REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-642/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika ad 1. O Leary James Christopher, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad 2. BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-398/2022 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-398/2022 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj UN, [adresa] b.b., pošta Čitluk, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina oznake č. zgr. [katastarska čestica], ZU 1023, k. o. [katastarska općina], i č. zgr. [katastarska čestica], ZU 400, k. o. [katastarska općina], za cijelo (1/1), što su tuženici dužni priznati.

II. Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude postići uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz toč. I. na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena V KN(h)er, BN, VNZ, što su tuženi dužni trpjeti."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.772,50 EUR, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista uvaži i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Osim toga ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, na koju povredu opisno ukazuje tužitelj u žalbi. Zbog navedenog žalba tužitelja nije utvrđena osnovanom u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga.

6. Tužitelj je u žalbi naznačio da se ista podnosi i zbog zakonskog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim iz obrazloženja žalbe je vidljivo da se u žalbi ne iznosi ni jedna bitna činjenica koja ne bi u postupku bila utvrđena ili pogrešno utvrđena, već tužitelj svoju žalbu i temelji na istim činjenicama koje je prvostupanjski sud utvrdio, samo što osporava zaključke suda o tim činjenicama i primjenu materijalnog prava na iste. Zbog navedenog žalba tužitelja nije utvrđena osnovanom ni u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga.

7. Predmet konkretnog spora je utvrđenje prava vlasništva spornih nekretnina, a prvostupanjski sud je od činjenica koje su bitne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu utvrdio da je pravni prednik i tužitelja i tuženika bio JN, koji je bio vanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a koje je stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od upisane zemljišnoknjižne vlasnice ČN, a koji ugovor nije bio proveden u zemljišnim knjigama, JN je kao prodavatelj dana 2. kolovoza 2007. zaključio kupoprodajni ugovor kojim je predmetne nekretnine prodao tuženicima kao kupcima, JN je nakon toga dana 9. prosinca 2008. zaključio kupoprodajni ugovor o prodaji istih nekretnina s tužiteljem kao kupcem, a prije zaključenja tog ugovora je na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi izvršena dana 2. prosinca 2008. zabilježba spora u kojem su tuženici kao tužitelji tražili utvrđenje prava vlasništva istih nekretnina, pri čemu su tuženici u tom postupku bili JN i ČN koja je u zemljišnoj knjizi još uvijek bila upisana kao vlasnica spornih nekretnina, a tužitelj UN iz ovog parničnog predmeta je u navedenom sporu sudjelovao kao umješač na strani tuženika JN. Na temelju te izvršene zabilježbe spora, nakon pravomoćnog okončanja parnice u kojoj su ovdje tuženici utvrđeni vlasnicima spornih nekretnina, izvršena je uknjižba prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi. Tužitelj je kasnije pokrenuo postupak protiv istih tuženika i za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji na temelju kojeg su oni stekli vlasništvo, ali njegova tužba je pravomoćno odbijena kao neosnovana, a sud je tuženicima u drugom parničnom postupku pravomoćnim odlukama pružio i posjedovnu zaštitu istih nekretnina u odnosu na tužitelja.

8. U parničnom predmetu radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina koji su tuženici u ovom parničnom predmetu pokrenuli protiv tuženih ČN i JN, vođenom kod Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću pod brojem P-2194/2015 donesena je pravomoćna presuda, djelomično potvrđena a djelomično preinačena odlukom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 906/2018-2 od 19. prosinca 2018, kojom je utvrđeno da su tužitelji O Leary ON i BNZ zaključenjem kupoprodajnog ugovora stekli valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina. Ovom odlukom presuda je donesena u odnosu na tuženika JN, dok je u odnosu na tuženu ČN, s obzirom da je ista u ranijem tijeku postupka priznala tužbeni zahtjev, presuda već bila pravomoćna. U tom parničnom postupku je tužitelju VN priznat status umješača na strani tuženika JN i on je sudjelujući u tom postupku i protiveći se zatraženom utvrđenju prava vlasništva tužitelja, iznosio iste činjenice na kojima temelji i svoj tužbeni zahtjev u ovoj parnici, a osim toga je kao umješač protiv pravomoćne odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj GŽ- 906/2018 podnio i reviziju, koju je Vrhovni sud RH svojom odlukom broj Rev- 1339/2019-2 od 23. travnja 2024. odbio kao neosnovanu.

9. S obzirom na sudjelovanje tužitelja u svojstvu umješača na strani tuženika, u parničnom postupku u kojem je po tužbi sada tuženika V ON i UNZ, pravomoćno odlučeno o valjanosti kupoprodajnog ugovora kao preduvjeta za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine koja je i predmet utvrđenja prava vlasništva u ovoj parnici, i s obzirom na efekte pravomoćne presude u smislu presuđene stvari, tužitelj UN se u ovom parničnom postupku ne može pozivati na drugačije činjenično stanje nego što je utvrđeno kod donošenja pravomoćne presude, što tužitelj ni ne čini, jer se poziva na iste činjenice koje je i ranije iznosio sudjelujući u sporu kao umješač. Njegovo tumačenje naprijed iznesenih činjenica je suprotno tumačenju prvostupanjskog suda, a po mišljenju suda drugog stupnja isto se ne može prihvatiti kao osnovano, te se zbog toga u tom dijelu ukazuje neosnovana i podnesena tužiteljeva žalba.

10. Dakle, prvostupanjski sud je prema naprijed utvrđenom činjeničnom stanju odbio kao neosnovanu tužiteljevu tužbu, što je po mišljenju suda drugog stupnja materijalno pravno pravilna odluka, jer pored efekata presuđene stvari iz pravomoćno okončanog postupka u kojem je utvrđena valjanost zaključenog kupoprodajnog ugovora kojim su tuženici stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, bitno je da su isti sa prodavateljima nekretnine zaključili taj ugovor 3. kolovoza 2007., dok je tužitelj sa istim prodavateljem za iste nekretnine zaključio kupoprodajni ugovor 9. prosinca 2008. Prema tome u trenutku kada je tužitelj kao kupac zaključio ugovor o kupnji nekretnine, prodavatelj JN više nije bio faktični vlasnik istih, s obzirom da je vlasništvo te nekretnine već bilo preneseno na tuženike ugovorom zaključenim ranije, a pošto prodavatelj ne može na kupca prenijeti više prava nego što ih ima, odnosno kako to odredba članka 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) propisuje, na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže sa stvari, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. S obzirom da su tuženici izvršili uknjižbu zabilježbe spora na predmetnim nekretninama dana 2. prosinca 2008., dakle prije zaključenja tužiteljevog ugovora o kupoprodaji nekretnina, on se ne može pozivati niti na okolnost da nije znao da je ta nekretnina već otuđena, odnosno na načelo povjerenja u zemljišne knjige, odnosno dobru vjeru.

11. Drugostupanjski sud je dakle, utvrdivši žalbu tužitelja neosnovanom u cijelosti, odlučio istu odbiti kao neosnovanu, te na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti, uključujući i odluku o naknadi parničnog troška, koja nije žalbom bila posebno ni pobijana.

12. Troškovi drugostupanjskog postupka nisu bili zatraženi.

13. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi, 24. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević