Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-434/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Domagoja Raguža i Pera Miloglava, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika AB, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod brojem K-1416/2025 od 14. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženika AB i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u zagrebu pod brojem K- 1416/2025 od 14. listopada 2025. optuženi AB je proglašen krivim za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz točke 1) članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2) članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Potom je optuženi AB osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca i temeljem članka 57. KZ/11 optuženom je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne krši obveze određene mu izrečenom sigurnosnom mjerom, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.1. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom AB je u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. svibnja 2025. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08).
1.2. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom AB je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine.
1.3. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženi je upozoren da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.
1.4. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 optuženi AB je u cijelosti oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi AB, putem svoga branitelja Mira Marinovića, odvjetnika iz Zagreba, pobijajući je zbog povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, uz prijedlog da se usvoji žalba i optuženom utvrde niže pojedinačne kazne zatvora, osudi na blažu jedinstvenu kaznu zatvora, da izvrši manje od 8 mjeseci zatvora i da se smanji vrijeme provjeravanja.
2.1. Žalba je također podnesena i od strane Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba, preinači pobijana presuda na način da se okrivljenom izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
3. Odgovori na žalbe nisi podneseni.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
6. Žalba optuženika i žalba državnog odvjetnika nisu osnovane.
7. Optuženi se žali zbog žalbenog razloga povrede kaznenog zakona, ali ne navodi i ne obrazlaže koju bi to povredu kaznenog zakona prvostupanjski sud napravio, te je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao je li na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon i nije našao postojanje iste.
8. Budući je žalba optuženika i državnog odvjetnika usmjerena na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, korektno držanje optuženog pred sudom, da je optuženi osoba mlađe životne dobi te da živi u teškim životnim okolnostima, dok je od otegotnih okolnosti uzeta u obzir ranija kaznena i prekršajna osuđivanost optuženika.
9. Uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo iz točke 1) članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2) članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 u trajanju od 6 (šest) mjesec i za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, te potom izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne krši obveze određene mu izrečenom sigurnosnom mjerom predstavlja primjerenu kazna uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
10. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela nanio društvu u cjelini.
11. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene i ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Dubrovniku 24. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Marta Jelić
