondencijom tužitelju dostavila potvrde o uplatama za toplinsku energiju za razdoblje od 1.1.2023. do 31.5.2024.

Cijeneći po tuženoj izvršene uplate ističe da prema ujednačenom stajalištu sudske prakse, tužitelj nije imao pravo zatvarati ranija dugovanja tuženice uplatama u kojima je točno naznačila razdoblja za koja vrši uplate te uzimajući u obzir da je u predmetnom postupku utužen iznos od 190,72 eur na ime fiksnog troška toplinske energije, da je tuženica prilikom uplata točno naznačila razdoblje za koje uplate vrši, ocjenjuje da je tuženica svoje obveze s osnove fiksne naknade toplinske energije uredno ispunila. Pri tome dodaje da iz uplatnica proizlazi da je tuženica uplatila ukupan iznos od 329,83 eur, dakle i više od utuženog iznosa. Tuženica da u uplatnicama nije naznačila uplatu za siječanj 2024., a za koju tužitelj potražuje iznos od 19,28 EUR te stoga prvostupanjski sud za taj dio tražbine primjenjuje odredbu čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO). Stoga u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Prije svega valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodima kojima tužiteljica ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 1. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno tužitelj ukazuje, budući da je presuda donesena temeljem analize provedenih dokaza te je u istoj jasno iznesen stav o predmetu spora i stoga je predmetnu presudu moguće ispitati.

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na obvezu tužene plaćanja tzv. fiksnih troškova valja istaknuti da je prvostupanjski sud jasno iznio stav o obvezi plaćanja tih troškova, a pri tome se pravilno pozvao i na Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (''Narodne novine'' br. 99/14, 27/15, 124/15, dalje Pravilnik), konkretno čl. 2. st. 3. Pravilnika, kao i na čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' br. 80/13, 14/14, 192/14, 95/15, 76/18, 86/19, dalje ZTE).

Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužena podmirila utuženu tražbinu uplatama koje su utvrđene iz potvrda o plaćanju, a u kojima je točno navedeno što je tim uplatama plaćeno.

Stoga je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilnom primjenom odredbe čl. 171. st. 1. ZOO-a. koja propisuje da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja – ispravno zaključio da je tužena podmirila račune koji su obuhvaćeni ovim postupkom, i to dodaje se u cijelosti budući da je platila više od utuženog iznosa glavnice pa je uplatama obuhvatila i kamate.

Žalbeni navodi u pravcu da tužitelju svakodnevno od banke dolazi elektronski dokument – Izvod o promjenama stanja na računu iz kojeg nije vidljiva nikakva specifikacija plaćanja, ne oslobađa tužitelja obveze zatvaranja onih obveza koje su u uplati navedene, odnosno ne daje se tužitelju pravo zatvarati obveze redom koji je sam odredio, s tim da isto nije niti učinio na nedvojben način da bi se moglo izvršiti uračunavanje ispunjenja.

Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženoj nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, koji trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a).

Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 24. studenog 2025.

Sudac

Larisa Gačanin