Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1153/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NB, iz [adresa], N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Sanji Restović Mirčeta, odvjetnici iz OD Macura i Restović j.t.d. iz Šibenika, protiv tužene MB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u povodu žalbe tužene izjavljene protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-7/2024-5 od 5. svibnja 2025., dana 24. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-7/2024-5 od 5. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 1.144,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23.6.2022. pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužena iz žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi parničnog postupka propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud je kod donošenja presude pošao od slijedećih utvrđenja:

- da je tuženoj dana 16. veljače 2024. uredno dostavljena tužba s prilozima i pozivom za davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu;

- da tužena u određenom joj roku nije dostavila odgovor na tužbu;

- da iz činjeničnih navoda tužbe te priloženih isprava uz tužbu proizlazi da je tuženica dana 21. studenoga 2021. godine, prilikom sukoba s tužiteljem, bacanjem kamenja na osobni automobil tužitelja isti oštetila i to u vidu mehaničkih oštećenja na limu zadnjih vrata u vidu iskrivljenja i pucanja materijala, što je tuženica i priznala prilikom ispitivanja pred policijskim djelatnicima, i konstatirano je Rješenjem ODO-a, broj KP-DO-24/2022 od 3. veljače 2022. godine, te da je ovlašteni serviser dao ponudu za servis oštećenog automobila, koja je iznosila 8.624,97 kuna, a po izdanoj ponudi, tužitelj je dao predmetni automobil na popravak i platio račun, čime je za njega nastala šteta koju mu je dužna naknaditi tužena.

6. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, jer osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, te ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi za podnošenje odgovora na tužbu.

7. Tužena u žalbi prvenstveno ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer ne postoji osnovanost tužbenog zahtjeva niti se radi o zahtjevu kojim stranke mogu raspolagati. Navedeno iz razloga jer je sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik oglašava krivim, a u ovom slučaju kaznena odgovornost tužene ne postoji. Tužena navodi da nema uzročnosti, kao i protupravnosti njezine radnje jer je kaznena prijava protiv tužene odbačena, čime ne postoji niti odgovornost tužene za počinjenu štetu na automobilu tužitelja. Tužena smatra da je sud trebao zakazati pripremno ročište te ističe da je ista kao pravni laik očekivala da će za to ročište zaprimiti poziv.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

10. Sadržajem žalbe, u dijelu u kojem navodi da sud nije ni pogledao rješenje ODO Šibenik kojim se kaznena prijava protiv tužene odbacuje, tužena isključivo ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg razloga se u smislu odredbe čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati presuda zbog ogluhe, pa niti ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja s aspekta iznesenih žalbenih navoda.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 331.b st. 1. toč. 1. do toč. 4. ZPP-a presudu zbog ogluhe, kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, sud donosi uvijek ukoliko su ispunjene pretpostavke propisane citiranom zakonskom odredbom, pri čemu prihvaćanje tužbenog zahtjeva sud nije dužan posebno obrazložiti već je dužan iznijeti samo razloge koji opravdavaju donošenje takve odluke na temelju odredbe čl. 338. st. 5. ZPP-a, što je prvostupanjski sud i učinio, pa se prigovor pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

12. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod tužene da se radilo o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, jer zahtjev za naknadom imovinske štete u smislu odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim podnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) nije protivan ni prisilnim propisima ni propisima javnog morala, što se traži za primjenu čl. 3. st. 3. ZPP-a.

13. Pritom je u obrazloženju presude zbog ogluhe prvostupanjski sud jasno naveo da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe u kojima tužitelj navodi da mu je bacanjem kamena na vozilo tužena počinila štetu, pa kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, te uz činjenicu da odgovor na tužbu nije podnesen iako je tuženoj dana 16. veljače 2024. dostavljeno rješenje suda kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu uz tužbu, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 331.b st. 1. toč. 1. do toč. 4. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

14. Konačno ističe se i da činjenica da je tužena očekivala poziv za pripremno ročište nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, jer prvostupanjski sud zakazuje pripremno ročište samo u slučaju da je od strane tuženika podnesen odgovor na tužbu, ili pak da smatra da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, no kako je presuda zbog ogluhe donesena, to pravilno nije bilo mjesta zakazivanju pripremnog ročišta.

15. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Varaždinu 24. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Požar