REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VŽ iz [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batel, odvjetnice u Labinu, i 2. mlt. LŽ iz [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa majka i zakonska zastupnica ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a nju zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batel, odvjetnice u Labinu, protiv tuženog AŽ iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Neven Bastijančić, odvjetnik u Puli, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-119/2024-21 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-119/2024-21 od 16. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

„Mijenja se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu posl.br. P Ob-100/2019 od 14.12.2020. u dijelu pod točkom IV. izreke te se nalaže tuženiku AŽ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da doprinosi za uzdržavanje kćerke VŽ OIB [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 550,00 € i za uzdržavanje mlt. sina LŽ OIB [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 500,00 € od dana podnošenja tužbe 12. travnja 2024. pa nadalje, dok za to budu postojali uvjeti, uplatom na tekući račun majke ŽŽ i to najkasnije do 15- tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a koje kamate teku od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec pa do konačne isplate, s tim da je dospjele iznose sa zateznim kamatama dužan platiti odjednom i u roku od 15 dana, a ubuduće kako budu dospijevali.“

II. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od 500,00 € sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 4,5%-tnih poena, i to sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom zatraženom dijelu povećanje iznosa uzdržavanja za kćer VŽ do visine od 584,00 € mjesečno, te za sina mlt. LŽ do visine od 531,00 €.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su njegova mjesečna primanja, s prekovremenim radom, 2.500,00 eur, te da ima znatne troškove koje je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir. Pored toga ima i obvezu uzdržavanja starije kćeri iz ranijeg braka i starih roditelja. Nadalje, životni troškovi u [strana država], u mjestu boravka tuženika, znatno su viši nego u Republici Hrvatskoj. Sud svoju odluku temelji isključivo na podacima iz Odluke o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025.), ali zanemaruje navod iz članka II. stavka 2. iste Odluke, u kojem je navedeno da se iznos uzdržavanja određuje u svakom pojedinom slučaju, sukladno odredbama Obiteljskog zakona koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnost roditelja obveznika uzdržavanja i okolnost djeteta. Također, predmetna Odluka, kao temelj za donošenje presude, nije smjela biti korištena za razdoblje do svibnja 2025. kad je Odluka stupila na snagu. Za razdoblje do svibnja 2025. bilo je moguće isključivo koristiti Odluku o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta objavljene u „Narodnim novinama“ broj 49/2024. Pored toga što tuženik uredno ispunjava obveze na ime uzdržavanja djece, daje im novac na ruke, kupuje im i potrebitu odjeću, obuću i druge stvari. I tu činjenicu, budući da sud prihvaća iskaz tuženika, zanemaruje u odlučivanju o visini obveze. Nadalje, odredbama Obiteljskog zakona propisani su minimalni iznosi obveze uzdržavanja, a minimalni iznos naknade koji bi tuženik za mlt. sina, ovdje tužitelja LŽ, trebao plaćati iznosi 262,40 eur, a za kćer, ovdje tužiteljicu VŽ, iznosi 288,64 eur, pa je sud odredio obvezu skoro duplu u odnosu na minimalni iznos obveze. Pored navedenog, odredbom članka 307. Obiteljskog zakona propisano je da sud mora uzeti u obzir sve prihode i mogućnosti ostvarenja prihoda uzdržavanih osoba, tako da ostvarenje prava na dječji doplatak koji se može za uzdržavane osobe ostvariti i ostvaruje od dotacije dječjeg doplatka kojeg isplaćuje fond [strana država], mora biti relevantan u presuđenju obveze tuženika s osnova uzdržavanja. Zanemarena je i činjenica da su tuženik i njegova bivša supruga, zakonska zastupnica mlt. tužitelja LŽ i majka tužiteljice VŽ, suvlasnici kuće u [adresa], da je ista u njenom posjedu, ali da ista stoji prazna a čijim bi iznajmljivanjem bili stvoreni prihodi za uzdržavanje djece, što je bio i prijedlog tuženika, ali se na njega oglušuju. Nadalje, sud nije uzeo u obzir dosadašnje uplate uzdržavanja koje je tuženik uredno podmirio. Iz tog razloga nikako, ni po toj osnovi, ne bi slijedila obveza tuženika za isplatom zaostataka u iznosu od 550,00 eur za tužiteljicu VŽ te u iznosu od 500,00 eur za mlt. tužitelja LŽ od 12. travnja 2024. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili, podredno, da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom izmijenio presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-100/2019 od 14. prosinca 2020. u dijelu pod točkom IV. izreke te je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje kćerke, ovdje tužiteljice VŽ, mjesečni iznos od 550,00 eur te za uzdržavanje mlt. sina, ovdje tužitelja LŽ, mjesečni iznos od 500,00 eur od dana podnošenja tužbe, odnosno od 12. travnja 2024., s obrazloženjem da su se od donošenja te presude okolnosti izmijenile jer su potrebe djece veće, kao i troškovi života.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6.1. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno članku 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev za povišenje uzdržavanja kojim tužitelji traže izmjenu iznosa uzdržavanja na koje je obvezan tuženik, kao njihov otac, pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-100/2019 od 14. prosinca 2020.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su se potrebe tužitelja povećale s obzirom na njihovu životnu dob, kao i da su se troškovi života povećali, ali žalitelj osporava visinu dosuđenih iznosa, koje žalitelj navodi da nije u mogućnosti plaćati.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-100/2019 od 14. prosinca 2020. bio dužan plaćati za svakog tužitelja iznos od po 1.200,00 kuna / 132,74 eur mjesečno, počevši od 1. ožujka 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i da je u vrijeme donošenja navedene presude tužiteljica VŽ imala 14 godina, a mlt. LŽ 4 godine.

