REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-184/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženog Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 17, OIB 35506269186, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijek, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2024-16 od 5. rujna 2025., dana 24. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-194/2024-16 od 5. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:
„Nalaže se tuženici Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu isplatiti tužitelju LT trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu 125,00 EUR (slovima: stotinu dvadeset pet eura), sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud neosnovano tužitelju priznao trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 eur, jer se radi o nepotrebnom trošku. Donošenjem pobijanog rješenja sud da je povrijedio odredbu članka 10. Zakona o parničnom postupku. Tvrdi da se u predmetnom slučaju radi o obijesnom parničenju, jer je tužitelj mogao presudu preuzeti na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova tako da ne bi ostao uskraćen za informaciju o uspjehu u parnici i da se nije pristupio ročištu za objavu presude.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja naložio je tuženiku da tužitelju naknadi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu 125,00 eur, na koji iznos zakonska zatezna kamata teče od 4. rujna 2025. pa do isplate, obzirom je zaključio da taj trošak tužitelju pripada jer je po svom punomoćniku odvjetniku pristupio na ročište za objavu i uručenje presude poslovni broj Pr- 194/2024 a koje ročište je kod suda prvoga stupnja održano dana 4. rujna 2025. Svoju odluku sud je utemeljio na odredbi tarifnog broja 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa), s tim da je visina toga troška odmjerene sukladno vrijednosti predmeta spora glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja (5.739,17 eur) i činjenici da je tužitelj s svojim zahtjevom u cijelosti uspio u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP).
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je isto u cijelosti pravilno i zakonito. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
7. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP.
7.1. Sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je tužitelju priznao trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, jer to pravo tužitelju pripada temeljem odredbe članka 354. stavka 1. i članka 155. ZPP te tarifnog broja 9. točke 3. Odvjetničke tarife.
7.2. U odnosu na pozivanje tuženika na odredbu članka 335. stavak 8. i 9. ZPP, valja reći da je stavkom 9. tog članka Zakona propisano da ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana u kojem slučaju će sud istaknuti presudu na internetskoj stranici eOglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici eOglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (stavak 10.). Međutim, iz citirane zakonske odredbe nadalje proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom slučaju, sud sukladno stavku 8. istoga članka Zakona, stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Obzirom je u predmetnom slučaju tužitelji po svom punomoćniku pristupio ročištu za objavu i uručenje presude, sud mu je presudu morao objaviti i uručiti, i na taj način obaviti sudsku radnju koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, što je u ovom slučaju i učinjeno.
7.3. Iz navedenoga, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 59/1999., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) i članak 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017.) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude - za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga se radi o trošku učinjenom u tijeku postupka na naknadu kojeg ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-832/2022-2 od 22. ožujka 2023.). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 10. ZPP, a jednako tako neosnovana je njegova tvrdnja da se u predmetnom slučaju radi o obijesnom parničenju.
8. Obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 380. stavka 2. ZPP odlučiti kao u izreci.
9. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 24. studenoga 2025.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
