Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovar

Broj: Gž Ob-60/2025-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Ragužu kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagateljice ZČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i predlagatelja KČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi razvoda braka, odlučujući o žalbi predlagatelja KČŠ izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1688/2025-2 od 19. rujna 2025., 24. studenog 2025.,

r i j e š i o  je

Odbija se žalba predlagatelja KČŠ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 1688/2025-2 od 19. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 1688/2025-2 od 19. rujna 2025. riješeno je:

"I Razvodi se brak zaključen dana 2. kolovoza 2014. u Zagrebu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Centar, za godinu 2014, pod rednim brojem 325, između

ZČŠ, djevojački Z, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1977. u [adresa]

i SČŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1963. u [adresa].

II Odobrava se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. srpnja 2025. koji je sastavni dio ovog rješenja.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka".

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno žalbu podnosi predlagatelj ŠČŠ sukladno odredbi članka 460. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, nastavno: ObZ) iz razloga jer je pristanak na razvod dan pod utjecajem prisile.

2.1. Predlagatelj ŠČŠ u žalbi navodi kako su prisila i prijetnja utjecale na njegov pristanak jer je predlagateljica ZČŠ **.**.2025. izričito prijetila da ako ne potpiše dokumente za razvod neće platiti registraciju automobila. Time je ista izvršila financijski i pravni pritisak na žalitelja te koristeći prisilu natjerala ga na potpis.

3. Na žalbu predlagatelja KČŠ predlagateljica ZČŠ nije dostavila odgovor.

4. Žalba predlagatelja KČŠ je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode predlagatelja KČŠ, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) u svezi s člankom 346. ObZ i člankom 460. stavak 1. ObZ-a, niti je pristanak za razvod dan pod utjecajem prisile.

6. Predmet ovog spora sadržajno predstavlja prijedlog za sporazumni razvod braka koji je podnijet od strane predlagatelja ZČŠ i KČŠ.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. Neosnovan je žalbeni navod predlagatelja KČŠ da je pristanak za razvod dan pod utjecajem prisile odnosno prijetnje.

8.1. Prije svega navodi se kako je prijetnja odnosno prisila nedopušteno izazivanje opravdanog straha (metus) kod jedne osobe do te mjere da bi ta osoba zbog toga poduzela određene radnje koje inače ne bi poduzela. Dakle, prisila je nesvjesni nesklad između volje i očitovanja, jer njezino očitovanje nije odraz prave volje očitovatelja. Da bi se određena radnja mogla kvalificirati kao prisila, ista mora biti takva da za drugu osobu nad kojom se obavlja ima značenje nastupanja neotklonjive opasnosti, ugrožavanja njenog života ili tijela ili kojeg drugog dobra ukoliko ta osoba ne bi poduzela određenu radnju. Sama prisila može biti fizička i psihička. Prisila mora biti nedopuštena, a nedopuštena je svaka prisila koja je protivna javnom poretku time da se nedopuštenost prisile ocjenjuje prema sredstvu i cilju zbog koje se ono čini. Stoga ne radi se o prisili ukoliko jedna osoba izjavi drugoj da će podnijeti tužbu za razvod braka ukoliko bi druga strana odbila prijedlog za podnošenje sporazumnog zahtjeva za razvod braka.

8.2. Nadalje, u konkretnom slučaju iz komunikacije stranaka je razvidno kako predlagateljica ZČŠ nije vršila prisilu prema predlagatelju TČŠ. Naime, činjenica da je ista navela kako neće platiti registraciju automobila ukoliko ŠČŠ ne potpiše zahtjev za sporazumni razvod braka ne predstavlja financijski i pravni pritisak na predlagatelja ČČŠ obzirom je iz komunikacije razvidno da isti također ostvaruje financijska primanja jer je uposlen. Osim toga i sam predlagatelj ŠČŠ u poruci od 13. srpnja 2025. koja je poslana u 14:39 sati navodi kako se slaže s prijedlogom te će potpisati sporazumni razvod ali da se ništa bitno neće promijeniti. Nadalje navodi kako će ujutro s predlagateljicom ići potpisati navedeni zahtjev, a o svim ostalim temama će naknadno razgovarati. Navedeno jasno upućuje na činjenicu kako ŠČŠ nije bio pod prisilom u trenutku potpisivanja zahtjeva za sporazumni razvod braka.

9. Radnje predlagateljice ZČŠ ne predstavljaju financijski i pravni pritisak na ČČŠ upravo iz razloga jer je predlagateljica željela razvod braka koji će financijski biti najmanje otegotan za obje strane. Naime, u konkretnoj situaciji osim sporazumnog zahtjeva za razvod braka, predlagateljica je mogla podnijeti i tužbu radi razvoda braka sukladno članku 57. ObZ-a i članku 379. ObZ-a, a u kojem slučaju bi cjelokupni troškovi bili znatno veći.

10. Brak predstavlja suglasnost volje i želje oba bračna druga, ako ta volja za bračnom zajednicom više ne egzistira tada bračna zajednica više nema svoju svrhu i smisao. Iz očitovanja stranaka od 11. studenog 2025. razvidno je kako predlagateljica ZČŠ više ne vidi smisao i svrhu bračne zajednice, ne želi provoditi vrijeme s predlagateljem GČŠ odnosno ista želi razvod braka. Iz navedenog očitovanja razvidno je kako ŠČŠ zapravo koristi sve načine kako bi u svojoj blizini osigurao fizičku nazočnost ZČŠ, dok ZČŠ ne želi provoditi vrijeme s predlagateljem. Sve navedeno ukazuje na suprotnost očekivanja koje su predlagatelji imali jedno od drugoga.

11. Činjenica da je ŠČŠ smatrao da je njihova bračna zajednica održiva ne upućuje na to da je isti pod prisilom potpisao sporazumni zahtjev za razvod braka upravo iz razloga jer je iz zadnje njegove poruke razvidno kako je isti racionalno i smireno promislio o cjelokupnoj situaciji te se složio s prijedlogom predlagateljice i potpisao sporazumni zahtjev za razvod braka. Osim toga, radnje predlagateljice ZČŠ ne predstavljaju ugrožavanje života ili tijela ili kojeg drugog dobra niti imaju značenje nastupanja neotklonjive opasnosti za KČŠ, niti su iste protivne javnom poretku. Naime, cjelokupna komunikacija između predlagatelja bila je usmjerena jedino prema dogovoru na koji način će doći do razvoda braka tj. hoće li do razvoda braka doći sporazumno ili pak putem tužbe predlagateljice. Stoga su neosnovani žalbeni navodi predlagatelja TČŠ da je sporazumni zahtjev za razvod braka potpisao pod prisilom.

12. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo je žalbu predlagatelja KČŠ odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

13. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. studeni 2025.

Sudac

Ivica Raguž