10. Tužiteljica VŽ je navršila 18 godina, pohađa četvrti razred srednje škole, a mlt. tužitelj LŽ je u dobi od 8 godina i pohađa osnovnu školu. Sukladno Tablicama o prosječnim potrebama mlt. djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025.) obzirom na platni razred tuženika od 2.401,00 eur do 2.600,00 eur mjesečni iznos uzdržavanja za dijete od 13 do 18 godina bio bi 550,00 eur, a za dijete od 7 do 12 godina bio bi 500,00 eur.

11. Prvostupanjski je sud utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja zbog povećanih potreba djece i povećanja troškova života, imajući u vidu da se uzdržavanje određuje u interesu djece. U ovome postupku tuženik nije dokazao da postoje uvjeti uslijed kojih ne bi mogao doprinositi za uzdržavanje svoje djece u dosuđenim iznosima, cijeneći primjenom odredbu članka 310. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ), da je čuvanje, njega i skrb koju za mlt. tužitelja LŽ ulaže majka, kao roditelj s kojim dijete živi, vrijednosno izjednačeni s novčanim iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi.

12. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije pravilno cijenio njegovo imovinsko stanje jer ima znatne troškove, obvezu uzdržavanja još jednog djeteta te da pomaže starijim roditeljima, jer po članku 313. stavku 5. ObZ-a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. U svezi uzdržavanja kćeri iz ranijeg braka, a koja bi po prirodi stvari trebala biti punoljetna kao i tužiteljica VŽ, rođena u kasnijem braku, tuženik o plaćanju njenog uzdržavanja ili zaostataka za isto, nije dostavio nikakav dokaz. Također, tuženik nije dostavio nikakav dokaz da bi majka tužitelja primala dječji dodatak iz [strana država], a ista je to u svom stranačkom iskazu osporila.

13. Stoga, i po stavu ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da je od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju proteklo znatno vrijeme, povećali životni troškovi, odnosno povećale su se potrebe za njihovo uzdržavanje i time, temeljem odredbe članka 285. ObZ-a, ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom odlukom, slijedom čega je pobijanom presudom o spornom pitanju ispravno odlučeno.

14. Naime, tuženik, kao otac tužitelja i jedan od roditelja, u zakonskoj je obvezi prema odredbi članka 288. stavka 1. ObZ-a, prvi doprinositi za njihovo uzdržavanje, dok njegova obveza plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, koja je u ovoj parnici sporna, zavisi od onoga što predviđaju odredbe članka 311., članka 313. i članka 314. ObZ-a.

15. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, pravilnom primjenom navedenih odredaba ObZ-a, utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužitelja te je ocijenio imovinske i osobne prilike tuženika, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik u mogućnosti doprinositi za tužitelje.

16. Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da su se od donošenja ranije presude promijenile okolnosti na strani tužitelja koji su sada stariji četiri godine i da su se povećali troškovi njihova života i školovanja, slijedom čega je pravilno ocijenjeno da su se povećale i njihove ukupne potrebe (školske obaveze, troškovi odjeće, obuće, hrane, higijene, izlazaka i slobodno vrijeme, mobitela), posljedično čemu je pravilno ocijenjeno da su se zbog promijenjenih okolnosti na strani primatelja uzdržavanja, temeljem odredbe članka 285. ObZ-a, ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog ranijom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-100/2019 od 14. prosinca 2020., s time da je iznos ukupnih materijalnih potreba tužitelja kroz cijelo utuženo razdoblje utvrđen u iznosu koji je propisan za djecu dobi tužitelja Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, kojim iznosom se pravilno rukovodio i prvostupanjski sud.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od svih utvrđenja, rukovodeći se odredbama članka 306., članka 307. stavka 1., stavka 2. i stavka 3., članka 309., članka 310. stavka 1., članka 311., članka 313., članka 314., i članka 317. stavka 1. ObZ-a utvrđujući da su ukupne potrebe tužiteljice VŽ oko 550,00 eur mjesečno, a mlt. tužitelja LŽ oko 500,00 eur, zaključio kako je tuženik, bez obzira na njegovo materijalno stanje, kao radno sposoban muškarac u mogućnosti plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja za tužitelje i to bez štete za vlastitu egzistenciju, a koji iznos je određen sukladno Tablicama o prosječnim potrebama mlt. djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025.), počem od 12. travnja 2024. kao dana podnošenja tužbe po članku 306. ObZ-a kojom je određeno da se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva. Iznosi koje je eventualno tuženik u međuvremenu platio temeljem ranije presude svakako će se obračunati i uzeti u obzir, pa je pozivanje na navedeno neosnovano jer prvostupanjski sud nije imao podatke da li je i koliko u međuvremenu tuženik plaćao na ime uzdržavanja.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 24. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić